Povežite se sa nama

MONITORING

KOGA ĆE RAZDUŽITI PREZADUŽENI PREMIJER I MINISTRI – SEBE ILI CRNU GORU: Bajka o dužniku i zlatnoj ribici

Objavljeno prije

na

Četvrt vijeka vladavine DPS-a naučilo nas je jedno – kad god nam je ova vlast ponudila izbor – birali smo između, barem, dva zla. Ni ovi predizborni majski dani nijesu izuzetak.

Dok mi glavoboljamo da li će Migo Slavoljub Stijepović – aktuelni ministar prosvjete i nesuđeni (bolje rečeno: nepotvrđeni) pilot Montenegroerlajnsovog fokera, baš onoga što je završio na nosu kraj piste podgoričkog aerodroma – postati ,,gradonačelnik Crne Gore” ne miruju ni njegove kolege iz VII Vlade Mila Đukanovića. Ministar saobraćaja Ivan Brajović evo u tišini sa Kinezima ugovara kredit od nekih 700-800 miliona eura. Na naš račun.

Brajović, pretpostavlja se, sa kineskom Eskim bankom dogovara pozajmicu kojom će Crna Gora platiti kineske kompanije CCCC i CRBC da izgrade prvu dionicu prvog crnogorskog autoputa od Gornjih Mrka do Mioske. Cijena – 20 miliona eura po kilometru – uvešće ovu saobraćajnicu u Ginisovu knjigu rekorda, kao najskuplje parče puta izgrađeno na tlu Evrope. Ne zna se šta će ta dionica auto puta koja iz ničega vodi u niđe značiti privredi Crne Gore.

Prema zamisli Vlade, parlament će o zakonu o autoputu raspravljati tek pošto se sa Kinezima potpiše sporazum o njegovom projektovanju i izgradnji. U međuvremenu, predočena nam je računica MMF-a prema kojoj će ovo zaduženje crnogorski javni dug podići sa trenutnih 57 na 80 odsto godišnjeg bruto društvenog proizvoda (sadašnji dug iznosi 1,81 milijardi eura dok bi poslije aranžmana sa Kinezima narastao na 2,6 milijardi). To je daleko iznad gornje granice propisane Mastrihtskim kriterijumima.

Relevantne međunarodne finansijske institucije smatraju da Crna Gora neće moći da otplaćuje taj dug (koga interesuje šta slijedi nakon toga, neka analizira Grčku dužničku krizu). Zbog toga je, proljetos, Svjetska banka obznanila da odustaje od već odobrene pozajmice (podrške) crnogorskom budžetu u iznosu od 50 miliona dolara. ,,Od tog programa moralo se odustati, s obzirom na to da je Vlada odlučila da ide u izgradnju dionice autoputa Bar-Boljare u iznosu od 809 miliona eura”, saopštila je Anabel Abreu, šefica Kancelarije SB u Crnoj Gori. ,,S obzirom na uticaj te odluke na održivost duga, Svjetska banka je odustala od pripreme budžetske podrške, a umjesto toga se preusmjerila na investicione programe za jačanje javnih institucija, konkurentnost i unapređenje pružanja usluga u Crnoj Gori.”

U odbranu nauma Đukanovićeve Vlade stao je ministar finansija Radoje Žugić. On tvrdi da je auto put Bar-Boljare ,,održiv projekat” i da ,,nema mjesta kritikama” da bi Crna Gora, novim zaduženjem kod Kineza, mogla upasti u dužničko ropstvo. Brine, međutim, to što se Žugić u elaboraciji svoje tvrdnje poziva na činjenicu da podataka o isplativosti ove investicije i održivosti crnogorskog javnog duga – nema ni u Vladi Crne Gore ni u MMF-u i Svjetskoj banci.

Svi oni, dakle, pričaju manje-više napamet. Ceh će u svakom slučaju pasti na domaće poreske obveznike.

Eksperti se slažu: sve dileme otklanja studija izvodljivosti i rentabilnosti auto-puta. Pošto nje nema, ostaje bojazan da je najavljeni početak njegove gradnje politička a ne ekonomska odluka. Zgodno je mjesto da se prisjetimo kako je ekonomski analitičar Milenko Popović, prije koju godinu, upozorio da bi gradnja auto-puta i(li) tada aktuelnih elektrana na Morači, crnogorskom društvu koristilo taman koliko i ,,gradnja piramida u Zeti”. Dok traje gradnja – budžet bi imao priliv po osnovu naplaćenog PDV-a, objašnjavao je Popović, a kad objekat bude stavljen u funkciju – državi ostaju samo troškovi.

Iz Vlade Crne Gore nikada nijesmo dobili adekvatne odgovore. Može biti, računali su jedni, da čelni ljudi izvršnih vlasti ne shvataju opasnosti na koje ukazuju domaći i strani ekonomisti. Po drugima – premijeru i njegovim ministrima (sadašnjim i bivšim) potrebno je par krupnih investicionih zahvata kako bi sredili vlastite finansije (po modelu aranžmana između A2A, EPCG i Prve banke) bez obzira na to kako će se takva ekonomska politika odraziti na budućnost Crne Gore.

Obje pretpostavke imaju uporište. I obje su zasnovane na tome da su čelni ljudi aktuelne Vlade (pre)zaduženi kod ovdašnjih banaka.

Ta konstatacija stoji računajući samo zvanične podatke Komisije za sprječavanje konflikta interesa. Nezvanično, uključimo li u priču o dugovima i privredna društva koja su formalno i praktično povezana sa čelnicima izvršnih vlasti, stanje je puno gore.

Da krenemo od onih članova Vlade koji, makar zvanično, nemaju kreditna zaduženja. Među njima su Radoje Žugić, Milica Pejanović Đurišić, Marija Vučinović, Branimir Gvozdenović, Slavoljub Stijepović, Vujica Lazović…

Da lakše shvatimo njihovu poziciju pomoći će nam ministar Žugić. Odnosno njegove finansije. Ministar finansija, prema ovogodišnjoj prijavi imovine, ima platu od 1.011 eura. Od sredine prošle godine dobija još 500 eura za članstvo u Savjetu za finansijsku stabilnost i još 500 za rad u Savjetu za privatizaciju i njegovim tenderskim komisijama. Čak i da zanemarimo da je ministar čašćen sa tri hiljade eura u Savjetu za privatizaciju, ostaje nejasno zbog čega bi neko ministru finansija posebno plaćao savjete vezane za finansijsku stabilnost? Čime se onda ministar bavi u redovnom radnom vremenu?

Konačno, nije nimalo nevažno napomenuti da je ministar prošle godine, na ime ,,ekspertskih usluga” prihodovao tri hiljade eura. O kakvim se uslugama radi, i koliko su od dobijenih savjeta (informacija) zaradili poslodavci eksperta Žugića ostalo je tajna za crnogorsku javnost. A ne bi smjelo da je tako.

U sljedeću, nazovimo je kategorija prosječno zaduženih ministara u VII vladi Mila Đukanovića možemo ubrojati ministre Suada Numanovića i Miodraga Boba Radunovića. Ministar za ljudska i manjinska prava koristi kredit od 20 hiljada eura koji je dobio na rok otplate od 20 godina, dok supruga Elvidina bankama duguje 45 hiljada eura. Kredite vraćaju iz porodičnog budžeta teškog 1600 eura mjesečno. Ministar zdravlja mjesečno zaradi 1,5 hiljadu eura. Od zarađenog za kredit i lizing za automobil tojota RAV4 svakog mjeseca ode oko 600 eura.

Sitnica, uporedimo li to sa mukama koje za vraćanje kredita muče ministri Predrag Bošković, Vladimir Kavarić, Igor Lukšić, Sanja Vlahović, Raško Konjević, Ivan Brajović… Ministar rada i socijalnog staranja i njegov kolega koji vodi resor ekonomije bankama duguju po 60 hiljada eura. Dodatni teret u porodičnom budžetu Boškovića predstavlja činjenica da i Predragova supruga Stela vraća kredit od 100 hiljada eura (onaj od 32. 000 otplatila je krajem prošle godine). Kavariću bi život bio mnogo lagodniji da, skupa s premijerom Đukanovićem, ne spada u red onih – lakomih ili naivnih – koji su se svojevremeno zadužili u švajcarskim francima, pa sada, zahvaljujući negativnim kursnim razlikama, bankama duguju mnogo više nego što su pozajmili.

