Anketnom parlamentarnom odboru, koji ispituje aferu Snimak, bivši ministar zdravlja i gradonačelnik Podgorice je kao „savjetnika” predstavio nepozvanog psihijatra iz podređene mu zdravstvene ustanove. Zbog čega je Miomir Mugoša, od tačno 649 drugih službenika i namještenika lokalne uprave, zatim još 2.029 zaposlenih u javnim ustanovama, preduzećima, agencijama i privrednim društavima čiji je osnivač Glavni grad Podgorica, pozvao baš dr Ljubinka Kaluđerovića?
„Ja sam hirurg, kolega je narkolog i tu smo da pomognemo”, rekao je Mugoša 18. jula, kada je saslušavan zbog dokumenta podgoričkog odbora DPS-a o zapošljavanju partijskih simpatizera, članova i aktivista, ukupno 140 osoba, od čega 37 pripravnika i 106 u trafikama jedne privatne firme.
U visokoj politici Mugoša je 23 godine, ratne, tranzicione, krizne: ministar je bio 10, a gradonačelnik već 13 godina. Ugovor s njim je faustovski, doživotan, a narečenog dr Kaluđerovića, piše u nekom tekstu, Mugoša je u Podgoricu lično doveo, skućio, plaća ga…
Proglasivši za ličnog „savjetnika” tog psihijatra iz JU Centar za rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci, čiji je osnivač SO Podgorica, Mugoša je razgorio glasine da, ne od juče, nabavlja povjerljive medicinske informacije o zdravstvenim tretmanima svojih političkih i poslovnih protivnika i članova njihovih porodica – poput bolesti zavisnosti, prekida neželjenih trudnoća u vanbračnim aferama, polnim i mentalnim bolestima, itd – pa ih, navodno, koristi ili je spreman da ih koristi.
Mugoša nije samo mogući podmukli atentator na Hipokrata, već je i dalje demijurg sektora zdravstva, možda i komercijalno povezanih nabavljačkih privatnih firmi, dobitnika multimilionskih tendera, gdje ima još „savjetnika”, ili, tvrde zli jezici – prikrivenih ortaka.
Uzmimo za ekspoziciju slučajan uzorak: dvojicu odbornika opozicione koalicije Bolja Podgorica koji su jula 2011. podržali Mugošin reizbor –Dragana Ostojića i Slavišu Guberinića. Za rješenje pozadine bizarnog prebjega možda ne igra nikakvu ulogu da su im supruge zaposlene u Fondu za zdravstveno osiguranje i privatnoj kompaniji Farmegra – ali je to činjenica, indicija; kako ko voli…
Pomenuta Farmegra se reklamira kao „jedna od vodećih veletrgovina lijekovima u Crnoj Gori”. Ona to svakako jeste, jer sa 3,12 miliona eura je, ukupno uzevši, na 11. mjestu rang-liste ponuđača sa najvećim ugovorenim javnim nabavkama za prošlu godinu u državi. Važna napomena glasi: osnovana je 1998, za Mugošinog ministarskog vakta.
Kao ministar zdravlja, a tada nije postojala procedura obaveznih tendera, on je čitavu deceniju praktično sâm odlučivao o trebovanjima, narudžbinama, komercijalnim ugovorima sa dobavljačima. Javno su osporene njegove milionske nabavke na primjer iz 1999. i 2000. preparata koji nijesu ,,lijek” za potrebe zdravstvenog sistema: losiona, pasti za zube, toaletne vode… Ako je to bilo u redu, zbog čega bi čudilo da se sada jedna veledrogerija pojavljuje u svojstvu „izvođača radova” na saobraćajnici?
Naime, u zahvatu DUP-a Donja Gorica, urb. parcela br. 3/557, investitor je Mugošina Agencija za izgradnju Podgorice, vlasnik parcele Glavni grad, a Farmegra – izvođač radova. Građevinsku dozvolu Up. 08-361/13-2 izdao je 15. januara ove godine gradski Sekretarijat za planiranje i uređenje prostora i zaštitu životne sredine.
Ukoliko dalje zagrebemo u poslovanje Farmegre – preskočićemo Podgoričanima opštepoznatu činjenicu da ima, ili je imala, aranžman sa Glavnim gradom za kupovinu poklona novorođenim – dolazimo do izvjesnih preko 3.900 kvadrata u KO Donja Gorica (LN br. 5650), klasifikovanih kao livada, šuma, pašnjak, sa ubilježenim teretima – enormnim hipotekarnim ugovorima.
Povjerilac je Societe generale, preimenovana Podgorička banka, čiji je Miomir Mugoša bio višegodišnji predsjednik Skupštine akcionara. Ko su dužnici na parceli u Mugošinoj rodnoj Donjoj Gorici? Zetagradnja Blagote Radovića 1,8 milion, Industriaiport- Industriaimpex i Farmegra zajedno, kroz identifikovanih pet hipotekarnih ugovora, čak 3,95 miliona eura.
Zetagradnja je jedan od glavnih dobitnika iz perioda kada je Mugoša planove višeg reda (GUP) mijenjao u skladu sa potrebama planova nižeg reda (DUP). Građevinski preduzimači, poput Radovića, upućivani su na Mugošu, jer je od njega zavisila egzegeza donošenja odluke o istovremenoj reviziji planskih dokumenta različite hijerarhije. Gradonačelnik je postavljao iste članove komisije za stručnu ocjenu različitih planova i dupliranjem honorara ih „stimulisao” da izmisle kakav maštovit stručni izgovor da se pristupi pretumbacijama oba plana.
Ključni parametar za određivanje cijene građevinskog zemljišta je njegova namjena definisana urbanističkim planom, a Mugoša je donosio odluke o promjeni namjene kroz izmjene prostornog ili urbanističkog plana. Ako tome dodamo da je u potpunoj diskreciji odrezivao visinu obračuna komunalija, dolazimo do osnovanosti pretpostavke: investitorima, poput Zetagradnje, obezbijedio je multimilionske profite. Jedno davno postavljeno pitanje – u kolikom broju slučajeva je, umjesto novca, Mugoša kao „kompenzaciju”, na primjer od Zetagradnje, za obračun komunalija, možda i na imena povezanih lica, prihvatao stanove ili poslovne prostore? – još nema odgovor.
A Industriaimport- Industriaimpex? To što se ova firma pojavljuje kao hipotekarni dužnik, skupa sa Farmegrom, ne čudi uzme li se u obzir da u njenoj vlasničkoj strukturi Industriaimport- Industriaimpex ima 80, a Janko Radunović i Sreten Đikanović po 10 odsto. Radunović i vjerovatno Đikanović su povezani sa Ekomedikom, firmom koja je u konzorcijumu sa italijanskim OMP Eco od Ministarstva zdravlja onomad dobila koncesiju – potpisao je ministar Miodrag Radunović – za preradu medicinskog otpada na 15 godina (vidi u Monitoru od 12. jula o.g.).
Ministar Radunović nadzire rad Fonda za zdravstveno osiguranje – čija komisija sastavlja liste lijekova za nabavku – ali i rad Montefarma, koji po narečenoj listi raspisuje i kešira tendere na kojima Farmegra veoma često pobjeđuje.
Ko je on-line veza Miomira Mugoše i Miodraga Radunovića? Odgovor je – Željko Vuković, koji je poput ministra zdravlja, te narečenog Janka Radunovića, takođe Beranac.
Miodragu Radunoviću je Vuković pet godina bio pomoćnik, pa je u tom periodu bio predsjednik odbora direktora Radoja Dakića. Upravo je 2007. prodato zemljište ove bivše fabrike beogradskoj Delti Miroslava Miškovića a investitore, Čelebić company i CMC, navodno su protivpravno oslobodili plaćanja naknade u iznosu od dva miliona eura.
Protiv Vukovića je vođena policijska istraga i podnijeta krivična prijava zbog osnovane sumnje da je, navodno, zahvatajući sa posebnih računa, pronevjerio više od milion eura. Ali, Mugoša ga je od Radunovića preuzeo krajem 2010. – imenovao ga je za svog glavnog administratora – pa su podgorička policija, Tužilaštvo, akcionari i ostali u lancu ishrane lovom na sitne zvjerke, naglo izgubili interes da išćeruju pravdu.
Vladimir JOVANOVIĆ
HORIZONTI3 sedmice
FOKUS3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice