FOKUS

Kokain, cement i dobre veze

Objavljeno prije

14 godina

22 Aprila, 2011

Objavio:

Duže od godinu dana po podizanju srpske optužnice protiv Darka Šarića i njegove grupe, zbog šverca više tona kokaina iz Latinske Amerike, Crna Gora nije preduzimala značajnije akcije oko ovdašnje imovine i poslovnih veza jednog od najjačih narko klanova u Evropi. Istovremeno, u Srbiji su konfiskovane brojne nekretnine koje su pripadale ovoj grupi i njima bliskim ljudima, a lanac firmi je pod detaljnom istragom. Crnogorsko tužilaštvo tapka u mjestu. Crnogorski organi radili su, uglavnom, pritisnuti zahtjevima sa strane – iz Italije i Srbije. Neke osobe koje su se nalazile u Crnoj Gori nestale su bez traga, neke predate Srbiji, a Duško Šarić pritvoren je na osnovu italijanske optužnice.

Većina kompanija koje se povezuju sa braćom Šarić radi u Crnoj Gori. Ipak, ubrzano se dio nepokretnosti koje su pripadale ovoj grupi prebacuje na druge.

NOVI VLASNICI IMOVINE ŠARIĆA: Danas, prema Upravi za nekretnine, Darko Šarić nema ništa u Crnoj Gori, sve je prešlo u druge ruke. Poslovna zgrada sa dvorištem u pljevaljskoj Tršovoj ulici sada je vlasništvo Milike Popovića. Popović, otac Darkove nevjenčane supruge Lane, direktor je fudbalskog kluba Rudar. Predsjednik Upravnog odbora Rudara je Darkov mlađi brat Duško. Poznato je da su braća u zlatnim vremenima, kada je cvjetao biznis, preuzela finasiranje Rudara od Opštine i Rudnika uglja.

Darkova porodična stambena zgrada iz Ulice Đenisijevića u Pljevljima sada je vlasništvo Branimira Ivaniševića, iz Podgorice. Ivanišević je bio fudbaler Budućnosti, iz koje je prešao u Rudar, gdje je igrao kao vezista.

,,Predsjednik kluba Duško Šarić imao je strpljenje i kao sportista znao je da ekipi treba vremena”, hvalio je svog šefa, od čijeg će brata kasnije preuzeti kuću.

Nekretnine koje je Darko imao na Žabljaku prenijete su na Vukašina Vojinovića, vlasnika podgoričke firme Perfect group, koja se bavi rentiranjem automobila. Vojinović je prema Upravi za nekretnine sada vlasnik Darkove parcele od 6.935 kvadrata na Žabljaku i poslovnih zgrada koje imaju više stotina kvadrata. Šarići su prije nekoliko godina proširili svoju imperiju na Žabljak, kupujući vrijednu imovinu u centru grada. Tada su došli u posjed i poznatog restorana Mila, koji je danas formalno u vlasništvu Vojinovića.

Vukašin Vojinović je bio uhapšen 2003. godine zbog pokušaja ubistva Predraga Miranovića u podgoričkom kafeu Cafe, Cafe, omiljenom lokalu crnogorske političke i poslovne elite. Vojinoviću to nije jedini ispad. Ranjen je prije više godina u Beogradu, u pucnjavi, u kafiću Prive na Vračaru, zajedno sa zemljakom Draganom Mickom Šljivančaninom. Mediji su tada nagađali da se obračunavaju crnogorska i bosanska narkomafija.

Ivanka Šarić, majka odbjeglog narko bosa, svoja je dva budvanska stana nedavno prodala Miomiru Vujanoviću iz Pljevalja. Vujanović je, prema našim izvorima, Ivankin brat, Darkov i Duškov ujak. On je sa još nekoliko osoba povezanih sa Šarićem, akcionar u dnevnom listu Pobjeda, koji je u većinskom vlasništvu države. Vlasnik je i firme Mivex, koja se bavi proizvodnjom i preradom voća i pečurki.

Vujanović ima zgradu u Pljevljima koja je pod hipotekom Atlas Mont banke, zbog kredita od više stotina hiljada eura. Jednu zgradu preuzela mu je Invest banka Montenegro, zbog kredita koji nije uredno vraćao. Zanimljivo, nije vraćao kredit, a imao je novca za dva Ivankina stana.

Majka braće Šarić zadržala je dio imovine. U Baru ima 12.380 kvadratnih metara zemljišta, u Budvi stan od 94 kvadrata, a u Pljevljima manji jednosoban stan.

Danijela Šarić, sestra Darka i Duška, prenijela je vlasništvo nad pljevaljskim stanom na Goricu Odović, spikerku u TV Pljevlja.

Imovina Duška Šarića, koji u crnogorskom zatvoru čeka ekstradiciju italijanskim pravosudnim organima, i dalje se uglavnom vodi na njegovo ime. On ima 837 kvadrata zemljišta i oko 500 kvadrata poslovnog i stambenog prostora u Pljevljima.

Baš kao što to rade slične organizacije u svijetu – narko grupa Darka Šarića u Crnoj Gori imala je dobro osmišljenu organizaciju. Oni su, kako je to rekao Roberto Savijani italijanski specijalista i novinar, preslikali strukturu italijanskih porodica koje se bave ilegalnim poslovima. Sve djeluje kao dobro uhodano preduzeće. Šarićima su u Crnoj Gori glavna uporišta bili Pljevlja, Budva i Kotor. Oslanjali su se na porodicu, bliske rođake, školske drugove i provjerene ortake. Ali i na zvaničnike – obavljali su transakcije sa državnim organima, bankama i javnim preduzećima.

Kompanije preko kojih su vršili transakcije uglavnom i dalje nesmetano funkcionišu u Crnoj Gori, a lanac njihovih veza i poslova nije prekinut. Na udaru našeg tužilaštva, za sada je navodno fudbalski klub Rudar. Specijalna tužiteljka Đorđina Nina Ivanović potvrdila je nedavno da je istraga o poslovanju kluba u toku, ali nije htjela da otkrije detalje.

Prema privrednom registru Mat company, glavna Šarićeva firma u Pljevljima vrlo je aktivna. Njen direktor je Muhamed Delagija, a osnivači Šarićev partner Jovica Lončar i Matenico LLC registrovan na of-šor adresi u američkoj državi Delavar. Veze Mat company i Matenico, kako je ranije pisao Monitor, provjeravala je crnogorska Uprava za sprečavanje pranja novca, zbog sumnjivih milionskih transakcija preko Hipo Alpe Adrija banke. Ali, do danas nije bilo akcija pravosuđa po tom pitanju.

Mat company je imala privilegovane poslove u pljevljaljskoj opštini. Godinu, dvije prije nego što su zaplijenjene tone kokaina u Latinskoj Americi, Mat je kupila građevinsku operativu velike vrijednosti. Danas su Šarićeve mašine angažovane na novootvorenom zapadnom kopu Rudnika uglja u Pljevljima, nadomak centra grada.

Mat company je ranije, kada su aktivnosti klana u Latinskoj Americi bile na vrhuncu, pobijedila na više tendera Direkcije za javne nabavke Crne Gore i Opštine Pljevlja. Samo za izgradnju i rekonstrukciju saobraćajne infrastrukture u Pljevljima, Mat je dobila posao vrijedan preko 850 hiljada eura, na trasi od kompanije Vektra Jakić do mosta na rijeci Vezičnici. Mat je dobila posao iako je ponuda Zanatstva iz Prijepolja bila niža. Nešto ranije, Mat je u Pljevljima pobijedio i na tenderu za rekonstrukciju više seoskih puteva.

Oba posla potpisao je predsjednik opštine Filip Vuković, poznat po izjavi da poznaje Šariće, da su korektni momci, te da ih ne bi otkrio i da zna gdje se kriju. Zbog te rečenice Vukovića je prozvao Ranko Krivokapić, tvrdeći da bi Vuković trebalo da ,,snosi krivičnu odgovornost”. Ništa od toga. Vuković, Krivokapićev koalicioni partner, u Projekt reportu koji se bavi problemom organizovanog kriminala, označen je kao lice povezano sa narko bosom zbog poslova Mat company u Pljevljima, a i javnih istupa. Crnogorsko tužilaštvo je, međutim, u oktobru prošle godine saopštilo da nema ništa sumnjivo u transakcijama Šarića i Opštine Pljevlja.

Mat company je dobro prolazila i na tenederu JP Čistoće Pljevlja, ali posebno Elektroprivrede Crne Gore. EPCG je angažovala mehanizaciju ove firme 2009. godine za posao od blizu stotinu hiljada eura. Mat company je od Regulatorne agencije za energetiku 2008. godine dobila dvije licence za skladištenje i prodaju naftnih derivata, od kojih jednu na 15, a drugu na osam godina. Mat u Pljevljima ima pumpu koju su Šarići preuzeli od firme Elcom.

Prema Registru privrednog suda kapital Mat company iznosi 12 miliona i 476 hiljada eura, a prema Upravi za nekretnine ova kompanija ima preko devet hiljada kvadrata zemlje i 687 kvadratnih metara stambenog i poslovnog prostora u Pljevljima. Znatan dio te imovine je pod hipotekom zbog kredita koje je ova firma dobila od Prve banke i Hipo Alpe Adria banke. Prema Registru zaloga Mat još nije vratila Prvoj kredit od preko pet miliona i 300 hiljada eura. Kao što je Monitor ranije pisao, Prva je Matu dala kredit 2008. godine, iako su banci braće Đukanović tada bile zabranjene kreditne aktivnosti od strane CBCG.

Prema izjavama Nebojše Medojevića, veliki dio novca braće Šarić opran je baš preko Prve banke, znatno više nego preko Hipo Alpe Adrija banke, preko koje su prošle desetine miliona eura.

Nema podataka o tome da li tužilaštvo i Uprava za sprečavanje pranja novca ispituju transakcije koje su Šarići i lica povezana sa njima obavljali preko Prve banke. Ali, do danas niko iz banke familije Đukanović nije odgovarao za kredit koji je dodijeljen Matu uprkos sankcijama pod kojim je bila banka.

Nesmetano funkcionišu i druge firme koje se dovode u vezu sa Šarićima – u Pljevljima više ugostiteljskih objekata, od kojih su najpoznatiji klubovi Municipijum i Četiri sobe; diskoteka Maximus u Kotoru, Top Hil u Budvi, hotel Max Prestige…

Prema pisanju medija i neke od ovih firmi su imale sumnjive aranžmane sa lokalnim vlastima. Tako Večernje novosti navode kao kontroverznu investiciju – diskoteku Top Hil na brdu Topliš iznad Budve. Tamo je bila planirana gradnja najvećeg vodenog grada na Mediteranu, a bilo je sumnji oko prodaje zemljišta i vlasništva nad zemljištem na tom prostoru. Umjesto vodenog grada na kraju je na tom mjestu nikao Top Hil za koji više izvora tvrde da je navodno izgrađen novcem – Darka Šarića.

Sa Šarićima se dovodi u vezu i mali luksuzni budvanski hotel Max Prestige, formalno u vlasništvu Bojana Stanojkovića. Stanojković je uhapšen prije nekoliko dana u Srbiji, jer je i on osumnjičen zbog šverca kokaina. Jedno vrijeme Stanojković i Darko Šarić živjeli su na istoj adresi u Slovačkoj.

U Budvi se Šarići dovode u vezu i sa Blažom Dedićem, koji posjeduje kompanije Maestral turs i Maestral inžinjering. Dediću je oduzeta imovina u Srbiji, zbog sumnji da je kupovao hotele i druge nekretnina sumnjivim novcem klana Šarić. U Crnoj Gori Dedić ima značajne nekretnine. Samo njegov Maestralturs posjeduje preko 16.000 kvadratnih metara zemljišta u Bečićima i 16. 942 kvadrata poslovnog prostora. Tu spada bečićki hotel Mediteran, sa 547 ležajeva, restoranom Amfora, kafeterijom Opera i noćnim klubom Laguna. Dedić je preko firme Maestral inžinjering izgradio i hotel Paradizo u Bečićima od 4. 400 kvadratnih metara i veliki biznis centar u srcu Budve.

Prema Upravi za nekretnine, lično na Dedićevo ime u Budvi je upisano 5.717 kvadratnih metara zemljišta, 4.120 kvadrata stambenog i poslovnog prostora. U Kotoru ima 329 kvadratnih metara zemlje i 159 kvadrata stambenog prostora, koji je stekao na osnovu odluke državnog organa.

Iako su mu u Srbiji oduzeli akcije u hotelima Putnik i Vojvodina, zbog navodnih veza sa Šarićem, Dedić je izjavio srpskim istražnim organima da je pljevaljskog narko bosa vidio samo tri puta i da nije poslovao sa njim. Ovdje ga, po svemu sudeći, niko ništa nije pitao, a sam Dedić je izjavio: ,,Ne strahujem za imovinu u Crnoj Gori”. Ima pravo. Inače, Dedić je za predsjednika Upravnog odbora hotela u Vojvodini imenovao Radovana Štrbca, advokat Darka Šarića.

Poznato je da su u Kotoru Šarići poslovali preko nedavno ubijenog Dragana Dudića, koji je bio vlasnik više kompanija – Trecom, Bastion comerc, Luka Risan, Montenegro cement company, Secondo porto… Ove firme gospodarile su najljepšim nekretninama u Kotoru. Trecom je imao ekskluzivni ugovor sa lokalnim vlastima o zakupu sedam objekata u srcu starog Kotora. Dudić je taj ugovor naslijedio od Rodoljuba Radulovića, za koga se tvrdi da je bio glavna veza Šarićima za poslove preko Atlanskog okeana. A, prema sagovornicima B92 Radulović je povezao Šariće sa crnogorskim vrhom. Čuvena diskoteka Maximus je u vlasništvu Secondo porto, kojim upravljaju Zoja Dudić, supruga ubijenog Dragana, i Ivica Šarić, blizak rođak pljevaljskog biznismena… Prema Registru privrednog suda, Jovan Ristić, koji je bio menadžer diskoteke Maximus, naslijedio je od Dudića firmu Trecom, koji pored ugostiteljskih objekata u Starom gradu, posjeduje i kazino Cattaro.

Imovina porodice Dudić prilično je velika. Zoja Dudić posjeduje značajne nekretnine u Kotoru, među kojima i udio u AD Rivijeri, čija je glomazna zgrada smještena nadomak kotorskih zidina. Njena lična imovina je pod teretom zbog kredita od preko sedam miliona eura, koji je podignut u Hipo Alpe Adrija banci, prije tragične smrti njenog supruga.

Firmu Bastion comerce, koja upravlja Lukom Risan, sada vodi Radule Dragović, Dudićev ortak i predsjednik Skupštine Vaterpolo akademije Cattaro. Karlo Paškalj iz Tivta zamijenio je na mjestu direktora te firme Dragana Dudića.

Zanimljivo, Luka Risan, otkada su je prije više godina preuzeli Dudić i njegovi ortaci, uvozila je tone i tone cementa, koje su dopremali prekookeanski brodovi.

Cement je ovom društvu bio posebno zanimljiv. Dragan Dudić i Njemac turskog porijekla Ali Memari Fard su prije nekoliko godina u Pljevljima formirali Montenegro Cement Company, čiji ukupan kapital prema registru Privrednog suda sada iznosi tri miliona. Oni su u Otilovićima kupili ogroman kompleks od opštine Pljevlja – 434.092 kvadratna metra zemlje i 551 kvadrat stambenog i poslovnog prostora. Mat company je sa mehanizacijom cijelo jedno ljeto pripremala teren cementari. Poslovi su stali pošto je ortak iz Njemačke bankrotirao, Dudić ubijen, a stariji Šarić prešao u ilegalu. Montenegro cement company preuzela je firma Bellona Investment, sa Maršalskih ostrva.

Italijanski nedjeljnik Espreso označio je ove sedmice crnogorske luke kao sumnjive tačke na karti puta kokaina iz Južne Amerike ka Evropi. Ima nešto slično u kokinu i cementu. A crnogorsko tužilaštvo od svih poslova provjerava aktivnosti FK Rudar.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:Broj 1070

Sljedeće

Skriveno, pa se ne vidi

Ne propusti

Opasne veze

FOKUS

PRVI MAJ U ZEMLJI UHLJEBA: Sve živo počiva

Objavljeno prije

4 sata

1 Maja, 2025

Objavio:

Monitor online

Između dva praznika rada, upozoravaju sindiklaci, posebno je ugroženo pravo na štrajk. Srećom po vlast, štrajkova nešto i nema. Dok se broj zaposlenih smanjuje, a u sezoni uvozimo radnu snagu, jedino raste – državna uprava

Prošli Prvi maj proslavili smo uz nadu da će vlast ispuniti svoja predizborna obećanja o povećanju plata i sedmočasovnom radnom vremenu. Skor je – pola. Plate su povećane a sedam sati rada još ćemo sačekati.

Od oktobra prošle godine poslodavci su u obavezi da obračunaju zarade u skladu sa izmjenama zakona iz programa Evropa sad 2 i Opštim kolektivnim ugovorom.

,,Prvi maj crnogorski radnici i radnice dočekuju sa značajno većom minimalnom zaradom i većom prosječnom zaradom u odnosu na prošlogodišnji praznik rada. Međutim, ne smijemo zaboraviti da je do povećanja minimalne, pa samim tim i prosječne zarade, došlo usljed političke volje, odnosno ispunjenjem predizbornih političkih obećanja, a ne kroz socijalni dijalog’’, kaže za Monitor Ivana Mihajlović iz Unije slobodnih sindikata Crne Gore(USSCG).

U Crnoj Gori je u prošloj godini, prema podacima Monstata, bilo 319 000 aktivnog stanovništva, od kojih je 282 000 ili 88,6 odsto zaposlenih. I pored povećanja, platu ispod 700 eura u Crnoj Gori prima skoro jedna trećina zaposlenih – oko 90.000. Čak dvije trećine prima manju zaradu od prosječne. A za potrošačku korpu, sindikalnu koja je bliža realnosti od Monstatove, potrebne su dvije prosječne plate.

Sindikalna potrošačka korpa za prvi kvartal 2025. godine, za četvoročlanu porodicu, iznosi 2.000 eura.

,,Činjenica je da je standard zaposlenih i građana/iki ugrožen jer troškovi života rastu brže nego zarade’’, naglašava Ivana Mihajlović. To potvrđuje i podatak da je potrošačka korpa u odnosu na kraj prošle godine povećana za 30 eura, a čak za 100 eura u odnosu na prvi kvartal 2024. godine.

Vlada je najavila produžetak akcije Limitirane cijene od 15. maja. Da se preživi.

,,Prosječna plata u Crnoj Gori dva mjeseca uzastopno pada (bila je 1.012, pa 1.004, a u februaru 1.002 eura), broj zaposlenih se smanjuje umjesto da raste, dok je deficit Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja (PIO) iznad 120 miliona eura”, oslikao je nedavno stanje direktor Fideliti konsaltinga Miloš Vuković.

I dok se broj zaposlenih smanjuje, u sezoni uvozimo radnu snagu. I pored višegodišnjih obećanja tek sada, pred početak turističke sezone, pri kraju je donošenje Zakona o stalnom sezoncu. ,,Donošenje zakona o stalnom sezoncu uslovljeno je potrebom pravnog regulisanja statusa zaposlenih na sezonskim poslovima u sektorima kao što su turizam, ugostiteljstvo, trgovina, građevinarstvo i poljoprivreda”, saopšteno je iz Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga.

Od sezonskog, svakako je primamljivljiji stalni posao u državnoj upravi. Prema dostupnim podacima broj zaposlenih u javnoj upravi i državnim preduzećima povećao se za više od pet hiljada od 2020. do kraja 2023. godine, dok se lokalna samouprava od 2017. do 2023. uvećala za više od tri i po hiljade.

Svaki peti zaposleni radi u državnoj upravi, odnosno platu prima iz državnog ili lokalnog budžeta. Prema podacima Ministarstvo javne uprave, u decembru 2024. godine u državnoj upravi bilo je zaposleno 47.284 ljudi, dok je na lokalnom nivou taj broj iznosio 7.092. To znači da u javnoj upravi radi gotovo 55.000 ljudi.

Premijer Milojko Spajić je još prije par mjeseci najavio da Vlada planirada otpusti 20 odsto radnika u javnoj upravi. Predlog rješenja su već dva puta slali Evropskoj komisiji (EK) – što je odbijeno. On je naglasio da je laž da je nastavljeno partijsko zapošljavanje, te da se ukupan broj zaposlenih u državnoj upravi smanjio za 150 od novembra 2023. do istog mjeseca prošle godine!

Za zaposlene u javnoj upravi budžet raste iz godine u godinu. Prema analizi Instituta Alternativa, kada je vlada DPS premijera Duška Markovića počela mandat 2016. godine, bruto zarade zapošljenih na državnom nivou godišnje su iznosile 422 miliona, a u posljednjoj godini mandata – 2020. skoro pola milijarde.Nova vlast je 2021. povećala ove izdatke na 535 miliona eura, da bi u prošloj godini ta cifra dostigla rekordnih 643 miliona eura.

,,Nepostojanje jednakih šansi i mogućnosti, posebno u pogledu zapošljavanja, ostaje jedan od najevidentnijih problema sa kojima se tržište rada suočava. Isto je posebno izraženo u javnom sektoru, gdje politička i partijska pripadnost diktiraju trend zapošljavanja, a u drugi plan se stavlja profesionalizacija i optimizacija javne uprave’’, ističe Mihajlović.

Konstanta je i diskriminacija.

,,Armija naših građana/ki koji su decenijama angažovani po prekarnim ugovorima (ugovorima o djelu; privremenim i povremenim poslovima i dr.) na sistematizovanim radnim mijestima dočekuju i ovogodišnji praznik rada, bez nade da će donosioci odluka preduzeti bilo kakav korak ka rješavanju njihovog radnog statusa, uprkos inicijativi USSCG koja datira od 2015. godine i koja je aktuelna i danas. Značajan broj ovih lica angažovan je u organima državne uprave gdje se država pojavljuje u ulozi poslodavca. Takava je slika koju Država kao najveći poslodavac šalje privatnom sektoru“, kaže Mihajlović. Ona dodaje da ništa manji problem predstavlja klasična i sveprisutna zloupotreba instituta rada na određeno vrijeme. „Koji bi trebalo da bude izuzetak, a ne pravilo’’.

Podaci Zavoda za zapošljavanje (ZZZCG) pokazuju da je od ukupno 6.742 oglašenih slobodnih radnih mjesta u periodu od početka ove godine do 31. marta 2025. godine, njih 5.994 oglašeno je na određeno, a svega 748 na neodređeno vrijeme.

Mihajlović upozorava da je nedostatak ravnoteže između privatnog i poslovnog života i dalje ključni izazov zaposlenih u Crnoj Gori, budući da prekovremeni rad i dalje ostaje pravilo, a ne izuzetak. „Primoranost značajnog broja zaposlenih da rade dopunske poslove radi obezbjeđivanja pristojne egzistencije dodatno osujećuje mogućnost postizanja naprijed pomenute ravnoteže“, ističe ona.

Nije mnogo boljhe ni sa opštim pravima radnika. Pa tako i ovaj 1. maj zaposleni u bankarskom, trgovinskom, medijskom, drvoprerađivačkom i brojnim drugim sektorima dočekuju bez granskih kolektivnih ugovora, a zanemarljiv je i dalje broj onih kolektiva u ovim sektorima koji posjeduju pojedinačne kolektivne ugovore.

Podaci ZZZCG govore o zapostavljanju sjevera. Tako je na kraju prošle godine najviše nezaposlenih, u odnosu na ukupan broj stanovnika, zabilježeno u Andrijevici, Rožajama i Plavu, gdje oko 20 odsto stanovnika nema posao. Na jugu je drugačije. U Kotoru krajem prošle godine na Birou rada je bilo svega 218 ljudi, oko jedan odsto ukupne populacije. U Tivtu od 16,34 hiljade stanovnika 240 nema posao.U Herceg Novom je 411 nezaposlenih od 31,47 hiljada stanovnika.

U Podgorici, u kojoj se grade stanovi i doseljava se, bez posla je 5,62 hiljade stanovnika od ukupno 180,19 hiljada.

U procesu izmjena i dopuna trenutno je nekoliko ključnih zakona: Zakon o radu, Zakon o štrajku, Zakon o mirnom rješavanju radnih sporova, Zakon o Fondu rada, Zakon o stalnom sezoncu, a očekuje se početak pregovora o produženju važenja Opšteg kolektivnog ugovora ili zaključivanje novog.

,,Možda kao nikada ranije, u periodu između dva međunarodna praznika rada, napadnuto je pravo na štrajk kao ključnog, legitimnog, oblika sindikalne i radničke borbe posebno u situacijama kada socijalni dijalog izostaje“, kaže Mihajlović.

Srećom, po vlast, štrajkova nešto i nema. Sporna radnička pitanja iz prethodnog perioda rješavaju se sporo ali temeljno. Tako je, između dva praznika rada, za preko 700 radnika bivše Košute država isplatila zaostale zarade. Nakon trideset godina od uvođenja stečaja u ovoj cetinjskoj fabrici.

I dalje neophodno braniti tri osmice

Ivana Mihajlović iz Unije sslobodnih sindikata upozorava da vještačka inteligencija i digitalizacija neviđenom brzinom mijenjaju svijet rada, te da rad u tzv. digitalnom dobu doprinosi brisanju granice između privatnog i profesionalnog života dok se isto pokušava predstaviti kao fleksibilizacija u interesu zaposlenih.

,,Dakle, danas je i dalje neophodno braniti tzv „tri osmice“ za koje su, plativši to velikim žrtvama, izborili radnici i radnice davne 1886. godine”.

Da podsjetimo: davne 1886. godine u Čikagu je tadašnja radnička klasa prvog i drugog maja izašla na ulice demonstrirajući i tražeći osmočasovno radno vrijeme. Čuvena je i krilatica koja je najbolje oslikavala borbu za radnička prava – „Osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog uzdizanja”. Krajem 19. vijeka radnici su imali jako male nadnice, radili su između 12 i 18 sati, a većina njih je bila na ivici siromaštva i bijede

U medijima zarade ispod državnog nivoa

,,Zarade se sporadično i povećavaju, češće odlukama na državnom nivou, pa se moraju i u medijima usklađivati, nego što je to odluka na nivou neke redakcije, ali generalno boljitka nema jer inflacija ‘pojede’ ta povećanja i i dalje je prosjek zarade u novinarstvu ispod onoga na državnom nivou”, kaže za Monitor Marijana Camović Veličković.

Ona navodi da su lokalni javni emiteri uskladili zarade sa programom Evropa sad 2 i da sada gotovo svi zaposleni koji imaju srednji stepen obrazovanja primaju 600 eura, a visokobrazovani 800 eura.

,,U javnom servisu postoji određeno gradiranje u skladu sa njihovim Kolektivnim ugovorom ali slična je situacija i tu je preosjek na novou medija blizu državnog ali problem je što se do tog prosjeka dolazi zahvaljujući ogromnim zaradama i dodacima na zaradu onih koji su na rukovodećim pozicijama, dok ‘obični’ zaposeni ne primaju ni blizu tog prosjeka. U privatnim medijima ima najviše oscilacija u zaradama ali većina zaposlenih ipak prima zarade manje od državnog prosjeka. Sve to naravno da nije ni dovoljno ni motivišuće”, zaključuje Camović Veličković.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PARLAMENT USVOJIO SPORAZUME SA UAE: Šta bi rekao Ustavni sud da nije partijski

Objavljeno prije

6 dana

25 Aprila, 2025

Objavio:

Monitor online

Sve ovo oko Sporazuma i budućih investitora iz UAE moglo je biti drugačije, bolje i lakše, samo kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ

Skupština Crne Gore usvojila je Zakone kojima su potvrđeni sporazumi Vlada Crne Gore i Ujedinjenih arapskih emirata (UAE) o ekonomskoj saradnji, u oblasti turizma i razvoja nekretnina.

Sporazum su podržali poslanici partija koje predvode Milojko Spajić (PES), Aleksa Bečić (Demokrate), Andrija Mandić (NSD) i Ervin Ibrahimović (BS). Milan Knežević i njegov poslanički kub (NDP) bili su uzdržani, poslanici nacionalnih partija Albanaca i Hrvata bili su protiv, baš kao URA i Boris Mugoša (SD). Poslanici DPS nijesu bili u sali kada se glasalo. Da se bolje vidi ko je bio za, objašnjavaju.

Dobro upućeni zli jezici danima su najavljivali uzdržanost najjače opozicione partije. Razlog je, tvrde, lična zainteresovanost počasnog predsjednika DPS Mila Đukanovića za budući angažman investitora iz UAE. I njihove projekte koji, prema usvojenim Sporazumima, mogu biti finansirani sopstvenim sredstvima investitora, „bankarskim kreditima, ili kreditima od povezanih strana ili akcionara, prodajom, prethodnom prodajom, prihodima od ulaganja treće strane…“.

To znači da će biti teško ući u trag stvarnim izvorima novca za finasiranje dva projekta predviđena Sporazumom o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina. Jedan na jugu a drugi na sjeveru Crne Gore. Ali, da taj dio priče ostavimo za vrijeme kada pred nas dođu konkretni ugovori o poslovima koji se, za sada, samo najavljuju. Pošto bi, opet prema najavama dobro obaviještenih, prvi posao („južni“) mogao krenuti ka realizaciji već narednog mjeseca.

Vratimo se, za sada, Sporazumima koji su u utorak potvrđeni u Skupštini u formi Zakona. Postajući, tako, „sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka“ koji „imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva“ (Ustav Crne Gore, član 9).

Samo će Ustav biti „stariji“ od Sporazuma koji su usaglašeni za pola sata, na tzv. telefonskoj sjednici Vlade, a onda usvojeni u formi zakona, bez javne rasprave, i uz zamjerke poslanika vladajuće koalicije (PES) na kvalitet prevoda na crnogorski jezik („odrađen nestručno“). Moguće je, znači, da između verzije koju je usvojena u parlamentu i zvanične verzije Sporazuma na engleskom jeziku, postoje i neke vrlo bitne razlike koje bi nas, u nekom neželjenom scenariju, mogle skupo koštati.

Ostalo je i nejasno kako se rješavaju eventualni nesporazumi između Crne Gore i investitora (entiteta, po slovu Sporazuma) koje će nam poslati Vlada UAE. „Bilo koji nesporazum između Strana ugovornica koji proističe iz tumačenja i primjene ovog Sporazuma ili dodatnih sporazuma i protokola biće prijateljski rješavan konsultacijama ili pregovorima između zvaničnika Mješovite komisije/Komiteta za ekonomsku saradnju (nije preciziran kada i kako će ona biti formirana – prim. Monitora). Ukoliko pregovori ne uspiju, predmet spora ili tumačenja biće riješen kroz konsultacije diplomatskim kanalima…“, navodi se u Sporazumu o ekonomskoj saradnji Vlada Crne Gore i UAE. Šta biva ako diplomatija ne uspije – ne zna se.

Konfuziju pojačava sadržaj drugog Sporazuma (o saradnji u turizmu i razvoju nekretnina). U prvom dijelu teksta piše kako Vlada Emirata garantuje za investitore (entitete) koje predloži za realizaciju projekata u Crnoj Gori. Onda, nekoliko pasusa niže, stoji da „UAE neće biti predmet bilo kakvih mehanizama za rješavanje sporova predviđenih ugovorima, programima i sporazumima zaključenim između Emirata i Vlade Crne Gore“. Šta onda, tačno, partneri iz Abu Dabija garantuju Crnoj Gori?

Ili su garancije tražene, i dobijene, samo od strane vlasti u Podgorici. Poput one da se u poslovima zaključenim po osnovu ovih Sporazuma, a ta lista će se prema Spajićevim najavama poprilično produžiti, neće primjenjivati (antikoruptivne) odredbe Zakona o javnim nabavkama, procedure o javnim tenderima ili bilo koji drugi postupci javnog nadmetanja.

Pride, država je dužna da investitoru obezbijedi zemljište za realizaciju projekta, a to mora uraditi odričući se, unaprijed, „procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine“.

Sporazum predviđa i da će svi poslovi sa entitetima iz UAE imati status „strateških projekata od javnog interesa“.

Nije pojašnjeno zašto bi privatna gradnja stanova za prodaju, na zemljištu koje je obezbijedila Vlada, (uz pripadajuću infrastrukturu – vodu, struju, kanalizaciju, telekomunikacije, puteve…) imala status projekta od javnog interesa. To pitanje su, pored mnogih drugih, problematizovali iz Agencije za sprječavanje korupcije (ASK). Podsjetili su na definiciju iz Zakona, prema kojoj je javni interes „materijalni i nematerijalni interes za dobro i prosperitet svih građana pod jednakim uslovima“. Zamjerili su Vladi to što se nije preciznije odredila prema investicijama koje bi mogle dobiti takav status. Uz pripadajuće benefite.

ASK problematizuje i tvrdnje ovdašnjih zvaničnika da država neće prodavati zemljište za projekte, već će ga dati u dugoročni zakup (99 godina). Zato Vladi sugerišu da obrati pažnju na član 171 Zakona o svojinsko pravnim odnosima, kojim je propisano da „na urbanističkoj parceli na kojoj je stambena zgrada izgrađena, vlasnici posebnih djelova imaju zajedničku nedjeljivu cjelinu“.

Dakle, Crna Gora nakon 99 godina izdavanja u zakup neće moći da u svoj posjed povrati zemljište na kome će se graditi stanovi, hoteli, restorani…. Samo što će njegovu vrijednost, kroz cijenu nekretnina, naplatiti neko drugi. Uostalom, kako je primijetio neko od kritičara tog dijela Sporazuma, „zemljište nije tepih“, pa da sa njega otresete mrve i tako ga vratite u pređašnje stanje.

Usvojeni Sporazumi mogu imati elemente državne pomoći, zbog čega je Vlada, prije njihovog potpisivanja, morala konsultovati Agenciju za zaštitu konkurencije, smatra Dragan Damjanović, predsjednik Savjeta Agencije.

„S obzirom da nije ispoštovan ovaj korak, Savjet Agencije će dati precizne instrukcije stručnim službama i kroz postupak predispitnih radnji prikupiti svu neophodnu dokumentaciju za eventualno pokretanje postupka naknadne kontrole“, navodi Damjanović podsjećajući nadležne iz izvršne i zakonodavne vlasti „da bi pokretanje postupka naknadne kontrole dovelo do zaustavljanja svih procedura na planu sprovođenja Sporazuma sa UAE, sve do konačnog mišljenja Agencije“.

Umjesto zvaničnika vlasti na to je odgovorio Predrag Zečević, novinar i ekonomski analitičar blizak premijeru Spajiću. Po njegovom sudu, primjedbe AZK su neutemeljene. „Vlada je uradila ono što joj je Ustavom i zakonom dozvoljeno: potpisala je sporazum koji obavezuje obje strane, uz naknadnu kontrolu zakonitosti svake pojedinačne mjere koja iz njega proistekne. U krajnjem, o validnosti sporazuma odlučuje Skupština, a ne Agencija.“

Sličan optimizam provijava i iz izjava državnih zvaničnika koji su slijedili premijerovo ubrzanje u trci za investcijima. Kojih, usput pomenimo, skoro da nema od smjene vlasti 2020.

„Sporazumi koje je Crna Gora potpisala sa UAE u potpunosti su usklađeni sa Ustavom Crne Gore i obavezama koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU“, tvrdi ministarka evropskih poslova Maida Gorčević.

„Pravne analiza koje su prethodile potpisivanju Sporazuma jasno ukazuju da ovi sporazumi ne sadrže diskriminatorne odredbe, u skladu su sa principima transparentnosti i konkurencije i zakonom propisanim procedurama javnih nabavki“.

Da je neko, van Vlade, vidio te analize – bilo bi svima lakše. Ovako, sumnja da oni ne postoje nije odagnana.

Koalicija organizacija civilnog društva iz Crne Gore obratila se Evropskoj komisiji, izražavajući zabrinutost zbog potpisanih sporazuma.

„Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina omogućava sprovođenje velikih investicionih projekata putem direktnih pregovora s investitorima bez primjene transparentnih i nediskriminatornih procedura javnih nabavki. To je u direktnoj suprotnosti sa principima jednakog tretmana svih tržišnih učesnika, kako je propisano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Crne Gore i EU“, navodi se u njihovom pismu EK. „Ovaj sporazum otvara vrata preferencijalnom tretmanu investitora iz UAE, narušavanju fer konkurencije i potencijalno nezakonito državnoj pomoći, što je zabranjeno zakonima EU o konkurenciji. Još alarmantnije, sporazum uključuje odredbe o prilagođavanju nacionalnog zakonodavstva potrebama specifičnih investicionih projekata i investitora — pristup koji ozbiljno ugrožava pravnu sigurnost i jednakost pred zakonom“.

Odgovor čekamo. U međuvremenu, parlament je ignorisao preporuku predsjednika države Jakova Milatovića da se o sporazumima sa UAE ne izjašnjava prije mišljenja zvaničnog Brisela. Milatović sada ima opciju da ne potpiše zakone usvojene u utorak. Iz iskustva znamo da će se, tako, konačna odluka samo prolongirati za 30-tak dana.

Sudeći po najavama, slijedi i nastavak građanskih protesta protiv takvog načina privlačenja investitora i investicija.

Sve bi to, možda, bilo drugačije, bolje i lakše kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. Tamo je sud partije važniji od prava i pravde. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

EHO IZBORA: Đukanović opet porazio DPS

Objavljeno prije

2 sedmice

18 Aprila, 2025

Objavio:

Monitor online

Đukanović je svojim i zvaničnim povratkom dokusurio koalicioni kapacitet DPS-a , koji je, ipak, u vrijeme podgoričkih izbora počeo da raste. Poništio je ono što je napravio Nermin Abdić. I nastavio da gura Crnu Goru sve dublje u rascjep između dva identitetska bloka. U prošlost

Rezultati lokalnih izbora održanih u nedjelju u Nikšiću i Herceg Novom pričaju dvije različite priče. U Nikšiću su najveći broj glasova odnijela dva suprotstavljena bloka, koja su i ovu predizbornu kampanju vodila insistirajući na identitetskim pitanjima. Za razliku, u Herceg Novom vlast, matematički, može biti formirana bez Demokratske partije socijalista (DPS) i partija bivšeg Demokratskog fronta (DF). Najveći broj glasova, dovoljan za samostalno formiranje vlasti, osvojile su Demokrate i Novska lista koju podržava PES.

Te dvije liste zabilježile su istovremeno rast u Herceg Novom, a DPS i partije okupljene oko bivšeg DF pad povjerenja.

Lista koju je predvodio aktuelni gradonačelnik Herceg Novog Stevan Katić iz Demokrata osvojila je dva mandata više nego na izborima 2021., a Novska lista tri mandata više. Demokrate sa sadašnjih 12 i Novska lista sa 10 mandata, mogu bez problema formirati vlast, pošto je za većinu u lokalnom parlamentu potrebno 18 mandata. Oni imaju četiri više. Vlast su u prethodnom mandatu obavljali sa partijama bivšeg DF, odnosno ZBHN (NSD, DNP, Pravom Crnom Gorom i Ujedinjenom Crnom Gorom) kao i sa SNP i GP URA.

ZBHN je na ovim izborima pao sa sedam na pet mandata, gotovo kao i DPS, koji je sa osam pao na pet mandata. SNP nije prešla cenzus, URA je osvojila jedan mandat. Jedan mandat pripao je Evropskom savezu i Građanskom pokretu Idemo, a Bokeški forum nije prešao cenzus.

Nikšićki izbori su u potpunosti zasijenili Hercegnovske. I postizborno stanje je znatno uzbudljivije. Osim jačanja identitetskih glasova, na uštrb građanskih opcija, Nikšiću predstoje komplikovaniji pregovori o formiranju vlasti.

Najbolji pojedinačni rezultat u tom gradu ostvario je DPS sa 35,12 odsto glasova, odnosno 16 mandata. Na prethodnim lokalnim izborima DPS je u tom gradu išao sa SD, LP i PKS i osvojio 18 mandata, odnosno oko 40 posto podrške. Evropski savez (SD, LP, SDP) sada je izašao samostalno i osvojio dva mandata. DPS je, kad se tako pogleda, ostao okvirno na istom nivou kao i prije tri godine.

Za DPS-om ide ZBNK, lista koju je predvodio aktuelni gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, koja je u odnosu na izbore iz 2021. osvojila oko 1.600 glasova više, ukupno 15 mandata.

Demokrate sa kojima je ZBNK vršio vlast, su drastično pale: sa deset na tri mandata. Neki analitičari ocjenjuju da ih je podrške koštala tragedija na Cetinju. Ipak, u Herceg Novom su porasli.

Partija premijera Milojka Spajića, PES, prvi put se oprobala u nikšićkoj izbornoj trci osvojivši pet mandata. URA je ostala ispod cenzusa. Lider URA Dritan Abazović je na prethodnim izborima u Nikšiću, kada je SDP ostao ispod cenzusa, kazao: “Cilj je ispunjen – DPS je pao s vlasti, SDP je nestao sa političke scene”. Sada nije imao komentar. Evropski savez, svejedno, ima ozbiljne razloge da obnovi štivo: prevelika bliskost sa nereformisanim DPS-om, je – preveliki rizik.

Dosadašnja nikšićka vlast (ZBNK i Demokrate) izgubila je većinu u lokalnom parlamentu. U posljednjem sazivu, nakon izbora iz 2021. godine imali su ukupno 22 mandata, većinu u gradskom parlamentu. Skupa sada imaju 18 mandata, a za formiranje vlasti neophodno je imati najmanje 21 ruku. Pošto nedostaju tri mandata, analitičari PES vide kao tas na vagi. Sa svojih pet mandata partija premijera Spajića imaće značajnu ulogu u formiranju nove većine u Nikšiću.

ZBNK bi, naravno sa Demokratama i PES-om, sa kojima na državnom nivou vrše vlast, imao većinu u lokalnom parlamentu. Da li je to i konačni scenario još nije definitivno saopšteno. Iz PES-a se, dok se načelno ne dovodi u pitanje formiranje vlasti u Nikšiću sa ZBNK i Demokratama, čuju različiti glasovi kada je u pitanju izbor gradonačelnika , odnosno ostanak Kovačevića na toj poziciji.

Zoran Mrkić, koji je predvodio listu PES-a u Nikšiću saopštio je da je prirodno da ta stranka napravi lokalnu vlast s koalicionim partnerima s državnog nivoa, ali da nije siguran da će PES podržati ostanak nosioca liste Za budućnost Nikšića Marka Kovačevića na čelu Opštine. “Cijeneći određene aktivnosti koalicije koju predvodi Kovačević i možda neke njegove postupke, dozvolite da još uvijek razmislimo”, kazao je. Požalio se: “U okršaju velikih, radikalnih polova naše političke scene, uvijek strada građanska Crna Gora i oni ljudi koji su umjereniji u svemu”.

Njegov kolega poslanik PES-a Darko Dragović bio je konkretniji. Otkrio je, u nedjelju veče na RTCG, da u toj partiji postoji neslaganje oko podrške Kovačeviću.’’U svoje ime kažem da PES niti treba, niti smije, kao građanski pokret, da u ovom momentu podrži Kovačevića”, rekao je. I on je napomenuo da ne postoji sumnja da li treba ili ne ići sa ZBNK ili Demokratama u Nikšiću.

Premijer Spajić se nije odredio po tom pitanju, dok predsjednik parlamenta Andrija Mandić inistira da neće odustati od Kovačevića kao lidera. Kovačević je u prethodnom periodu prepoznat po brojnim ispadima i govoru mržnje, te snažnim konekcijama, kao i njegovi partijski saborci, sa režimom Aleksandra Vučića u Srbiji i Milorada Dodika u RS.

Metodolog i analitičar Miloš Bešić ocijenio je da je jedna od važnih poruka nikšićkih izbora „to što su i dalje dominantna dva politička bloka, DPS i prosrpske partije, zbog čega, prema njegovim riječima, najviše gube građanske stranke”. . Prema njegovim riječima, Nikšić pokazuje da građanska Crna Gora mora da se probudi. On je ocijenio i da ta dva bloka “rastržu PES”.

Dobar rezultat Kovačevića i ZBNK, Bešić vidi i u izlaznosti koja je bila iznad očekivane. Izlaznost u Nikšiću bila je u nedjelju 71,04 odsto, na prethodnim izborima 81,8 odsto, a na parlamentarnim – 56,4 odsto.

’’Ta izlaznost je suprotna mojim očekivanjima, što je odgovaralo ZBNK-u. To je posljedica mobilizacije birača kod kojih je i dalje izražen anti-DPS osjećaj. Očigledno je da još postoji taj sentiment kod jednog dijela biračkog tijela, koji ne bih rekao da je zadovoljan rezultatima nakon smjene DPS-a, ali je taj sentiment još dovoljno snažan da neko može da ih mobiliše’’, ocijenio je Bešić.

Optužbe opozcije da su se u Nikšiću spremali i glasači iz RS i Srbije, nijesu dokazane.

Još jedan je posebno važan eho ovih izbora o kome se gotovo i ne govori. Milo Đukanović opet porazio DPS. Neposredno pred izbore, Đukanović se vratio na političku scenu i kroz formalnu titulu počasnog predsjednika DPS, a potom preuzeo kampanju u rodnom Nikšiću. Igrao je na sve ili ništa. Pojavljivao se na predizbornim skupovima u tom gradu, uz snažne identitetske poruke, predstavljajući lokalne izbore kao presudnu borbu protiv srpskog sveta, odnosno borbu za Crnu Goru.

U DPS –u su navodno zadovoljni najvećim pojedinačnim rezultatom u Nikšiću (dok o hercegnovskom padu ne govore). Zavjetno ćute o tome da je Đukanović svojim i zvaničnim povratkom dokusurio koalicioni kapacitet DPS-a, koji je bio počeo da raste nakon njegovog formalnog odlaska sa čela te partije.

Iako nije bilo suštinske reforme Đukanovićeve partije, a novo rukovodstvo nije jasno napravilo otklon od Đukanovića i njegovih nekadašnjih najbližih saradnika, nova lica bez hipoteke prošlosti ipak su uticala na, drugačiju vizuru prema partiji koja je tri decenije obnašala vlast, uspostavljajući neslućene monopole, i normalizujući organizovani kriminal srastao s državnom aparaturom. Podgorički lokalni izbori, na kojima je ubjedljivi pobjednik bio nosilac liste DPS Nermin Abdić, to su pokazali. Formiranje vlasti DPS-a i jednog dijela avgustovskih pobjednika, odnosno jednog dijela nekadašnjeg PES-a povezanog sa predsjednikom Jakovom Milatovićem, zamalo nije postalo realnost.

Đukanovićevim povratkom, to više nije ni opcija. O tome da bi PES u Nikšiću mogao ući u koaliciju sa DPS-om, gotovo se i ne govori. Đukanović je poništio ono što je nagovijestio Abdić.

Lider Preokreta Srđan Perić, ocijenio je nakon ovih izbora da će zdravljenje političke scene početi onda kada svi ostali politički subjekti odbiju koaliranje i sa DPS i sa ZBCG. “I kada oni tako budu natjerani da sami naprave koaliciju DPS – ZBCG. Ova koalicija bi bila prirodna jer bi značila preuzimanje pune odgovornosti za podjelu koju sami stvaraju. Oni, naravno, ne žele preuzimanje pune odgovornosti – uvijek im je potrebno opravdanje koje imaju u onom drugom. Jednostavno je: ako su najveći, neka preuzmu i najveću odgovornost. Time bi nestao i ucjenjivački potencijal “malih” na koji se upravo oni neprestano žale”, napisao je Perić na svojoj FB stranici. “Sve dok se to ne desi, Crna Gora će biti nesretno podijeljena zajednica i ništa novo neće moći da se održi. Dakle, hrabrosti treba. Ovo već može da krene od Nikšića, ali nemam iluziju da hoće”, kazao je.

Iz PES-a u tom pravcu za sada nijesu išli. Demokrate su, pojasnila je funkcionerka te partije i ministarka kulture i medija Tamara Vujović, u statut upisale da neće u koaliciju sa DPS-om. O ZBCG nijesu ništa upisivali.

„Većina građana Nikšića i Herceg Novog misli da Crna Gora ide u dobrom smjeru, i da su protiv politike DPS-a“, kazala je Vujović. Žmireći na jedno oko. U Nikšiću se ne bi reklo da birači misle da Demokrate idu u dobrom smjeru. A posebno pitanje je šta bi se desilo da se sada raspišu državni izbori. Kad bi se nikšićkim rezultatu, okvirno, na nivo države, pridodali i izborni rezutati manjinskih partija.

Sigurno je: Dva bloka koja insistiraju na identitetskim pitanjima guraju Crnu Goru u prošlost. Formalni povratak Đukanovića na čelo DPS, pokazali su i nikšićki izbori, samo je dublje gura u taj rascjep. Herceg Novi, uz mali broj drugih opština, , nagovještava, da može i drugačije.

Milena PEROVIĆ