Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: BEZUSPJEŠNA POTRAGA ZA POSLOM: Stručan, ali nepodoban

Objavljeno prije

na

Kolašinac Vladimir Vlahović bio je đak generacije u srednoj školi, a potom je Fakuletet za hotelijerstvo i turizam završio s prosječnom ocjenom 9,52. Govori četiri jezika, uspješno je učestvovao na mnogim takmičenjima iz oblasti za koju se školovao. Iz porodice je skromnog finansijskog stanja, pa se nadao da će, ukoliko bude vrijedno učio, odmah po završetku školovanja moći da pomogne svojima ili bar da ne živi na njihov račun. Nije bilo tako. Već sedam godina bezuspješno traga za stalnim zaposlenjem u rodnom gradu, koji slovi za turistički zimski centar i u kojem su dva velika i pet-šest malih hotela.

,,Nikada mi niko u Kolašinu nije ponudio zaposlenje. Do sada sam povremeno radio na primorju, ali su to bili poslovi na određeno vrijeme ili ‘na crno’, koji mi nijesu odgovarali niti nudili sigurnost. Zbog toga planiram da uskoro odem ne samo iz ovog grada već i države, koja je pokazala da se stručnost ne cijeni. Nemam šta ovdje da tražim, jer veza za posao nemam, niti sam iz porodice u kojoj neko ima političku ili poslovnu karijeru, pa da me ‘pogura’. Pitanje je i da li bih na taj način i pored svih muka kroz koje prolazim želio dobiti posao”, kaže Vladimir za Monitor.

Žalio se i drugim novinarima, skretao pažnju na svoje probleme ali, kaže, osim sporadične podrške sugrađana i čestitki na hrabrosti da kaže ono o čemu mnogi ćute, nije bilo pomaka. Tvrdi da mu iz kolašinske kancelarije Zavoda za zapošljavanje nikad nijesu ponudili nikakav posao. Na evidenciji ZZZ je među rijetkima, a možda i jedini, s tim kvalifikacijama.

,,U gradu u kojem sam odrastao nikad nijesam dobio ponudu ni od jednog hotela, iako ljudi bez kvalifikacija, recimo sa srednjom trgovinskom školom, rade kao menadžeri sektora u tim turističkim objektima. Zbog svega toga, odlučio sam da odem u inostranstvo i potražim mjesto gdje će se vrednovati i poštovati ono što znam i što volim da radim”, kaže ovaj tridesetogodišnjak.

Smatra da je diskriminisan i prilikom nedavnog pokušaja da se zaposli u kolašinskoj srednjoj školi. Konkurisao je za radno mjesto nastavnika praktične nastave iz oblasti usluživanja. Vlahović tvrdi da na smjerovima za obrazovanje kuvara i konobara, kao i turističkih tehničara, u toj ustanovi godinama radi nekompetentan kadar, čije su kvalifikacije i znanje daleko ispod njegovih.

„Prije konkurisanja otišao sam u školu na razgovor i saznao koji su uslovi. Iz razgovora s direktorkom Veselinkom Peković zaključio sam da neću biti primljen, a naslutio sam i da je konkurs namješten za nekog ko je podoban i nestručan za oblast ugostiteljstva. Dobio sam odgovor da se oglas povlači i da nemam položen stručni ispit za rad u školi”, kaže Vlahović.

Prema njegovim riječima, predmete iz tih oblasti u SMŠ Braća Selić predaju nastavnici „koji imaju kupljene diplome”. Sramota je, smatra sagovornik Monitora što predavači „koji su završili srednju ekonomsku školu a potom Fakultet za turizam u Baru, rade u nastavi na ugostiteljskim predmetima, iako tu oblast ne poznaju”.

„Sramota da u školi predmet Osnove turizma predaje nastavnik, koji je završio geografiju, a neko s petim stepenom predaje kuvarstvo, što znači da ima samo godinu škole više od svog učenika”, kaže Vladimir.

On tvrdi da je neophodno da Ministarstvo prosvjete „provjeri kvalitet nastave i stručnog nastavnog osoblja u kolašinskoj srednjoj školi”, ali i diplome predavača. Iz škole, međutim, izražavaju čuđenje zbog „interesovanja novinara za konkurs koji Vlahović nije prošao”, tvrdeći da je „konkurs objavljen uz saglasnost Ministarstva prosvjete.

„Kandadat Vlahović je završio Fakultet za turizam i hotelijerstvo, stepen specijaliste za hotelijerstvo, i nema položen stručni ispit pa ne ispunjava uslove tražene konkursom zbog čega nije primljen”, rekla je direktorica Petković novinarima.

Vladimir je uvjeren da u svom rodnom gradu, ali ni u Crnoj Gori, neće uskoro dobiti posao, jer je do sada bezuspješno konkurisao za više radnih mjesta. Uvijek se, tvrdi, pokazalo „da su posao dobijali oni s „odgovarajućom političkom pripadnošću ili dobrim rođačkim vezama”. Znanje, kvalifikacije i motivacija, kaže on, još dugo neće biti odlučujući za uspjeh.

„Ova država ne vodi računa o visokoškolcima kako bi im u odnosu na ljude bez struke i zvanja obezbijedila odgovarajuće mjesto u društvu, kao i mogućnost da žive od onoga za šta su se školovali. Ja ne želim da više budem žrtva svega toga jer znam koliko sam truda i novaca uložio u svoje školovanje”, kaže on.

Kada je upisivao srednju školu, a kasnije i fakultet, Vladimir je bio ubijeđen da traženje posla u turističkom centru neće biti problem. Smatra da bi svojom stručnošću mogao biti od koristi i poslodavcima i sugrađanima. Nije namjeravao da bude jedan od mnogih koji će, po završetku studija jedva čekati da napuste Kolašin.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo