„Mineralne vode u Igalu stekle su međunarodni autoritet u zdravstvenom turizmu. Sumporovite mineralne vode Ulcinja mogu postići možda čak i više”, kaže poznati hidrolog, dr Mihailo Burić.

Slično je prije više od sto godina, tvrdio znameniti naučnik Mihajlo Pupin. On je početkom 20-og vijeka kupio zemljište u Ulcinju sa namjerom da otvori bolnicu za bolesti kostiju, o čemu svjedoči njegovo pismo upućeno crnogorskom suverenu Nikoli I Petroviću Njegošu.

Pupin je 1911. godine pisao o zdravstvenim mogućnostima Ulcinja, posebno pominjući izvore ljekovite sumporne vode na Ženskoj plaži.

Samo deset godina kasnije kralj Države Srba, Hrvata i Slovenaca Aleksandar I Karađorđević je Ulcinj proglasio prirodnim i banjskim liječilištem, što je uticalo da u ovaj grad počinju masovnije da dolaze domaći i strani turisti. Ali, i stručnjaci koji su 1927. godine, po prvi put, vršili ispitivanja sumpornih, termalnih voda u ulcinjskoj Borovoj šumi i jasno ukazali na njena djelotvorna dejstva.

„Poznata Ahenska voda u Njemačkoj je po opštoj količini čvrstih mineralnih sastojaka gotovo identična sa ulcinjskom. Razlika je samo u temperaturi: Ahenska je vruća, a ulcinjska hladna”, pisao je u svojoj studiji iz 1931. godine dr Jovan Kujačić.

I primarijus dr Gani Karamanaga ističe da te vode djeluju blagotvorno na čitav organizam jer sumpor prodire kroz kožu na potkožna i neka dublja tkiva, kao i na neurotransmitere. Najbolje djeluju na mišiće, kosti i zglobove, tj. pomaže u liječenju reumatskih bolesti i stanja poslije povreda i operacija.

S obzirom na to da je antiseptik, sumpor reguliše metabolizam kože i liječi promjene na koži, kao i neke alergije, a donekle utiče i na metabolizam šećera jer podstiče proizvodnju insulina.

Osim toga, sumporovite vode se koriste za ispiranje očiju i protiv konjuktivitisa, a jedna od najvažnijih i najfiziološkijih primjena je u ginekologiji, jer sumpor koriguje ovulaciju i ne remeti vaginalnu floru.

Glas da žene, poslije posebnog rituala i tretmana na Ženskoj plaži, mogu izliječiti sterilitet, pročuo se po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, pa je svake godine to kupalište sve posjećenije.

Od maja do oktobra, ovdje isključivo borave žene i tu činjenicu tradicionalno poštuju svi građani Ulcinja. Zaklonjena je borovom šumom pa se ne vidi odozgo, odnosno sa šetališne staze. Plaža je većim dijelom šljunkovita. Osim žena koje tu traže i nalaze sebi lijeka, mnogo drugih pripadnica ljepšeg pola vole taj slobodni ženski kutak, bez znatiželjnog muškog oka.

Ovo je jedinstvena plaža ne samo u Crnoj Gori nego i u svijetu, jer, kako kaže dugogodišnji zakupac Maja Marković, ima – svoju djecu! “Za ovih sedam godina, koliko smo zakupci, dobili smo četvoro djece”, ističe ona navodeći da su kupanjem u sumpornim izvorima i sunčanjem na plaži te žene uspjele da izliječe sterilitet.

A kada je riječ o ritualu, postoji vjerovanje, tačnije legenda iz 16. stoljeća koja se odnosi na čuvenog ulcinjskog gusara Ali Uručija i njegovu suprugu Sultanetu. Naime, po uzoru na ovu ženu, koju je Ali neizmjerno volio i koja takođe dugo nije mogla da ostane u drugom stanju, na plažu treba doći rano izjutra, u pratnji starije žene, koja ima “dobru ruku”. Nerotkinja neko vrijeme boravi na plaži, zatim naga ulazi u vodu i obilazi tri puta stijenu koja se nalazi na ulazu u samu pećinu, sa desne strane plaže. Nakon što prouči molitvu, ostavlja dio svoje odjeće, ali i neki dio odjeće svoga supruga, te odlazi.

Vjekovna tradicija u Ulcinju jeste da se ova voda pije, jer se vjeruje da se na taj način liječe mnoge stomačne bolesti. Takođe, mještani i turisti tu dolaze kako bi prali lice i kosu. Neki ljudi tvrde da su poslije višenedjeljnog umivanja popravili svoj vid, zaustavili opadanje kose i dobili glasovnu snagu.

Uz sumpornu vodu u Borovoj šumi, slični izvori povremeno (obično pri nailasku juga ili promjeni vremena) se javljaju u uvali Valdanos i u Limanu, na zapadnoj strani Starog grada. To ukazuje na tektonsko porijeklo ovih izvora.

Interesantno je svakako da se tokom 1979. godine, kada je Ulcinj i čitavo Primorje pogodio katastrofalni zemljotres, snažno osjećao taj karakteristični miris pokvarenih jaja ili uvelih algi.

Karamanaga, koji je bio dugogodišnji direktor ulcinjskog Doma zdravlja, smatra da Ulcinj ima ogroman potencijal za razvoj zdravstvenog turizma i da stoga treba otvoriti tri zdravstvena centra: jedan na Velikoj plaži, drugi u Borovoj šumi i treći u Valdanosu. ,,Već postoji dokumentacija za ovakav projekat. Šest prirodnih ljekovitih faktora – morska i mineralna voda, morska so, peloid, pijesak i klima, gotovo nigdje se ne nalaze na jednom mjestu kao što je to slučaj u Ulcinju”, navodi on.

Prema njegovim riječima, centar za rehabilitaciju i liječenje peloidom (ljekovitim blatom sa Solane) i pijeskom na Velikoj plaži bio bi otvorenog tipa.

,,Ovakav vid terapije bi se mogao sprovoditi tokom cijele kalendarske godine”, dodao je dr Karamanaga, koji je objavio knjigu o prirodnim faktorima liječenja u Ulcinju.

U tom kontekstu je razumljivo što je poznati ruski naučnik Pavle Apolonovič Rovinski, početkom prošlog stoljeća ustvrdio da “na cijelom Jadranu nema tako prijatnog i ljekovitog kupanja kao u Ulcinju”.

Ulcinjski peloid

Jedna nedavna naučna studija pokazala je da peloid iz ulcinjske Solane ne zaostaje kvalitetom za mineralnim blatom sa obala Mrtvog mora. Taj peloid se, inače, odavno koristi u vidu obloga od blata, maski i topikalnih preparata za tijelo, a preparati se prodaju širom svijeta. Ovo ljekovito blato nastaje dugogodišnjim taloženjem prirodnih elemenata i veoma je djelotvoran kod reumatskih i dermatoloških oboljenja. Peloid na bazenima Solane se nalazi na dubini od 1,5 m ispod površine, u sloju čija debljina iznosi i do 10 m, sa srednjom debljinom oko 3,5 m. Ulcinjski peloid koristio se u Institutu ,,Dr Simo Milošević” u Igalu.

Mustafa CANKA

Komentari