Povežite se sa nama

MONITORING

ZABORAVLJENA OBEĆANJA O REVIZIJI PRIVATIZACIJE: Cijena pljačke i dalje nepoznata

Objavljeno prije

na

Hrvatski premijer Zoran Milanović smijenio je ministra finansija i potpredsjednika Vlade Slavka Linića zbog toga što je njegovo ministarstvo, navodno, državu oštetilo za 3,5 miliona eura.

Priča je sljedeća: Linićevo ministarstvo sklopilo je predstečajnu nagodbu sa vinkovačkim preduzećem Spačva. Vinkovčani su državi ustupili svoju nekretninu (plac) i tako namirili novac koji su dugovali na ime poreza. Umjesto odlaska u stečaj, preduzeće sa 600 zapošljenih nastavilo je da radi, isplaćuje plate, poreze i doprinose… Onda je Jutarnji list obznanio da je sporni plac pomenutom transakcijom značajno precijenjen. Država je, izračunali su, ostala kratka za 3,5 miliona eura.

,,Ne vidim više mogućnost za nastavak suradnje s ministrom Linićem”, saopštio je Milanović na konferenciji za novinare objašnjavajući da je o onome što je Jutarnji list obznanio građanima Hrvatske, njega dva mjeseca ranije informisala Poreska uprava. Ostalo je, kaže, bila stvar političke odluke.

Pokušajmo postupak predsjednika vlade našeg zapadnog susjeda i najmlađe članice EU uporediti sa nedavnim istupom crnogorskog premijera Mila Đukanovića, koji je, suočen sa eksplicitnim tvrdnjama Vlade SAD o dokazanoj korupciji tokom privatizacije Telekoma Crne Gore, odbranu sebe i svojih saradnika i rođaka pretočio u optužbe na račun medija i političkih neistomišljenika: ,,Ponavlja se notorna glupost i zlonamjerna laž, kako se privatizacija Telekoma odigrala uz korupciju predsjednika Vlade. To je apsolutna neistina, odbacujem je sa indignacijom kao najgoru politikantsku manipulaciju.”

I ko sada da stisne petlju pa da premijera podsjeti kako je prije 18 mjeseci, u Skupštini Crne Gore, kao jedan od prioriteta svoje (sedme po redu) Vlade naveo i reviziju spornih privatizacija: ,,Treba da pažljivo analiziramo svaki od privatizacionih aranžmana i kritički provjerimo odgovornost partnera prema ugovorenim obavezama”.

Telekom, Željezara i KAP nijesu jedini zbog kojih nam se čini kako je premijer zaboravio na obećano.

Za početak, da lociramo problem: od početka privatizacije u Crnoj Gori vlade Mila Đukanovića, Filipa Vujanovića, Željka Šturanovića i Igora Lukšića prodale su 198 preduzeća za 735 miliona eura. Iako je termin privatizacija odomaćen, on nije i sasvim tačan pošto su najvrednija (i najskuplja) preduzeća sa tog popisa – Jugopetrol, Telekom, Elektroprivreda, Montenegrobanka… – prodata kompanijama koje su dijelom ili većinski u vlasništvu Grčke, Njemačke, Italije i Slovenije. Jednako, ni pomenuti prihod od 735 miliona ne treba uzeti zdravo za gotovo, pošto su ta tranziciona posla (ne računajući otpisane, pretprivatizacione dugove) građane Crne Gore koštala oko 250 miliona eura.

Šta smo dobili zauzvrat?

Godine 1998, prodajom nikšićke Fabrike piva i sokova Trebjesa, počinje proces prodaje crnogorskih preduzeća stranim vlasnicima. Ovaj posao, kao i manje-više svi koji su ga pratili, obilježile su laži i prevare na račun radnika i manjinskih akcionara. Umjesto nekadašnjih hiljadu, u Trebjesi danas radi 250 zapošljenih, dok su nas nedavno iz fabrike koja je vlasnik jednog od pet svjetski priznatih tipova piva, sa ponosom obavijestili kako će se preko njih u Crnoj Gori prodavati renomirana belgijska piva.

O poziciji manjinskih akcionara nedavno je govorio predsjednik Udruženja Boro Nikolić: „Iako nam je 2001. godine na Skupštini akcionara rečeno da ćemo nakon isteka deset godina od prodaje Pivare imati pravo da popravimo ili prekinemo ugovor, to se nije desilo i mi ni do danas nijesmo uspjeli da dođemo do kupoprodajnog ugovora…”

Uglavnom, i ovakva kakva je, Pivara je danas najveće preduzeće u Nikšiću koje redovno izmiruje plate, poreze i doprinose. Novac dobijen njenom prodajom vlast je potrošila u izbornima kampanjama ’97. i ’98. godine.

Privatizacija Jugopetrola iz 1999. godine završila je na sudu. Veselin Vukotić i Branko Vujović oslobođeni su optužbi iako je dokazano da je angažman pravnog savjetnika Marka Harisona bio i nezakonit i štetan (Helenik petroleum nije izvršio obećanju dokapitalizaciju preduzeća).

Detaljno preispitivanje, bez ikakve sumnje, zaslužuje i ugovor o prodaju hotela As 2002. godine. Njega je od Budvanske rivijere kupila navodno ruska Nega turs (prošle godine saznajemo da je njen aktuelni vlasnik Podgoričanin Neđeljko Gardašević) za 2,2 miliona eura uz obavezu da investira deset miliona i hotel otvori do kraja 2003. Hotel još nije otvoren, možda će do toga doći krajem sljedeće godine, a o eventualnim investicijama u Perazića do sada se usuđuje da govori samo ministar ekonomije Branimir Gvozdenović. Njemu se, međutim, ne može vjerovati na tu temu – upravo zbog ogromne cijene prethodnog privatizacionog iskustava koje smo imali sa Đukanovićem, Gvozdenovićem i njihovim strateškim investitorima.

Sredinom prošle godine Savjet za privatizaciju donio je odluku da se kupoprodajni ugovor raskine, a hotel As vrati u državno vlasništvo. Neko je, ipak, potegao veze pa je Gardašević dobio drugu, treću, četvrtu ili petu šansu. Ko zna zašto je to tako?

Da nastavimo – 2004. godine, ponovo pod komandom Veselina Vukotića, Crna Gora prodaje većinski paket akcija Solane Bajo Sekulić u Ulcinju. Jedno od najstarijih industrijskih postrojenja u državi kupio je Eurofond pod kontrolom Veselina Barovića. Cijena – 900 hiljada eura, uglavnom plaćenih državnim obveznicama stare devizne štednje. Već naredne godine u Solanu je uveden stečaj zbog duga od 13 hiljada eura, koje su od kompanije potraživali prijatelji njenog većinskog vlasnika. Sadašnji dug firme je veći od tri miliona eura, ona ne radi, EPCG joj je ugasila struju, a radnici pokušavaju preuzeti fabriku i obnoviti proizvodnju.

Parlamentarna Komisija za kontrolu privatizacije predložiće Vladi i Savjetu za privatizaciju da sagledaju mogućnost vraćanja većinskog paketa akcija ulcinjskog preduzeća državi uz poravnanje sa Eurofondom, odlučeno je na ovonedjeljnoj sjednici Komisije. Barović i njegovi saradnici, istovremeno, pokušavaju prodajom zemljišta Solane (više od milion kvadrata u zaleđu Velike plaže) pribaviti nekih 200 miliona eura. Pošteno zarađenih.

Godinu pošto je Barović Solanu otpremio u stečaj, Igor Lukšić je kao ministar finansija Acu Đukanoviću, vlasniku firme Monte Nova prodao 42 odsto akcija Nikšićke banke. Tako je nastala Prva banka. Neophodna saglasnost CBCG za taj posao pribavljena je tek dvije godine kasnije, tokom operacije spašavanja banke, njenih akcionara, deponenata i klijenata državnim novcem.

Predreferendumske 2005. godine Branimir Gvozdenović je potpisnik ugovora o prodaji Kombinata aluminijuma. Prethodno, pošto je tender za prodaju KAP-a faktički propao, Milo Ðukanović i Oleg Deripaska, ruski tajkun pod patronatom Vladimira Putina, su u četiri oka napravili dil koji su njihovi izvršitelji pretočili u kupoprodajni ugovor. U SDP-u su izračunali da je taj aranžman po raznim osnovama Crnu Goru koštao oko 650 miliona eura.

Približno 215 puta više nego što je Slavko Linić (navodno) oštetio Hrvatsku prije nego je smijenjen.

Kod nas su politički napredovali potpisnici kupoprodajnog ugovora o prodaji HTP Boka, koji su Draganu Brkoviću, ukoliko ne ispuni preuzete obaveze, garantovali povraćaj dvije trećine uloženog novca. Umjesto investicija od 350 miliona Brković je hercegnovske hotele što porušio, što stavio pod hipoteku za kredite koji su potrošeni ko zna gdje.

,,Predlažemo nadležnima da raskinu ugovor, ali da prije toga razmisle o eventualnom aneksu, s obzirom na to da bi uslovi raskida bili teški”, predložio je i poslanik DPS-a Branko Čavor na nedavnoj sjednici parlamentarne Komisije. Iz opozicije su pominjali državnog tužioca.

Umjesto izvještaja o investicijama, poreske i druge povlastice od Vlade sada traže i Duško Knežević i Viktor Restis, kao vlasnici bolnice u Meljinama, Rudnika mrkog uglja u Beranama, odnosno zakupci hotela Sveti Stefan. U međuvremenu, gubici se množe. A akteri se nadaju zaboravu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DONACIJE VLADE I DRŽAVNIH PREDUZEĆA SPC: Blagoslov koji nas košta milione 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do ove godine Eparhiji budimljansko nikšićkoj iz budžeta je isplaćeno 1,9 miliona eura. Mitropoliji Crnogorsko primorskoj uplaćeno je 1,6 miliona eura. Najveći dio u posljednje četiri godine: 2021. godine 437 hiljada, 2022. – 654 hiljada eura, tokom protekle 208 hiljada i ove godine 106 hiljada eura

 

Vlada Crne Gore je u junu prošle godine odobrila 220.000 eura Eparhiji budimljanko-nikšićkoj za rekonstrukciju Saborne crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Državna revizorska institucija (DRI) je, u svom nedavnom Izvještaju o Budžetu za 2023, ustanovila da nema priložene propratne dokumentacije, kao i da nije navedena obaveza izvještavanja o utrošku navedenih sredstava.

U izvještaju DRI se navodi da im je Ministarstvo pravde proslijedilo dopis Eparhije budimljansko-nikšićke u kom je navedeno da je do 1. jula 2024. godine, utrošen iznos od 60.000, dok će se preostalih 160.000 eura biti utrošeno u narednom periodu.

Iz DRI su naveli da je ovim prekršeno niz pravila, te da su ,,Vlada i resorna ministarstva dužni da prije usvajanja zaključaka i plaćanja iz tekuće budžetske rezerve obezbijede relevantnu dokumentaciju kojom se vrši pravdanje odobrenog iznosa, kako je i predviđeno aktom o bližim kriterijumima za korišćenje sredstava tekuće i stalne budžetske rezerve i uputstvom o radu državnog trezora”.

U posljednje četiri godine, Vlada je za finansiranje vjerskih zajednica za četiri godine isplatila milion i 975 hiljada eura. Najviše novca je izdvojila za Mitropoliju crnogorsko-primorsku Srpske pravoslavne crkve – 930 hiljada, potom za Islamsku zajednicu u Crnoj Gori – 331 hiljadu, dok je Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC dala 278 hiljada eura. Crnogorska pravoslavna crkva je za isti period dobila 231 hiljadu eura. Ostalih 13 vjerskih zajednica dobilo je između hiljadu i po i 55 hiljada eura, koliko je dobila Jevrejska zajednica.

Raniji izvještaj DRI-ja je pokazao da je posebno sporno finansiranje srednjih vjerskih škola, za što je iz budžeta isplaćeno 4,9 miliona eura. Čak tri miliona i sto hiljada eura dobila je Medresa ,,Mehmed Fatih” Islamske zajednice u Tuzima, a milion i 800 hiljada Gimnazija ,,Sveti Sava” Mitropolije crnogorsko-primorske u Podgorici.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je proteklog mjeseca podnio Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv NN lica koja su od 2019. do 2023. godine odobrili isplatu 4,9 miliona eura za finansiranje srednjih vjerskih škola u Crnoj Gori. ,,To je urađeno suprotno Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, što je utvrdila i Državna revizorska institucija (DRI) i dala negativno mišljenje na usklađenost finansiranja srednjih vjerskih škola sa ovim zakonom, a što ukazuje i na zloupotrebu službenog položaja sa ogromnom štetom za Budžet Crne Gore”, naveli su iz CGO.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREUZIMANJE VLASTI U BUDVI: Smjena  iz  Spuža

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je potvrdio optužnicu tužilaštva protiv gradonačelnika Budve  Mila Božovića, Viši sud je istovremeno dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta Božoviću na potpis. Omogućeno mu je da potpiše dva rješenja – o razrješenju Jasne Dokić i imenovanju Nikole Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva

 

 

U utorak, 03.decembra ,udaljena je sa radnog mjesta  potpredsjednica Opštine Jasna Dokić, od strane grupe građana predvođene Nikolom Jovanovićem, liderom političke grupacije Budva naš grad, nakon što ju je rješenjem iz  Spuža smijenio gradonačelnik Milo Božović, kome se sudi za organizovani kriminal i šverc narkoktika. Božović je, istovremeno,  postavio Jovanovića za potpredsjednika.

“Kada sam došla na posao i ušla u kancelariju Službe predsjednika pored kabineta, okružili su me nepoznati ljudi. Nijesu mi dozvolili da uđem u kabinet u kojem je Jovanović već sjedio. Kancelarija i predvorje bili su puni ljudi od kojih su mnogi bili meni nepoznati jer nisu zaposleni u Opštini. Tražila sam da uđem u kabinet kada mi se obratio Jovanović  uvredama,  govoreći “ti si niko i ništa, ti si obična nula, idi odavde… Pokazivao je rješenje o razrješenju sa funkcije uz konstataciju da se on sada za sve pita. Cijelo vrijeme iza mojih leđa stajali su pripadnici privatnog obezbjeđenja…” opisala je potpredsjednic Dokić. Ona je, kako navodi, bila prinuđena da pokupi svoje lične stvari i napusti kabinet.

Jovanović je demantovao da ju je vrijeđao i omalovažavao. Dokić se, kako je on naveo, u kabinet predsjednika Opštine  pojavila sa dvojicom pripadnika obezbjeđenja. “ Saopšteno joj je da je razriješena i da kod sekretarke kabineta preuzme rješenje o razrešenju. Nakon što je odbila da preuzme rješenje, omogućeno joj je da preuzme lične stvari iz kancelarije predsjednika” – kazao je novopostavljeni potpredsjednik opštine Budva.

Iako je Viši sud u Podgorici tri dana ranije potvrdio optužnicu tužilaštva protiv Božovića, istovremeno je  dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta  Božoviću na potpis, čime mu je omogućeno da potpiše dva rješenja –  jedno o razrješenju Jasne Dokić, i drugo o imenovanju Nikolu Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva. Jovanović je sjeo u fotelju potpredsjednika i bez stava odborničke većine, preuzeo vlast u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BORISA RAONIĆA, GENERALNOG DIREKTORA RTCG: Kikiriki servis

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je tužilaštvo podiglo optužni prijedlog protiv dijela Savjeta zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora za generalnog direktora, on je odlučio da im uzvrati –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, neugodna pitanja, istina i bakrači. Zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis

 

 

Boris Raonić, dva puta nezakonito izabrani generalni direktor RTCG, slikovito  je ove sedmice demonstrirao kako izgleda  javni servis koji se to samo pravi da jeste. Domaći, balkanski model. Za koji svi znamo da to baš i nije, a napredak mjerimo po tome koliko liči na to što treba da bude.

Nakon što je obznanjeno da je Osnovno tužilaštvo u Podgorici podiglo optužni prijedlog protiv više članova Savjeta RTCG zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora na čelo te kuće u junu prošle godine, on je odlučio da im odgovori, kako drugačije, nego –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, nezavisni stručnjaci, neugodna pitanja, istina i bakrači. Sjedneš lijepo, zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis.

No i Raonić zna da RTCG treba da liči na javni servis, pa na prvo pitanje novinara hoće li podnijeti ostavku nakon optužnog prijedloga, prigodno uzdahne: „Prvo pa muško.Drago mi je da ste se odlučili za takav pristup.U nekim drugim vremenima bi vjerovatno rekli – nijesmo se tako dogovorili“.  Pošto se nisu dogovorili, slijedi pola sata priče o uspjesima Raonića i  opstrukcijama „medijskih i političkih struktura protiv RTCG“, koje i novinar lično primjećuje. Pa o tome kako RTCG već sad može „rame uz rame sa evropskim javnim servisima“. Idila.

Napokon, opet pitanje o optužnom prijedlogu. “Ne postoji šansa da će bilo koji sud potvrditi ovaj optužni prijedlog”, saopštava  sigurno  Raonić, diplomirani pravnik od 2018. godine, zbog čega, a ne samo zbog konflikta interesa kako to želi predstaviti, nije mogao biti zakonito izabran na čelo RTCG  u avgustu 2021.  Novinar normalno – ništa.  Ni pomena o tome da  Raonić,  da su se sprovodili zakoni,  nije mogao biti tu gdje je sve do  2028. godine, kada bi ispunio tadašnji uslov od deset godina radnog iskustva u odgovarajućoj spremi. Vlada mu je, u međuvremenu, priskočila i smanjila uslov na – pet godina.

Nije Raoniću samo to išlo na ruku. Srećna zvijezda ili neka druga sila, tek optužni prijedlog tužilaštva o kom pravnik Raonić samouvjereno danas govori iz fotelje  RTCG, zakasnio je taman toliko da ga neometano izaberu i treći put na čelo Javnog servisa u septembru ove godine.

ODT je predmet formirao 3. juna 2023. godine, zbog neizvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda u Podgorici, kojom je utvrđeno da je Raonić u avgustu 2021. godine izabran nezakonito jer je bio u konfliktu interesa kao član Savjeta Agencije za elektronske medije (AEM). Proces je vođen po tužbi Nikole Markovića, jednog od kandidata, koji takođe nije mogao biti izabran na čelo RTCG zbog uslova o radnom iskustvu u odgovarajućoj spremi. Predmet se šetao skoro  godinu i po dana, od ODT do SDT, pa opet nazad. ODT ga je još izviđao u vrijeme kada je Raonić i treći put izabran na tu poziciju. Ni Raoniću danas eto nije jasno zašto je to toliko trajalo.

Presuda zbog čijeg neizvršenja tužilaštvo sada tereti dio članova i predsjednika Savjeta, postala je pravosnažna 10. maja 2023. godine, odlukom Višeg suda, koji je Savjetu RTCG  tada naložio da postupi u skladu sa njom.  Savjet je, međutim, 1. juna iste godine, većinom glasova, za generalnog direktora RTCG ponovo izabrao nezakonito izabranog Raonića, čemu se javno usprotivila samo Marijana Camović Veličković, članica Savjeta i predsjednica SMCG.

Da je Savjet i tada Raonića  izabrao nezakonito,  utvrdio je Osnovni sud u Podgorici  u prvostepenoj presudi u aprilu ove godine.  Po ocjeni suda,  Raonić nije mogao ni drugi put  biti izabran, jer je Savjet morao cijeniti da li ispunjava  uslove u trenutku kada je konkurs raspisan. A ne, kako bi Boris volio a Savjet i uradio, nakon što je podnio ostavku na funkciju u AEM-u.

Raonić tvrdi da je sve urađeno zakonito: „Vi imate odluku suda, pravosnažnu, po tužbi Nikole Markovića koja kaže da se može birati novi direktor od svih prijavljenih kandidata, uključujući i mene”.  Pa ono, može se birati, al se ne može izabrati ako ne ispunjava uslove, a Raonić nije. Što zbog konflikta interesa, što zbog radnog iskustva.  Novinar, opet – ništa.

„Ne postoji pravni stručnjak koji mi nije rekao u prethodnom periodu da je ovo budalaština“, nastavlja Raonić dalje o optužnom prijedlogu.  Koji su do sada javno kritikovali samo njegovi branioci advokati Danilo Milović i Nebojša Aasanović. Na RTCG u zadnja dva dana.

Generalni direktor RTCG potom kaže da on poštuje pravosnažne presude, al da  mu je ova nelogična. Valjda poštuje samo one koje su mu logične.  “Ukoliko se sjutra, kada ja odem odavde, prijavi, recimo, pet direktora lokalnih javnih emitera, to po ovoj presudi suda znači da svi oni moraju da daju ostavke, a samo jedan će biti izabran. Ostala četiri će ostati bez posla”, pojašnjava.  Raonić, pritom,  egzistencijalno i materijalno obezbijeđen, ne bi baš ostao bez posla da je napustio funkciju u AEM-u prije kandidature.  Ostao bi direktor Građanske alijanse (GA), u okviru koje funkcioniše Škola demokratskog rukovođenja, kroz koju su kroz decenije prošle gotovo sve partije vlasti i opozicije. Ili što bi  Raonić rekao: „Sreo sam bukvalno svakog ko nešto znači u Crnoj Gori“.

Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) nije  našla ništa sporno u tome što su tri člana Savjeta koji je prvi put izabrao nezakonito Raonića – Milica ŠpajakAmina MurićBojan Baća  bili u poslovnim vezama sa GA.  Murić je i danas  u GA,  Špajak je  programska direktorka NVO Inicijativa mladih za ljudska prava, koja je prema registru nevladinih organizacija jedan od dva osnivača GA, dok je  Baća u vrijeme prvog izbora  bio član Savjeta GA. Podnio je ostavku neposredno pred drugi nezakoniti Raonićev izbor. O tome Boris i Marko, kako je svog zaposlenog pri kraju emisije Raonić počeo da zove, nijesu razgovarali.

Raonić je, umjesto toga,  iznio Marku „nevjerovatno tešku optužbu“.

„Ja imam dokaze da su  brojni ljudi, čak  i postupajući tužioci u ovim predmetima  radili negativne i nezakonite stvari. Tužioci koji su bili postupajući, više ih je bilo, su imali bliske kontakte sa organizovanim kriminalnim grupama..U narednim danima ćemo iznositi te informacije“, kazao je Raonić.  Zašto ih RTCG, kao javni servis rame uz rame s evropskim servisima,  nije iznosila prije optužnog prijedloga, što joj je medijska obaveza, nijesu objašnjavali.  Ostalo je nejasno i zašto bi navodni tužioci u spregama s kriminalom htjeli da sruše Raonića, obzirom da  RTCG prethodno nije ni pomenula da postoje.

Raonić je, sve u svemu, poslao  poruku da ko god tvrdi da je nezakonito na čelu RTCG, spada u kategoriju kriminalaca, zavidnih, korumpiranih i prodanih. Dok je uz njega  „najbolje što Crna Gora ima“. Tu su  i novinari RTCG koji mu kažu da nikad „nijesu bili tako slobodni“. On im, zauzvrat, oprašta sitne greške.  Kao da se ne daj Bože miješa u  uređivačku politiku, primijetio je i da je u Markovoj emisiji bilo grešaka, ali oprostio mu je.  Ne oprašta jedino zaposlenima koji ga lažno optužuju. O istinitosti optužbe sudi on.  To je ta sloboda.

„Mnogi su u Crnoj Gori optuživani za teške stvari od strane tužilaštva, pa se pokazalo da to možda nije bilo tako“, kazao je direktor RTCG, podsjećajući na slučaj državni udar. U odnosu na to ovo je kikiriki, zaključio je.

Kikiriki su, kad je u pitanju Raonić, do sada bile i sudske presude koje su ukazivale na njegove nezakonite mandate. Iako su se smijenile i vlasti i tužilački vrh.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo