Povežite se sa nama

MONITORING

Vlasnik tajni i majstor spletki

Objavljeno prije

na

Anketnom parlamentarnom odboru, koji ispituje aferu Snimak, bivši ministar zdravlja i gradonačelnik Podgorice je kao „savjetnika” predstavio nepozvanog psihijatra iz podređene mu zdravstvene ustanove. Zbog čega je Miomir Mugoša, od tačno 649 drugih službenika i namještenika lokalne uprave, zatim još 2.029 zaposlenih u javnim ustanovama, preduzećima, agencijama i privrednim društavima čiji je osnivač Glavni grad Podgorica, pozvao baš dr Ljubinka Kaluđerovića?

„Ja sam hirurg, kolega je narkolog i tu smo da pomognemo”, rekao je Mugoša 18. jula, kada je saslušavan zbog dokumenta podgoričkog odbora DPS-a o zapošljavanju partijskih simpatizera, članova i aktivista, ukupno 140 osoba, od čega 37 pripravnika i 106 u trafikama jedne privatne firme.

U visokoj politici Mugoša je 23 godine, ratne, tranzicione, krizne: ministar je bio 10, a gradonačelnik već 13 godina. Ugovor s njim je faustovski, doživotan, a narečenog dr Kaluđerovića, piše u nekom tekstu, Mugoša je u Podgoricu lično doveo, skućio, plaća ga…

Proglasivši za ličnog „savjetnika” tog psihijatra iz JU Centar za rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci, čiji je osnivač SO Podgorica, Mugoša je razgorio glasine da, ne od juče, nabavlja povjerljive medicinske informacije o zdravstvenim tretmanima svojih političkih i poslovnih protivnika i članova njihovih porodica – poput bolesti zavisnosti, prekida neželjenih trudnoća u vanbračnim aferama, polnim i mentalnim bolestima, itd – pa ih, navodno, koristi ili je spreman da ih koristi.

Mugoša nije samo mogući podmukli atentator na Hipokrata, već je i dalje demijurg sektora zdravstva, možda i komercijalno povezanih nabavljačkih privatnih firmi, dobitnika multimilionskih tendera, gdje ima još „savjetnika”, ili, tvrde zli jezici – prikrivenih ortaka.

Uzmimo za ekspoziciju slučajan uzorak: dvojicu odbornika opozicione koalicije Bolja Podgorica koji su jula 2011. podržali Mugošin reizbor –Dragana Ostojića i Slavišu Guberinića. Za rješenje pozadine bizarnog prebjega možda ne igra nikakvu ulogu da su im supruge zaposlene u Fondu za zdravstveno osiguranje i privatnoj kompaniji Farmegra – ali je to činjenica, indicija; kako ko voli…

Pomenuta Farmegra se reklamira kao „jedna od vodećih veletrgovina lijekovima u Crnoj Gori”. Ona to svakako jeste, jer sa 3,12 miliona eura je, ukupno uzevši, na 11. mjestu rang-liste ponuđača sa najvećim ugovorenim javnim nabavkama za prošlu godinu u državi. Važna napomena glasi: osnovana je 1998, za Mugošinog ministarskog vakta.

Kao ministar zdravlja, a tada nije postojala procedura obaveznih tendera, on je čitavu deceniju praktično sâm odlučivao o trebovanjima, narudžbinama, komercijalnim ugovorima sa dobavljačima. Javno su osporene njegove milionske nabavke na primjer iz 1999. i 2000. preparata koji nijesu ,,lijek” za potrebe zdravstvenog sistema: losiona, pasti za zube, toaletne vode… Ako je to bilo u redu, zbog čega bi čudilo da se sada jedna veledrogerija pojavljuje u svojstvu „izvođača radova” na saobraćajnici?

Naime, u zahvatu DUP-a Donja Gorica, urb. parcela br. 3/557, investitor je Mugošina Agencija za izgradnju Podgorice, vlasnik parcele Glavni grad, a Farmegra – izvođač radova. Građevinsku dozvolu Up. 08-361/13-2 izdao je 15. januara ove godine gradski Sekretarijat za planiranje i uređenje prostora i zaštitu životne sredine.

Ukoliko dalje zagrebemo u poslovanje Farmegre – preskočićemo Podgoričanima opštepoznatu činjenicu da ima, ili je imala, aranžman sa Glavnim gradom za kupovinu poklona novorođenim – dolazimo do izvjesnih preko 3.900 kvadrata u KO Donja Gorica (LN br. 5650), klasifikovanih kao livada, šuma, pašnjak, sa ubilježenim teretima – enormnim hipotekarnim ugovorima.

Povjerilac je Societe generale, preimenovana Podgorička banka, čiji je Miomir Mugoša bio višegodišnji predsjednik Skupštine akcionara. Ko su dužnici na parceli u Mugošinoj rodnoj Donjoj Gorici? Zetagradnja Blagote Radovića 1,8 milion, Industriaiport- Industriaimpex i Farmegra zajedno, kroz identifikovanih pet hipotekarnih ugovora, čak 3,95 miliona eura.

Zetagradnja je jedan od glavnih dobitnika iz perioda kada je Mugoša planove višeg reda (GUP) mijenjao u skladu sa potrebama planova nižeg reda (DUP). Građevinski preduzimači, poput Radovića, upućivani su na Mugošu, jer je od njega zavisila egzegeza donošenja odluke o istovremenoj reviziji planskih dokumenta različite hijerarhije. Gradonačelnik je postavljao iste članove komisije za stručnu ocjenu različitih planova i dupliranjem honorara ih „stimulisao” da izmisle kakav maštovit stručni izgovor da se pristupi pretumbacijama oba plana.

Ključni parametar za određivanje cijene građevinskog zemljišta je njegova namjena definisana urbanističkim planom, a Mugoša je donosio odluke o promjeni namjene kroz izmjene prostornog ili urbanističkog plana. Ako tome dodamo da je u potpunoj diskreciji odrezivao visinu obračuna komunalija, dolazimo do osnovanosti pretpostavke: investitorima, poput Zetagradnje, obezbijedio je multimilionske profite. Jedno davno postavljeno pitanje – u kolikom broju slučajeva je, umjesto novca, Mugoša kao „kompenzaciju”, na primjer od Zetagradnje, za obračun komunalija, možda i na imena povezanih lica, prihvatao stanove ili poslovne prostore? – još nema odgovor.

A Industriaimport- Industriaimpex? To što se ova firma pojavljuje kao hipotekarni dužnik, skupa sa Farmegrom, ne čudi uzme li se u obzir da u njenoj vlasničkoj strukturi Industriaimport- Industriaimpex ima 80, a Janko Radunović i Sreten Đikanović po 10 odsto. Radunović i vjerovatno Đikanović su povezani sa Ekomedikom, firmom koja je u konzorcijumu sa italijanskim OMP Eco od Ministarstva zdravlja onomad dobila koncesiju – potpisao je ministar Miodrag Radunović – za preradu medicinskog otpada na 15 godina (vidi u Monitoru od 12. jula o.g.).

Ministar Radunović nadzire rad Fonda za zdravstveno osiguranje – čija komisija sastavlja liste lijekova za nabavku – ali i rad Montefarma, koji po narečenoj listi raspisuje i kešira tendere na kojima Farmegra veoma često pobjeđuje.

Ko je on-line veza Miomira Mugoše i Miodraga Radunovića? Odgovor je – Željko Vuković, koji je poput ministra zdravlja, te narečenog Janka Radunovića, takođe Beranac.

Miodragu Radunoviću je Vuković pet godina bio pomoćnik, pa je u tom periodu bio predsjednik odbora direktora Radoja Dakića. Upravo je 2007. prodato zemljište ove bivše fabrike beogradskoj Delti Miroslava Miškovića a investitore, Čelebić company i CMC, navodno su protivpravno oslobodili plaćanja naknade u iznosu od dva miliona eura.

Protiv Vukovića je vođena policijska istraga i podnijeta krivična prijava zbog osnovane sumnje da je, navodno, zahvatajući sa posebnih računa, pronevjerio više od milion eura. Ali, Mugoša ga je od Radunovića preuzeo krajem 2010. – imenovao ga je za svog glavnog administratora – pa su podgorička policija, Tužilaštvo, akcionari i ostali u lancu ishrane lovom na sitne zvjerke, naglo izgubili interes da išćeruju pravdu.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo