Kolašinac Vladimir Vlahović bio je đak generacije u srednoj školi, a potom je Fakuletet za hotelijerstvo i turizam završio s prosječnom ocjenom 9,52. Govori četiri jezika, uspješno je učestvovao na mnogim takmičenjima iz oblasti za koju se školovao. Iz porodice je skromnog finansijskog stanja, pa se nadao da će, ukoliko bude vrijedno učio, odmah po završetku školovanja moći da pomogne svojima ili bar da ne živi na njihov račun. Nije bilo tako. Već sedam godina bezuspješno traga za stalnim zaposlenjem u rodnom gradu, koji slovi za turistički zimski centar i u kojem su dva velika i pet-šest malih hotela.
,,Nikada mi niko u Kolašinu nije ponudio zaposlenje. Do sada sam povremeno radio na primorju, ali su to bili poslovi na određeno vrijeme ili ‘na crno’, koji mi nijesu odgovarali niti nudili sigurnost. Zbog toga planiram da uskoro odem ne samo iz ovog grada već i države, koja je pokazala da se stručnost ne cijeni. Nemam šta ovdje da tražim, jer veza za posao nemam, niti sam iz porodice u kojoj neko ima političku ili poslovnu karijeru, pa da me ‘pogura’. Pitanje je i da li bih na taj način i pored svih muka kroz koje prolazim želio dobiti posao”, kaže Vladimir za Monitor.
Žalio se i drugim novinarima, skretao pažnju na svoje probleme ali, kaže, osim sporadične podrške sugrađana i čestitki na hrabrosti da kaže ono o čemu mnogi ćute, nije bilo pomaka. Tvrdi da mu iz kolašinske kancelarije Zavoda za zapošljavanje nikad nijesu ponudili nikakav posao. Na evidenciji ZZZ je među rijetkima, a možda i jedini, s tim kvalifikacijama.
,,U gradu u kojem sam odrastao nikad nijesam dobio ponudu ni od jednog hotela, iako ljudi bez kvalifikacija, recimo sa srednjom trgovinskom školom, rade kao menadžeri sektora u tim turističkim objektima. Zbog svega toga, odlučio sam da odem u inostranstvo i potražim mjesto gdje će se vrednovati i poštovati ono što znam i što volim da radim”, kaže ovaj tridesetogodišnjak.
Smatra da je diskriminisan i prilikom nedavnog pokušaja da se zaposli u kolašinskoj srednjoj školi. Konkurisao je za radno mjesto nastavnika praktične nastave iz oblasti usluživanja. Vlahović tvrdi da na smjerovima za obrazovanje kuvara i konobara, kao i turističkih tehničara, u toj ustanovi godinama radi nekompetentan kadar, čije su kvalifikacije i znanje daleko ispod njegovih.
„Prije konkurisanja otišao sam u školu na razgovor i saznao koji su uslovi. Iz razgovora s direktorkom Veselinkom Peković zaključio sam da neću biti primljen, a naslutio sam i da je konkurs namješten za nekog ko je podoban i nestručan za oblast ugostiteljstva. Dobio sam odgovor da se oglas povlači i da nemam položen stručni ispit za rad u školi”, kaže Vlahović.
Prema njegovim riječima, predmete iz tih oblasti u SMŠ Braća Selić predaju nastavnici „koji imaju kupljene diplome”. Sramota je, smatra sagovornik Monitora što predavači „koji su završili srednju ekonomsku školu a potom Fakultet za turizam u Baru, rade u nastavi na ugostiteljskim predmetima, iako tu oblast ne poznaju”.
„Sramota da u školi predmet Osnove turizma predaje nastavnik, koji je završio geografiju, a neko s petim stepenom predaje kuvarstvo, što znači da ima samo godinu škole više od svog učenika”, kaže Vladimir.
On tvrdi da je neophodno da Ministarstvo prosvjete „provjeri kvalitet nastave i stručnog nastavnog osoblja u kolašinskoj srednjoj školi”, ali i diplome predavača. Iz škole, međutim, izražavaju čuđenje zbog „interesovanja novinara za konkurs koji Vlahović nije prošao”, tvrdeći da je „konkurs objavljen uz saglasnost Ministarstva prosvjete.
„Kandadat Vlahović je završio Fakultet za turizam i hotelijerstvo, stepen specijaliste za hotelijerstvo, i nema položen stručni ispit pa ne ispunjava uslove tražene konkursom zbog čega nije primljen”, rekla je direktorica Petković novinarima.
Vladimir je uvjeren da u svom rodnom gradu, ali ni u Crnoj Gori, neće uskoro dobiti posao, jer je do sada bezuspješno konkurisao za više radnih mjesta. Uvijek se, tvrdi, pokazalo „da su posao dobijali oni s „odgovarajućom političkom pripadnošću ili dobrim rođačkim vezama”. Znanje, kvalifikacije i motivacija, kaže on, još dugo neće biti odlučujući za uspjeh.
„Ova država ne vodi računa o visokoškolcima kako bi im u odnosu na ljude bez struke i zvanja obezbijedila odgovarajuće mjesto u društvu, kao i mogućnost da žive od onoga za šta su se školovali. Ja ne želim da više budem žrtva svega toga jer znam koliko sam truda i novaca uložio u svoje školovanje”, kaže on.
Kada je upisivao srednju školu, a kasnije i fakultet, Vladimir je bio ubijeđen da traženje posla u turističkom centru neće biti problem. Smatra da bi svojom stručnošću mogao biti od koristi i poslodavcima i sugrađanima. Nije namjeravao da bude jedan od mnogih koji će, po završetku studija jedva čekati da napuste Kolašin.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