Lukšić, Brajović i Sanja Vlahović bankama duguju po više od 100 hiljada eura. Uzmemo li da to dugovanje čini pet do deset godina njihovog (prijavljenog) godišnjeg prihoda – možda i možemo da razumijemo što ih ne brine mogućnost da se država pod njihovom komandom zaduži do 80 odsto godišnjeg bruto društvenog proizvoda. Pretpostavlja se da u kategoriju onih koji bankama duguju šestocifrene iznose spada i ministar kulture Branislav Mićunović. On je, međutim, skupa sa suprugom Radmilom iskoristio mogućnost da od javnosti sakrije taj podatak o porodičnim finansijama.

Premijera Đukanovića ostavljamo za kraj ovog popisa ne samo zbog funkcije, već i zbog činjenice da on predvodi oni grupaciju DPSDP političara-biznismena koji sebe i druge pokušavaju ubijediti kako nemaju dugova. Ni zvaničnih ni nezvaničnih (neki bi rekli zelenaških). Premijer, dakle, u svom imovinskom kartonu nema prijavljene kredite. Znamo, međutim, da je UDG zadužen sa najmanje 10 miliona eura. A Đukanović je vlasnik četvrtine te kompanije. Po istom obrascu, premijer je vlasnik polovine kompanije Global Montenegro koja bankama duguje više od pet miliona eura (tužno ali istinito – i premijer se upecao na kredite u švajcarcima).

Otud računica da Đukanović, srazmjerno vlasničkom učešću, bankama duguje oko pet miliona eura. Milion više, manje. Možda vam je sada jasno što, iz njegove perspektive, mogućnost da državni dug poraste sa dvije na tri hiljade eura po stanovniku, i ne predstavlja veliki problem.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

OZBILJNA DOJAVA DA JE KRIMINALNA GRUPA SPREMALA UBISTVO MILA ĐUKANOVIĆA: Šta je motiv?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitoru je iz dva zapadna diplomatska izvora potvrđeno da je  vijest o prijetnji istinita i potencijalno opasna. Jedan izvor, koji je htio ostati anoniman, je rekao da postoje indicije da se  navodno radi o ranijim neraščišćenim ilegalnim poslovima prethodne crnogorske vlasti sa ljudima iz bivšeg mafijaško-političkog establišmenta u Albaniji i na Kosovu. Za tu tvrdnju  nisu ponuđeni konkretni dokazi

 

 

Prošle subote je osvanula vijest da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović obavijestio nadležne institucije da je u posjedu informacija koje je dobio “od određenih međunarodnih zvaničnika iz obavještajne zajednice” da se na njega sprema atentat. Vijesti su dobile potvrdu informacije iz ureda bivšeg predsjednika dok im je noć prije odgovorila Uprava policije (UP) da “ne raspolažu podacima koji bi ukazivali na planirane aktivnosti” koje bi ugrožavale sigurnost bivšeg šefa države. Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) nije odgovorila na upite. Vijestima je izvor blizak Đukanoviću rekao je da ga je “visoki strani vojni zvaničnik sa Kosova obavijestio da organizovana kriminalna grupa iz jedne susjedne zemlje navodno planira da izvrši atentat, u sprezi sa bezbjednosnim službama jedne druge susjedne zemlje”.

Đukanoviću bliska Televizija je bila malo konkretnija. Ona je javila da je “američki vojni funkcioner koji radi na Kosovu, preko zapadnih obavještajnih kanala” alarmiran da je “jedna kriminalna grupa iz susjedstva, iz grada udaljenog stotinjak kilometara od Podgorice”, dobila ,,ugovor“ za likvidaciju. Za razliku od izvora Vijesti koji govori o sprezi sa bezbjedonosnim službama jedne druge susjedne zemlje, Televizija E je izvijestila o “moćnoj paradržavnoj ekipi iz zemlje sa kojom se Crna Gora graniči” kao naručiocu takvog “ugovora”. Taj zvaničnik je, preko posrednika sa Kosova, informacije navodno direktno saopštio Đukanoviću, a on onda državnim organima.

Đukanovićev ured je takođe medijima rekao da crnogorske sigurnosne službe nisu pozvale na razgovor ni Đukanovića, ni koordinatora njegovog obezbjeđenja, kako bi ukazali na potencijalnu opasnost. Štaviše, umjesto da mu obezbjeđenje kao štićenoj ličnosti bude pojačano, iz ureda je rečeno da je čak smanjeno tako “što je ukinuto obezbjedjenje na mjestu stanovanja bivšeg predsjednika u dnevnoj smjeni”. Na ove informacije su se opet nadovezali mediji bliski Đukanoviću da mu je i kod putovanja u inostranstvo pratnja svedena sa dva na jednog pripadnika obezbjeđenja koji uglavnom i nije u neposrednoj blizini osobe koju štiti.

U nedjelju 14. jula opet se oglasila Uprava policije saopštenjem u kojem stoji da je  “nakon medijske objave, u subotu 13. jula 2024. godine u popodnevnim časovima, UP  dobila odgovarajuću informaciju od strane Agencije”. U saopštenju se napominje  da se “vjerodostojnost informacije i dalje provjerava od strane ANB”. Policija je odmah, kako kaže “po prijemu informacije” pojačala obezbjeđenje Đukanoviću i obavijestila tužilaštvo koje je formiralo predmet.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U PREDMETU DRŽAVNI UDAR: U krug

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon najnovije oslobađajuće presude u predmetu državni udar, istina o tom slučaju nije ništa bliže. Različite verzije sudskih instanci i tužilaštva o tome šta se dogodilo u jesen 2016., dodatno pojačavaju utisak  da su istina i institucije i dalje u službi političkih interesa

 

 

Lideri Za budućnost Crne Gore (ZBCG) Andrija MandićMilan Knežević oslobođeni su krajem prethodne sedmice  optužbi u predmetu poznatom kao “državni udar”, navodnom pokušaju terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine.

Presudu je izreklo Vijeće Višeg suda u Podgorici na čijem je čelu Zoran Radović, koji je nedavno zamijenio Borisa Savića na poziciji predsjednika tog suda.

“Da bi se neko oglasio krivim za neko krivično djelo mora postojati izvjesnost u pogledu činjenica koje čine obilježja krivičnog djela…Ovakve izvjesnosti u konkretnom slučaju nema te je sud donio presudu da se optuženi oslobađaju od optužbe jer nije dokazano da su učinili krivična djela za koje ih tereti specijalno tužilaštvo”, obrazložio je svoju odluku Radović. Takođe,konstatovao je i i da su sve radnje  navedene u optužnici  “pripremne radnje za terorizam”, te da nije dokazano da je započela radnja izvršenja “jer od svog tog silnog oružja i opreme jedino što je unijeto u Crnu Goru su dva telefona ‘lenovo'”.

Radović je ocijenio i da je “put ovom sudu  bio olakšan do utvrđivanja pravednog i potpunog činjeničnog stanja rješenjem Apelacionog suda kojim je ukinuta prva presuda i koji sadrži precizne upute kako se treba postupti u ponovnom postupku”.

Oslobađajuća presuda Višeg suda donijeta je u ponovljenom postupku. Prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima Mandić i Knežević, osuđeni su na ukupno 70 godina zatvora. Tu presudu donijela je sutkinja Suzana Mugoša, a ukinuo ju je Apelacioni sud u februaru 2021. godine. Sutkinja Mugoša tvrdila je da “vjeruje da je presuda Apelacionog  kupljena”. Zbog te tvrdnje Mugoši je izrečena disciplinska kazna- 30 odsto na platu  tri mjeseca  i zabrana napredovanja dvije godine. Protiv nje je disciplinski postupak podnio tadašnji predsjednik Višeg suda Boris Savić.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAČKI  IZVJEŠTAJI U PARLAMENTU: Tužioci na političkom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja nakon ovonedjeljne poslaničke rasprave o izvještajima pravosuđa.  Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, međutim, pokazale su  jedno –   ni  nova vlast  živa se  ne odriče pokušaja kontrole tužilaštva i sudstva

 

 

„Mi ne pričamo istim jezikom“. To  je poručio poslanicima tokom ovonedjeljne  skupštinske rasprave o izvještajima Tužilačkog i Sudskog savjeta za prošlu godinu, vrhovni državni tužilac Milorad Marković, koji ih je u Skupštini predstavljao.

“Veoma je teško danas govoriti sa vama. Posebno zbog toga što umjesto o izvještaju, govorimo o konkretnim slučajevima. Ovo nije tužilaštvo, ni sudnica”,  podsjetio je Marković dio poslanika koji su upućivali brojne kritike tužilaštvu, uglavnom pominjući predmete koji se tiču njihovih političkih oponenata, ali i one koji se odnose na funkcionere njihovih partija. U suštini, kritika tužilaštva, u kojoj su prednjačili poslanici Demokratske partije socijalista ( DPS)  i Za budućnost Crne Gore (ZBCG) svela se na negodovanje zbog procesa protiv svojih, i zahtjeva da se procesuiraju oni njihovi.

Kako god, ovo je prvi put nakon decenija, da tužilački izvještaji i tužilaštvo  izazivaju buru u crnogorskoj Skupštini, kako od opozicionih, tako i od strane partija vlasti.

Predstavnici opozicionog DPS, čiji je bivši vrh decenijama imao punu kontrolu nad tužilaštvom i pravosuđem, insistirali su i ove sedmice na tome da je tužilaštvo pod Miloradom Markovićem, te specijalnim tužiocem Vladimirom Novovićem – “selektivno”  i instrumentalizovano.  Glavni argument DPS-a je da  novo rukovodstvo ne pokreće slučajeve koji su vremenski smješteni u period  nakon avgusta 2020., odnosno  poraza DPS  na izborima.

“Da li se za ovo tužilaštvo dogodilo neko krivično djelo nakon 30. avgusta 2020. godine ili su nišanske sprave tužilaštva podešene tako  da se kriminalizuje bivša vlast DPS-a?”,  ponovio je tezu DPS-a i ove sedmice u parlamentu, poslanik te partije Andrija Nikolić.  “Sve ukazuje na to da se radi o združenoj akciji koju pripremaju poltika i mediji, a kasnije razrađuje SDT u svojim akcijama. Pokušaj kriminalizacije DPS-a i lijepljenje etiketa kako je DPS političko krilo mafije i kako ovi ljudi ovdje rade za neku mafiju”, kazao je Nikolić. Zaboravljajući da su predmeti SDT protiv visokih funkcionera tokom prethodne vlasti građeni mahom na skaj prepiskama, te podacima EUROPOL-a. Koji, prateći Nikolićevu logiku, izgleda imaju nešto protiv DPS-a.

Nikolić se u jednom trenutku ipak sjetio skaj dokaza.  “Da li se u tim transkriptima pojavljuju funkcioneri iz sastava nove vlasti nakon 2020. godine? Spominju. Da li to može nešto da znači? Ne znam. Nećemo ništa da tvrdimo, ali vidimo selektivnost u postupanju tužilaštva, kao i u čitanju skaj transkripata”, ocijenio je.

S druge strane, ZBCG ne vidi selektivnost već politiku u tužilaštvu, koja hapsi njihove funkcionere radi balansiranosti. Lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević ocijenio je da je metod rada glavnog specijalnog tužioca i vrhovnog državnog tužioca preslikan od njihovih prethodnika Milivoja Katnića i Ivice Stankovića. “Oni redovno prave balanse nakon svake medijske kritike i političkog saopštenja želeći da pošalju poruku kako su im svi jednaki”, saopštio je Knežević, dodajući da  ono što radi SDT prethodnih nedjelja “predstavlja obrazac ponašanja Katnića iz njegovog zlatnog perioda zato što prave ravnotežu između poslanika koalicije ZBCG i onih koji su mljeli ljude”.

U centru medijskog izvještavanja o ovonedeljnoj parlamentarnoj raspravi o izvještajima pravosuđa, tokom koje se najmanje pričalo upravo o tim dokumentima, našla se Kneževićeva optužba da su mu, kako je kazao, “dolazili da ga ubijede” da glasa za Markovića. Pa da se skupa sa njim, dok je bio kandidat za vrhovnog državnog tužioca, našao na sastanku u kabinetu premijera Milojka Spajića, koji je organizovao aktuelni ministar poravde Andrej Milović.

“Da li se sjećate tog sastanka? Da li smo razgovarali u kabinetu premijera Spajića? I da li sam tad rekao da vas neću podržati zato što mi je puna glava više kumova, pobratima, posestrima u Specijalnom državnom tužilaštvu i u sudovima? Jeste li mi tada rekli da se vi ne odričete vaših kumova? Jesam li saopštio da neću da glasam više, neko je nekome kum, čija sestra je posestrima sa nekim u tužilaštvu, neko je nekome kidao pupak, neko je nekome išao na povojnicu”, kazao je  Knežević.

Marković je odgovorio da je njegovo postupanje „uvijek u skladu sa Ustavom i zakonom“ i da nikad nije prisustvovao bilo kojem sastanku gdje se pregovoralo o tome hoće li on biti VDT.

“Nikad nisam nikome ništa obećao da bih bio VDT. Nikad nisam imao takve komunikacije i nikad nisam posalo bilo koga da utiče na bilo koga da budem izabran. Nisam imao komunikaciju ni sa jednim političarem od kada sam izabran, osim sa ministrima sa kojima sarađujem“, saopštio je.   “Ako je postojao stav da se glasanjem za mene može vršiti politički uticaj na tužilaštvo, to neće biti slučaj” , kazao je.

Lider DPS-a Danijel Živković ocijenio je da neko ne govori istinu:  “Iili Marković danas, ili Milan Knežević juče.”.

Nijesu to jedini detalji koje je Knežević odlučio nakon podužeg vremena da podijeli sa javnošću. On je saopštio i da je sa jednim od aktulenih tužilaca u predmetu “državni udar”, Zoranom Vukčevićem, svojevremeno “jeo svinjetinu” i  razgovarao o tom predmetu, koji se vodi protiv njega i  Andrije Mandića, aktuelnog predsjednika parlamenta.

“Gospodin Vučinić je na Božić prisustvovao jednom ručku koji sam ja organizovao u kući jednog mog prijatelja. Došao čovjek i svašta rekao za ‘državni udar’ – da je to sramota, da je kriminal što rade Katnić i Čađenović i čak me molio da iskoristim svoj uticaj da on bude šef tužilačke organizacije u Podgorici. I umjesto da se čovjek izuzme, jer je jeo svinjetinu sa mnom, on traži da budem osuđen pet godina… Brat ovog drugog, Siniše Milića, dolazi u DNP da traži člansku kartu kako bi ostao savjetnik u jednom državnom preduzeću”, kazao je lider DNP u Parlamentu.

Dio javnosti ukazuje da je Kneževićevo naprasno “otvaranje” u parlamentu uslijedilo nekoliko dana pred presudu u slučaju državni udar.  Izricanje nove presude u tom slučaju očekuje se krajem sedmice, kada ovaj broj Monitora bude u prodaji.

Radi se o  ponovljenom postupku, nakon što su prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima su i lideri ZBCG , osuđeni na ukupno 70 godina zatvora. Ta je presuda poništena prije tri godine u Apelacionom sudu. Novo suđenje počelo je u junu prošle godine, a  završno ročište okončano je prošlog mjeseca.

Specijalno državno tužilaštvo nije promijenilo optužnicu protiv Kneževića i ostalih koju je 2017. godine podiglo SDT na čijem je čelu bio danas pritvoreni bivši Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, a zastupao je takođe pritvoreni tužilac Saša Čađenović. Optužnicu sada zastupaju specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić.

Na kraju,  gotovo bez riječi o onome što je prezentovano u izvještajima o pravosuđu, te razgovora o suštinskoj reformi tužilaštva, jačanju njegovih kapaciteta i organizacionim problemima,  u parlamentu je završena rasprava. Poslanici će se o izvještajima izjasniti naknadno.

Ko je s kime gdje razgovarao, ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja. Jedno je, ipak, sasvim sigurno. Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, sa sigurnošću pokazuju  da se ni  nova vlast  živa ne odriču pokušaja kontrole nad pravosuđem.

Poslanici su nastavili raspravu o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za 2023. godinu

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo