Povežite se sa nama

MONITORING

Uteče

Objavljeno prije

na

,,Stvari mogu nastaviti da teku”, što bi Ranko Krivokapić rekao, objašnjavajući da sudbina Vlade ne zavisi od (ne)usvajanja budžeta. Ministar finansija Radoje Žugić povukao je u četvrtak prijedlog rebalansa budžeta. Kažu privremeno, do septembra. Tada će se, navodno, Vlada vratiti u Parlament sa novim prijedlogom.

O beznađu izvršne vlasti govori činjenica da je prijedlog rebalansa povučen na dan zakazane, vanredne, sjednice parlamenta. Prethodno je skupštinska rasprava o budžetu već odlagana, sredinom juna, na zahtjev premijera. Vlada je već prekršila Zakon o budžetu za 2013. neovlašćeno se zadužujući kod inostranih banaka kako bi izmirila dugove KAP-a koje je garantovala Ugovorom o poravnanju sa Centralno-evropskom aluminijskom kompanijom (CEAC) Olega Deripaske, a koji su dospjeli na naplatu nakon što je Vlada inicirala uvođenje stečaja u Kombinatu. To upotpunjuje sliku o razmjerama krize sa kojom se suočavaju Đukanović i njegovi.

,,Pravni osnov za potpisivanje ovih ugovora imali smo u postojećem Zakonu o budžetu, odnosno u prostoru za zaduživanje u nivou od 250 miliona eura”, branio je Žugić vladine i vlastite poteze, zaboravljajući kako je to zaduženje Vlada planirala za otplatu nekih drugih dugova i kamata i pokriće budžetskog deficita od 100 miliona eura. Žugić je zaboravio i vlastite izjave da će se Vlada ove godine, umjesto planiranih 250 zadužiti 30 miliona manje. ,,Vjerovatno ćemo ići na 220 miliona eura, s tim da jedan dio ostane kao fiskalna rezerva”, objašnjavao je Žugić nakon što je Vlada u martu usvojila Analizu održivosti javnog duga.

Četiri mjeseca kasnije te su se projekcije srušile kao kula od pijeska. A Vladinim zvaničnicima je ostalo da zastrašuju neistomišljenike, ne bi li ih natjerali da podrže njihovu zamisao.

,,Ako pošaljemo lošu poruku stranim investitorima, siguran sam da ćemo ubiti ekonomski rast i razvoj, jer nam nijesu dovoljni domaći kapaciteti”, ocijenio je Žugić sredinom nedjelje, u jednom od posljednjih pokušaja da progura rebalans. Sada bi ga valjalo pitati da li je investitorima mogla biti poslata gora poruka od ove da Vlada nema većinu potrebnu da sprovodi ekonomsku politiku, ni odgovornosti da nakon tog saznanja podnese ostavku.

Đukanovićeva Vlada je krajem juna usvojila prijedlog rebalansa. Njime je tražila saglasnost da se zaduži za 102 miliona eura (uz već odobreno zaduženje od 250 miliona) da bi vraćala kredite CEAC-a. Njih je garantovala prethodna Đukanovićeva Vlada. Naumila je da Kombinatu odobri nove subvencije za struju u iznosu od 45 miliona u narednih šest godina i, ono oko čega su se lomila i polomila koaliciona koplja, da oprostom 61 miliona eura poreskog duga poravna potraživanja Elektroprivrede za struju koju je KAP potrošio ne plativši ni centa.

Šta je građanima ponuđeno kao razumno opravdanje za traženi ulog veći od 200 miliona eura?

Ništa, izuzmemo li uvjeravanja da je ovo najbolje rješenje pošto ćemo

,,imati mnogo veći stepen rasipništva nakon što potpuno odbijemo rebalans” (ministar Žugić u parlamentu, prije no što je obznanio Vladinu odluku o odustajanju od predloženog rebalansa).

U kampanju odbrane vladinog prijedloga uključio se i izvršni direktor EPCG Enriko Malerba. Ni on nije htio da otkrije državnu tajnu – zašto su čelnici EPCG radili protiv interesa kompanije koju zastupaju i mjesecima snabdijevali potrošaća koji, bez ugovora, nije imao nikakvu obavezu da tu struju plati. Taj potrošač (KAP) struju nije plaćao ni kada ga je ugovor sa EPCG obavezivao na to.

Da li je neko čelnicima EPCG naredio da vuku nerazumne poslovne poteze? Prema dogovoru sa Vladom, Elektroprivredom upravlja italijanska kompanija A2A. Zvanično, ne postoji ugovor koji definiše međusobna prava i obaveze jedne i druge strane. Prvobitni privatizacioni ugovor je stavljen van snage kada se pokazalo da Italijani ne mogu ispuniti preuzete obaveze – možda i našom krivicom, a novi do danas nije potpisan.

A2A dolazi iz zemlje članice EU i jedne od najjačih svjetskih ekonomija. Njih nije lako preplašiti ni obmanuti. Zato je logičnija pretpostavka da su zvaničnici A2A angažovani u EPCG dobili obećanje da će država Crna Gora podmiriti njihove troškove u poslu sa KAP-om. Ne znamo ko je, kada i gdje to uradio, ali je javna tajna da Italijani imaju zapisnike sa sastanaka na kojima je dogovaran ovaj aranžman. Oni, od prvog momenta, znaju – na arbitraži do koje bi moglo doći ukoliko crnogorski zvaničnici ne ispune obećano, ti zapisnici imaju težinu ugovora.

Malerba je spokojan. ,,Ako situacija ne bude riješena kredibilitet Crne Gore bi bio jako ugrožen. Strani investitori bi napustili zemlju”, kaže u razgovoru za Minu–biznis. Istovremeno nekoga podsjeća na obavezu plaćanja posljedica. ,,Neprihvatljivo je ponašanje imati koristi, a pustiti nekog drugog da plaća račune”. Iz istog razloga Žugić, skoro pa panično, upozorava na loše poruke investitorima.

Pored sve muke koja ih je snašla, Đukanović i njegovi saradnici (ponajprije Igor Lukšić) ne žele da priznaju postojanje tajnog sporazuma. Oni, navodno, ne znaju zašto je državna EPCG dijelila besplatnu struju; zašto je državna CGES krala struju iz sistema evropske interkonekcije; ko je dozvolio da EPCG ne plaća poreze i doprinose skoro dvije godine… Na tolikom stepenu neinformisanosti pozavidjelo bi im đače iz trećeg osnovne.

O razmjerama te igre, mogućim učesnicima i potencijalnim, da to tako nazovemo, ,,korisnicima ugovorenih povlastica i benefita”, svjedoči i ponašanje Krivokapićevog SDP-a. Od prvog časa, iz glasa, SDP odbija da podrži ideju koalicionog partnera po kojoj neizmirene obaveze između KAP-a i EPCG-a treba natovariti na pleća poreskih obveznika. Oni svo to vrijeme zagovaraju tezu po kojoj je do tih dugova i potraživanja došlo bez znanja države i uticaja njenih čelnika.

,,Ne treba poreski obveznici da ispaštaju zbog toga što su se nesavjesni pojedinci u Elektroprivredi hazarderski ponašali i što su sebi dozvolili luksuz da isporučuju struju potrošaču kojeg su čak i u Ministarstvu ekonomije nazvali delikventnim”, poručio je Damir Šehović, poslanik SDP-a i član skupštinskog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet. SDP je ćutao kada su čelnici EPCG sipali desetine miliona pokušavajući da zatvore bezdane u Prvoj banci. To izistinski hazardersko ponašanje se – ima indicija – obija o glavu i Elektroprivredi i državi. Aranžman sa KAP-om je duga priča. Nevjerovatno je da u SDP-u to ne mogu da vide. Neće?

Režim i njegova medijska logistika se trude, paralelno, da nametnu utisak kako se, na javnoj sceni, nalazi i jedna osoba koje se pitanje rebalansa, budućnosti Vlade i vladajuće koalicije ne dotiče. Riječ je crnogorskom premijeru.

Gdje je? Šta radi?

Prije petnaestak dana pred novinarima se hvalisao kako ,,nije sklon” da kalkuliše sa rješenjima zavisno od toga mogu li ona dobiti podršku ,,ove ili one većine u parlamentu”. Glumeći odlučnost, tvrdio je: ,,Zadatak Vlade je da predloži najbolje rješenje, a obaveza Skupštine je da o tome sudi i da kada je nazadovoljna Vladom izglasa nepovjerenje. Što se mene tiče, tu su pozicije vrlo čiste i dok ja vodim Vladu, ona će voditi takvu politiku”.

Brzo se Đukanović korigovao. Čim je vidio da će do skupštinske većine doći teže nego što se nadao, krenuo je u relativizaciju onoga što bi, čak i za njega, moralo biti – Zakon. ,,Rebalans budžeta je jedna opcija. On nije nužan već je normativna tehnika kako da riješimo pitanje KAP-a”. Samo koji dan kasnije, njegovi saradnici su pobjednički obznanili ,,povlačenje na rezervne položaje”. Uteče.

Od opozicije zavisi da li će se u parlamentu prije raspravljati o novom prijedlogu rebalansa budžeta ili o povjerenju Vladi. A ona potrebno povjerenje, očigledno je, nema.

Druga je stvar što Đukanović najbolje funkcioniše u cajtnotu kada mu neko neproglašeno vanredno stanje omogući šansu da zaobiđe normativne tehnike i uđe u sivu zonu. Taj je lov u mutnom najviše koštao Crnu Goru.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo