Povežite se sa nama

MONITORING

Uteče

Objavljeno prije

na

,,Stvari mogu nastaviti da teku”, što bi Ranko Krivokapić rekao, objašnjavajući da sudbina Vlade ne zavisi od (ne)usvajanja budžeta. Ministar finansija Radoje Žugić povukao je u četvrtak prijedlog rebalansa budžeta. Kažu privremeno, do septembra. Tada će se, navodno, Vlada vratiti u Parlament sa novim prijedlogom.

O beznađu izvršne vlasti govori činjenica da je prijedlog rebalansa povučen na dan zakazane, vanredne, sjednice parlamenta. Prethodno je skupštinska rasprava o budžetu već odlagana, sredinom juna, na zahtjev premijera. Vlada je već prekršila Zakon o budžetu za 2013. neovlašćeno se zadužujući kod inostranih banaka kako bi izmirila dugove KAP-a koje je garantovala Ugovorom o poravnanju sa Centralno-evropskom aluminijskom kompanijom (CEAC) Olega Deripaske, a koji su dospjeli na naplatu nakon što je Vlada inicirala uvođenje stečaja u Kombinatu. To upotpunjuje sliku o razmjerama krize sa kojom se suočavaju Đukanović i njegovi.

,,Pravni osnov za potpisivanje ovih ugovora imali smo u postojećem Zakonu o budžetu, odnosno u prostoru za zaduživanje u nivou od 250 miliona eura”, branio je Žugić vladine i vlastite poteze, zaboravljajući kako je to zaduženje Vlada planirala za otplatu nekih drugih dugova i kamata i pokriće budžetskog deficita od 100 miliona eura. Žugić je zaboravio i vlastite izjave da će se Vlada ove godine, umjesto planiranih 250 zadužiti 30 miliona manje. ,,Vjerovatno ćemo ići na 220 miliona eura, s tim da jedan dio ostane kao fiskalna rezerva”, objašnjavao je Žugić nakon što je Vlada u martu usvojila Analizu održivosti javnog duga.

Četiri mjeseca kasnije te su se projekcije srušile kao kula od pijeska. A Vladinim zvaničnicima je ostalo da zastrašuju neistomišljenike, ne bi li ih natjerali da podrže njihovu zamisao.

,,Ako pošaljemo lošu poruku stranim investitorima, siguran sam da ćemo ubiti ekonomski rast i razvoj, jer nam nijesu dovoljni domaći kapaciteti”, ocijenio je Žugić sredinom nedjelje, u jednom od posljednjih pokušaja da progura rebalans. Sada bi ga valjalo pitati da li je investitorima mogla biti poslata gora poruka od ove da Vlada nema većinu potrebnu da sprovodi ekonomsku politiku, ni odgovornosti da nakon tog saznanja podnese ostavku.

Đukanovićeva Vlada je krajem juna usvojila prijedlog rebalansa. Njime je tražila saglasnost da se zaduži za 102 miliona eura (uz već odobreno zaduženje od 250 miliona) da bi vraćala kredite CEAC-a. Njih je garantovala prethodna Đukanovićeva Vlada. Naumila je da Kombinatu odobri nove subvencije za struju u iznosu od 45 miliona u narednih šest godina i, ono oko čega su se lomila i polomila koaliciona koplja, da oprostom 61 miliona eura poreskog duga poravna potraživanja Elektroprivrede za struju koju je KAP potrošio ne plativši ni centa.

Šta je građanima ponuđeno kao razumno opravdanje za traženi ulog veći od 200 miliona eura?

Ništa, izuzmemo li uvjeravanja da je ovo najbolje rješenje pošto ćemo

,,imati mnogo veći stepen rasipništva nakon što potpuno odbijemo rebalans” (ministar Žugić u parlamentu, prije no što je obznanio Vladinu odluku o odustajanju od predloženog rebalansa).

U kampanju odbrane vladinog prijedloga uključio se i izvršni direktor EPCG Enriko Malerba. Ni on nije htio da otkrije državnu tajnu – zašto su čelnici EPCG radili protiv interesa kompanije koju zastupaju i mjesecima snabdijevali potrošaća koji, bez ugovora, nije imao nikakvu obavezu da tu struju plati. Taj potrošač (KAP) struju nije plaćao ni kada ga je ugovor sa EPCG obavezivao na to.

Da li je neko čelnicima EPCG naredio da vuku nerazumne poslovne poteze? Prema dogovoru sa Vladom, Elektroprivredom upravlja italijanska kompanija A2A. Zvanično, ne postoji ugovor koji definiše međusobna prava i obaveze jedne i druge strane. Prvobitni privatizacioni ugovor je stavljen van snage kada se pokazalo da Italijani ne mogu ispuniti preuzete obaveze – možda i našom krivicom, a novi do danas nije potpisan.

A2A dolazi iz zemlje članice EU i jedne od najjačih svjetskih ekonomija. Njih nije lako preplašiti ni obmanuti. Zato je logičnija pretpostavka da su zvaničnici A2A angažovani u EPCG dobili obećanje da će država Crna Gora podmiriti njihove troškove u poslu sa KAP-om. Ne znamo ko je, kada i gdje to uradio, ali je javna tajna da Italijani imaju zapisnike sa sastanaka na kojima je dogovaran ovaj aranžman. Oni, od prvog momenta, znaju – na arbitraži do koje bi moglo doći ukoliko crnogorski zvaničnici ne ispune obećano, ti zapisnici imaju težinu ugovora.

Malerba je spokojan. ,,Ako situacija ne bude riješena kredibilitet Crne Gore bi bio jako ugrožen. Strani investitori bi napustili zemlju”, kaže u razgovoru za Minu–biznis. Istovremeno nekoga podsjeća na obavezu plaćanja posljedica. ,,Neprihvatljivo je ponašanje imati koristi, a pustiti nekog drugog da plaća račune”. Iz istog razloga Žugić, skoro pa panično, upozorava na loše poruke investitorima.

Pored sve muke koja ih je snašla, Đukanović i njegovi saradnici (ponajprije Igor Lukšić) ne žele da priznaju postojanje tajnog sporazuma. Oni, navodno, ne znaju zašto je državna EPCG dijelila besplatnu struju; zašto je državna CGES krala struju iz sistema evropske interkonekcije; ko je dozvolio da EPCG ne plaća poreze i doprinose skoro dvije godine… Na tolikom stepenu neinformisanosti pozavidjelo bi im đače iz trećeg osnovne.

O razmjerama te igre, mogućim učesnicima i potencijalnim, da to tako nazovemo, ,,korisnicima ugovorenih povlastica i benefita”, svjedoči i ponašanje Krivokapićevog SDP-a. Od prvog časa, iz glasa, SDP odbija da podrži ideju koalicionog partnera po kojoj neizmirene obaveze između KAP-a i EPCG-a treba natovariti na pleća poreskih obveznika. Oni svo to vrijeme zagovaraju tezu po kojoj je do tih dugova i potraživanja došlo bez znanja države i uticaja njenih čelnika.

,,Ne treba poreski obveznici da ispaštaju zbog toga što su se nesavjesni pojedinci u Elektroprivredi hazarderski ponašali i što su sebi dozvolili luksuz da isporučuju struju potrošaču kojeg su čak i u Ministarstvu ekonomije nazvali delikventnim”, poručio je Damir Šehović, poslanik SDP-a i član skupštinskog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet. SDP je ćutao kada su čelnici EPCG sipali desetine miliona pokušavajući da zatvore bezdane u Prvoj banci. To izistinski hazardersko ponašanje se – ima indicija – obija o glavu i Elektroprivredi i državi. Aranžman sa KAP-om je duga priča. Nevjerovatno je da u SDP-u to ne mogu da vide. Neće?

Režim i njegova medijska logistika se trude, paralelno, da nametnu utisak kako se, na javnoj sceni, nalazi i jedna osoba koje se pitanje rebalansa, budućnosti Vlade i vladajuće koalicije ne dotiče. Riječ je crnogorskom premijeru.

Gdje je? Šta radi?

Prije petnaestak dana pred novinarima se hvalisao kako ,,nije sklon” da kalkuliše sa rješenjima zavisno od toga mogu li ona dobiti podršku ,,ove ili one većine u parlamentu”. Glumeći odlučnost, tvrdio je: ,,Zadatak Vlade je da predloži najbolje rješenje, a obaveza Skupštine je da o tome sudi i da kada je nazadovoljna Vladom izglasa nepovjerenje. Što se mene tiče, tu su pozicije vrlo čiste i dok ja vodim Vladu, ona će voditi takvu politiku”.

Brzo se Đukanović korigovao. Čim je vidio da će do skupštinske većine doći teže nego što se nadao, krenuo je u relativizaciju onoga što bi, čak i za njega, moralo biti – Zakon. ,,Rebalans budžeta je jedna opcija. On nije nužan već je normativna tehnika kako da riješimo pitanje KAP-a”. Samo koji dan kasnije, njegovi saradnici su pobjednički obznanili ,,povlačenje na rezervne položaje”. Uteče.

Od opozicije zavisi da li će se u parlamentu prije raspravljati o novom prijedlogu rebalansa budžeta ili o povjerenju Vladi. A ona potrebno povjerenje, očigledno je, nema.

Druga je stvar što Đukanović najbolje funkcioniše u cajtnotu kada mu neko neproglašeno vanredno stanje omogući šansu da zaobiđe normativne tehnike i uđe u sivu zonu. Taj je lov u mutnom najviše koštao Crnu Goru.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo