Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ DUŠKA KNEŽEVIĆA: Bankareva treća lična

Objavljeno prije

na

I u biznisu se može zaraditi treća lična greška. Čudno da je to previdio bivši košarkaški sudija, danas jedan od, kako kažu, najuspješnijih crnogorskih biznismena. Ili je Duško Knežević umislio da i na tuđem terenu može da radi to što radi po Crnoj Gori pod pokroviteljstvom svog prijatelja Mila Đukanovića.

No, pošto moć nije što i svemoć, nedavno je Centralna banka Ruske federacije (CBRF) oduzela licencu za rad Kneževićevoj Atlas banci u Moskvi. I to ne zbog bilo čega – nepoštovanje odredaba zakona te države o sprečavanju pranja novca i finansiranju terorizma, ali i sumnje da je tokom prošle godine bila uključena u nezakonite operacije prenošenja novčanih sredstava van granica Ruske Federacije. Iznos nije za bacanje – oko devet milijardi rubalja, odnosno oko 180 miliona eura.

Ruska agencija Itar-Tass javlja da je odluka CBRF uslijedila nakon ponovljenog kršenja zakona u roku od jedne godine. Po naredbi ruske banke u moskovskoj Atlas banci zavedena je privremena uprava do imenovanja privremenog upravnika ili – likvidatora.

Atlasmont banka Moskva otvorena je aprila 2008. godine. Bila je to prva banka iz regiona koja je dobila dozvolu ruskih monetarnih vlasti da posluje u Rusiji. Taj događaj uveličao je i premijer Crne Gore Milo Đukanović, Kneževićev prijatelj.

Đukanović se pohvalio da je otvaranje prve crnogorske banke u Moskvi važan doprinos unapređenju ekonomske saradnje Crne Gore i Rusije. ,,Ovo je i šansa da se, kroz saradnju poslovnih subjekata dvije države, obezbijedi izlazak biznismenima i investitorima na ostala tržišta”.

Sad, na šestu godišnjicu poslovanja banke, sve je to pod velikim upitnikom.

Je li iznenađenje ovo što se desilo sa Kneževićevom bankom? Ne bar za one koji su koliko toliko upućeni u njegove biznise.

Uostalom, u prošlom broju Monitora to smo i najavili. Kada su se prošlog mjeseca pojavile informacije da se Atlas banci u Moskvi ne piše dobro, Atlas grupa je tvrdila da se protiv nje vodi ,,zlonamjerna prljava medijska kampanja”.

U srijedu je Knežević izjavio da je odluka CBRF da suspenduje licencu Atlas banci u Moskvi suprotna bankarskoj praksi u cijelom svijetu i ne može biti objašnjena razlozima koji su navedeni. Po njegovim riječima odluka CBRF je veliko iznenađenje za Atlas grupu.

U međuvremenu su ruski mediji najavili da ,,Moskva sprema odgovor” na odluku Crne Gore da podrži sankcije EU prema Rusiji.

Imajući vjerovatno to u vidu, iz Atlas banke su saopštili da se opravdano plaše da je oduzimanje licence rezultat drugih razloga koji nisu u ,,direktnoj vezi sa pomenutom problematikom”.

Moguće da je odluci Ruske banke doprinijelo i pridruživanje Crne Gore sankcijama protiv Rusije, ali ne treba zaboraviti ni ovo: Atlas banka Moskva je ponovila kršenje propisa Centralne banke Rusije, zatim je iz te zemlje, kako se sumnja, nezakonito preko nje izneseno devet milijardi rubalja i treća stvar – licence su oduzete još jednom broju stranih banaka.

U ovom trenutku je, možda, i važnije: Kneževiću, prema našim izvorima, Đukanovićev režim ovog puta neće priskočiti u pomoć. Razlog – otrgao se kontroli. Jeste li primijetili da iz vlasti niko nije stao u Kneževićevu odbranu.

Knežević je stigao i do Amerike. Od aprila 2010. član je Globalne inicijative Bila Klintona, koja okuplja bivše državnike, biznismene i „filantrope” iz čitavog svijeta. Jednu od svojih estradnih sesija bivši američki predsjednik održao je prije tri godine u Budvi. Pokrovitelji su bili Vlada Crne Gore i Kneževićeva Atlas fondacija.

Klinton je prije četiri godine uručio Kneževiću „sertifikat” za projekat ,,privatno-javnog partnerstva u Meljinama”. Taj bivši Vojno-medicinski centar kupio je Kneževićev konzorcijum Atlas grupa na tenderu od Vlade Crne Gore. Tvrdili su da će u Meljine i izgradnju Atlas kapital centar u Podgorici uložiti oko 300 miliona eura.

U utorak je Vladina Komisija za ekonomska pitanja, na čijem je čelu Vujica Lazović, odbila zahtjev Kneževićeve Atlas grupe za izmjene Ugovora o kupoprodaji zdravstveno-turističkog centra u Meljinama i prolongiranje roka za investicije. Donedavno to se nije moglo desiti, ali očigledno je da Knežević više nije miljenik vlasti.

Koliko je poznato, ranije se samo jednom Knežević zamjerio crnogorskim vlastima. Početkom 2011. prodao je kupcu sa Kipra akcije iz plužinske Fabrike elektroda, na šta je tadašnji premijer Igor Lukšić zaprijetio da će predložiti Savjetu za privatizaciju da prekine pregovore o privatizaciji Monte Pranca, gdje je Atlas grupa vodeći član konzorcijuma sa Piterom Mankom, kanadskim milijarderom. Bio je to, izjavio je Lukšić, „prst u oko Vladi”. Knežević je hitro odgovorio da je „možda napravio grešku”, pa je akcije prodao jednom državnom fondu i tako izgladio odnose sa Lukšićem.

Stečaj u KAP-u ozbiljno je uzdrmao višegodišnje prijateljstvo političkih i ekonomskih moćnika dvije zemlje. I još će više ukoliko Oleg Deripaska uspije da naplati od Crne Gore 700 miliona eura na ime potraživanja i gubitaka iz partnerstva sa Đukanovićem.

A kad smo već kod Đukanovića, recimo da Kneževića odavno zovu ,,Milov tajkun”. On je tvrdio da je ,,prvi milion” zaradio uvozom robe široke potrošnje. ,,U Beograd sam iz Singapura i Bangkoka uvozio odjeću, a iz Italije obuću”. U Beogradu je još 1995. osnovana Atlas banka, a za njenog predsjednika je imenovan Knežević. Banka je 2005. prodata grčkoj Pireus banci, čija je filijala 2007. iz Londona odobrila kredit od 1,5 miliona eura Kapital investu Mila Đukanovića. Tim kreditom Đukanović je, prema medijskim napisima, postao i zakoniti akcionar bratovljeve Prve banke.

Knežević je u Beogradu vlasnik koječega. Na Kipru posluje od ranih devedesetih.

Od druge polovine 1990-ih Knežević je počeo da ubrzano razvija biznis u Crnoj Gori. Prvo je kupio Jadranski sajam u Budvi, potom u Podgorici osniva Atlas mont banku, pa Atlas Mont, Atlas centar…

Njegova Atlas grupa je jedan od većih zemljoposjednika u Budvi. Ukoliko uspije da u Budvi podigne sve planirane hotelske i druge objekte, očekuje ga profit od nekoliko stotina miliona eura.

No, sreća ga nije poslužila sa Atlas capital centrom u Podgorici. Zdanje od planiranih 90.000 metara kvadratnih trebalo je, prema Kneževićevoj tvrdnji, da bude završeno do kraja 2009. Radovi su u toku.

Kada je 10. septembra 2010. Đukanović, sa Kneževićem i Miomirom Mugošom, obišao gradilište Atlas kapital centra, u svojstvu premijera, obratio se novinarima: „Želio sam i da na ovaj način odam priznanje investitorima, i domaćim i njihovim partnerima iz Abu Dabija, na istrajnosti da ovu investiciju održe u životu”.

Da bi se Atlas kapital centar „održao u životu” dovođeni su glumica Pamela Anderson, pjevačica Severina Vučkovića i Bil Klinton. Ni to nije pomoglo da ta ogromna investicija bude završena, i što je važnije – Centar nije prodat.

Knežević je, kako je nedavno opširno pisao Monitor, upleten u aferu Telekom. Vidjećemo kako će se iz nje izvući.

Za sada običnim smrtnicima ostaje da se čude što se on čudi mjerama Ruske banke, a još više kako je uspio da stvori toliku imperiju, koja je, po svoj prilici, počela da se urušava.

Bez posljedica kroz aferu Nacional

Srećno se Knežević izvukao i kada ga je zagrebački Nacional 2001. godine optuživao za sumnjive finansijske transakcije: ,,Velik dio novca opran je putem Atlas banke u Podgorici, gdje kao nominalni vlasnik figurira Knežević, bivši prodavač palačinki na beogradskom sajmu. Istu takvu banku Knežević je pod pokroviteljstvom srpskog SDB-a oformio u Beogradu, a poslovnice te banke ima u Engleskoj i na Cipru…” I Srećko Kestner je tvrdio da se dio novca zarađen na švercu duvana pere ,,preko Atlas banke u Podgorici”.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo