Parking servis od 1. septembra najavljuje upotrebu specijalnog blokatora točkova – „kandža“ za one koji ne plate parking. Kvaka je u tome što Glavni grad kandže neće koristiti na nepropisno, već samo na propisno parkiranim automobilima. Dodatno, nove mjere će nepovoljno uticati na problem sa nedostatkom parking prostora u Podgorici

Pored brojnih infrastrukturnih nefunkcionalnosti Glavnog grada, građani godinama ističu nedostatak parkinga kao glavni problem. U Podgorici je registrovano blizu 100 hiljada automobila, a grad raspolaže sa manje od sedam hiljada parking mjesta.

Na većini gradskih saobraćajnica jedna traka uglavnom je zato rezervisana za parking, a nerijetko se zbog nečija četiri žmigavca blokira cijela ulica. Ovog ljeta je  počela rekonstrukcija 500 metara zaobilaznice u Ulici Vojislavljevića, zbog čega je cijelo jedno naselje (Zabjelo) opterećeno velikim gužvama. I manji radovi dovode do saobraćajnog kolapsa u gradu.

Javna parkirališta su odavno zonirana i gotovo svaki parking se plaća. Međutim, i pored naplate u pojedinim mjestima se ne može doći do parkinga, a najveći problem je naći parking tokom radnog vremena u centru ili Preko Morače.

Podgorički Parking servis dosjetio se novog rješenja – „kandže“. Riječ je o napravi koja blokira točak na automobilu, kako bi vozaču bilo onemogućeno da pokrene vozilo dok ne plati kaznu. Radi se  o rješenju koje je dosta efikasno u drugim zemljama, jer je mnogo brže od „pauka“, ne gubi se na vremenu dok vozilo dođe, zakači i odveze nepropisno parkirani automobil, a jedini ključ je kod nadležnog organa koji otključava kandžu tek kada se plate potrebne naknade.

Kvaka je u tome što Glavni grad kandže neće koristiti na nepropisno parkiranim automobilima, već samo na onim propisno parkiranim, ali koji nijesu platili parking. Građani su odmah u ovoj odluci vidjeli dva problema. Prvi je logički i funkcionalni.  Po novim pravilima, vozilo dobije kandžu i to parking mjesto ostaje zarobljeno dok vozač ne plati što se može otegnuti i na nekoliko dana.  Drugi problem je pravne prirode, jer kao i u nekim primorskim opštinama, ovo rješenje nema uporište u Zakonu o drumskom saobraćaju, već se radi o uredbi gradskog preduzeća.

U razvijenim gradovima, poput Budimpešte, kandža se koristi kao sredstvo onesposobljavanja nepropisno parkiranog vozila koje ne remeti ostatak saobraćaja. Recimo ako je neko parkiran na trotoaru, zelenoj površini ili na pomoćnoj traci. Time se pauk rasterećuje i  koristi samo za slučajeve gdje vozilo smeta bezbjednom odvijanju saobračaja.

Portparolka podgoričkog Parking servisa Lejla Kašić objašnjava da je riječ o mjeri koja bi podstakla građane da odgovorno koriste javna parkirališta. Ona je saglasna da je parking nekultura ogroman problem, ali i ističe da je Parking servis nadležan samo za prostor javnih parkirališta. Sve što se tiče parkiranja na kolovozu, pješačkim prelazima, zelenim površinama, nadležni su Uprava za inspekcijske poslove i Komunalna policija. Pojasnila je da će se „kandža“ primjenjivati u dva slučaja.

„Prvi slučaj je kada vozač, odnosno vlasnik, više od tri neplaćene parking karte koje su izdate od strane naših kontrolora. A drugi,  kada nije moguće identifikovati vozaća, odnosno vlasnika vozila. To se dešava zato što vrlo često neki korisnici posežu za mjerama skidanja registarskih oznaka sa vozila kako bi izbjegli plaćanje parkinga“, pojasnila je ona za TV Vijesti.

Građanska aktivistkinja Bojana Jokić naglašava da u državi ništa ne funkcioniše, a žele da regulišu saobraćaj na ovaj način. Istakla je da jedva čeka da joj blokiraju auto pa da  „provjeri je li jača uredba Glavnog grada ili zakoni“.

Iz Parking servisa ranije su saopštili da su bili primorani na uvođenje ove mjere jer imaju korisnike koji duguju velike iznose. Tvrde da su nabavili dovoljan broj uređaja za blokadu, tako da ih sa vozila neće skidati sve dok vozač ne izmiri svoje obaveze.

„Samo da se odblokiraju točkovi cijena će biti 30 eura. Osim tog iznosa korisnik će morati da plati sva potraživanja prema preduzeću po cjenovniku koji je usvojen 2020. godine, pošto je ova odluka usvojena 2019. godine. Vlasnik vozila biće u obavezi da izmiri sva dugovanja kako bi mu blokada bila skinuta“, navodi se u saopštenju.

Građani su na društvenim mrežama pobješnjeli zbog nove metode. Većina smatra da treba bolje regulisati naplatu, kao i da se parking pokrije video nadzorom kako bi se bolje utvrdilo vrijeme koje je neko proveo na parkingu, a pomoglo bi i kod skidanja registarskih oznaka. Sada ste u prekršaju samo ukoliko vas zatekne kontrolor, a ukoliko u zoni parkirate nekoliko sati bez kupovine karte prije nego vas kontrolor zatekne – nijeste u obavezi da plaćate.

Građani sumnjaju da iza ove odluke  ne stoji namjera da što bolje funkcioniše saobraćaj, već da se obezbijede plate za prekomjerna uhljebljavanja.

Na društvenim mrežama dijele promotivne cijene brusilica

Nedugo po objavi o upoptrebi kandže, na društvenim mrežama su počeli dijeliti objave o akcijskim cijenama za baterijske brusilice. Tim aparatom mogli bi presjeći kandžu bez čekanja zaposlenog Parking servisa ili plaćanja kazne. Međutim, odgovarali bi zbog oštećenja državne imovine. A to bio bio prekršaj mnogo skuplji od 30 eura.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Nakon masovnog ubistva koje se dogodilo prije tri godine u Medovini, nije uslijedila nijedna smjena niti ostavka. Zamjenica zaštitnika ljudskih prava, Mirjana Radović utvrdila je, međutim,  niz ozbiljnih propusta u radu policije i tužilaštva u tom slučaju

Prošlo je tri godine od prvog masovnog ubistva na Cetinju. Tada je Vuk Borilović u cetinjskom naselju Medovina ubio deset ljudi, od kojih dvoje djece, i ranio šest sugrađana, nakon čega ga je ubijen. Nije bilo nijedne smjene niti ostavke u policiji, nadležnom ministarstvu i opštini. Prema mišljenju kancelarije Zaštitinika ljudskih prava i sloboda, odnosno zamjenice ombudsmana Mirjane Radović, propusta u radu je bilo. I to ne malo.

Prema dokumentu koji je nedavno objavio Ombudsman, Uprava policije povrijedila je pravo na život Nataši (35), Marku (8) i Mašanu Martinoviću (10), koje je 12. avgusta 2022. godine na Cetinju usmrtio masovni ubica. Zamjenica Ombudsmana je ispitivala pritužbu Natašine majke Vesne Pejović. Ona je u pritužbi koja se odnosi na rad Uprave policije i osnovnih državnih tužilaštava Cetinje i Nikšić napisala da je njenoj kćerci i unucima povrijeđeno pravo na život:

“U nezapamćenoj tragediji koja se dogodila 12. avgusta 2022. godine, u Cetinju, kada su ubijeni u svom porodičnom domu.”

U detaljno obrazloženom mišljenju, zamjenica Ombudsmana, Mirjana Radović konstatovala je niz ozbiljnih propusta. Navodi da je u kritičnoj situaciji, prilikom upotrebe vatrenog oružja od strane policajaca, više puta dolazilo do zastoja oružja, što može ukazivati na tehničku neispravnost ili na nedostatak vještina službenika. Policijski helikopter tog dana bio je u kvaru, a policajci nijesu imali dovoljno zaštitne opreme, niti adekvatno oružje na raspolaganju. Poseban problem je i hronični manjak ljudstva, kao i nedovoljna obučenost za postupanje u kriznim situacijama.

Zaštitnik je utvrdio da je Uprava policije kasnila s davanjem informacija javnosti, čime je dodatno pojačana uznemirenost građana, a registrovana je i neefikasna procedura međusobnog obavještavanja rukovodnog kadra. Posebno je kritikovano to što je poziv za saglasnost za angažovanje posebne jedinice upućen tek 22 minuta nakon prve prijave.

“Što je, između ostalog, u konačnom rezultiralo da postupajući policijski službenici i građani u međuvremenu budu prepušteni sami sebi”, konstatuje se u Mišljenju.

U to vrijeme, direktor Uprave policije je bio Zoran Brđanin, a na čelu miniistarstva unutrašnjih poslova Filip Adžić. Obojica više nijesu na tim pozicijama, ne zbog odgovornosti, već zbog političkih promjena.

“Na osnovu svega navednog, Zaštitnik zaključuje da je Uprava policije u konkretnom slučaju povrijedila pravo na nepovredivost fizičkog integriteta iz člana 28, stav 2 Ustava Crne Gore i, analogno tome, pravo na život iz člana 2 Konvencije propuštanjem preduzimanja preventivnih mjera u cilju zaštite života kćerke i unuka podnositeljke pritužbe – Nataše, Marka i Mašana Martinovića.”

Radović u Mišljenju naglašava da Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju, ali i ODT Nikšić, nijesu blagovremeno ni temeljno ispitali sve aspekte postupanja policije. Posebno je problematično što porodica žrtava nije bila pozvana da da svoja saznanja o događaju, iako je to jedan od uslova da istraga bude sveobuhvatna i djelotvorna. Ombudsman konstatuje da takvo postupanje “ne doprinosi djelotvornosti istrage, niti jačanju povjerenja javnosti u rad pravosuđa”.

Pored toga, ističe se da je tužilaštvo najprije ocijenilo da nema osnova za krivični postupak, da bi kasnije ipak podnijelo optužni predlog protiv tadašnje načelnice cetinjske filijale MUP-a, zbog propusta da se pokrene postupak za oduzimanje Borilovićevog oružja. Time je, kako se navodi, dovedena u pitanje dosljednost i profesionalnost tužilačkog postupanja u predmetu koji je uzdrmao cijelu državu.

Nevladine organizacije Akcija za ljudska prava i Centar za ženska prava ističu da bi se možda spriječilo masovno ubistvo iz januara ove godine, da su se propusti iz 2022. godine ranije otkrili i preduprijedili. Poražavajuće je, kako su kazali, saznanje da tek 2025. godine, i to zahvaljujući Zaštitniku ljudskih prava i sloboda, na vidjelo izlaze činjenice o propustima MUP-a i Uprave policije u vezi prvog masovnog ubistva na Cetinju 2022. godine. Država je, dodaju, bila dužna da mnogo ozbiljnije štiti pravo na život adekvatnim i pravovremenim preventivnim mjerama i institucija Zaštitnika je na to odgovorno ukazala.

“Ispostavlja se da je tendencija nadležnih državnih organa – MUP-a, Uprave policije i Državnog tužilaštva – da tolerišu i zataškavaju propuste državnih službenika osvjedočeno opasna po živote građana, jer da se blagovremeno pogledalo istini u oči i bar povećao broj policijskih službenika, možda bi životi bili spašeni”, saopštile su dvije NVO.

Veliko je pitanje, kako kažu, “jesmo li i danas bezbjedni od istih propusta”. Mišljenje institucije Ombudsmana potvrđuje da su porodice žrtava sve vrijeme imale osnovane razloge za protest, da su imale pravo da zahtijevaju odgovore na pitanja u vezi postupanja policije, koja su ostala bez odgovora, poručuju HRA i CŽP.

“Zaštitnik je zaključio da je zbog neadekvatnog postupanja nadležnih organa došlo do kršenja prava na život žrtava i prije i posle ubistava – od ubice nije blagovremeno oduzeto oružje kojim je onda izvršio ubistva, nije obezbijeđen dovoljan broj policijskih službenika na Cetinju, njihova oprema nije funkcionisala, kasnilo se s evidentiranjem i reagovanjem na pozive građana, kasnilo se sa angažovanjem specijalne jedinice i sl. Uprkos tome što je počinilac ranije osuđivan za nasilničko ponašanje i što je bilo indicija da predstavlja opasnost po okolinu, nadležne institucije nisu preduzele efikasne mjere za njegovo razoružavanje niti za sprječavanje zločina”, piše u saopštenju.

Masovna ubistva u Cetinju u avgustu 2022. i januaru ove godine ukazala su na brojne slabosti sistema. Da se takvi i slični događaji ne bi ponavljali u budućnosti, potrebno je imati lokalnu policiju koja će kroz adekvatan trening i obuku biti sposobna da samostalno rješava krizne situacije, ali i bolju komunikacije između institucija i cjelokupnog društva, kako bi se potencijalno opasne osobe mogle identifikovati na vrijeme, a mogući zločini prevenirali. Tako situaciju vidi kriminolog Velimir Rakočević.

„Stanice policije moraju biti kadre da same rješavaju probleme na lokalnom nivou i ne mogu stalno čekati na pomoć od strane specijalnih jedinica iz Podgorice. Mislim da smo na dobrom putu da situaciju držimo pod kontrolom kad je u pitanju primjena novog koncepta rada policije, naročito tamo gdje je veliki broj nosilaca kriminalnih aktivnosti budući da se od nedavno primjenjuje policijsko obavještajni model koji objedinjava sve raspoložive resurse i koji je pokazao zavidnu efikasnost u državama Evropske unije (EU)”, rekao je sagovornik.

Mirjana Radović navodi da neadekvatnu reakciju policijskih službenika u smislu otklanjanja opasnosti, odnosno pružanja pomoći građanima Cetinja potvrđuju gotovo svi svjedoci, koji su dali svoje izjave pred Višim državnim tužilaštvom. U kancelariji Zaštitnika primijetili su neefikasnu i složenu proceduru međusobnog obavještavanja rukovodnog kadra o tom tragičnom događaju.

“Poziv u cilju dobijanja saglasnosti za angažovanje posebne policijske jedinice je upućen 22 minuta nakon prijave predmetnog događaja, a što je, između ostaloga, u konačnom rezultiralo da postupajući policijski službenici i građani/ke u međuvremenu budu prepušteni sami sebi“, piše u mišljenju.

Sudeći prema botovskim profilima na društvenim mrežama, uglavnom bliskih partiji iz koje dolazi aktuelni ministar unutrašnjih poslova, kao i broju ostavki koje su podnesene zbog  dva masovna ubistva i drugih nesreća koje su u posljendje vrijeme zadesile Crnu Goru, građani će izgleda još dugo biti prepušteni sami sebi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Zvanično, zloupotreba kod izdavanja ljekarskih uvjerenja za nošenje oružlja – nema. Niko nije prijavio nijednog doktora, inspekcija nije utvrdila da je neka ambulanta radila nezakonito, a MUP nema podatke da ih je Ministarstvo zdravlja ikad obavijestilo da se nekome ko ima dozvolu za nošenje oružja promijenilo zdravstveno stanje

Dva masakra na Cetinju, u kojima su stradale 23 osobe, od toga četvoro djece,  pokazali su brojne slabosti sistema. Izmedju ostalog i kako se izdaju ljekarska uvjerenja za nošenje oružja.

U noći prvojanuarske  tragedije, premijer Milojko Spajić najavio je izmjene zakona o oružju. Do sada još nijesu usvojene, na vladin tekst je podnijeti 120 amandmana, i u dijelu javnosti je oštro kritikovan. Vladinim predlogom je predviđeno uvođenje centralizovanog digitalnog registra koji omogućava brzu i sigurnu verifikaciju uvjerenja, direktnu komunikaciju sa zdravstvenim ustanovama i preciznu evidenciju.

Dok se zakon usvoji i dalje važe stara pravila. Nigdje nikakve zloupotrebe zvanično nema. Niko nije prijavio nijednog doktora, inspekcija nije utvrdila da je neka ambulanta radila nezakonito, MUP nema podatke da ih je Ministarstvo zdravlja ikad obavijestilo da se nekome ko ima dozvolu za nošenje oružja promijenilo zdravstveno stanje.

Ljekarsko uvjerenje za posjedovanje i nošenje oružja u ovom trenutku je moguće dobiti u svim domovima zdravlja (DZ) u Crnoj Gori. To se odnosi na sve ustanove primarne zdravstvene zaštite, koje imaju ambulantu medicine rada. Pored DZ, u Podgorici postoji još osam privatnih ustanova, u Nikšiću i  Baru po dvije  i u Herceg Novom jedna ambulanta medicine rada.

Da bi se dobilo uvjerenje, prvo je potrebno da se građani jave psihologu radi psihološkog testiranja. Procedura potom, kako su objasnili u budvanskom DZ, podrazumijeva da nakon psihološkog testiranja i procjene slijedi pregled specijaliste psihijatra, a zatim  ostalih specijalista.

“Trajanje pregleda kod specijaliste psihijatra iznosi 30 minuta, a kod psihologa 90 minuta. Specijalista psihijatar vrši procjenu kliničke slike ličnosti, impulzivnosti, agresivnosti, disimulacije, odnosno psihičkog statusa u cjelini. Obavlja razgovor sa kandidatom, ali takođe i testove. Kao sastavni dio testiranja vrši se i testiranje na psihoaktivne supstance i alkohol. Specijalista psihijatar konačnu odluku donosi na osnovu istorije bolesti kandidata i procjene stabilnosti ličnosti, te prospektivne procjene ponašanja u izazovnim situacijama”, kaže direktor DZ u Budvi, mr Blažo Radoman.

On, kao i njegove kolege u nekoliko Domova zdravlja, tvrde da je subjektivna procjena minimalna.  “Smatramo da naš multidisciplinarni pregled kandidata za izdavanje ljekarskog uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti za držanje i nošenje oružja, ne dozvoljava zloupotrebu. Te vrste zloupotreba kod nas do sada nije bilo”, poručju iz bjelopoljskog DZ.

Profesor na Pravnom fakultetu u Podgorici Velimir Rakočević  najveći nedostatak vidi u rješenjima iz važećeg zakon iz 2015.godine –   izostanaku cjelovite procjene zdravstvenog stanja osobe, naročito sa psihijatrijskog aspekta. Drugi nedostatak se, kaže on, pokazao se u nepostojanju centralnog tijela na nivou Ministarstva zdravlja koje bi integralno upravljalo izdavanjem ljekarskih uvjerenja i obavljalo studioznu provjeru zdravstvenog stanja podnosilaca zahtjeva za nabavku oružja.

“U prethodnom periodu registrovane su brojne zloupotrebe budući da su ljekarska uvjerenja najčešće izdavana ‘na riječ’ bez ozbiljnih provjera zdravstvenog stanja podnosilaca zahtjeva za nabavku oružja. Građanin trenutno može da pribavi zdravstveno uvjerenje u velikom broju javnih i privatnih zdravstvenih ustanova u zemlji, pri čemu je dovoljno da uplati određeni novčani iznos i uvjerenje će vrlo brzo imati u posjedu”, tvrdi  Rakočević.

Prema njegovim riječima, na državnom nivou, u okviru resora zdravlja, neophodno je uspostaviti centralni organ (na primjer, komisiju) nadležnu za izdavanje ljekarskih uvjerenja sa akcentom na kompletnu procjenu zdravstvenog stanja podnosioca zahtjeva, kao i postavljanje kriterijuma koje zdravstvene ustanove moraju ispuniti za obavljanje ovih poslova. Objedinjavanje podataka u digitalnoj formi je, tvrdi,  imperativ, ali uz primjenu strogih kriterijuma zaštite prava na privatnost.

“Zakon o oružju mora biti značajno unaprijeđen zbog brojnih nedostataka koji su se u međuvremenu pojavili u praksi….Mora se predvidjeti detaljna procjena zdravstvenog stanja i česte kontrole mentalnog zdravlja vlasnika oružja. Neophodno je i pooštriti sankcije za povredu propisa iz ove oblasti”, sugeriše  Rakočević.

On  kaže da je, “usljed esnafske solidarnosti, vrlo siromašna sudska praksa kada je riječ o kršenju zakona u procesu izdavanja ljekarskih uvjerenja”. No, podsjeća, da  bi sudovi presuđivali, potrebno je da drugi organi odrade svoj dio posla, a to su prevashodno policija i državno tužilaštvo kada je riječ o krivičnom postupku ili subjekti u drugim vrstama postupka.

Konstatuje da ključna uloga u nadzoru nad izdavanjem ljekarskih uvjerenja, naročito onih koje daju privatne zdravstvene ustanove, pripada Ministarstvu zdravlja.

Iz tog resora kažu da se provjera kvaliteta stručnog rada u procesu izdavanja ljekarskih uvjerenja sprovodi kao interna i eksterna provjera, prema članu 148 Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

“Dosadašnji pravilnici propisivali su obim pregleda za ljekarska uvjerenja za sportiste koji se bave streljačkim sportom i za bavljenje poslom zaštitara. Ono što je novina, a proistekla je iz multisektorske saradnje, jeste donošenje posebnog Pravilnika, kao podzakonskog akta, kojim će se propisati način izdavanja ljekarskih uvjerenja, uslovi koje mora da ispunjava zdravstvena organizacija da bi mogla izdavati ovu vrstu uvjerenja, način i postupak obavljanja ljekarskih pregleda, popis bolesti i zdravstvenih stanja koja su smetnja za izdavanje isprava o oružju, kao i način i postupak izvještavanja Ministarstva o promjeni zdravstvenog stanja lica koja u svom posjedu imaju registrovano oružje”, objašnjavaju u Ministarstvu.

Inspekcija do sada nije oduzela nijedno rješenje za obavljanje specifične zdravstvene zaštite zaposlenih, to jest,  za ambulantu Medicine rada.

Prema Zakonu o oružju iz 2015. ustanova je dužna po saznanju o promjeni zdravstvenog stanja lica kojem je izdala uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za držanje i nošenje oružja, odmah obavijestiti Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP).

Zdravstvene ustanove, kao pravna lica, odgovorne su za dostavljanje relevantnih podataka vezano za zdravstvenu sposobnost fizičkih lica za držanje i nošenje oružja. Iz Ministarstva zdravlja kažu da nijesu upoznati da je neka zdravstvena ustanova obavijestila MUP o promjeni zdravstvenog stanja lica kojem su izdali uvjerenje.

I u Ljekarskoj komori tvrde da nijesu primili nijednu pritužbu koja bi se odnosila na rad svojih članova u vezi sa postupanjem prilikom izdavanja ljekarskih uvjerenja za posjedovanje i nošenje oružja. Dr Žanka Cerović poručuje da se Ljekarska komora zalaže za stroge uslove prilikom izdavanja tih ovlašćenja, jasno definisane i zahtjevne procedure, sprovođenje kontinuiranih i temeljnih kontrola, kao i utvrđivanje profesionalne odgovornosti za sve učesnike u ovom procesu, u cilju očuvanja javne bezbjednosti.

U postupku odlučivanja o zahtjevima za izdavanje isprava o oružju, ljekarska dokumentacija je samo jedan od uslova i dokaza koji se procjenjuju u skladu sa zakonom. Iz MUP-a podsjećaju da bi se zahtjev za izdavanje isprave o oružju mogao pozitivno riješiti tek ako su kumulativno ispunjeni svi opšti i posebni uslovi propisani zakonom. Odbijanje zahtjeva može biti rezultat neispunjenosti više uslova, uključujući i negativno ljekarsko uvjerenje.

U slučaju sumnje u autentičnost ljekarskog uvjerenja, službenici MUP-a mogu zatražiti dodatnu provjeru kod nadležne zdravstvene ustanove i resornog Ministarstva. Takođe, ukoliko se utvrdi da je uvjerenje falsifikovano ili nevažeće, preduzimaju se odgovarajuće mjere.

Iz MUP-a navode da novi zakon o oružju koji je u proceduri predviđa skraćenje važenja oružnog lista sa 10 na pet godina radi češće provjere uslova, uključujući zdravstveno i psihološko stanje vlasnika, kao i uvođenje centralizovanog digitalnog registra ljekarskih uvjerenja radi smanjenja falsifikovanja i zloupotreba.

“Uvođenje obavezne elektronske verifikacije ljekarske dokumentacije predstavlja značajan korak ka unapređenju transparentnosti, efikasnosti i sigurnosti postupka izdavanja oružnih listova. Na ovaj način omogućila bi se brža provjera izdatih uvjerenja, ostvarila direktna komunikacija sa zdravstvenim ustanovama i smanjila mogućnost zloupotreba, falsifikovanja i drugih grešaka. Takođe, administrativni procesi bi bili ubrzani i unaprijeđeni, rad službenika rasterećen, a evidencija predmetne dokumentacije preciznija”, konstatuju u MUP-u.

Rješenje postoji. Pitanje je samo jesu li nadležni spremni da ga sprovedu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Tekst je dio projekta koji finansira Constructive Institute, a realizuje se u okviru SoJo Europe programa, evropske inicijative koju kofinansira Evropska unija, posvećene jačanju nezavisnog i kvalitetnog novinarstva širom Evrope.