Povežite se sa nama

MONITORING

ZABORAVLJENA OBEĆANJA O REVIZIJI PRIVATIZACIJE: Cijena pljačke i dalje nepoznata

Objavljeno prije

na

Hrvatski premijer Zoran Milanović smijenio je ministra finansija i potpredsjednika Vlade Slavka Linića zbog toga što je njegovo ministarstvo, navodno, državu oštetilo za 3,5 miliona eura.

Priča je sljedeća: Linićevo ministarstvo sklopilo je predstečajnu nagodbu sa vinkovačkim preduzećem Spačva. Vinkovčani su državi ustupili svoju nekretninu (plac) i tako namirili novac koji su dugovali na ime poreza. Umjesto odlaska u stečaj, preduzeće sa 600 zapošljenih nastavilo je da radi, isplaćuje plate, poreze i doprinose… Onda je Jutarnji list obznanio da je sporni plac pomenutom transakcijom značajno precijenjen. Država je, izračunali su, ostala kratka za 3,5 miliona eura.

,,Ne vidim više mogućnost za nastavak suradnje s ministrom Linićem”, saopštio je Milanović na konferenciji za novinare objašnjavajući da je o onome što je Jutarnji list obznanio građanima Hrvatske, njega dva mjeseca ranije informisala Poreska uprava. Ostalo je, kaže, bila stvar političke odluke.

Pokušajmo postupak predsjednika vlade našeg zapadnog susjeda i najmlađe članice EU uporediti sa nedavnim istupom crnogorskog premijera Mila Đukanovića, koji je, suočen sa eksplicitnim tvrdnjama Vlade SAD o dokazanoj korupciji tokom privatizacije Telekoma Crne Gore, odbranu sebe i svojih saradnika i rođaka pretočio u optužbe na račun medija i političkih neistomišljenika: ,,Ponavlja se notorna glupost i zlonamjerna laž, kako se privatizacija Telekoma odigrala uz korupciju predsjednika Vlade. To je apsolutna neistina, odbacujem je sa indignacijom kao najgoru politikantsku manipulaciju.”

I ko sada da stisne petlju pa da premijera podsjeti kako je prije 18 mjeseci, u Skupštini Crne Gore, kao jedan od prioriteta svoje (sedme po redu) Vlade naveo i reviziju spornih privatizacija: ,,Treba da pažljivo analiziramo svaki od privatizacionih aranžmana i kritički provjerimo odgovornost partnera prema ugovorenim obavezama”.

Telekom, Željezara i KAP nijesu jedini zbog kojih nam se čini kako je premijer zaboravio na obećano.

Za početak, da lociramo problem: od početka privatizacije u Crnoj Gori vlade Mila Đukanovića, Filipa Vujanovića, Željka Šturanovića i Igora Lukšića prodale su 198 preduzeća za 735 miliona eura. Iako je termin privatizacija odomaćen, on nije i sasvim tačan pošto su najvrednija (i najskuplja) preduzeća sa tog popisa – Jugopetrol, Telekom, Elektroprivreda, Montenegrobanka… – prodata kompanijama koje su dijelom ili većinski u vlasništvu Grčke, Njemačke, Italije i Slovenije. Jednako, ni pomenuti prihod od 735 miliona ne treba uzeti zdravo za gotovo, pošto su ta tranziciona posla (ne računajući otpisane, pretprivatizacione dugove) građane Crne Gore koštala oko 250 miliona eura.

Šta smo dobili zauzvrat?

Godine 1998, prodajom nikšićke Fabrike piva i sokova Trebjesa, počinje proces prodaje crnogorskih preduzeća stranim vlasnicima. Ovaj posao, kao i manje-više svi koji su ga pratili, obilježile su laži i prevare na račun radnika i manjinskih akcionara. Umjesto nekadašnjih hiljadu, u Trebjesi danas radi 250 zapošljenih, dok su nas nedavno iz fabrike koja je vlasnik jednog od pet svjetski priznatih tipova piva, sa ponosom obavijestili kako će se preko njih u Crnoj Gori prodavati renomirana belgijska piva.

O poziciji manjinskih akcionara nedavno je govorio predsjednik Udruženja Boro Nikolić: „Iako nam je 2001. godine na Skupštini akcionara rečeno da ćemo nakon isteka deset godina od prodaje Pivare imati pravo da popravimo ili prekinemo ugovor, to se nije desilo i mi ni do danas nijesmo uspjeli da dođemo do kupoprodajnog ugovora…”

Uglavnom, i ovakva kakva je, Pivara je danas najveće preduzeće u Nikšiću koje redovno izmiruje plate, poreze i doprinose. Novac dobijen njenom prodajom vlast je potrošila u izbornima kampanjama ‘97. i ‘98. godine.

Privatizacija Jugopetrola iz 1999. godine završila je na sudu. Veselin Vukotić i Branko Vujović oslobođeni su optužbi iako je dokazano da je angažman pravnog savjetnika Marka Harisona bio i nezakonit i štetan (Helenik petroleum nije izvršio obećanju dokapitalizaciju preduzeća).

Detaljno preispitivanje, bez ikakve sumnje, zaslužuje i ugovor o prodaju hotela As 2002. godine. Njega je od Budvanske rivijere kupila navodno ruska Nega turs (prošle godine saznajemo da je njen aktuelni vlasnik Podgoričanin Neđeljko Gardašević) za 2,2 miliona eura uz obavezu da investira deset miliona i hotel otvori do kraja 2003. Hotel još nije otvoren, možda će do toga doći krajem sljedeće godine, a o eventualnim investicijama u Perazića do sada se usuđuje da govori samo ministar ekonomije Branimir Gvozdenović. Njemu se, međutim, ne može vjerovati na tu temu – upravo zbog ogromne cijene prethodnog privatizacionog iskustava koje smo imali sa Đukanovićem, Gvozdenovićem i njihovim strateškim investitorima.

Sredinom prošle godine Savjet za privatizaciju donio je odluku da se kupoprodajni ugovor raskine, a hotel As vrati u državno vlasništvo. Neko je, ipak, potegao veze pa je Gardašević dobio drugu, treću, četvrtu ili petu šansu. Ko zna zašto je to tako?

Da nastavimo – 2004. godine, ponovo pod komandom Veselina Vukotića, Crna Gora prodaje većinski paket akcija Solane Bajo Sekulić u Ulcinju. Jedno od najstarijih industrijskih postrojenja u državi kupio je Eurofond pod kontrolom Veselina Barovića. Cijena – 900 hiljada eura, uglavnom plaćenih državnim obveznicama stare devizne štednje. Već naredne godine u Solanu je uveden stečaj zbog duga od 13 hiljada eura, koje su od kompanije potraživali prijatelji njenog većinskog vlasnika. Sadašnji dug firme je veći od tri miliona eura, ona ne radi, EPCG joj je ugasila struju, a radnici pokušavaju preuzeti fabriku i obnoviti proizvodnju.

Parlamentarna Komisija za kontrolu privatizacije predložiće Vladi i Savjetu za privatizaciju da sagledaju mogućnost vraćanja većinskog paketa akcija ulcinjskog preduzeća državi uz poravnanje sa Eurofondom, odlučeno je na ovonedjeljnoj sjednici Komisije. Barović i njegovi saradnici, istovremeno, pokušavaju prodajom zemljišta Solane (više od milion kvadrata u zaleđu Velike plaže) pribaviti nekih 200 miliona eura. Pošteno zarađenih.

Godinu pošto je Barović Solanu otpremio u stečaj, Igor Lukšić je kao ministar finansija Acu Đukanoviću, vlasniku firme Monte Nova prodao 42 odsto akcija Nikšićke banke. Tako je nastala Prva banka. Neophodna saglasnost CBCG za taj posao pribavljena je tek dvije godine kasnije, tokom operacije spašavanja banke, njenih akcionara, deponenata i klijenata državnim novcem.

Predreferendumske 2005. godine Branimir Gvozdenović je potpisnik ugovora o prodaji Kombinata aluminijuma. Prethodno, pošto je tender za prodaju KAP-a faktički propao, Milo Ðukanović i Oleg Deripaska, ruski tajkun pod patronatom Vladimira Putina, su u četiri oka napravili dil koji su njihovi izvršitelji pretočili u kupoprodajni ugovor. U SDP-u su izračunali da je taj aranžman po raznim osnovama Crnu Goru koštao oko 650 miliona eura.

Približno 215 puta više nego što je Slavko Linić (navodno) oštetio Hrvatsku prije nego je smijenjen.

Kod nas su politički napredovali potpisnici kupoprodajnog ugovora o prodaji HTP Boka, koji su Draganu Brkoviću, ukoliko ne ispuni preuzete obaveze, garantovali povraćaj dvije trećine uloženog novca. Umjesto investicija od 350 miliona Brković je hercegnovske hotele što porušio, što stavio pod hipoteku za kredite koji su potrošeni ko zna gdje.

,,Predlažemo nadležnima da raskinu ugovor, ali da prije toga razmisle o eventualnom aneksu, s obzirom na to da bi uslovi raskida bili teški”, predložio je i poslanik DPS-a Branko Čavor na nedavnoj sjednici parlamentarne Komisije. Iz opozicije su pominjali državnog tužioca.

Umjesto izvještaja o investicijama, poreske i druge povlastice od Vlade sada traže i Duško Knežević i Viktor Restis, kao vlasnici bolnice u Meljinama, Rudnika mrkog uglja u Beranama, odnosno zakupci hotela Sveti Stefan. U međuvremenu, gubici se množe. A akteri se nadaju zaboravu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREDSJEDNIK ĐUKANOVIĆ NAJAVIO ODLAZAK AMANA SA SVETOG STEFANA: Arbitraža u Londonu zbog rušenja kapija u Miločeru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je ovom spektakularnom objavom predsjednik Đukanović najavio krah „ugovora stoljeća“ o dugoročnom zakupu hotela Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža, koji inače ističe  2049. godine. Iznenađenje predstavlja već poznat iznos fakture koju će državi Crnoj Gori ispostaviti zakupac. Suma od 100 miliona  slučajno se poklapa sa poslovnim gubitkom koji je kompanija Adriatic properties ostvarila od stupanja na snagu ugovora o zakupu najpoznatijih crnogorskih hotela, do danas

 

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović najavio je prije dva dana mogućnost da singapurska hotelska kompanija Aman Resorts uskoro napusti Crnu Goru zbog događaja koji su krajem marta eskalirali u Miločeru, kada su mještani Svetog Stefana, Pržna i Miločera, porušili metalnu kapiju i ograde, kojima je bio onemogućen pristup građanima šetalištu pored male Kraljičine plaže. On je takvu prognozu iznio nakon što je razgovarao sa turističkim investitorima koji su iskazali „zaprepašćenje i strah od onoga što su vidjeli posredstvom televizijskih kamera sa Miločera i Svetog Stefana“.

„Vidjeli su divljanje predvođeno zvaničnicima lokalne vlasti. Vidjeli su rušenje nekih objekata koji su sastavni dio investicije. Kao rezultat toga imamo najavu operatera Amana da ove godine neće otvarati hotele, sa mogućnošću da napusti Crnu Goru. Investitor kao druga karika u aranžmanu bez Amana ne želi da radi u Crnoj Gori. Ono što nam se smiješi poslije onog divljanja je arbitraža u Londonu koja neće proći sa štetom manjom od 100 miliona eura po crnogorski budžet“, kazao je Đukanović.

Određena je i arbitraža u Londonu, koja je izgleda ugo-vorom dogovorena. Potpisnik ugovora o zakupu crnogorskih elitnih hotela je ofof-šor kompani-ja Aidwey Investment LTD, ne-poznate vlasničke strukture, registrovana na Britanskim Dje-vičanskim Ostrvima.

Da li je ovom spektakularnom objavom predsjednik Đukanović najavio krah „ugovora stoljeća“ o dugoročnom zakupu hotela Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža, koji inače ističe  2049. godine. Ali ne zbog uklanjanja kapija i ograda kojima je zakupac dugih 14 godina blokirao pristup morskoj obali. Mještani su se  od prvog dana zakupa  bunili zbog lošeg odnosa zakupca prema njihovoj društvenoj zajednici, upadali na zabranjene plaže, rušili prepreke, tražeći nekakav kompromis, do kojeg nije došlo.

Iznenađenje predstavlja već poznat iznos fakture koju će državi Crnoj Gori ispostaviti zakupac,  kompanija Aidwey Investment LTD ili njena ekspozitura u Budvi, kompanija Adriatic properties DOO, kojom rukovodi grčki biznismen Petros Statis. Suma od 100 miliona  slučajno se poklapa sa poslovnim gubitkom koje je zakupac ostvario od stupanja na snagu ugovora o zakupu najpoznatijih crnogorskih hotela do danas. Svaku poslovnu godinu, firma Adriatic properties završavala je u minusu od nekoliko miliona eura. Upravi prihoda prijavljen je gubitak od 4,3 miliona eura za 2019, godinu ranije bio je 6,1 milion, dok se za proteklu godinu gubitak Adriatic propertiesa popeo na 8,8 miliona eura.

Prema podacima Uprave prihoda, finansijski iskaz zakupca Svetog Stefana i Miločera, od 31. marta ove godine, koji potpisuje izvršni direktor Goran Bencun, sumira ukupan gubitak firme na iznos od nevjerovatnih 104.904.410 miliona eura. Elitni crnogorski hoteli dati pod dugoročni zakup koji se slavio kao jedan od najboljih ugovora ostvarenih u turizmu Crne Gore, donijeli su gubitke koji premašuju stotinu miliona eura. Neko to mora da podmiri.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PLJEVALJSKE OPOMENE: Ravno do dna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pljevlja već tri decenije uzalud opominju. Desila se Bukovica, pa  brojni izlivi mržnje u decenijama koje su uslijedile. I niko nije kažnjen. Danas se u tom gradu uz šovinistička skandiranja traži smjena tek postavljenog načelnika policije, prvog islamske vjeroispovijesti nakon skoro šest decenija. I vlast ćuti

 

Opet protesti, opet izlivi mržnje, opet Pljevlja. Nakon što je, javnosti do ove sedmice nepoznat, za načelnika policije u Pljevljima izabran Haris Đurđević, ispred tamošnjeg Centra bezbijednosti organizovani su protesti.  Okupljanja su uslijedilla nakon javne reakcije jednog od lidera Demokratskog fronta Nebojše Medojevića, koji je  Đurđevića na svom Fejsbuk profilu okarakterisao kao ﮼najodanijeg vojnika Veselina Veljovića, ostrašćenog srbofoba i progonitelja učesnika litija i mrzitelja svega pravoslavnog”.  Okupljeni su skandirali – ﮼Ustala je Sparta srpska, neće ovo biti Turska”.

Nakon protesta reagovao je reis islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić: ﮼Ako nemamo pravo na neke funkcije, poželjno bi bilo da nam se odgovori – da li imamo pravo na vazduh? Pitam se, gdje je država, NVO sektor, mediji, strane diplomate? Najverovatnije će biti da je ovo Ramazanska čestitka”.

Nakon stidljive reakcije institucija, prvo ombudsmana koji je osudio šovinističke poruke u Pljevljima, te istrage tužilaštva, lideri Demokratskog fronta, a i drugih partija iz nove vlasti, osudili su  šovinističke poruke na protestima u Pljevljima, ali nastavili da insistiraju da je imenovanje Đurđevića sporno jer je navodno bio kadar DPS-a. Traže i da se ispitaju anonimne otužbe da je Đurđević navodno na nekom od kolegijuma u policiji ustvrdio da bi se on sa litijašima obračunao po kratkom postupku.

Đurđević da se zna, nema mrlja u karijeri. Tokom 2017. godine izabran je za najboljeg policajca od strane svojih kolega. Radna biografija čista. Bez prijava za zlupotrebu ovlašćenja, ne tako rijetkih u redovima ovdašnjeg rukovodećeg policijskog kadra, bez afera, bez pominjanja u medijima.

Nakon što je dospio u fokus javnosti, Đurđević se ogasio u medijima. Saopštio je  da 15 godina obavlja radne zadatke i da nije tačno ono što mu spočitavaju prvaci opozicionih partija iz te opštine, odnosno dio njihovih kolega parlamentarne većine na državnom nivou.

﮼Čudno mi je da se nakon mog imenovanja, prvi put pominje moje ime u negativnom kontekstu vezano za održavanje litija. U to vrijeme ja sam radio kao rukovodilac Jedinice za subijanje opšteg i privrednog kriminaliteta, u čijem opisu posla je suzbijanje imovinskog kriminaliteta, krvnih i seksualnih delikata i drugih sličnih linija rada“, saopštio je Đurđević i dodao da nije neko ko je ﮼ograničen razmišljanjima o bilo čijoj nacionalnosti”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREKO 2,5 MILIONA ZA NOVU TV PODGORICA: Skupa DPS igračka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ivanu Vukoviću, Živku Andrijaševiću i Radu Vojvodiću zapalo je da ostvare nedosanjani san bivšeg gradonačelnika Miomira Mugoše o podgoričkoj televiziji. Pripreme su nas do sada koštale preko 2,5 miliona eura. A tek će kad RTV  PG proradi u drugoj polovini godine

 

Rade Vojvodić, nekadašnji generalni direktor Radio-televizije Crne Gore i RTV IN izabran je protekle sedmice ponovo za direktora. Treća sreća je RTV Podgorica.

Vojvodić je nakon što je ,,ugasio” IN, 2011. izabran za generalnog direktora RTCG. Tekovine njegovog direktorovanja, kao što je cenzura serijala Mehanizam, vidne su i danas. Uz obrazloženje da je nanio štetu RTCG-u, Savjet ,,javnog servisa” smijenio ga je u decembru 2016. Nakon smjene ispostavilo se da je ostavio dug od osam miliona eura. Viši sud je, 2019, presudio da je nezakonito smijenjen, pa je Savjet RTVCG-a urgirao da mu se isplati 180.00 eura.

Lokalna podgorička televizija je nedosanjani san bivšeg dugogodišnjeg gradonačelnika Miomira Mugoše. Pokrenuo je projekat gradske televizije 2009. godine i tada je za potrebe otvaranja televizijske kuće opredijeljen prostor na Gradskom stadionu. Za njegovo opremanje potrošen je 1,1 milion eura. Taj skupocjeno opremljeni prostor na južnoj tribini Gradskog stadiona sada je zvanična adresa nove televizije.

Par godina nakon toga tadašnji poslanici opozicije u gradskom parlamentu Aleksa Bečić i Zdenka Popović pokušali su da obiđu i vide na što je utrošeno preko milion eura građana Podgorice. Niko im nije otključavao.

Tokom 2014. godine raspisana su tri tendera za izbor najpovoljnijeg ponuđača za stavljanje u funkciju poslovnog prostora gdje je učešće Agencije za izgradnju i razvoj Podgorice bio poslovni prostor od 565 kvadrata sa opremom koja je u objektu. Ponude su nekoliko puta dostavljali emiteri Prve TV, MBC-a i TV 777 ali su sve odbijene.

Vojvodić je dobio priliku da realizuje dugogodišnju namjeru DPS gradske vlasti, nakon što je ostavku iz ličnih razloga na mjesto izvršnog direktora  podnio Predrag Vučinić, a javni konkurs za direktora poništen jer se niko nije javio.

Skupština Glavnog grada je krajem februara prošle godine usvojila odluku o osnivanju TV Podgorica. ,,Žao mi je što opozicija nije ovdje jer sam siguran da bi i oni podržali ovu odluku”, kazao je tada predsjednik lokalnog parlamenta Đorđe Suhih. Gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković je tada  saopštio da očekuje da će televizija eksperimentalno početi za pola godine. Istakao je ,,da je televizija skupa igračka’’. U novembru je prolongirao rok za prvu polovinu ove godine. Monitoru su iz PG Biroa odgovorili da se početak rada očekuje u drugoj polovini godine.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo