Povežite se sa nama

MONITORING

ZABORAVLJENA OBEĆANJA O REVIZIJI PRIVATIZACIJE: Cijena pljačke i dalje nepoznata

Objavljeno prije

na

Hrvatski premijer Zoran Milanović smijenio je ministra finansija i potpredsjednika Vlade Slavka Linića zbog toga što je njegovo ministarstvo, navodno, državu oštetilo za 3,5 miliona eura.

Priča je sljedeća: Linićevo ministarstvo sklopilo je predstečajnu nagodbu sa vinkovačkim preduzećem Spačva. Vinkovčani su državi ustupili svoju nekretninu (plac) i tako namirili novac koji su dugovali na ime poreza. Umjesto odlaska u stečaj, preduzeće sa 600 zapošljenih nastavilo je da radi, isplaćuje plate, poreze i doprinose… Onda je Jutarnji list obznanio da je sporni plac pomenutom transakcijom značajno precijenjen. Država je, izračunali su, ostala kratka za 3,5 miliona eura.

,,Ne vidim više mogućnost za nastavak suradnje s ministrom Linićem”, saopštio je Milanović na konferenciji za novinare objašnjavajući da je o onome što je Jutarnji list obznanio građanima Hrvatske, njega dva mjeseca ranije informisala Poreska uprava. Ostalo je, kaže, bila stvar političke odluke.

Pokušajmo postupak predsjednika vlade našeg zapadnog susjeda i najmlađe članice EU uporediti sa nedavnim istupom crnogorskog premijera Mila Đukanovića, koji je, suočen sa eksplicitnim tvrdnjama Vlade SAD o dokazanoj korupciji tokom privatizacije Telekoma Crne Gore, odbranu sebe i svojih saradnika i rođaka pretočio u optužbe na račun medija i političkih neistomišljenika: ,,Ponavlja se notorna glupost i zlonamjerna laž, kako se privatizacija Telekoma odigrala uz korupciju predsjednika Vlade. To je apsolutna neistina, odbacujem je sa indignacijom kao najgoru politikantsku manipulaciju.”

I ko sada da stisne petlju pa da premijera podsjeti kako je prije 18 mjeseci, u Skupštini Crne Gore, kao jedan od prioriteta svoje (sedme po redu) Vlade naveo i reviziju spornih privatizacija: ,,Treba da pažljivo analiziramo svaki od privatizacionih aranžmana i kritički provjerimo odgovornost partnera prema ugovorenim obavezama”.

Telekom, Željezara i KAP nijesu jedini zbog kojih nam se čini kako je premijer zaboravio na obećano.

Za početak, da lociramo problem: od početka privatizacije u Crnoj Gori vlade Mila Đukanovića, Filipa Vujanovića, Željka Šturanovića i Igora Lukšića prodale su 198 preduzeća za 735 miliona eura. Iako je termin privatizacija odomaćen, on nije i sasvim tačan pošto su najvrednija (i najskuplja) preduzeća sa tog popisa – Jugopetrol, Telekom, Elektroprivreda, Montenegrobanka… – prodata kompanijama koje su dijelom ili većinski u vlasništvu Grčke, Njemačke, Italije i Slovenije. Jednako, ni pomenuti prihod od 735 miliona ne treba uzeti zdravo za gotovo, pošto su ta tranziciona posla (ne računajući otpisane, pretprivatizacione dugove) građane Crne Gore koštala oko 250 miliona eura.

Šta smo dobili zauzvrat?

Godine 1998, prodajom nikšićke Fabrike piva i sokova Trebjesa, počinje proces prodaje crnogorskih preduzeća stranim vlasnicima. Ovaj posao, kao i manje-više svi koji su ga pratili, obilježile su laži i prevare na račun radnika i manjinskih akcionara. Umjesto nekadašnjih hiljadu, u Trebjesi danas radi 250 zapošljenih, dok su nas nedavno iz fabrike koja je vlasnik jednog od pet svjetski priznatih tipova piva, sa ponosom obavijestili kako će se preko njih u Crnoj Gori prodavati renomirana belgijska piva.

O poziciji manjinskih akcionara nedavno je govorio predsjednik Udruženja Boro Nikolić: „Iako nam je 2001. godine na Skupštini akcionara rečeno da ćemo nakon isteka deset godina od prodaje Pivare imati pravo da popravimo ili prekinemo ugovor, to se nije desilo i mi ni do danas nijesmo uspjeli da dođemo do kupoprodajnog ugovora…”

Uglavnom, i ovakva kakva je, Pivara je danas najveće preduzeće u Nikšiću koje redovno izmiruje plate, poreze i doprinose. Novac dobijen njenom prodajom vlast je potrošila u izbornima kampanjama ‘97. i ‘98. godine.

Privatizacija Jugopetrola iz 1999. godine završila je na sudu. Veselin Vukotić i Branko Vujović oslobođeni su optužbi iako je dokazano da je angažman pravnog savjetnika Marka Harisona bio i nezakonit i štetan (Helenik petroleum nije izvršio obećanju dokapitalizaciju preduzeća).

Detaljno preispitivanje, bez ikakve sumnje, zaslužuje i ugovor o prodaju hotela As 2002. godine. Njega je od Budvanske rivijere kupila navodno ruska Nega turs (prošle godine saznajemo da je njen aktuelni vlasnik Podgoričanin Neđeljko Gardašević) za 2,2 miliona eura uz obavezu da investira deset miliona i hotel otvori do kraja 2003. Hotel još nije otvoren, možda će do toga doći krajem sljedeće godine, a o eventualnim investicijama u Perazića do sada se usuđuje da govori samo ministar ekonomije Branimir Gvozdenović. Njemu se, međutim, ne može vjerovati na tu temu – upravo zbog ogromne cijene prethodnog privatizacionog iskustava koje smo imali sa Đukanovićem, Gvozdenovićem i njihovim strateškim investitorima.

Sredinom prošle godine Savjet za privatizaciju donio je odluku da se kupoprodajni ugovor raskine, a hotel As vrati u državno vlasništvo. Neko je, ipak, potegao veze pa je Gardašević dobio drugu, treću, četvrtu ili petu šansu. Ko zna zašto je to tako?

Da nastavimo – 2004. godine, ponovo pod komandom Veselina Vukotića, Crna Gora prodaje većinski paket akcija Solane Bajo Sekulić u Ulcinju. Jedno od najstarijih industrijskih postrojenja u državi kupio je Eurofond pod kontrolom Veselina Barovića. Cijena – 900 hiljada eura, uglavnom plaćenih državnim obveznicama stare devizne štednje. Već naredne godine u Solanu je uveden stečaj zbog duga od 13 hiljada eura, koje su od kompanije potraživali prijatelji njenog većinskog vlasnika. Sadašnji dug firme je veći od tri miliona eura, ona ne radi, EPCG joj je ugasila struju, a radnici pokušavaju preuzeti fabriku i obnoviti proizvodnju.

Parlamentarna Komisija za kontrolu privatizacije predložiće Vladi i Savjetu za privatizaciju da sagledaju mogućnost vraćanja većinskog paketa akcija ulcinjskog preduzeća državi uz poravnanje sa Eurofondom, odlučeno je na ovonedjeljnoj sjednici Komisije. Barović i njegovi saradnici, istovremeno, pokušavaju prodajom zemljišta Solane (više od milion kvadrata u zaleđu Velike plaže) pribaviti nekih 200 miliona eura. Pošteno zarađenih.

Godinu pošto je Barović Solanu otpremio u stečaj, Igor Lukšić je kao ministar finansija Acu Đukanoviću, vlasniku firme Monte Nova prodao 42 odsto akcija Nikšićke banke. Tako je nastala Prva banka. Neophodna saglasnost CBCG za taj posao pribavljena je tek dvije godine kasnije, tokom operacije spašavanja banke, njenih akcionara, deponenata i klijenata državnim novcem.

Predreferendumske 2005. godine Branimir Gvozdenović je potpisnik ugovora o prodaji Kombinata aluminijuma. Prethodno, pošto je tender za prodaju KAP-a faktički propao, Milo Ðukanović i Oleg Deripaska, ruski tajkun pod patronatom Vladimira Putina, su u četiri oka napravili dil koji su njihovi izvršitelji pretočili u kupoprodajni ugovor. U SDP-u su izračunali da je taj aranžman po raznim osnovama Crnu Goru koštao oko 650 miliona eura.

Približno 215 puta više nego što je Slavko Linić (navodno) oštetio Hrvatsku prije nego je smijenjen.

Kod nas su politički napredovali potpisnici kupoprodajnog ugovora o prodaji HTP Boka, koji su Draganu Brkoviću, ukoliko ne ispuni preuzete obaveze, garantovali povraćaj dvije trećine uloženog novca. Umjesto investicija od 350 miliona Brković je hercegnovske hotele što porušio, što stavio pod hipoteku za kredite koji su potrošeni ko zna gdje.

,,Predlažemo nadležnima da raskinu ugovor, ali da prije toga razmisle o eventualnom aneksu, s obzirom na to da bi uslovi raskida bili teški”, predložio je i poslanik DPS-a Branko Čavor na nedavnoj sjednici parlamentarne Komisije. Iz opozicije su pominjali državnog tužioca.

Umjesto izvještaja o investicijama, poreske i druge povlastice od Vlade sada traže i Duško Knežević i Viktor Restis, kao vlasnici bolnice u Meljinama, Rudnika mrkog uglja u Beranama, odnosno zakupci hotela Sveti Stefan. U međuvremenu, gubici se množe. A akteri se nadaju zaboravu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz ormara ponovo ispadaju  kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja  prethodnika

 

Ponovo ispadaju orasi iz šinjela  bivših vlasti.

Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.

Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.

Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo.  Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao   da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.

Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.

Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život.  (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).

Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada  na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.

„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.

Stojanovićeva policija nije radila ni jedno ni drugo. Nego treće – bespogovorno čuvala DPS vlast: „Vrlo smo ozbiljno shvatili prijetnje Fronta (DF – prim. Monitora) i njegovih pristalica da neće priznati izborni rezultat osim onaj koji njima ide u korist”, obavijestio je javnost Stojanović neposredno uoči parlamentarnih izbora 2016. Pa je najavio: „Prema svakom pokušaju izazivanja nemira tokom izbornog dana i u noći proglašenja rezultata, odnosićemo se kao prema pokušaju rušenja države…”.

Nije to bila prazna prijetnja. Još su tada bila svježa sjećanja na brutalnost i svirepost koju su maskirani pripadnici Stojanovićeve UP pokazali u oktobru 2015, tokom razbijanja opozicionog protesta pred zgradom parlamenta. I kasnijeg, višesatnog, progona i prebijanja po gradskim ulicama svih koji su pali šaka maskiranim policajcima. Do danas neidentifikovani pripadnici policije (sumnja se da je među njima bilo i volontera iz kriminalnog miljea) pretukli su: Mija Martinovića, Marka Rakočevića, Andriju Račića, Branimira Vukčevića, Darka Šćepanovića, Momčila Baranina… I još ko zna koliko građana/građanki koje je bio strah ili sramota da to prijave. Ili su mislili da je besmisleno žaliti se onima koji su sve to i organizovali. Stojanović je sve  prećutao.

Zato je na dan izbora 2016. pružio tadašnjem glavnom SDT-u Milivoju Katniću neophodnu logističku podršku za vizuelizaciju priče o državnom udaru. Pamtimo: policija je na Stari aerodrom donijela i rasporedila automatsko oružje iz svojih magacina, pa ga snimila i javnosti prikazala kao dio arsenala navodnih zavjerenika. Napravljen je i fotoelaborat „zaplijenjenog“ oružja, bez i jedne naznake da je isto uzeto na revers iz policijske oružarnice.

Kako je Slavko Stojanović znao da odvoji bitno od nebitnog svjedoči i slučaj inspektora Predraga Šukovića. Njega su Stojanovićevi policajci, bez saradnje sa tužilaštvom, uhapsili nakon što je  Markovića i Veljovića optužio za učešće u duvanskom švercu. Kada je isti policajac ranjen, na ulici, tadašnji direktor UP nije našao za shodno ni da ga obiđe.

Onda je  prste umiješao gospodin slučaj: Stojanovića su uhapsili (priveli) pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja kojim rukovodi – Predrag Šuković. Čekamo nastavak.

Pogodilo se, pa je i tzv. državni udar nanovo aktuelizovan ovih dana. Na način koji bi, valjda svuda osim u Crnoj Gori, bio povod za (ne)formalno vanredno stanje u svim institucijama sistema.

Vijesti su objavile sky prepisku iz januara 2021. u kojoj tadašnji policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (prvi je u pritvoru a drugi u bjekstvu, nakon optužbi za kriminalne aktivnosti) iskazuju spremnost da potkupe sudije Apelacionog suda kako bi potvrdili prvostepenu, osuđujuću, presudu u slučaju državni udar. „Nema limita za pare“, navodno piše Lazović Miloviću.

Iz konteksta se razumije da je njihova meta sutkinja Seka Piletić, jedna od članica tročlanog vijeća Apelacionog suda. I da su obojica razočarani nakon što kupovina presude nije uspjela. Nego je slučaj vraćen na ponovno suđenje. „Rekao muž da nijesu imuni na pare, ali da ne može to da uradi”, navodno piše Milović Lazoviću.

Taman je neko mogao pomisliti i kako stvari nijesu toliko loše koliko su mogle biti, kad je izronila privatna prepiska sutkinja Suzane Mugoše, Milenke Žižić i nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja je nakon odlaska u penziju uhapšena i optužena za kriminalno udruživanje i zloupotrebu položaja. Tako smo u prilici da čitamo kako Medenica kolegama iz Apelacionog suda psuje majku četničku nakon ukidanja presude u slučaju državni udar, pa ona i sutkinja Žižić žale zbog promjene vlasti 2020. godine, pomalo ogovaraju kolege i razmjenjuju informacije i mišljenja o predmetima koji čekaju presudu u njihovim sudovima.

Dovoljno da ponovo proključaju strasti. Jedni su ponuđenu prepisku tri sutkinje iščitali kao novi dokaz urota i zloupotreba u pravosuđu. Pošto je njihova prepiska stavljena u kontekst činjenice da su, od proljeća prošle godine, zbog nezakonitih radnji i zloupotreba, uz Medenicu, privođeni pa osumnjičeni/optuženi i bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nekadašnji specijalni tužilac Saša Čađenović (Jovanić je ove nedjelje pušten da se brani sa slobode, Čađenović je još u pritvoru). I zatražili čistku. Odnosno, veting.

Drugi su problematizovali to što je na svjetlost dana izašla privatna prepiska Vesne Medenice koja, koliko se iz priloženog da zaključiti, nema nikakve veze sa onim zbog čega je ona procesuirana. Nešto slično postupku Milivoja Katnića kada se, na osnovu optužbi koje su kasnije pale na sudu, dokopao telefona advokata Gorana Rodića. I objelodanio njegovu prepisku sa klijentom sa kojim je pripremao odbranu. Osveta novih vlasti, čitamo u medijima bliskim DPS-u. Uz tekstove kojima se pokušava kompromitovati sutkinja Piletić.

Mnogo je simptoma koji ukazuju da je crnogorsko pravosuđe ozbiljno oboljelo. Samo mu ne treba pridodavati. Objavljena sky prepiska ukazuje da sutkinja Piletić nije kupljena. Suzana Mugoša je potpisala rješenje kojim je Vesni Medenici određeno prvih 30 dana pritvora.   To što su dio sistema koji, očigledno, ne funkcioniše ne smije biti samo njihov problem.

Ovim nijesu iscrpljeni ovonedjeljni događaji u kojima su se sadašnji i bivši funkcioneri izvršnih i sudskih vlasti selili na stranice crne hronike. I u pritvorsku jedinicu zatvora u Spužu.

Jednomjesečni pritvor određen je glavnoj inspektorki za poljoprivredu, vino i ribarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Dragani Kandić Perović. Ona se osumnjiči za zloupotrebu službenog položaja i primanje mita. U istoj akciji, po nalogu Osnovnog tužilaštva u Podgorici, privedeni su još jedan poljoprivredni inspektor i suvlasnici privatne kompanije koji su, navodno, dali mito. Pet hiljada koje su pronađene pretresom stana uhapšene glavne inspektorke.

Kandić Perović je pažnju ovdašnje javnosti zavrijedila ljetos, kada su se na društvenim mrežama, a potom i u medijima, pojavili snimci njenog razgovora sa nadzornikom (čuvarem) sa Skadarskog jezera. Inspektorka od njega traži da pusti uhvaćene ribokradice i vrati im oduzeti čamac i opremu. Obećala je, kaže.

Umjesto kazne (suspenzije), uhapšena inspektorka je nastavila da radi da bi, sa imenovanjem nove vlade, bila i unaprijeđena (resorni ministar Vladimir Joković je zadržao funkciju iz prethodne vlade). Tako joj je  data prilika da proširi „posao“ i saradničku mrežu. Javnost je, istovremeno, dobila dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce DPS ponašanja. I to baš one najgore, koji se tiču visokog stepena tolerancije prema „mangupima u našim redovima“.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TEHNIČKI REBALANS BUDŽETA KAO GENERALNA PROBA ZA 2024.: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Milojko Spajić ostaje dosljedan najavi da će program Evropa sad 2 početi 1. januara, povećanjem minimalne penzije. Tim prije trebaju nacrt i prijedlog budžeta za narednu godinu. Da vidimo gdje država planira obezbijediti taj novac. A njih još nema

 

Vladin prijedlog budžeta za narednu, 2024. godinu, nije stigao u Skupštinu  u zakonom predviđenom roku, do 15. novembra. Vlada Milojka Spajića je, umjesto toga, parlamentu uputila prijedlog rebalansa aktuelnog budžeta, obavještavajući da se na budžetu za sledeću godinu još  radi.

Ukoliko parlamentarna većina prihvati ponuđeni rebalans (tepaju mu tehnički) država će do kraja godine normalno finansirati svoje izdatke (plate, penzije, ljekove, javne nabavke…), na osnovu novog Zakona o budžetu za 2023. Iako su ti troškovi značajno veći od onoga što je planirano krajem prošle godine, kada je usvajan “orginalni” budžet. Veći su i ostvareni budžetski prihodi.

Ponuđeni rebalans budžeta nije samo tehnički. Odnosno nije samo posljedica drugačije strukturirane vlade u odnosu na prethodnu, zbog čega novac planiran za potrošnju ministarstava u Abazovićevoj vladi sada treba podijeliti prema novoj organizacionoj šemi, na više djelova (19 ministarstava + pet potpredsjedničkih kabineta).

Morali su se, uz to, evidentirati veći prihodi i rashodi državne kase. Iz prijedloga rebalansa budžeta saznajemo da je u pitanju 275 miliona neplaniranih prihoda i preko 130 miliona eura dodatnih troškova. Na prvi pogled, imamo dosta razloga za zadovoljstvo., pošto su (140 miliona)  vanredni prihodi veći od rashoda.

Problem je, ne mali, što značajan dio neplaniranih prihoda u budžetu ostvarenih tokom ove godine nije trajnog karaktera. Na njih ne možemo, sa sigurnošću, računati u budućnosti. Troškovi su uglavnom dugoročni i mogu biti samo veći.

Evo šta o tome kažu iz Ministarstva finansija.

“Značajan dio povećanja budžetskih prihoda odnosi se na jednokratne prilive koji nijesu vezani za nove mjere fiskalne politike ili značajnije strukturne reforme kojima se unapređuje struktura privrede i stvara nova vrijednost”, navedeno je u saopštenju Ministarstva na čijem je čelu Novica Vuković. Uz računicu da će učešće “jednokratnih prihoda” u ovogodišnjem budžetu biti veće od 180 miliona eura.

Iz Ministarstva finansija nabrajaju: prihode po osnovu isteklog hedžing aranžmana kojim smo se štitili od valutnog rizika kineskog kredita za auto-put Smokovac – Mateševo (60 miliona eura); akumulirani (višegodišnji) prihodi po osnovu projekta ekonomskog državljanstva u iznosu od 75 miliona; dividenda iz preduzeća u državnom vlasništvu (40 miliona); te donacija EU za prevazilaženje posljedica energetske krize (27 miliona eura).

Dodatne rashode znamo: veće plate, penzije, socijalna davanja, subvencije, uvećani troškovi kupovine ljekova i javne nabavke. Tu je i ispražnjena budžetska rezerva koju valja popuniti.

Jednokratne prihode iz mandata prethodne vlade aktuelna izvršna vlast potencira i kao opravdanje za ljetošnje, neostvarene, prognoze čelnika PES da će država, najkasnije do prošlog septembra, ostati bez novca potrebnog za isplatu penzija i plata. I nakon primopredaje vlasti između 43. i 44. vlade, nastavljen je trend prebacivanja odgovornosti za sve probleme i prisvajanje zasluga. Koliko god to bilo nategnuto.

Tako se rast državnih prihoda po osnovu naplate poreza i doprinosa na zarade objašnjava “smanjenjem sive ekonomije na tržištu rada (prevashodno kao mjere smanjenja ukupnog poreskog opterećenja na zarade u sklopu paketa reformi Evropa sad 1) i povećanja zarada zaposlenih u javnom sektoru”, dok se stranci – Ukrajinci, Rusi, Turci – koji su svoje poslove preselili u Crnu Goru ne pominju. Osim usput. Baš kao i inflacija.

Bez želje da se arbitrira u sukobu Spajić Abazović, neophodno je primijetiti da bi (ne)svjesno previđanje realnosti crnogorske ekonomije, koja je izuzetno zavisna od novca koji u nju ulivaju stranci sa  privremenim/stalnim prebivalištem, mogla imati ozbiljne posljedice kada se steknu uslovi da se oni vrate kućama. Ili odu negdje drugdje.

Iako još niko nije vidio program Evropa sad 2, Milojko Spajić ostaje dosljedan najavi da će on početi 1. januara naredne godine, povećanjem minimalne penzije sa nepunih 300 na 450 eura. Vanredna povišica obuhvatiće oko 70 hiljada penzionera a državu će koštati, godišnje 100 miliona eura. Najmanje.

Tim prije trebaju nacrt i prijedlog budžeta za narednu godinu. Da vidimo gdje država planira obezbijediti pare. I šta su sledeći koraci iz PES-ovog programa. Budžet, rekosmo, kasni.

“Ministarstvo finansija je već informisalo Vladu i Skupštinu da će priprema Nacrta zakona o budžetu Crne Gore za 2024. godinu zahtijevati dodatno vrijeme, budući da je 44. Vlada 31. oktobra donijela Uredbu o organizaciji i načinu rada državne uprave, koja podrazumijeva reorganizaciju Vlade kojom se utvrđuje uspostavljanje 19 ministarstava i 25 organa. Ministarstvo finansija preduzeće sve aktivnosti kako bi Nacrt zakona o budžetu Crne Gore za 2024. godinu bio pripremljen i stavljen u proceduru, odnosno na razmatranje i usvajanje, u što kraćem roku”,  poručili su iz Ministarstva finansija. Pažljivijem čitaocu nije promaklo – datum kada će budžet biti spreman za skupštinsku raspravu, nije preciziran. “ U što kraćem roku” ne znači ništa. Posebno ne kada je već probijen zakonom propisani rok za njegovu pripremu.

Pošto Crna Gora nema zakon o vladi,  kao ni zakon o Skupštini, to nepoštovanje Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti proći će, najvjerovatnije, bez posljedica po novu vladu. Kao da ih je neko primorao da sastave vladu toliko obimnu da  ih je teško prebrojati a kamo li organizovati i finansirati.

Ako Vlada još zakasni sa pripremom budžeta za narednu godinu, pa Skupština ne usvoji njen prijedlog do 31. januara, u 2024. ćemo ući uz privremeno finansiranje.

Taj model isprobali smo u prvom kvartalu 2021, dok je ministar finansija bio aktuelni premijer, i gotovo nikome se nije svidio. Izuzev možda njemu. Najnezadovoljniji su bili oni kojima je država ostala dužna, pošto je Spajić račune države plaćao na osnovu lične procjene šta se mora odmah, a šta može da sačeka. Dio tada nagomilanih dugova izmirivala je i naredna vlada Dritana Abazovića.  

Spajić nas uvjerava da se to neće desiti. Budžet će, kaže, biti usvojen do kraja godine. “To je najpreciznije što mogu reći u ovom trenutku”, saopštio je premijer, ne otkrivajući ne jednu svojih “alhemičarskih” tajni koje se tiču načina na koji će vlada obezbijediti stotine miliona obećanog a nedostajućeg novca, neophodnog da bi se ispunila predizborna obećanja PES-a. “Evropa sad 1 je bila fiskalno neutralna, imamo plan da i sve ostale budu takve”.

Tišinu se trude da popune politički oponenti Spajića i njegove vlade. Za sada prednjači doskorašnji premijer i njegova GP URA. Abazovićeva priča o skorašnjem zajmu teškom milijardu eura nije se pretjerano dojmila javnosti. Izgleda da je većini svejedno odakle dolazi novac ako se povećava njihovo učešće (plata, penzija) u njegovoj raspodjeli. Zato je iz URA potegnut jači adut: tvrde da će nova vlada prodati Elektroprivredu kako bi obezbjedili novac za najavljene povišice.

“Gostujući na Bemaxovoj E televiziji novi ministar energetike i rudarstva Saša Mujović je poručio da ne vidi ništa problematično u tome da 44. Vlada proda 10, 20 odsto akcija Elektroprivrede Crne Gore, čime je jasno potvrdio navode Dritana Abazovića da je upravo to plan 44. Vlade Milojka Spajića”, saopšteno je iz GP URA.

Ministar Mujović je demantovao te tvrdnje. “Nije se raspravljalo o prodaji dijela EPCG, to je priča političkog karaktera”, kazao je, pa podsjetio kako je prethodna vlada iskoristila činjenicu da država među akcionarima EPCG nema doraslog (po broju akcija) partnera, za odluku o kupovini imovine i angažovanjju radnika nekadašnje Željezate Toščelik u Nikšiću. Finansirajući, kako reče ministar Mujović, “nešto što je neodrživo i neisplativo”.

Vidjećemo šta je od svega tačno. Jednom. Možda uskoro. Polovina novembra je prošla, sjednica Skupštine na kojoj će se raspravljati o rebalansu budžeta za 2023. još nije zakazana. Budžeta za narednu godinu još nema ni u nacrtu. Kada ga Ministarstvo finansija pripremi, slijedi procedura njegovog usaglašavanja u Vladi. Tek kada se to završi, prijedlog budžeta ide prema parlamentu. Poslanici tu čekaju priliku da amandmanima ispune neka od svojih predizbornih obećanja i obaveza.

Kada je prethodni, i za sada jedini, put pred parlamentom branio prijedlog budžeta (za 2021.) Spajić je osmislio operaciju “amandman od miliona po poslaniku većine”, prihvatajući nove izdatke iz državne kase  u ukupnoj vrijednosti od 41 milion eura, bez obzira na njihovu svrsishodnost ili besmislenost. Važno je bilo obezbijediti neophodnu podršku. Makar neskrivenom trgovinom.

Vidjećemo, valjda uskoro, koliko su on i aktuelni parlament odmakli od tadašnje prakse kupovine podške državnim novcem. To će dosta reći i o stvarnom naumu sadašnjih vlasti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KO ĆE VODITI UPRAVU POLICIJE: Direktora će izabrati Vlada ili sud

Objavljeno prije

na

Objavio:

Upravni sud je već jednom odlukom naložio vraćanje Zorana Brđanina na čelo Uprave policije, a zbog odbijanja prethodne Vlada da nalog sprovede,  mogla bi se brzo ponoviti ista odluka. Brđanonov povratak se više puta pominjao i u bezbjednosnim krugovima

 

Iako se činilo da su nakon smjene  Demokratske partije socijalista (DPS), nove vlasti uspjele policiji da izaberu rukovodstvo u punom mandatu – to nije dugo potrajalo. Manjinska Vlada Dritana Abazovića ubrzo je smijenila direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koji je na konkursu izabran na tu funkciju. Tako je novu Vladu, pored svih institucija, sačekalo i VD stanje u Upravi policije.

Trenutni vršilac dužnosti direktora policije Nikola Terzić, doveden je na to mjesto iz budvanskog Centra bezbjednosti na zahtjev bivšeg ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića. Rresor bezbjednosti koji je ranijim koalicionim dogovorima pripao Građanskom pokretu URA, sada je pripao Demokratskoj Crnoj Gori. Novi ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović moraće da nađe rješenje za novog rukovodioca Uprave policije.

Tu se ponovo vraćamo na Brđanina i njegov slučaj. Prema rješenju Upravnog suda, Vlada je nezakonito smijenila starog šefa policije i morala je da ga vrati na posao. Vlada takvu odluku nije smjela donijeti bez skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu. Brđanin je nakon tadašnjih hapšenja u vrhu policije odbijao da podnese ostavku.

Abazović i Adžić su to odbili. Oni smatraju Brđanina odgovornim što su neki od njegovih kadrova, poput šefa Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala, uhapšeni zbog sumnje da su povezani sa organizovanim kriminalnim grupama. Takođe je u svom bliskom okruženju imao ljude poput policijskog službenika Ljuba Milovića, koji je, uz agenta Petra Lazovića, a prema komunikacijama Europola, bio u vrhu policijskog ogranka kavačkog klana.

Međutim, Brđanin je i dalje u trci, pogotovo ako Upravni sud ponovo presudi u njegovu korist. Njegov povratak se više puta pominjao i u bezbjednosnim krugovima.

Njegovo ime pominje se i u posljednjem izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore u eurointegracijama. Navode da je u martu 2023. godine pomoćnik direktora policije zadužen za borbu protiv organizovanog kriminala (Dejan Knežević) uhapšen  po nalogu specijalnog tužioca zbog sumnje da je sarađivao sa organizovanim kriminalnim grupama od 2018. do 2020. godine.

“To je dovelo do velike rekonstrukcije u policiji. Vlada je 30. marta 2023. godine razriješila direktora policije, koji je bio na funkciji od avgusta 2021. godine. Zamijenio ga je načelnik policijske područne uprave u Budvi. Odluka nije donijeta u skladu sa pravilom o razrješenju direktora policije, koje predviđa da razrješenje direktora policije pokreće skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu, a ne Vlada”, piše u Izvještaju Evropske komisije.

Kako se navodi, bivši direktor policije uložio je žalbu na odluku Vlade Upravnom sudu Crne Gore. Vlada je odlučila da razriješi direktora policije na osnovu “funkcionalne odgovornosti“. “Sud je u julu 2023. poništio odluku vlade i utvrdio da je odluka o razrješenju prekršila postojeće propise. Ubrzo nakon toga, Vlada je donijela novu odluku kojom ponovo prestaje mandat direktora policije, nakon čega je direktor policije podnio novu tužbu. Sud tek treba da odluči, ali je odbio kao neosnovan zahtjev za odlaganje izvršenja rješenja o razrješenju do donošenja pravosnažne pravne odluke”, konstatovano je u izvještaju Evropske komisije.

Sve su prilike da će sud ponovo donijeti istovjetnu odluku, jer je Vlada ponovo samoinicijativno smijenila Brđanina, bez skupštinskog odbora.

Međutim, prošle sedmice su u medijima isplivali izvodi iz tajnih komunikacija, koji ukazuju da je Brđaninu nuđeno da izabere stranu između klanova. Odbjegli policajac Ljubo Milović svojevremeno je sugerisao Brđaninu koju stranu da zauzme u ratu narko klanova, tvrde specijalni državni tužioci. Tužioci su, piše u spisima, tokom saslušanja Brđanina u svojstvu svjedoka, pokazali fotografije poruka što je Milović slao Radoju Zviceru označenom vođi kavačkog klana,  oktobru 2020. godine. “Bio sam sa Brđaninom i sugerisao mu koju stranu da zauzme”, navodi se u jednoj od njih.

Brđanin je, međutim, to negirao . Rekao je  specijalnom tužiocu da nije znao da njegove kolege istražuju, prate i snimaju Milovića zbog veza sa kriminalnim klanovima. U tom dokumentu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) navodi se da je nekadašnji čelnik policije kazao i da nikada nije provjeravao operativnu evidenciju tog kolege, koji je “imao jako dobra operativna saznanja” o stanju kriminaliteta u Crnoj Gori. Piše i da je Brđanin kazao da mu ovaj “nikada u razgovorima nije sugerisao na kojoj je on strani, ili koju bi stranu trebalo da zauzme”,

Tužioci navode i da su bivšem šefu crnogorske policije pustili snimak razgovora koji je vodio sa Milovićem, a koji je taj bjegunac proslijedio Zviceru. Brđanin  je rekao da nikada nije imao zaštićenu Skaj aplikaciju, ali je potvrdio da je vrlo vjerovatno da mu je Milović slao fotografije prepiske između bivšeg šefa Specijalnog policijskog odjeljenja Dragana Radonjića i sada uhapšenog policajca Petra Lazovića.

Istražne radnje tužilaca pokazale su i da je Ljubo Milović, iako mu se ime pominjalo u gotovo svim prepiskama koje su stigle iz Europola, već u januaru 2022. dobio nazad policijsku značku i motorolu. Četiri dana kasnije službeno oružje vraćeno je i njegovom kolegi Milanu Popoviću, takođe jednom od osumnjičenih pripadnika policijskog narko-kartela.

Šaranović tvrdi da  traži vraćanje „punog ugleda“ u rad Ministarstva unutrašnjih poslova. On je prvog radnog dana saopštio deset ključnih tačaka na kojima će biti baziran budući rad tog resora.

„Uspostavljanje efikasnog sistema provjere životnog stila policijskih službenika i zaposlenih u MUP-u. Takođe jedna od tačaka se tiče i potrebe za modernizacijom i digitalizacijom samog sistema. Misli se takođe i na dalji nastavak harmonizacije nacionalnog zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU. Takođe jedna od tačaka odnosi se i na potrebu sprovođenja principa pune transparentnosti u radu policije sa ciljem vraćanja punog ugleda u rad MUP-a i svih njegovih organizacionih jedinica a takođe tu je i borba protiv dezinformacija kako bi se ograničili efekti govora mržnje“, naglasio je on.

Pitanje je da li će se Brđanin uklopiti u njegovu misiju. Direktor policije se bira na konkursu, osim ako na Šaranovićev sto opet ne stigne rješenje Upravnog suda da se Brđanin vrati na posao.

 

Brđaninu Milović bio najbolji operativac

Prema tužilačkim spisima, Brđanin je tužiocu iznio i svoje lično mišljenje o Miloviću – da je, dok je radio u kotorskoj policiji, “bio jedan od najsposobnijih operativaca i najhrabrijih službenika koji su donosili jako važne operativne podatke”.

Nabrojao je niz restorana i kafića širom Crne Gore u kojima se srijetao sa Milovićem nakon što je postavljen za šefa crnogorske policije.

“Naveo je da je sa Ljubom Milovićem, u periodu od kraja 2020. do marta 2021. godine, komentarisao kadrovska rješenja Vlade Crne Gore i Uprave policije…”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo