Povežite se sa nama

MONITORING

KOGA ĆE RAZDUŽITI PREZADUŽENI PREMIJER I MINISTRI – SEBE ILI CRNU GORU: Bajka o dužniku i zlatnoj ribici

Objavljeno prije

na

Četvrt vijeka vladavine DPS-a naučilo nas je jedno – kad god nam je ova vlast ponudila izbor – birali smo između, barem, dva zla. Ni ovi predizborni majski dani nijesu izuzetak.

Dok mi glavoboljamo da li će Migo Slavoljub Stijepović – aktuelni ministar prosvjete i nesuđeni (bolje rečeno: nepotvrđeni) pilot Montenegroerlajnsovog fokera, baš onoga što je završio na nosu kraj piste podgoričkog aerodroma – postati ,,gradonačelnik Crne Gore” ne miruju ni njegove kolege iz VII Vlade Mila Đukanovića. Ministar saobraćaja Ivan Brajović evo u tišini sa Kinezima ugovara kredit od nekih 700-800 miliona eura. Na naš račun.

Brajović, pretpostavlja se, sa kineskom Eskim bankom dogovara pozajmicu kojom će Crna Gora platiti kineske kompanije CCCC i CRBC da izgrade prvu dionicu prvog crnogorskog autoputa od Gornjih Mrka do Mioske. Cijena – 20 miliona eura po kilometru – uvešće ovu saobraćajnicu u Ginisovu knjigu rekorda, kao najskuplje parče puta izgrađeno na tlu Evrope. Ne zna se šta će ta dionica auto puta koja iz ničega vodi u niđe značiti privredi Crne Gore.

Prema zamisli Vlade, parlament će o zakonu o autoputu raspravljati tek pošto se sa Kinezima potpiše sporazum o njegovom projektovanju i izgradnji. U međuvremenu, predočena nam je računica MMF-a prema kojoj će ovo zaduženje crnogorski javni dug podići sa trenutnih 57 na 80 odsto godišnjeg bruto društvenog proizvoda (sadašnji dug iznosi 1,81 milijardi eura dok bi poslije aranžmana sa Kinezima narastao na 2,6 milijardi). To je daleko iznad gornje granice propisane Mastrihtskim kriterijumima.

Relevantne međunarodne finansijske institucije smatraju da Crna Gora neće moći da otplaćuje taj dug (koga interesuje šta slijedi nakon toga, neka analizira Grčku dužničku krizu). Zbog toga je, proljetos, Svjetska banka obznanila da odustaje od već odobrene pozajmice (podrške) crnogorskom budžetu u iznosu od 50 miliona dolara. ,,Od tog programa moralo se odustati, s obzirom na to da je Vlada odlučila da ide u izgradnju dionice autoputa Bar-Boljare u iznosu od 809 miliona eura”, saopštila je Anabel Abreu, šefica Kancelarije SB u Crnoj Gori. ,,S obzirom na uticaj te odluke na održivost duga, Svjetska banka je odustala od pripreme budžetske podrške, a umjesto toga se preusmjerila na investicione programe za jačanje javnih institucija, konkurentnost i unapređenje pružanja usluga u Crnoj Gori.”

U odbranu nauma Đukanovićeve Vlade stao je ministar finansija Radoje Žugić. On tvrdi da je auto put Bar-Boljare ,,održiv projekat” i da ,,nema mjesta kritikama” da bi Crna Gora, novim zaduženjem kod Kineza, mogla upasti u dužničko ropstvo. Brine, međutim, to što se Žugić u elaboraciji svoje tvrdnje poziva na činjenicu da podataka o isplativosti ove investicije i održivosti crnogorskog javnog duga – nema ni u Vladi Crne Gore ni u MMF-u i Svjetskoj banci.

Svi oni, dakle, pričaju manje-više napamet. Ceh će u svakom slučaju pasti na domaće poreske obveznike.

Eksperti se slažu: sve dileme otklanja studija izvodljivosti i rentabilnosti auto-puta. Pošto nje nema, ostaje bojazan da je najavljeni početak njegove gradnje politička a ne ekonomska odluka. Zgodno je mjesto da se prisjetimo kako je ekonomski analitičar Milenko Popović, prije koju godinu, upozorio da bi gradnja auto-puta i(li) tada aktuelnih elektrana na Morači, crnogorskom društvu koristilo taman koliko i ,,gradnja piramida u Zeti”. Dok traje gradnja – budžet bi imao priliv po osnovu naplaćenog PDV-a, objašnjavao je Popović, a kad objekat bude stavljen u funkciju – državi ostaju samo troškovi.

Iz Vlade Crne Gore nikada nijesmo dobili adekvatne odgovore. Može biti, računali su jedni, da čelni ljudi izvršnih vlasti ne shvataju opasnosti na koje ukazuju domaći i strani ekonomisti. Po drugima – premijeru i njegovim ministrima (sadašnjim i bivšim) potrebno je par krupnih investicionih zahvata kako bi sredili vlastite finansije (po modelu aranžmana između A2A, EPCG i Prve banke) bez obzira na to kako će se takva ekonomska politika odraziti na budućnost Crne Gore.

Obje pretpostavke imaju uporište. I obje su zasnovane na tome da su čelni ljudi aktuelne Vlade (pre)zaduženi kod ovdašnjih banaka.

Ta konstatacija stoji računajući samo zvanične podatke Komisije za sprječavanje konflikta interesa. Nezvanično, uključimo li u priču o dugovima i privredna društva koja su formalno i praktično povezana sa čelnicima izvršnih vlasti, stanje je puno gore.

Da krenemo od onih članova Vlade koji, makar zvanično, nemaju kreditna zaduženja. Među njima su Radoje Žugić, Milica Pejanović Đurišić, Marija Vučinović, Branimir Gvozdenović, Slavoljub Stijepović, Vujica Lazović…

Da lakše shvatimo njihovu poziciju pomoći će nam ministar Žugić. Odnosno njegove finansije. Ministar finansija, prema ovogodišnjoj prijavi imovine, ima platu od 1.011 eura. Od sredine prošle godine dobija još 500 eura za članstvo u Savjetu za finansijsku stabilnost i još 500 za rad u Savjetu za privatizaciju i njegovim tenderskim komisijama. Čak i da zanemarimo da je ministar čašćen sa tri hiljade eura u Savjetu za privatizaciju, ostaje nejasno zbog čega bi neko ministru finansija posebno plaćao savjete vezane za finansijsku stabilnost? Čime se onda ministar bavi u redovnom radnom vremenu?

Konačno, nije nimalo nevažno napomenuti da je ministar prošle godine, na ime ,,ekspertskih usluga” prihodovao tri hiljade eura. O kakvim se uslugama radi, i koliko su od dobijenih savjeta (informacija) zaradili poslodavci eksperta Žugića ostalo je tajna za crnogorsku javnost. A ne bi smjelo da je tako.

U sljedeću, nazovimo je kategorija prosječno zaduženih ministara u VII vladi Mila Đukanovića možemo ubrojati ministre Suada Numanovića i Miodraga Boba Radunovića. Ministar za ljudska i manjinska prava koristi kredit od 20 hiljada eura koji je dobio na rok otplate od 20 godina, dok supruga Elvidina bankama duguje 45 hiljada eura. Kredite vraćaju iz porodičnog budžeta teškog 1600 eura mjesečno. Ministar zdravlja mjesečno zaradi 1,5 hiljadu eura. Od zarađenog za kredit i lizing za automobil tojota RAV4 svakog mjeseca ode oko 600 eura.

Sitnica, uporedimo li to sa mukama koje za vraćanje kredita muče ministri Predrag Bošković, Vladimir Kavarić, Igor Lukšić, Sanja Vlahović, Raško Konjević, Ivan Brajović… Ministar rada i socijalnog staranja i njegov kolega koji vodi resor ekonomije bankama duguju po 60 hiljada eura. Dodatni teret u porodičnom budžetu Boškovića predstavlja činjenica da i Predragova supruga Stela vraća kredit od 100 hiljada eura (onaj od 32. 000 otplatila je krajem prošle godine). Kavariću bi život bio mnogo lagodniji da, skupa s premijerom Đukanovićem, ne spada u red onih – lakomih ili naivnih – koji su se svojevremeno zadužili u švajcarskim francima, pa sada, zahvaljujući negativnim kursnim razlikama, bankama duguju mnogo više nego što su pozajmili.

Lukšić, Brajović i Sanja Vlahović bankama duguju po više od 100 hiljada eura. Uzmemo li da to dugovanje čini pet do deset godina njihovog (prijavljenog) godišnjeg prihoda – možda i možemo da razumijemo što ih ne brine mogućnost da se država pod njihovom komandom zaduži do 80 odsto godišnjeg bruto društvenog proizvoda. Pretpostavlja se da u kategoriju onih koji bankama duguju šestocifrene iznose spada i ministar kulture Branislav Mićunović. On je, međutim, skupa sa suprugom Radmilom iskoristio mogućnost da od javnosti sakrije taj podatak o porodičnim finansijama.

Premijera Đukanovića ostavljamo za kraj ovog popisa ne samo zbog funkcije, već i zbog činjenice da on predvodi oni grupaciju DPSDP političara-biznismena koji sebe i druge pokušavaju ubijediti kako nemaju dugova. Ni zvaničnih ni nezvaničnih (neki bi rekli zelenaških). Premijer, dakle, u svom imovinskom kartonu nema prijavljene kredite. Znamo, međutim, da je UDG zadužen sa najmanje 10 miliona eura. A Đukanović je vlasnik četvrtine te kompanije. Po istom obrascu, premijer je vlasnik polovine kompanije Global Montenegro koja bankama duguje više od pet miliona eura (tužno ali istinito – i premijer se upecao na kredite u švajcarcima).

Otud računica da Đukanović, srazmjerno vlasničkom učešću, bankama duguje oko pet miliona eura. Milion više, manje. Možda vam je sada jasno što, iz njegove perspektive, mogućnost da državni dug poraste sa dvije na tri hiljade eura po stanovniku, i ne predstavlja veliki problem.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

U medijima objavljeni sadržaji preuzeti iz telefona Vesne Medenice potvrdili su  ono što je  odavno javna tajna – državno pravosuđe bilo je  pod vladarskom kućom Đukanović, podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu

 

Javnost je ovih dana iznenadio dodatak na već ustaljenu praksu objavljivanja SKY ECC kriptovanih prepiski između kriminalnih grupa i visokih operativaca policije koji su zajednički švercovali drogu i borili se protiv neprijatelja “države”, “Šefa” režima, i “poslovne” konkurencije. Prilikom hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice na podgoričkom aerodromu u aprilu 2022. godine, oduzet joj je i mobilni telefon. Nakon godinu i po mediji su počeli objavljivati sadržaje sa Whatsapp aplikacije koji su pronađeni na telefonu.

Treba imati u vidu da ti sadržaji nisu bili predmet optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podignulo sredinom oktobra prošle godine protiv bivše šefice pravosuđa, njenog sina Miloša kao organizatora kriminalne grupe i ostalih članova. Gro optužnice se bazira na SKY prepiskama koje su crnogorskim istražiteljima dostavili Europol francuski Apelacioni sud putem međunarodne pravne pomoći.

Sadržaji koji su objavljeni, pod uslovom da su vjerodostojni i tačni, svakako su zavrjeđivali pažnju javnosti u interesu javnosti. Potvrdili su ono što je odavno javna tajna –  državno pravosuđe pod vladarskom kućom Đukanović bilo je podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu.

U ispovijesti portalu Press Ana Pešukić (koja je radila u kući Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika države) je u detalje opisala kako je predsjednica Vrhovnog suda Medenica dolazila na kafenisanje i raporte kod Prvog brata koji ju je dočekivao u pidžami u preuređenom podrumu njegove zgrade. Osim Medenice raportirali su i mnogi drugi uključujući i tadašnjeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića koji je  u pritvoru zbog zloupotrebe službenog položaja.

Procurjele Whatsapp prepiske, na kojima su se do sada pojavile Jelena Perović, direktorica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) i ranija šefica cetinjskog osnovnog suda, i sudija Suzana Mugoša, najpoznatija po javno prenošenoj telenoveli Afera Državni udar i presudi liderima tada opozicionog Demokratskog fronta (DF), su pokazale hijerarhiju tadašnjeg sistema. Kako se Medenica ponašala prema vladaru zemlje i njegovom bratu (i sestri) tako su se i njoj podređeni u pravosuđu ponašali prema njoj – podnosili raporte i tražili mišljenja uz teferič na koji bi ih ona pozivala. Potčinjeni su predlagali i nove poslušnike i podobne za radna mjesta.

Jelena Perović je u poruci od 15. juna 2020,  pomenula svoju savjetnicu J.J. koja je između ostalog i  “Crnogorka…Sva je na svom mjestu”. Medenici je godilo da ima osobu kojoj je jedan od pluseva u karijeri trebalo biti i nacionalna pripadnost – što se kosi sa svakim mogućim zakonom. Isti Medeničin  kurs vidio se i u njenoj poruci nakon presude Apelacionog suda kojom je ukinuta prvostepena osuđujuća presuda u Državnom udaru. Da li sudijama apelacionog vijeća ili optuženima ili svima, opsovana je “majka četnička” od šefice pravosuđa koja je početkom 90-tih podržavala ratnike koji su vodili  borbu za stvaranje  Velika Srbije. U istom poslu je zdušno učestvovao i Šef,  tadašnji premijer Milo Đukanović.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iznos ponuđenog jemstva samo u posljednje četiri odbijene ponude prelazi 10 miliona, što u novcu što u nekretninama

 

Samo tokom ove godine Viši sud u Podgorici odbio je kao neosnovane najmanje četiri ponude advokata odbrane da njihovi klijenti budu pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode. Iznos ponuđenog jemstva u cjelokupnim slučajevima prelazio je 10 miliona, što u novcu što u nekretninama.

Tako je nedavno Viši sud u Podgorici, odbio je kao neosnovano jemstvo od 1,3 miliona eura za ukidanje pritvora predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću, koji je prema navodima optužnog akta, učestvovao u švercu tri pošiljke kokaina ukupne težine oko tonu i po.

Odbrana je, za slobodu okrivljenog Božovića nudila 1.185.110 eura u nekretninama koje su za njega ponudile porodice dvije sestre njegovog pokojnog oca kao i 120.000 eura u gotovini koji je položila firma ,,Zlatar“ iz Nikšića u vlasništvu njegovih prijatelja.

Svoju odluku  iz Višeg suda obrazlažu odluku time da se jemstvo kao mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka može odrediti samo ako je pritvor određen po pritvorskim osnovima iz člana 175 stava 1 tačka 1 i 5 ZKP.

Uz to pojašnjenje stiglo je još jedno – pritvor okrivljenom Božoviću je određen, a zatim i produžavan rješenjima Višeg suda u Podgorici zbog postojanja okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva i nesmetanog vođenja postupka, s obzirom na to da je u pitanju krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica.

Nešto manji iznos jemstva ponudila je porodica bivšeg direktora Veselina Veljovića. Riječ je o iznosu od 928.000 eura u nekretninama i gotovini kako bi se Veljović branio sa slobode optužbi Specijalnog tužilaštva da je zloupotrijebio službeni položaj.

Na tu odluku se još čeka, ali valja podsjetiti da je Viši sud krajem oktobra odbio prethodni prijedlog, kada je za njegovu slobodu ponuđeno jemstvo u nekretninama u vrijednosti od 585.000 eura.

Veljović je uhapšen 24. jula na Žabljaku zbog sumnje da je osumnjičenom vođi kriminalne grupe Aleksandru Mrkiću, koji se tereti za krijumčarenje cigareta, odavao službene informacije o tome kada su planirani pretresi.

I nekoliko bliskih prijatelja uhapšenog Dejana Kneževića založili su svoju imovinu u vrijednosti od oko 770.000 eura, kao garanciju da taj bivši pomoćnik direktora Uprave policije neće pobjeći ako mu sud ukine pritvor. U tom slučaju na odluku Višeg suda i dalje se čeka, ali se čeka i stav Višeg suda nakon što je Apelacioni ukinuo rješenje kojem je Kneževiću produžen pritvor.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz ormara ponovo ispadaju  kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja  prethodnika

 

Ponovo ispadaju orasi iz šinjela  bivših vlasti.

Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.

Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.

Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo.  Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao   da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.

Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.

Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život.  (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).

Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada  na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.

„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.

Stojanovićeva policija nije radila ni jedno ni drugo. Nego treće – bespogovorno čuvala DPS vlast: „Vrlo smo ozbiljno shvatili prijetnje Fronta (DF – prim. Monitora) i njegovih pristalica da neće priznati izborni rezultat osim onaj koji njima ide u korist”, obavijestio je javnost Stojanović neposredno uoči parlamentarnih izbora 2016. Pa je najavio: „Prema svakom pokušaju izazivanja nemira tokom izbornog dana i u noći proglašenja rezultata, odnosićemo se kao prema pokušaju rušenja države…”.

Nije to bila prazna prijetnja. Još su tada bila svježa sjećanja na brutalnost i svirepost koju su maskirani pripadnici Stojanovićeve UP pokazali u oktobru 2015, tokom razbijanja opozicionog protesta pred zgradom parlamenta. I kasnijeg, višesatnog, progona i prebijanja po gradskim ulicama svih koji su pali šaka maskiranim policajcima. Do danas neidentifikovani pripadnici policije (sumnja se da je među njima bilo i volontera iz kriminalnog miljea) pretukli su: Mija Martinovića, Marka Rakočevića, Andriju Račića, Branimira Vukčevića, Darka Šćepanovića, Momčila Baranina… I još ko zna koliko građana/građanki koje je bio strah ili sramota da to prijave. Ili su mislili da je besmisleno žaliti se onima koji su sve to i organizovali. Stojanović je sve  prećutao.

Zato je na dan izbora 2016. pružio tadašnjem glavnom SDT-u Milivoju Katniću neophodnu logističku podršku za vizuelizaciju priče o državnom udaru. Pamtimo: policija je na Stari aerodrom donijela i rasporedila automatsko oružje iz svojih magacina, pa ga snimila i javnosti prikazala kao dio arsenala navodnih zavjerenika. Napravljen je i fotoelaborat „zaplijenjenog“ oružja, bez i jedne naznake da je isto uzeto na revers iz policijske oružarnice.

Kako je Slavko Stojanović znao da odvoji bitno od nebitnog svjedoči i slučaj inspektora Predraga Šukovića. Njega su Stojanovićevi policajci, bez saradnje sa tužilaštvom, uhapsili nakon što je  Markovića i Veljovića optužio za učešće u duvanskom švercu. Kada je isti policajac ranjen, na ulici, tadašnji direktor UP nije našao za shodno ni da ga obiđe.

Onda je  prste umiješao gospodin slučaj: Stojanovića su uhapsili (priveli) pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja kojim rukovodi – Predrag Šuković. Čekamo nastavak.

Pogodilo se, pa je i tzv. državni udar nanovo aktuelizovan ovih dana. Na način koji bi, valjda svuda osim u Crnoj Gori, bio povod za (ne)formalno vanredno stanje u svim institucijama sistema.

Vijesti su objavile sky prepisku iz januara 2021. u kojoj tadašnji policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (prvi je u pritvoru a drugi u bjekstvu, nakon optužbi za kriminalne aktivnosti) iskazuju spremnost da potkupe sudije Apelacionog suda kako bi potvrdili prvostepenu, osuđujuću, presudu u slučaju državni udar. „Nema limita za pare“, navodno piše Lazović Miloviću.

Iz konteksta se razumije da je njihova meta sutkinja Seka Piletić, jedna od članica tročlanog vijeća Apelacionog suda. I da su obojica razočarani nakon što kupovina presude nije uspjela. Nego je slučaj vraćen na ponovno suđenje. „Rekao muž da nijesu imuni na pare, ali da ne može to da uradi”, navodno piše Milović Lazoviću.

Taman je neko mogao pomisliti i kako stvari nijesu toliko loše koliko su mogle biti, kad je izronila privatna prepiska sutkinja Suzane Mugoše, Milenke Žižić i nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja je nakon odlaska u penziju uhapšena i optužena za kriminalno udruživanje i zloupotrebu položaja. Tako smo u prilici da čitamo kako Medenica kolegama iz Apelacionog suda psuje majku četničku nakon ukidanja presude u slučaju državni udar, pa ona i sutkinja Žižić žale zbog promjene vlasti 2020. godine, pomalo ogovaraju kolege i razmjenjuju informacije i mišljenja o predmetima koji čekaju presudu u njihovim sudovima.

Dovoljno da ponovo proključaju strasti. Jedni su ponuđenu prepisku tri sutkinje iščitali kao novi dokaz urota i zloupotreba u pravosuđu. Pošto je njihova prepiska stavljena u kontekst činjenice da su, od proljeća prošle godine, zbog nezakonitih radnji i zloupotreba, uz Medenicu, privođeni pa osumnjičeni/optuženi i bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nekadašnji specijalni tužilac Saša Čađenović (Jovanić je ove nedjelje pušten da se brani sa slobode, Čađenović je još u pritvoru). I zatražili čistku. Odnosno, veting.

Drugi su problematizovali to što je na svjetlost dana izašla privatna prepiska Vesne Medenice koja, koliko se iz priloženog da zaključiti, nema nikakve veze sa onim zbog čega je ona procesuirana. Nešto slično postupku Milivoja Katnića kada se, na osnovu optužbi koje su kasnije pale na sudu, dokopao telefona advokata Gorana Rodića. I objelodanio njegovu prepisku sa klijentom sa kojim je pripremao odbranu. Osveta novih vlasti, čitamo u medijima bliskim DPS-u. Uz tekstove kojima se pokušava kompromitovati sutkinja Piletić.

Mnogo je simptoma koji ukazuju da je crnogorsko pravosuđe ozbiljno oboljelo. Samo mu ne treba pridodavati. Objavljena sky prepiska ukazuje da sutkinja Piletić nije kupljena. Suzana Mugoša je potpisala rješenje kojim je Vesni Medenici određeno prvih 30 dana pritvora.   To što su dio sistema koji, očigledno, ne funkcioniše ne smije biti samo njihov problem.

Ovim nijesu iscrpljeni ovonedjeljni događaji u kojima su se sadašnji i bivši funkcioneri izvršnih i sudskih vlasti selili na stranice crne hronike. I u pritvorsku jedinicu zatvora u Spužu.

Jednomjesečni pritvor određen je glavnoj inspektorki za poljoprivredu, vino i ribarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Dragani Kandić Perović. Ona se osumnjiči za zloupotrebu službenog položaja i primanje mita. U istoj akciji, po nalogu Osnovnog tužilaštva u Podgorici, privedeni su još jedan poljoprivredni inspektor i suvlasnici privatne kompanije koji su, navodno, dali mito. Pet hiljada koje su pronađene pretresom stana uhapšene glavne inspektorke.

Kandić Perović je pažnju ovdašnje javnosti zavrijedila ljetos, kada su se na društvenim mrežama, a potom i u medijima, pojavili snimci njenog razgovora sa nadzornikom (čuvarem) sa Skadarskog jezera. Inspektorka od njega traži da pusti uhvaćene ribokradice i vrati im oduzeti čamac i opremu. Obećala je, kaže.

Umjesto kazne (suspenzije), uhapšena inspektorka je nastavila da radi da bi, sa imenovanjem nove vlade, bila i unaprijeđena (resorni ministar Vladimir Joković je zadržao funkciju iz prethodne vlade). Tako joj je  data prilika da proširi „posao“ i saradničku mrežu. Javnost je, istovremeno, dobila dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce DPS ponašanja. I to baš one najgore, koji se tiču visokog stepena tolerancije prema „mangupima u našim redovima“.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo