Povežite se sa nama

MONITORING

KOGA ĆE RAZDUŽITI PREZADUŽENI PREMIJER I MINISTRI – SEBE ILI CRNU GORU: Bajka o dužniku i zlatnoj ribici

Objavljeno prije

na

luksic

Četvrt vijeka vladavine DPS-a naučilo nas je jedno – kad god nam je ova vlast ponudila izbor – birali smo između, barem, dva zla. Ni ovi predizborni majski dani nijesu izuzetak.

Dok mi glavoboljamo da li će Migo Slavoljub Stijepović – aktuelni ministar prosvjete i nesuđeni (bolje rečeno: nepotvrđeni) pilot Montenegroerlajnsovog fokera, baš onoga što je završio na nosu kraj piste podgoričkog aerodroma – postati ,,gradonačelnik Crne Gore” ne miruju ni njegove kolege iz VII Vlade Mila Đukanovića. Ministar saobraćaja Ivan Brajović evo u tišini sa Kinezima ugovara kredit od nekih 700-800 miliona eura. Na naš račun.

Brajović, pretpostavlja se, sa kineskom Eskim bankom dogovara pozajmicu kojom će Crna Gora platiti kineske kompanije CCCC i CRBC da izgrade prvu dionicu prvog crnogorskog autoputa od Gornjih Mrka do Mioske. Cijena – 20 miliona eura po kilometru – uvešće ovu saobraćajnicu u Ginisovu knjigu rekorda, kao najskuplje parče puta izgrađeno na tlu Evrope. Ne zna se šta će ta dionica auto puta koja iz ničega vodi u niđe značiti privredi Crne Gore.

Prema zamisli Vlade, parlament će o zakonu o autoputu raspravljati tek pošto se sa Kinezima potpiše sporazum o njegovom projektovanju i izgradnji. U međuvremenu, predočena nam je računica MMF-a prema kojoj će ovo zaduženje crnogorski javni dug podići sa trenutnih 57 na 80 odsto godišnjeg bruto društvenog proizvoda (sadašnji dug iznosi 1,81 milijardi eura dok bi poslije aranžmana sa Kinezima narastao na 2,6 milijardi). To je daleko iznad gornje granice propisane Mastrihtskim kriterijumima.

Relevantne međunarodne finansijske institucije smatraju da Crna Gora neće moći da otplaćuje taj dug (koga interesuje šta slijedi nakon toga, neka analizira Grčku dužničku krizu). Zbog toga je, proljetos, Svjetska banka obznanila da odustaje od već odobrene pozajmice (podrške) crnogorskom budžetu u iznosu od 50 miliona dolara. ,,Od tog programa moralo se odustati, s obzirom na to da je Vlada odlučila da ide u izgradnju dionice autoputa Bar-Boljare u iznosu od 809 miliona eura”, saopštila je Anabel Abreu, šefica Kancelarije SB u Crnoj Gori. ,,S obzirom na uticaj te odluke na održivost duga, Svjetska banka je odustala od pripreme budžetske podrške, a umjesto toga se preusmjerila na investicione programe za jačanje javnih institucija, konkurentnost i unapređenje pružanja usluga u Crnoj Gori.”

U odbranu nauma Đukanovićeve Vlade stao je ministar finansija Radoje Žugić. On tvrdi da je auto put Bar-Boljare ,,održiv projekat” i da ,,nema mjesta kritikama” da bi Crna Gora, novim zaduženjem kod Kineza, mogla upasti u dužničko ropstvo. Brine, međutim, to što se Žugić u elaboraciji svoje tvrdnje poziva na činjenicu da podataka o isplativosti ove investicije i održivosti crnogorskog javnog duga – nema ni u Vladi Crne Gore ni u MMF-u i Svjetskoj banci.

Svi oni, dakle, pričaju manje-više napamet. Ceh će u svakom slučaju pasti na domaće poreske obveznike.

Eksperti se slažu: sve dileme otklanja studija izvodljivosti i rentabilnosti auto-puta. Pošto nje nema, ostaje bojazan da je najavljeni početak njegove gradnje politička a ne ekonomska odluka. Zgodno je mjesto da se prisjetimo kako je ekonomski analitičar Milenko Popović, prije koju godinu, upozorio da bi gradnja auto-puta i(li) tada aktuelnih elektrana na Morači, crnogorskom društvu koristilo taman koliko i ,,gradnja piramida u Zeti”. Dok traje gradnja – budžet bi imao priliv po osnovu naplaćenog PDV-a, objašnjavao je Popović, a kad objekat bude stavljen u funkciju – državi ostaju samo troškovi.

Iz Vlade Crne Gore nikada nijesmo dobili adekvatne odgovore. Može biti, računali su jedni, da čelni ljudi izvršnih vlasti ne shvataju opasnosti na koje ukazuju domaći i strani ekonomisti. Po drugima – premijeru i njegovim ministrima (sadašnjim i bivšim) potrebno je par krupnih investicionih zahvata kako bi sredili vlastite finansije (po modelu aranžmana između A2A, EPCG i Prve banke) bez obzira na to kako će se takva ekonomska politika odraziti na budućnost Crne Gore.

Obje pretpostavke imaju uporište. I obje su zasnovane na tome da su čelni ljudi aktuelne Vlade (pre)zaduženi kod ovdašnjih banaka.

Ta konstatacija stoji računajući samo zvanične podatke Komisije za sprječavanje konflikta interesa. Nezvanično, uključimo li u priču o dugovima i privredna društva koja su formalno i praktično povezana sa čelnicima izvršnih vlasti, stanje je puno gore.

Da krenemo od onih članova Vlade koji, makar zvanično, nemaju kreditna zaduženja. Među njima su Radoje Žugić, Milica Pejanović Đurišić, Marija Vučinović, Branimir Gvozdenović, Slavoljub Stijepović, Vujica Lazović…

Da lakše shvatimo njihovu poziciju pomoći će nam ministar Žugić. Odnosno njegove finansije. Ministar finansija, prema ovogodišnjoj prijavi imovine, ima platu od 1.011 eura. Od sredine prošle godine dobija još 500 eura za članstvo u Savjetu za finansijsku stabilnost i još 500 za rad u Savjetu za privatizaciju i njegovim tenderskim komisijama. Čak i da zanemarimo da je ministar čašćen sa tri hiljade eura u Savjetu za privatizaciju, ostaje nejasno zbog čega bi neko ministru finansija posebno plaćao savjete vezane za finansijsku stabilnost? Čime se onda ministar bavi u redovnom radnom vremenu?

Konačno, nije nimalo nevažno napomenuti da je ministar prošle godine, na ime ,,ekspertskih usluga” prihodovao tri hiljade eura. O kakvim se uslugama radi, i koliko su od dobijenih savjeta (informacija) zaradili poslodavci eksperta Žugića ostalo je tajna za crnogorsku javnost. A ne bi smjelo da je tako.

U sljedeću, nazovimo je kategorija prosječno zaduženih ministara u VII vladi Mila Đukanovića možemo ubrojati ministre Suada Numanovića i Miodraga Boba Radunovića. Ministar za ljudska i manjinska prava koristi kredit od 20 hiljada eura koji je dobio na rok otplate od 20 godina, dok supruga Elvidina bankama duguje 45 hiljada eura. Kredite vraćaju iz porodičnog budžeta teškog 1600 eura mjesečno. Ministar zdravlja mjesečno zaradi 1,5 hiljadu eura. Od zarađenog za kredit i lizing za automobil tojota RAV4 svakog mjeseca ode oko 600 eura.

Sitnica, uporedimo li to sa mukama koje za vraćanje kredita muče ministri Predrag Bošković, Vladimir Kavarić, Igor Lukšić, Sanja Vlahović, Raško Konjević, Ivan Brajović… Ministar rada i socijalnog staranja i njegov kolega koji vodi resor ekonomije bankama duguju po 60 hiljada eura. Dodatni teret u porodičnom budžetu Boškovića predstavlja činjenica da i Predragova supruga Stela vraća kredit od 100 hiljada eura (onaj od 32. 000 otplatila je krajem prošle godine). Kavariću bi život bio mnogo lagodniji da, skupa s premijerom Đukanovićem, ne spada u red onih – lakomih ili naivnih – koji su se svojevremeno zadužili u švajcarskim francima, pa sada, zahvaljujući negativnim kursnim razlikama, bankama duguju mnogo više nego što su pozajmili.

Lukšić, Brajović i Sanja Vlahović bankama duguju po više od 100 hiljada eura. Uzmemo li da to dugovanje čini pet do deset godina njihovog (prijavljenog) godišnjeg prihoda – možda i možemo da razumijemo što ih ne brine mogućnost da se država pod njihovom komandom zaduži do 80 odsto godišnjeg bruto društvenog proizvoda. Pretpostavlja se da u kategoriju onih koji bankama duguju šestocifrene iznose spada i ministar kulture Branislav Mićunović. On je, međutim, skupa sa suprugom Radmilom iskoristio mogućnost da od javnosti sakrije taj podatak o porodičnim finansijama.

Premijera Đukanovića ostavljamo za kraj ovog popisa ne samo zbog funkcije, već i zbog činjenice da on predvodi oni grupaciju DPSDP političara-biznismena koji sebe i druge pokušavaju ubijediti kako nemaju dugova. Ni zvaničnih ni nezvaničnih (neki bi rekli zelenaških). Premijer, dakle, u svom imovinskom kartonu nema prijavljene kredite. Znamo, međutim, da je UDG zadužen sa najmanje 10 miliona eura. A Đukanović je vlasnik četvrtine te kompanije. Po istom obrascu, premijer je vlasnik polovine kompanije Global Montenegro koja bankama duguje više od pet miliona eura (tužno ali istinito – i premijer se upecao na kredite u švajcarcima).

Otud računica da Đukanović, srazmjerno vlasničkom učešću, bankama duguje oko pet miliona eura. Milion više, manje. Možda vam je sada jasno što, iz njegove perspektive, mogućnost da državni dug poraste sa dvije na tri hiljade eura po stanovniku, i ne predstavlja veliki problem.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo