Povežite se sa nama

MONITORING

Skraćenje iz koristoljublja

Objavljeno prije

na

Ni u drugom pokušaju Vlada, tačnije ministri iz DPS-a, te njihovi poslanici, nijesu uspjeli da proguraju amandman na Zakona o amnestiji lica osuđenih za krivična djela propisana zakonima Crne Gore i lica osuđenih stranom krivičnom presudom koja se izvršava u Crnoj Gori, a koji bi obuhvatio i osuđene za krivično djelo teško ubistvo (čl. 144 Krivičnog zakonika – KZ).

Identičan vladin prijedlog je 2010. već bio odbačen. Obrazloženje je i sada uglavnom reprizirano: uskraćivanje amnestije za pravosnažno osuđene po čl. 144 dovodi ih u neravnopravan položaj, jer pripadaju grupi krivična djela protiv života i tijela iz Glave 14. KZ-a koja su obuhvaćena amnestijom.

Kazne za teško ubistvo kreću od najmanje 10 do 30 godina i to zbog lišavanja života: na svirep i podmukao način; pri bezobzirnom nasilničkom ponašanju; kada se sa umišljajem dovede u opasnost život još nekog lica; zatim, za ubistava iz koristoljublja, radi izvršenja ili prikrivanja drugog krivičnog djela, iz bezobzirne osvete ili iz drugih niskih pobuda, itd.

Osuđena lica koja su obuhvaćena zakonima o amnestiji iz 2006. i 2008. godine, tvrdila je Vlada, bila su u znatno povoljnijem položaju s obzirom na činjenicu da su i za krivično djelo ubistvo u određenom procentu oslobođena izdržavanja kazne zatvora.

U vladinom aktu dostavljenom Skupštini, sa obrazloženjem potrebe akta milosti države i prema najsvirepijim ubicama, piše da je „pravo na pravično suđenje osnovno ljudsko pravo i jedno od opšte važećih principa predviđenih Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima” i da poštovanje tog prava „obezbjeđuje da nesigurnost, sa kojom je suočena optužena osoba i stigma koja prati optuženog za krivično djelo, uprkos pretpostavci nevinosti ne bude produžavana”. Sve je to fino, ali u kakvoj je vezi sa amnestijom pravosnažno već osuđenih?

Pretpostavimo da konfabulacija nije slučajna, već maskiranje suštine: amnestija je jedna od bitnijih stavki izbornog ciklusa. Naime, čak „oko” ili „preko”, zavisi od interpretacija, 20.000 punoljetnih lica – rodbine, prijatelja, poznanika osuđenika po raznim paragrafima, koristeći se institutom predlaganja zakona potpisima (čl. 93 Ustava), dostavili su 24. septembra prošle godine Skupštini inicijativu o amnestiji i za ubice iz klase teško ubistvo.

Tih 20.000 punoljetnih, dakle i glasača, nije za potcjenjivanje. Još oko 850 glasača, osuđenika u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS), koji su imali ili su mogli dobiti pravo na amnestiju, čekalo je ishod.

Ne čudi da je višestranački Odbor za ljudska prava i slobode inicijativu za amnestiju srdačno i jednoglasno prihvatio; u proceduru su je uzeli uoči parlamentarnih izbora – kao i lokalnih u Nikšiću, Budvi i Kotoru – održanih 14. oktobra. Na parlamentarnim izborima 2012. od 981 primljenih glasačkih listića u ZIKS-u, koji se sastoji od Istražnog zatvora Podgorica, Kazneno-popravnog doma Podgorica i Zatvora Bijelo Polje– upotrijebljeno je njih 878; rezultati: Evropska Crna Gora-Milo Đukanović 568 glasova; Demokratski front135; SNP 73; Pozitivna Crna Gora 31; Srpska sloga 22; Bošnjačka stranka 12, itd.

Vlada se potom lagano formirala, ipak na vrijeme da na sjednici 10. marta o.g. ne definiše zakonski prijedlog o prihvatanju ili neprihvatanju amnestije. I tako osuđenike – bližili su se predsjednički izbori – još malo drži u iščekivanju milosti; naime, parlamentu je tada dostavila samo (pozitivno) mišljenje.

U ZIKS-u je 7. aprila primljeno 1.036 listića; od toga, 929 je upotrijebljeno: Filip Vujanović je dobio 639, Miodrag Lekić 269 glasova. ZIKS se opet potvrdio kao tradicionalno jako DPS uporište.

Nakon, dakle, tri izborna ciklusa – parlamentarnog, izbora u tri opštine i predsjedničkog – na red je, doduše poslije protestnog odbijanja uzimanja hrane dijela zatvorenika, došla i izmjena Zakona o amnestiji. Oglasili su se pismom Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu iz ZIKS-a i neki osuđenici za teška ubistva: Sava Međedović, Vasilije Marković, Dejan Obradović, Goran Marić, Damir Mandić,Vojin Raičković, Marko Šaković, Milan Grbavčević i drugi. Krivicu što dosad nijesu amnestirani pripisali su, otprilike kao i Vlada, „neažurnosti sudova i suđenju u nerazumnom roku”.

Pravo na amnestiju, pišu dalje, nijesu imala lica osuđena za pokušaj ubistva iako „nikome nijesu oduzela život; čak ima slučajeva i da niko nije povrijeđen”. Pokušali su da objasne da je sadašnjem čl. 144 ekvivalentan čl. 30 starog KZ-a, a da su osuđeni po čl. 30, koji su odgovarali za istovjetna djela kao i oni, bili amnestirani.

Najinteresantniji dio njihovog obraćanja parlamentarnom odboru su tvrdnje, bez navođenja konkretnih imena, da „ima primjera da su po jednu ili dvije amnestije dobijali osuđenici za najteže zločine, a neki od njih su bili u bjekstvu; ima primjera osuđenika kojima su smrtne kazne preinačene u maksimalne, pa im je kazna smanjena za 40 odsto”.

Tvrde da su o ugroženosti svojih prava razgovarali sa upravom ZIKS-a, predstavnicima Ministarstva pravde, Ombudsmanom. Da li su im predočili, sa imenima, navedene slučajeve zloupotreba koji bi se morali krivično goniti?

Amnestija je, po definiciji, akt milosti države, kojim se generalno ukida ili smanjuje izdržavanje kazne, za sva ili samo neka krivična djela. Ona je i po svojoj prirodi uvijek i akt političke volje, čime se otvara put za urušavanje nezavisnosti sudstva i izvršenja pravde. Zbog toga, ili i zbog toga, amnestija nije predviđena u zemljama anglo-saksonskog prava, ali za klasična krivična djela ni u Njemačkoj, Španiji, Holandiji, Norveškoj, Švedskoj…

Što o učestalim amnestijama, u prosjeku svakih tri-četiri godine, misli naše cijenjeno sudstvo? Nijesmo čuli.Osim amnestije, našim vlastima je na raspolaganju, kroz lik, djelo i funkciju Filipa Vujanovića opcija pojedinačne amnestije – pomilovanja.

Čim je ove godine ušla u statistiku Savjeta Evrope, Crna Gora je u dokumentu Godišnja kaznena statistika, po broju amnestiranih i pomilovanih, munjevito izbila na čak četvrto mjesto – ispred nas su Jermenija, Gruzija i Kipar.

Tome je doprinijela činjenica da je Vujanović svoje pravo da pomiluje po masovnosti bezmalo izjednačio sa amnestijama. Naime, tokom 2012. pomilovao je gotovo polovinu od pristiglih 310 zahtjeva. U 46 slučajeva je oslobodio zatvora preinačujući presudu u uslovnu slobodu; za 42 osuđenika zatvorske kazne je preinačio u novčane; 48-rici drugih osuđenika je smanjio kazne u rasponu od šest do jednog mjeseca; preostalih šest osuđenika su oslobođeni izdržavanja kazni u vremenu koje se mjeri neđeljama.

Prema službenim evidencijama, Vujanović je u 2012. donio 26 odluka kojima je uvažio molbe za pomilovanje osuđenih lica za počinjena krivična djela iz pomenute zloglasne Glave 14. KZ-a – krivična djela protiv života i tijela. U strukturi ovih pomilovanja su zamjene uslovnom osudom u 11 slučajeva, dok je u devet slučajeva osuđenike oslobodio daljeg izdržavanja kazni za period od 1-6 mjeseci.

Kada se u javnosti postavilo ovo pitanje, Vujanovićev kabinet lansirao je saopštenje kojim se zameću tragovi odgovornosti. U njemu se kaže kako je „poštovana zahtjevna i duga procedura propisana zakonom; niti u jednom slučaju Predsjednik Crne Gore nije dao pomilovanje bez pozitivnog predloga ministra pravde, a niti u jednom slučaju ministar pravde bez pozitivnog mišljenja nekog od subjekata koji su prethodno davali mišljenje”…

Uz od Vujanovića pomilovanih 142 zatvorenika za prošlu godinu, približno nešto oko 200 osuđenika je sada u Skupštini usvojenom amnestijom, kojom su oslobođeni izdržavanja kazni, izašlo na slobodu. To je približno šestina svih osuđenih i pritvorenih. Drugih oko 630 osuđenika sada imaju za petinu manju kaznu.

„Ako se uzme u obzir da boravak jednog osuđenog lica u zatvoru državu košta 16 eura dneveno, jasno je da će amnestijom biti rasterećen i budžet”, saopšteno je nedavno iz Ministarstva pravde.

Međutim, još tačno 1.166 pravosnažno osuđenih čekaju da ih pozovu na robiju. Za njih ostaje nada da će, možda, brzih dana biti i nekih novih izbora.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OZBILJNA DOJAVA DA JE KRIMINALNA GRUPA SPREMALA UBISTVO MILA ĐUKANOVIĆA: Šta je motiv?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitoru je iz dva zapadna diplomatska izvora potvrđeno da je  vijest o prijetnji istinita i potencijalno opasna. Jedan izvor, koji je htio ostati anoniman, je rekao da postoje indicije da se  navodno radi o ranijim neraščišćenim ilegalnim poslovima prethodne crnogorske vlasti sa ljudima iz bivšeg mafijaško-političkog establišmenta u Albaniji i na Kosovu. Za tu tvrdnju  nisu ponuđeni konkretni dokazi

 

 

Prošle subote je osvanula vijest da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović obavijestio nadležne institucije da je u posjedu informacija koje je dobio “od određenih međunarodnih zvaničnika iz obavještajne zajednice” da se na njega sprema atentat. Vijesti su dobile potvrdu informacije iz ureda bivšeg predsjednika dok im je noć prije odgovorila Uprava policije (UP) da “ne raspolažu podacima koji bi ukazivali na planirane aktivnosti” koje bi ugrožavale sigurnost bivšeg šefa države. Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) nije odgovorila na upite. Vijestima je izvor blizak Đukanoviću rekao je da ga je “visoki strani vojni zvaničnik sa Kosova obavijestio da organizovana kriminalna grupa iz jedne susjedne zemlje navodno planira da izvrši atentat, u sprezi sa bezbjednosnim službama jedne druge susjedne zemlje”.

Đukanoviću bliska Televizija je bila malo konkretnija. Ona je javila da je “američki vojni funkcioner koji radi na Kosovu, preko zapadnih obavještajnih kanala” alarmiran da je “jedna kriminalna grupa iz susjedstva, iz grada udaljenog stotinjak kilometara od Podgorice”, dobila ,,ugovor“ za likvidaciju. Za razliku od izvora Vijesti koji govori o sprezi sa bezbjedonosnim službama jedne druge susjedne zemlje, Televizija E je izvijestila o “moćnoj paradržavnoj ekipi iz zemlje sa kojom se Crna Gora graniči” kao naručiocu takvog “ugovora”. Taj zvaničnik je, preko posrednika sa Kosova, informacije navodno direktno saopštio Đukanoviću, a on onda državnim organima.

Đukanovićev ured je takođe medijima rekao da crnogorske sigurnosne službe nisu pozvale na razgovor ni Đukanovića, ni koordinatora njegovog obezbjeđenja, kako bi ukazali na potencijalnu opasnost. Štaviše, umjesto da mu obezbjeđenje kao štićenoj ličnosti bude pojačano, iz ureda je rečeno da je čak smanjeno tako “što je ukinuto obezbjedjenje na mjestu stanovanja bivšeg predsjednika u dnevnoj smjeni”. Na ove informacije su se opet nadovezali mediji bliski Đukanoviću da mu je i kod putovanja u inostranstvo pratnja svedena sa dva na jednog pripadnika obezbjeđenja koji uglavnom i nije u neposrednoj blizini osobe koju štiti.

U nedjelju 14. jula opet se oglasila Uprava policije saopštenjem u kojem stoji da je  “nakon medijske objave, u subotu 13. jula 2024. godine u popodnevnim časovima, UP  dobila odgovarajuću informaciju od strane Agencije”. U saopštenju se napominje  da se “vjerodostojnost informacije i dalje provjerava od strane ANB”. Policija je odmah, kako kaže “po prijemu informacije” pojačala obezbjeđenje Đukanoviću i obavijestila tužilaštvo koje je formiralo predmet.

Televizija E je objavila da je ANB, po njenim izvorima iz tajne službe, imala informaciju “još u srijedu popodne 10. jula, direktno iz kabineta bivšeg predsjednika Crne Gore, o alarmantnoj bezbjednosnoj prijetnji”.

Međutim, ANB 10.jula nije obavijestila ni  Upravu policije ni tužilaštvo.

Bivši gradonačelnik Podgorice i poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Ivan Vuković je prozvao ANB da mu je trebalo dva dana i tekst iz Vijesti da obavijesti policiju. ANB je zakonom zadužena da vrši procjenu sigurnosti štićenih osoba na osnovu koje se i članom 18 Zakona o predsjedniku pružaju sigurnosne usluge bivšem predsjedniku.

U početku je dio javnosti, sa skepsom primio pomenute informacije, pogotovo jer je dan ranije, tj. 12. jula donesena oslobađajuća prvostepena presuda za sve optužene u slučaju poznatom kao Državni udar. Zavjerenici su, navodno pod patronatom ruske obavještajne službe, trebali nasilno preuzeti vlast nakon završetka parlamentarnih izbora 2016.godine. tako što bi prije toga proglasili pobjedu ondašnje opozicije predvođene Demokratskim frontom (DF). Prema farsičnom scenariju optužnice koju je sastavio tadašnji Glavni specijalni tužilac (GST) Milivoje Katnić a javnim nastupima potvrđivao srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, zavjerenici su takođe trebali ili uhapsiti ili ubiti Đukanovića koji je tada bio premijer. Sam Đukanović je na dan izbora 2016. godine rekao da je on za te planove saznao taj dan iz medija. I ostali državni funkcioneri su bili potpuno neznaveni mimo sveznajućeg i produhovljenog Katnića. Ni vojska ni policija nisu stavljeni u stanje visoke pripravnosti što bi bilo normalno da je takav scenario stvarno postojao.

Međutim, ovoga puta je, po izvještajima, stvar ozbiljna. Monitoru je iz dva zapadna diplomatska izvora potvrđeno da je prijetnja provjereno istinita i potencijalno opasna. Jedan izvor, koji je htio ostati anoniman, je rekao da postoje indicije da se navdno  radi o ranijim neraščišćenim ilegalnim poslovima prethodne crnogorske vlasti sa ljudima iz bivšeg mafijaško-političkog establišmenta u Albaniji i na Kosovu. Za sada nisu ponuđeni konkretni dokazi.

Mediji bliski Đukanoviću i njegovom bivšem režimu,  pokušali su prebaciti loptu na teren navodnih srpsko-ruskih zavjera protiv Đukanovića. ANB je navodno imala i operativne podatke o grupi iz Srbije, među kojima je bilo i bivših službenika Žandarmerije i policije, koji su planirali, sa plaćenim egzekutorima iz Albanije, likvidaciju Đukanovića. Kao podrška tom narativu oglasnuo se i bivši smijenjeni predsjednik Albanije i lider Partije Slobode Ilir Meta. On je na svom Facebook profilu objavio, a crnogorski mediji prenijeli, da “iza planova (atentata) stoje oni kojima je propao projekat državnog udara prije nekoliko godina…oni koji nastoje da potkopaju evroatlantsku budućnost Crne Gore i regiona.” Meta je poručio da “stoji” uz Mila Đukanovića, “njegovu porodicu i DPS” uz uvjerenje da će njegov kolega “i dalje nepokolebljivo davati doprinose ubrzanju integracionih i evropeizacijskih procesa Crne Gore, učvršćivanju mira, stabilnosti i bezbjednosti na Zapadnom Balkanu”.

Meta je  inače akter velikog broja korupcionaških afera u Albaniji, bivši doušnik komunističke tajne službe Sigurimi i poznati “ugrađevinar” u raznim poslovima po Albaniji. Lokalna televizija Top Channel je početkom 2011. god. pustila snimak tajno napravljen u Ministarstvu ekonomije gdje Meta, tadašnji potpredsjednik Vlade, traži od ministra Dritana Priftija da interveniše u tenderu za koncesije za hidroelektranu i presudi u željenom pravcu za 700 hiljada eura i 7 odsto dionica kompanije. Nakon toga traži da se licitacija za prodaju mazuta dodijeli željenoj firmi a da će ministar ekonomije dobiti milion eura. Na videu se Meta hvali są odličnim odnosima koje ima sa šeficom pravosuđa Špresom Becaj čiju ćerku je zaposlio u diplomatiji i da može uticati na odluke sudova. To se ispostavilo tačnim jer ga je naredne godine albanski sud oslobodio optužbi za korupciju i pored snimka. Paralele sa stanjem u pravosuđu u  Crnoj Gori tokom Đukanovićeve vladavine su očigledne. Pitanje je da li je bivšem crnogorskom predsjedniku ovakva “podrška” uopšte trebala.

Pregledom Interneta izlazi još jedno albansko “prijateljstvo” Đukanovića iz novembra 2021.godine. Radi se o albanskom multimilioneru i naftnom tajkunu i nekadašnjem vlasniku italijanskog fudbalskog kluba Parma Rezartu Tačiju. Albansko specijalno tužilaštvo (SPAK) i sud u Palermu su otvorili istragu tada zbog pranja 18.4 miliona eura sa osobom povezanom sa italijanskom mafijom. Izvještaj o istražnim radnjama suda u Palermu sadrži transkript razgovora Rezarta Tačija i italijanskih državljana u kome Tači pominje predsjednika Đukanovića u kontekstu intervencije da se preko računa koji će otvoriti u Prvoj Banci iz Crne Gore obavi međunarodni transfer novca i za to plati provizija. Dvojica Tačijevih saradnika su u zatvoru dok je on u bjekstvu i trenutno mu se sudi u odsustvu. “To je  još jedna u kontinuitetu laži i obmana kojima se već decenijama uzaludno pokušava diskreditovati Đukanović”, objavio je tada kabinet predsjednika  Đukanovića. I Prva banka je negirala da ima ikakve veze sa tim krivičnim djelom.

Crna Gora i njeno prethodno rukovodstvo (zajedno sa rukovodstvom Srbije) se pominju u raznim obavještajnim izvještajima NATO-a i obavještajnih službi pojedinih zemalja članica stacioniranih na Kosovu u kojima su praćene ilegalne aktivnosti šefova nekadašnje gerilske Oslobodilačke vojske Kosova (OVK). NATO obavještajci su konstantno ukazivali na neometan šverc drogę, goriva, cigareta i trafiking ljudi od strane OVK bosova zahvaljujući dobrim vezama koje oni imaju u Crnoj Gori i Srbiji.

Nepoznanica je u kojoj mjeri su informacije zapadnih službi o Đukanovićevoj ugroženosti  podijeljene  sa ANB-om i da li je to urađeno na vrijeme. Postoji i mogućnost da je možda kabinet ili drugi u blizini bivšeg predsjednika požurio sa javnim iznošenjem informacija.

Nesporno je da postoji opasnost po život bivšeg predsjednika. Dužnost je države da učini sve da on bude bezbjedan uz sva prava koje mu jamče zakoni i ustav Crne Gore.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U PREDMETU DRŽAVNI UDAR: U krug

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon najnovije oslobađajuće presude u predmetu državni udar, istina o tom slučaju nije ništa bliže. Različite verzije sudskih instanci i tužilaštva o tome šta se dogodilo u jesen 2016., dodatno pojačavaju utisak  da su istina i institucije i dalje u službi političkih interesa

 

 

Lideri Za budućnost Crne Gore (ZBCG) Andrija MandićMilan Knežević oslobođeni su krajem prethodne sedmice  optužbi u predmetu poznatom kao “državni udar”, navodnom pokušaju terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine.

Presudu je izreklo Vijeće Višeg suda u Podgorici na čijem je čelu Zoran Radović, koji je nedavno zamijenio Borisa Savića na poziciji predsjednika tog suda.

“Da bi se neko oglasio krivim za neko krivično djelo mora postojati izvjesnost u pogledu činjenica koje čine obilježja krivičnog djela…Ovakve izvjesnosti u konkretnom slučaju nema te je sud donio presudu da se optuženi oslobađaju od optužbe jer nije dokazano da su učinili krivična djela za koje ih tereti specijalno tužilaštvo”, obrazložio je svoju odluku Radović. Takođe,konstatovao je i i da su sve radnje  navedene u optužnici  “pripremne radnje za terorizam”, te da nije dokazano da je započela radnja izvršenja “jer od svog tog silnog oružja i opreme jedino što je unijeto u Crnu Goru su dva telefona ‘lenovo'”.

Radović je ocijenio i da je “put ovom sudu  bio olakšan do utvrđivanja pravednog i potpunog činjeničnog stanja rješenjem Apelacionog suda kojim je ukinuta prva presuda i koji sadrži precizne upute kako se treba postupti u ponovnom postupku”.

Oslobađajuća presuda Višeg suda donijeta je u ponovljenom postupku. Prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima Mandić i Knežević, osuđeni su na ukupno 70 godina zatvora. Tu presudu donijela je sutkinja Suzana Mugoša, a ukinuo ju je Apelacioni sud u februaru 2021. godine. Sutkinja Mugoša tvrdila je da “vjeruje da je presuda Apelacionog  kupljena”. Zbog te tvrdnje Mugoši je izrečena disciplinska kazna- 30 odsto na platu  tri mjeseca  i zabrana napredovanja dvije godine. Protiv nje je disciplinski postupak podnio tadašnji predsjednik Višeg suda Boris Savić.

Iznenađenje za one koji su slučaj državni udar vidjeli kao montirani proces bivšeg  tužilaštva pod kontrolom vrha DPS-a, bilo je to što Specijalno tužilaštvo pod novim rukovodstvom nije promijenilo optužnicu koju je  2017. godine podiglo Katnićevo tužilaštvo. Optužnicu sada zastupaju specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić. Oni se, međutim, nijesu pojavili u sudnici Višeg suda,kada je izrečena oslobađajuća presuda.

Osim lidera ZBCG oslobođeni su i ostali koji su bili obuhvaćeni optužnicom. Specijalni tužioci  Vučinić i  Milić predložili su sudu da se organizatori kriminalne grupe ruski državljani Eduard Šišmakov osudi na 15 godina zatvora, a Vladimir Popov na 12 godina. Za  bivšeg komandanta srpske Žandarmerije Bratislava Dikića tražili su  osam godina zatvora, a za Predraga Bogićevića i Nemanju Ristića po sedam godina zatvora. Za  Branku Milić je bila predložena kazna od tri godine zatvora, dok je za Milana Dušića i Srboljuba Đorđevića zatraženo po godinu i šest mjeseci. Za Dragana Maksića –  godina i devet mjeseci zatvora, za vozača bivših lidera DF-a Mihaila Čađenovića– godinu i šest mjeseci zatvora, a za Kristinu Hristić–  uslovna kazna.

Za Mandića i  Kneževića, tužioci su tražili po pet godina zatvora.

Sudija Radović  je kazao da nisu dokazani navodi optužnice da je svjedok saradnik Saša Sinđelić ušao u Moskvu i da se sastao sa organizatorom kriminalne rganizacije Eduardom Šišmakovim,te da je iz  dopisa Ruske Federacije utvrđeno da Sinđelić nije prošao pasošku kontrolu ni granicu.

Ukazao je i da je odlazak Mandića i Kneževića u Moskvu  bio na poziv partije Jedinstvena Rusija “i da nije bilo ništa konspirativno”. Kao i da je oružje koje je pronađeno u kući na teritoriji Podgorice,” bilo uzeto na revers iz policije, a ne za pripremu napada na Skupštinu Crne Gore”.

Viši sud koji je sada oslobodio sve optužene,  u martu 2017. prihvatio je sporazume o krivici, na osnovu kojih je pet osoba osuđeno na pet mjeseci zatvora zbog pripremanja nasilnog upada u Skupštinu Crne Gore. Petorica okrivljenih priznali su da su doputovali u Podgoricu da podrže proteste Demokratskog fronta na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine, te da su planirali da se sa političarima i i narodom, u nastalom metežu, potuku s policijom, probiju kordon i nasilno zauzmu Skupštinu Crne Gore, kako su objašnjavali. Sporazum su potpisali Nikola Đurić, Siniša Ćetković, Aleksandar Čurović, Dejan Stanojević i Milan Dušić. Aleksandar Čurović tvrdio je kasnije da je predstavnica srpske ambasade u Podgorici tražila od njega da prizna krivicu u istrazi navodnog pokušaja terorizma 2016.  Kako god, ispada da je podgorički Viši sud  utvrdio da nema dokaza da je bilo državnog udara i istovremeno potvrdio osnovanost krivice koju su neki od optuženih priznali.

Nakon oslobađajuće presude, uslijedile su političke izjave. Vlast je slavila presudu, a opozicioni DPS proglasio skandaloznom.

“Pokušaj državnog udara se jedino za Viši sud nije dogodio, saopštio je portparol te partije Miloš Nikolić.

“Demokratska partija socijalista tražiće otvaranje parlamentarne istrage u vezi slučaja ‘državni udar’”, najavio je lider te partije Danijel Živković.

“Sjetićete se izjava predsjednika Srbije Aleksadndra Vučiča koji je nekoliko dana nakon završenih parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. kazao kako postoje nepobitni dokazi da se u Crnoj Gori pripremao državni udar, da je Srbija trrebala da posluži kao platforma za izvođene državnog udara u Crnoj Gori i da su ti dokazi prikupljeni od Bezbjednosno informativne agencije Srbije. Govorio je o fotografijama, snimljim razgovorima, da su zaplijenjeni telefoni, oružje i veća svota novca koja je trebala da bude upotrijebljena za izvršenje ovog krivičnog djela”, kazao je Živković i podsjetio da su prvu osuđujuću presudu pozdravili visoki zvaničnici Stejt Departmenta i obavještajnih agencija SAD i Velike Britanije…

Stigli su i novi komentari izvana. “Oslobađajuća presuda Višeg suda u Podgorici za slučaj terorizam u pokušaju iz 2016. godine, bacila je sjenku na ulogu dva pripadnika ruske vojno-obavještajne agencije GRU u tom događaju. Ne ulazeći u tumačenje sudskih odluka, bitno je navesti činjenice koje nedvosmisleno ukazuju na umiješanost agenata GRU u dešavanja na dan parlamentarnih izbora u oktobru 2016. godine u Crnoj Gori”, ocijenjeno je u najnovijoj analizi  Digitalnog forenzičkog centra(DFC) – “Ruski specijalci u političkim igrama na Balkanu”.

Iz ZBCG su odgovorili Živkoviću da u potpunosti podržavaju njihovu inicijativu  o pokretanju parlamentarne istrage.

“Naša koalicija nema dilemu da se stvarni razlozi na kojima počiva ova inicijativa ne nalaze u oslobađajućoj presudi, već obračunu sa starim kadrom DPS- a koji će nakon završetka parlamentarne istrage ekspresno okončati u zatvoru. Prvi koji će završiti u zatvoru nakon saslušanja na anketnom odboru, svakako je nalogodavac ove kriminalne optužnice Milo Đukanović, zatim bivši ministar pravde Zoran Pažin koji je prijetio i uslovljavao bivšeg agenta CIA Džozefa Asada da lažno optuži lidere DF-a”, naveli su u saopštenju.

Struka mahom ćuti. Udruženje sudija Crne Gore javilo se nakon reakcija iz DPS-a. Saopštili su da  osuđuju kao nedopuštene i neprimjerene izjave portparola DPS Miloša Nikolića i Građanske inicijative (GI) 21. maj povodom oslobađajuće presude u slučaju “državni udar”. Ocijenili su da se takvim izjavama narušava načelo podjele državne vlasti i podriva sudska nezavisnost.

Neki od rijetkih advokata koji su komentarisali oslobađajuću presudu, sumnjaju međutim upravo u sudsku nezavisnost.

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da je oslobađajuća presuda u slučaju poznatom kao „državni udar“, jednako kao i ranija osuđujuća presuda, prvenstveno  pojačala sumnje da je pravosuđe pod ozbiljnim političkim uticajem i da se presude donose u skladu sa interesima i zahtjevima onih koji trenutno imaju političku vlast i moć.

Utisci i sumnje, kaže, da je u ovom predmetu sud pod političkim uticajem postojali su tokom čitavog trajanja postupka, a njima doprinosi i odluka suda dan prije poslednje oslobađajuće  presude da nakon 19 mjeseci ukine pritvor specijalnom tužiocu Saši Čađenoviću koji je ranije zastupao optužnicu u predmetu.

“Veliki dio javnosti tu odluku je protumačio kao jednu vrstu kompromisa i pripreme za oslobađajuću presudu, odnosno uspostavljanja neke vrste ‘ravnoteže’. Dok god se presude crnogorskih sudova budu mogle tako tumačiti i dok god sudovi budu ostavljali prostora za takve sumnje, odnosno sve dok presude sudova ne budu takve da njihovo obrazloženje i razlozi ne budu ubjedljivi ukupnoj javnosti, teško da ćemo moći govoriti o nezavisnom  pravosuđu”, ocijenio je on.

Nakon najnovije oslobađajuće presude u predmetu državni udar, istina o tom slučaju nije ništa bliže. Različite verzije sudskih instanci i tužilaštva o tome šta se dogodilo u jesen 2016, dodatno pojačavaju utisak  da su istina i institucije i dalje u službi političkih interesa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAČKI  IZVJEŠTAJI U PARLAMENTU: Tužioci na političkom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja nakon ovonedjeljne poslaničke rasprave o izvještajima pravosuđa.  Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, međutim, pokazale su  jedno –   ni  nova vlast  živa se  ne odriče pokušaja kontrole tužilaštva i sudstva

 

 

„Mi ne pričamo istim jezikom“. To  je poručio poslanicima tokom ovonedjeljne  skupštinske rasprave o izvještajima Tužilačkog i Sudskog savjeta za prošlu godinu, vrhovni državni tužilac Milorad Marković, koji ih je u Skupštini predstavljao.

“Veoma je teško danas govoriti sa vama. Posebno zbog toga što umjesto o izvještaju, govorimo o konkretnim slučajevima. Ovo nije tužilaštvo, ni sudnica”,  podsjetio je Marković dio poslanika koji su upućivali brojne kritike tužilaštvu, uglavnom pominjući predmete koji se tiču njihovih političkih oponenata, ali i one koji se odnose na funkcionere njihovih partija. U suštini, kritika tužilaštva, u kojoj su prednjačili poslanici Demokratske partije socijalista ( DPS)  i Za budućnost Crne Gore (ZBCG) svela se na negodovanje zbog procesa protiv svojih, i zahtjeva da se procesuiraju oni njihovi.

Kako god, ovo je prvi put nakon decenija, da tužilački izvještaji i tužilaštvo  izazivaju buru u crnogorskoj Skupštini, kako od opozicionih, tako i od strane partija vlasti.

Predstavnici opozicionog DPS, čiji je bivši vrh decenijama imao punu kontrolu nad tužilaštvom i pravosuđem, insistirali su i ove sedmice na tome da je tužilaštvo pod Miloradom Markovićem, te specijalnim tužiocem Vladimirom Novovićem – “selektivno”  i instrumentalizovano.  Glavni argument DPS-a je da  novo rukovodstvo ne pokreće slučajeve koji su vremenski smješteni u period  nakon avgusta 2020., odnosno  poraza DPS  na izborima.

“Da li se za ovo tužilaštvo dogodilo neko krivično djelo nakon 30. avgusta 2020. godine ili su nišanske sprave tužilaštva podešene tako  da se kriminalizuje bivša vlast DPS-a?”,  ponovio je tezu DPS-a i ove sedmice u parlamentu, poslanik te partije Andrija Nikolić.  “Sve ukazuje na to da se radi o združenoj akciji koju pripremaju poltika i mediji, a kasnije razrađuje SDT u svojim akcijama. Pokušaj kriminalizacije DPS-a i lijepljenje etiketa kako je DPS političko krilo mafije i kako ovi ljudi ovdje rade za neku mafiju”, kazao je Nikolić. Zaboravljajući da su predmeti SDT protiv visokih funkcionera tokom prethodne vlasti građeni mahom na skaj prepiskama, te podacima EUROPOL-a. Koji, prateći Nikolićevu logiku, izgleda imaju nešto protiv DPS-a.

Nikolić se u jednom trenutku ipak sjetio skaj dokaza.  “Da li se u tim transkriptima pojavljuju funkcioneri iz sastava nove vlasti nakon 2020. godine? Spominju. Da li to može nešto da znači? Ne znam. Nećemo ništa da tvrdimo, ali vidimo selektivnost u postupanju tužilaštva, kao i u čitanju skaj transkripata”, ocijenio je.

S druge strane, ZBCG ne vidi selektivnost već politiku u tužilaštvu, koja hapsi njihove funkcionere radi balansiranosti. Lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević ocijenio je da je metod rada glavnog specijalnog tužioca i vrhovnog državnog tužioca preslikan od njihovih prethodnika Milivoja Katnića i Ivice Stankovića. “Oni redovno prave balanse nakon svake medijske kritike i političkog saopštenja želeći da pošalju poruku kako su im svi jednaki”, saopštio je Knežević, dodajući da  ono što radi SDT prethodnih nedjelja “predstavlja obrazac ponašanja Katnića iz njegovog zlatnog perioda zato što prave ravnotežu između poslanika koalicije ZBCG i onih koji su mljeli ljude”.

U centru medijskog izvještavanja o ovonedeljnoj parlamentarnoj raspravi o izvještajima pravosuđa, tokom koje se najmanje pričalo upravo o tim dokumentima, našla se Kneževićeva optužba da su mu, kako je kazao, “dolazili da ga ubijede” da glasa za Markovića. Pa da se skupa sa njim, dok je bio kandidat za vrhovnog državnog tužioca, našao na sastanku u kabinetu premijera Milojka Spajića, koji je organizovao aktuelni ministar poravde Andrej Milović.

“Da li se sjećate tog sastanka? Da li smo razgovarali u kabinetu premijera Spajića? I da li sam tad rekao da vas neću podržati zato što mi je puna glava više kumova, pobratima, posestrima u Specijalnom državnom tužilaštvu i u sudovima? Jeste li mi tada rekli da se vi ne odričete vaših kumova? Jesam li saopštio da neću da glasam više, neko je nekome kum, čija sestra je posestrima sa nekim u tužilaštvu, neko je nekome kidao pupak, neko je nekome išao na povojnicu”, kazao je  Knežević.

Marković je odgovorio da je njegovo postupanje „uvijek u skladu sa Ustavom i zakonom“ i da nikad nije prisustvovao bilo kojem sastanku gdje se pregovoralo o tome hoće li on biti VDT.

“Nikad nisam nikome ništa obećao da bih bio VDT. Nikad nisam imao takve komunikacije i nikad nisam posalo bilo koga da utiče na bilo koga da budem izabran. Nisam imao komunikaciju ni sa jednim političarem od kada sam izabran, osim sa ministrima sa kojima sarađujem“, saopštio je.   “Ako je postojao stav da se glasanjem za mene može vršiti politički uticaj na tužilaštvo, to neće biti slučaj” , kazao je.

Lider DPS-a Danijel Živković ocijenio je da neko ne govori istinu:  “Iili Marković danas, ili Milan Knežević juče.”.

Nijesu to jedini detalji koje je Knežević odlučio nakon podužeg vremena da podijeli sa javnošću. On je saopštio i da je sa jednim od aktulenih tužilaca u predmetu “državni udar”, Zoranom Vukčevićem, svojevremeno “jeo svinjetinu” i  razgovarao o tom predmetu, koji se vodi protiv njega i  Andrije Mandića, aktuelnog predsjednika parlamenta.

“Gospodin Vučinić je na Božić prisustvovao jednom ručku koji sam ja organizovao u kući jednog mog prijatelja. Došao čovjek i svašta rekao za ‘državni udar’ – da je to sramota, da je kriminal što rade Katnić i Čađenović i čak me molio da iskoristim svoj uticaj da on bude šef tužilačke organizacije u Podgorici. I umjesto da se čovjek izuzme, jer je jeo svinjetinu sa mnom, on traži da budem osuđen pet godina… Brat ovog drugog, Siniše Milića, dolazi u DNP da traži člansku kartu kako bi ostao savjetnik u jednom državnom preduzeću”, kazao je lider DNP u Parlamentu.

Dio javnosti ukazuje da je Kneževićevo naprasno “otvaranje” u parlamentu uslijedilo nekoliko dana pred presudu u slučaju državni udar.  Izricanje nove presude u tom slučaju očekuje se krajem sedmice, kada ovaj broj Monitora bude u prodaji.

Radi se o  ponovljenom postupku, nakon što su prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima su i lideri ZBCG , osuđeni na ukupno 70 godina zatvora. Ta je presuda poništena prije tri godine u Apelacionom sudu. Novo suđenje počelo je u junu prošle godine, a  završno ročište okončano je prošlog mjeseca.

Specijalno državno tužilaštvo nije promijenilo optužnicu protiv Kneževića i ostalih koju je 2017. godine podiglo SDT na čijem je čelu bio danas pritvoreni bivši Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, a zastupao je takođe pritvoreni tužilac Saša Čađenović. Optužnicu sada zastupaju specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić.

Na kraju,  gotovo bez riječi o onome što je prezentovano u izvještajima o pravosuđu, te razgovora o suštinskoj reformi tužilaštva, jačanju njegovih kapaciteta i organizacionim problemima,  u parlamentu je završena rasprava. Poslanici će se o izvještajima izjasniti naknadno.

Ko je s kime gdje razgovarao, ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja. Jedno je, ipak, sasvim sigurno. Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, sa sigurnošću pokazuju  da se ni  nova vlast  živa ne odriču pokušaja kontrole nad pravosuđem.

Poslanici su nastavili raspravu o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za 2023. godinu

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo