Povežite se sa nama

MONITORING

Kome je Stanko Subotić davao milione

Objavljeno prije

16 godina

na

milo

Iz Ministarstva finansija SRJ su ranih 1990-ih krojaču dozvolili da naplati izvezenu konfekciju cigaretama od ,,strane jednog makedonskog preduzeća”. Tako je, tvrdi Stanko Cane Subotić, krenuo u duvanski biznis. U tužbi koju je 19. marta podnio u Ženevi protiv 23 osobe iz Srbije i Crne Gore ,,zbog krivičnih djela protiv časti, iznude i ucjene, klevetničke prijave i zločinačkog udruživanja”, Cane je priznao postojanje šverca cigareta, ali ,,takav posao nije mogao da se obavlja bez odobrenja najviših sfera moći”. Iako u tužbi pominje sve same premijere, predsjednike država, šefove policije i tajne službe – sa kojima je u poslovnim, klijentskim, sponzorskim i prijateljskim odnosima – Cane tvrdi da sa ,,najvišim sferama moći” luk nije jeo niti mirisao. Tvrdi kako ga napadaju zbog njegove imovine (časopis Forbs je 2007. procijenio na 600 miliona eura) jer na sve načine žele da je se dočepaju.

MOĆNI LJUDI SRBIJE: Priča u Canetovoj tužbi počinje 1994. na stadionu FK Partizana. Cane piše da je tada „predstavljen” Radovanu Badži Stojičiću (šefu policije Srbije, ubijen aprila 1997) ,,kao i Jovici Stanišiću” (načelniku srpske tajne službe 1991-1997). ,,U to vrijeme, ta vrsta upoznavanja, slučajna samo na prvi pogled, su u stvari bila organizovana od strane načelnika policije i državne bezbjednosti”, objašnjava Subotić i dodaje kako je ,,na granici Srbije i Bugarske” upoznat i sa Miloradom Vučelom Vučelićem (u to vrijeme direktorom zloglasne Radio-televizije Srbije).

Cane piše kako su ,,gospoda Stanišić, Stojičić i Vučelić bili među najmoćnijim ljudima u Srbiji”. A tačno prije godinu dana (zagrebačkom Jutarnjem listu, 10. maja 2009) Cane je kazao: ,,Od kompanija, za koje sam radio, imao sam strogu zabranu bilo kakve trgovine sa ljudima iz Miloševićeva kruga”.

Sada Cane u tužbi piše: ,,Početkom 1995. sam na zabavi kod Vučelića, na kojoj su takođe bili prisutni Stanišić i Stojičić, upoznao Zorana Đinđića”. Stanišić, Stojičić i Vučela – udarne pesnice režima Slobodana Miloševića – navodno su ,,bili nezadovoljni tadašnjom politikom Miloševića” i smatrali su da ,,Đinđić može da bude zamajac demokratskih promjena”.

Vučela je u jesen 1995. bio smijenjen iz rukovodstva Miloševićevog SPS-a. Želio je Vučela da se ,,osveti Miloševiću”, pa je od Caneta zatražio da „finansijski pomognem Đinđića i njegovu Demokratsku stranku (DS)” a ,,tu inicijativu Vučelića odobrili su Stanišić i Stojčić”. Od Caneta je traženo i da ,,pomognem Vučeliću” a „zauzvrat mi je ponuđeno da otvorim radnju i magacin u bescarinskoj zoni u Srbiji, na prijelazu Đeneral Janković (srpsko-makedonska granica – prim.a.), poput onih koje sam već imao u Baru, u Crnoj Gori”.

Ubrzo Cane shvata da postaje ,,predmet iznuda”. Morao je, na primjer, transakcije da obavlja preko Ljuba Šiptara Mihajlovića i njegove Komercijalne banke. A Vučeli je 1996, u jeku opozicionih protesta u većim gradovima Srbije, dao dva miliona njemačkih maraka (DEM), na ruke, u prostorijama producentske kuće Komuna.

„Novac je bio namijenjen DS-u”, tvrdi Cane. ,,Malo poslije toga” zovu ga Stanišić, Stojičić i Vučela i traže da „državi dodijelim kredit od 20 miliona DEM “, on odbija, ,,sugerišući im da se obrate Vanji Bokanu, koji je bio moj najveći dobavljač cigareta”. Cane piše da im je Bokan (ubijen 2000. u Atini) navodno dao kredit.

KESTNEROVA VERZIJA: Sve ovo, manje-više, saopštio je još 2001. i Srećko Kestner, časovničar iz Podgorice sada u egzilu, sredinom 1990-ih Canov poslovni partner u više firmi. U intervjuima za Nacional (od 31. maja i 27. septembra 2001) Kestner je kazao da su se do 1994. ,,glavni tranzitni poslovi obavljali preko Makedonije” a da je ,,taj posao kontrolisao Danče Šuturkov” iz Makedonija tabaka.

Za ,,pranje novca” od posla sa cigaretama i Kestner je tvrdio da je korišćena i Kreditna banka, ,,preko Ljuba Šiptara”, jer je ,,riječ o banci koju je uvijek kontrolisala jugoslavenska tajna policija”.

Kestner je, međutim, tvrdio kako je Vanja Bokan, Canov ,,najveći dobavljač cigareta”, istisnut poslije razgovora sa Milom Đukanovićem u jesen 1994, kada mu je rečeno da će monopol dobiti – Cane. Tada je Cane bio ,,kurir između Vučelića, Stanišića i Badže s jedne i Đukanovića s druge strane”, pa je ,,Bokanu monopol oduzet nakon što su Vučelić, Stanišić i pokojni Badža uvidjeli profitabilnost tog posla i u posao ubačili Subotića”.

Kestner je, za razliku od Caneta, još rekao: ,,Odgovorno tvrdim da sam ja svjedok koji je vidio kako je Đukanović uzimao dio novca što ga je Subotić zaradio krijumčarenjem cigareta. Lično sam vidio torbu punu novca koju je pokojni Bokan ostavio Đukanoviću u njegovom kabinetu u zgradi Vlade Crne Gore dok je Đukanović bio premijer. Ja sam tada doveo Bokana u kabinet Đukanovića”.

I Kestner je, kao i Cane sada, tvrdio 2001. da je posredno finansirao DS: ,,To se dogodilo 1996. Tada je Cane od mene zatražio da mu hitno pošaljem 500.000 DEM u krupnim novčanicama. Subotić je novac dao Đinđiću da bi ovaj izveo svoje pristaše na demonstracije protiv Miloševića. To je bilo vrijeme kad je Milošević pristao sići sa vlasti u Srbiji i kad je na njegovo mjesto trebao doći Vučelić”.

Dok Cane u tužbi piše da je poslom sa cigaretama ,,država mogla da stvori tajne rezerve koje su korišćene radi finansiranja tajnih operacija”, Kestner je 2001. rekao da su ,,Subotića u taj posao gurnuli pomenuti srpski političari (Stanišić, Stojičić, Vučela – prim.a.), koji su od njegove zarade dio profita uzimali za svoje crne fondove”.

EVOCIRANJE RAČUNA: Iako su ga ,,gurnuli” u milionski posao, nakon što Stanišiću, Stojičiću i Vučeli nije dao kredit od 20 miliona dolara, došlo je do ,,preokreta” i ,,poslovna klima se mijenjala malo po malo”, piše Cane. I dok je 1997. sa Vučelom boravio „na jednom brodu”, pretrešen mu je stan i poslovni prostor u Srbiji; tvrdi da je policija odnijela „brojna dokumenta”. Vučela i Stanišić su mu rekli da iza naloga za pretres stoji Mira Marković „da bi omogućila svom sinu Marku” da se bavi “poslovima sa cigaretama”. Objašnjava Cane da je ,,Milošević režim” protiv njega pokrenuo dvije istrage, zatim širio „lažne glasine o ubistvu Stojičića”, pa je, veli, napuštio Srbiju, preselio prvo u Pariz a onda u Ženevu. Međutim, jednom drugom prilikom (Jutarnji list, 10. maj 2009) izjavio je: ,,Od 1997, kada sam otišao iz Srbije, u Beograd sam dolazio barem jednom mjesečno”.

Cane sada u tužbi piše da su ,,za vrijeme ere Miloševića tri proizvoda bili glavni u ekonomiji: gorivo, alkohol i cigarete”; priznaje, radio je sa cigaretama, alkohol ne pominje, premda je u Crnoj Gori za ,,ere Miloševića” imao i firmu Dulw trade za distribuciju alkoholnih pića.

Navodno je, nakon obaranja Miloševića, ,,žrtva političkog obračuna” Koštunice sa Đinđićem i Đukanovićem, jer je s njima ,,održavao prijateljske odnose”. U tužbi priznaje da su takvi odnosi, barem sa Đinđićem, podrazumijevali i finansijsko dopingovanje. Uprkos promjeni vlasti u Srbiji, Cane je “prihvatio da finansiram DS”.Objašnjava kako se ,,obreo početkom oktobra 2000. u prostorijama DS u Beogradu sa mojim švajcarskim bankarom i tom prilikom smo dogovorili da otvorimo račun u Lihtenštajnu”. Uplatio je ,,pet miliona DEM i račun je stavljen na raspolaganje DS; takođe sam DS-u prepuštio moje potraživanje od dva miliona DEM prema kompaniji Komuna i koje je DS kasnije uspjela da naplati”. Zbog čega je toliki novac dao stranci premijera Srbije i da li je to u vezi sa ekspanzijom njegove Future plus (procjenjuje njenu vrijednost na 300 miliona eura)?

Nakon atentata na Đinđića marta 2003, veze sa vrhom DS nijesu prekinute. Po izboru Borisa Tadića za šefa DS i predsjednika Srbije ,,sreo sam ga u više navrata, kojom prilikom svom evocirali postojanje pomenutog računa”. Pa je ,,evociranje pomenutog računa” imalo epilog tako što je, tvrdi Cane, 1,3 milion DEM isplaćeno Ružici Đinđić do marta 2007. (kraj isplate se poklapa sa procesuiranjem tužbe protiv Caneta u Srbiji).

CRNOGORSKI POSLOVI: Ostaje otvoreno pitanje da li je Cane ,,prihvatio da finansiram” i vladajuću strukturu Crne Gore? Kestner 2001. nije lagao kada je tvrdio da je, novcem firme u kojoj je bio Canetov partner, dao Vladi Crne Gore ,,beskamatni kredit” od ukupno oko 17 miliona dolara za kupovinu aviona tipa Cesna Citation X. Kestner je objasnio da Milu Đukanoviću 1997, tokom izbora za predsjednika, ,,nijesam finansirao cijelu kampanju, ali jako dobro znam da sam potrošio tri-četiri miliona DEM svog novca da on postane predsjednik”.

Cane je uz krivičnu prijavu priložio i dokumentaciju iz koje se vidi da je 1994. u Privrednom sudu u Podgorici registrovao (Br.Fi-2464/1). poslovnu jedinicu svoje firme Mia iz Uba (osnovanu 1990. za proizvodnju konfekcije). Registracija se poklapa sa Kestnerovom verzijom da Cane 1994. sa blagoslovom Đukanovića ulazi u posao sa cigaretama.

Naredne, 1995. godine je rješenjem upravnika Carinarnice Podgorica, Miodraga Radusinovića, odobreno da Mia otvori centralno skladište a rješenjem upavnika Carinarnice Bar, Božidara Lakića, odobreno je da Mia otvori fri-šop na Gatu V Luke Bar. Cane je uredno platio takse za ovaj basnoslovni posao – par desetina jugoslovenskih dinara.

U odluci Lakić (krajem 1990-ih šef SDB za Bar, onda šef ANB za Podgoricu, trenutno savjetnik ministra odbrane) se 1995. poziva na saglasnost Mihalja Kertesa (sada u Srbiji optužen za pronevjeru 60 miliona eura), tadašnjeg šefa jugoslovenske carine. I nakon sukoba sa Beogradom, posao je, tvrdi Kestner nastavljen; sada ne preko Luke Bar, već na improvizovanom pristaništu u obližnjim Dobrim Vodama, jer su se dogovorili ,,sa Božom Lakićem, šefom carine Crnogorskog primorja, koji se oteo Kertesovoj kontroli i stavio na stranu Đukanovića”.

Firmom Mia, objasnio je Kestner, ,,rukovodili su Đukanovićevi kumovi” Duško Ban i Željko Mihajlović, koji su ubirali taksu i ,,to u gotovini, doslovno u torbama”. Kestner je kazao da je od profita firme Mia on zarađivao 35 odsto, 15 odsto ,,Đukanovićevi kumovi” a 50 odsto išlo je Canetu. Od zvaničnog poreza na jedan karton cigareta od 36 dolara, u državnu kasu Crne Gore je uplaćivano svega 20 dolara; Kestner je kazao da je šest išlo za sport a 10 dolara ,,za čovjeka”, Đukanović lično. Koliki se novac tih godina valjao, ilustruje Kestnerova tvrdnja da je i njemu nemoguće procijeniti, ,,pogriješiću za pedesetak miliona” a sva je ,,dokumentacija uništena”.

POSLOVNI TEATAR: Od Canetovog posla zarađivali su i drugi ,,moćni ljudi” Crne Gore, rekao je Kestner; Svetozar Marović, na primjer, dobijao je ,,po 100.000 DEM mjesečno” a ,,o svakoj je uplati informisan Jovica Stanišić”. I treba li podsjećati – u svijetlu navoda iz Canetove tužbe – da je Vučela sa Marovićem, pod krinkom Grad teatra, bio godinama intimus. Savjetnica za ekonomske odnose sa inostranstvom Marovića (dok je bio predsjednik SCG), Olivera Ilinčić, postala je generalna direktorica Canetove Future plus.

Nije li Đukanovićeva vlada Emiru Kusturici (snimao filmove u produkciji Vučeline Komune), sredinom 1990-ih poklonila plac kod Svetog Stefana i organizovala mu glamurozne promocije.

Ko je autor ,,Snaga države”, DPS izbornog slogana iz 1992? Vučela. A kada je 1997. puklo sa Miloševićem, Đukanović i Marović su računali na Vučelu i Stanišića.

Cane je tužbom potvrdio glavne Kestnerove tvrdnje iz 2001. o vezama sa ,,moćnim ljudima” Srbije. Da li ima razloga ne vjerovati Kestneru da je na identičnom modelu Cane poslovao i sa ,,moćnim ljudima” Crne Gore?

 

Okrivljeni

U krivičnoj prijavi Stanka Subotića navedeni su poimenično: Boris Begović (ekonomski savjetnik), Milan Beko (srpski tajkun), Rade Bulatović (rođen u Beranama, 2004-2008. šef srpske BIA), Mlađan Dinkić (srpski ministar finansija), Dragan Jočić (2004-2007. srpski ministar unutrašnjih poslova), Ratko Knežević (bivši crnogorski diplomata, biznismen), Vojislav Koštunica (predsjednik SRJ 2000-2003, srpski premijer 2004-2008), Nebojša Medojević (predsjednik PzP), Dragi Mićović (biznismen), Dejan Mihajlov (sekretar Koštuničine vlade, kum Mićovića), Dušan Mihajlović (bivši srpski ministar unutrašnjih poslova), Mladen Milutinović (glavni i odgovorni urednik lista Dan), Vukašin Volf Minić (obavještajac), Miroslav Mišković (srpski tajkun), Ljubiša Mitrović (glavni i odgovorni urednik lista Vijesti), Gradimir Nalić (Koštuničin savjetnik za bezbjednost), Ljiljana Nedeljković (članica Koštuničinog kabineta, novinarka), Aleksandar Nikitović (rođen u Baru, šef Koštuničinog kabineta), Slobodan Radovanović (srpski tužilac za organizovani kriminal), Veselin Simonović (glavni i odgovorni urednik lista Blic), Zoran Stojković (ministar pravde u Koštuničinoj vladi), Aleksandar Tijanić (direktor RTS-a), Aco Tomić (bivši šef KOS-a).

O sudbini krivične prijave sada odlučuje tužilac u Ženevi. Ostaje ,,dilema” zbog čega Cane nije tužio „moćne ljude” iz 1990-ih, kada je bio „predmet iznuda”.

 

Rani šverc

Prema Srećku Kestneru, veze sa ,,moćnim ljudima” Srbije Cane je ostvario još 1991.

Subotić je ,,finansirao opsadu Vukovara, slao materijalnu pomoć i naftu na koje je potrošio 20-ak miliona DEM”, tvrdi Kestner a ,,taj novac tada je stekao jer se bavio švercom kafe zajedno s bratom pokojnog Badže”. Brat pokojnog Radovana Stojičića, Siniša, uhapšen je u akciji Mreža i optužen u procesu Subotić i ostali pred Specijalnim sudom Srbije.

,,Treba napomenuti da je Subotić tu pomoć slao isključivo kako bi se dodvorio pokojnom Badži i Jovici Stanišiću” a ,,svojim ranim švercerskim profitima sebi kupovao mjesto u tadašnjim centrima moći”.

Pokojni Badža je 1991. bio zapovjednik srpske TO Istočne Slavonije a Stanišić je u Hagu optužen i za formiranje paravojnih ,,tigrova” Ž. R. Arkana sa bazom u Erdutu, blizu Vukovara.

 

Beranac

Dragi Mićović (47 godina) iz Berana je takođe na Canetovom spisku okrivljenih. U Srbiji je Mićović imao benzinsku pumpu a sada je u građevinskom biznisu.

Mićović je postao član uprave FK Crvene zvezde a bivši direktor toga kluba, Dragan Piksi Stojković, kazao je 2008. da ga je u upravu doveo Marko Mišković, sin tajkuna Miroslava Miškovića.

Cane je za TV IN kazao da je Marko Mišković njega svojevremeno upoznao sa Darkom Šarićem, optuženim za šverc droge.

 

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

MEĐUNARODNA KONFERENCIJA I ZATVARANJE POGLAVLJA: Šta i ko nas još koči

Objavljeno prije

3 dana

na

19 Septembra, 2026

Objavio:

Dobar dio govora predsjednice EK Ursule fon der Lajen odnosio na jačanje samostalnosti i konkurentnosti (ekonomske i vojne) EU u sve složenijim okruženjima. Balkana se dotakla u posljednjem dijelu govora uz ponavljanje da je Ukrajini, Moldaviji i Zapadnom Balkanu budućnost u EU. „Zato ćemo uskoro predložiti planove za zemlje kandidatkinje koje su najviše napredovale”, najavila je.  fon der Lajen.  Crnu Goru nije posebno pomenula kao najnaprednijeg kandidata, iako su mnogi u Briselu to očekivali

 

 

U srijedu je predsjednica Evropske komisije (EK) Ursula fon der Lajen održala godišnji govor pred Evropskim parlamentom (EP) o stanju Unije. Govor je počela parafrazirajući misao Čarlsa Dikinsa o „najboljim i najgorim vremenima“. Promjene dolaze nevjerojatnom brzinom dok su izazovi veći nego ikada. S jedne strane „stanje Unije bolje je nego ikad prije”, a s druge strane „stanje Unije može se činiti i neizvjesnijim nego ikad prije” rekla je fon der Lejen. Dobar dio govora se odnosio na jačanje samostalnosti i konkurentnosti (ekonomske i vojne) EU u sve složenijim okruženjima. Predsjednica EK-a se dotakla Balkana u zadnjem dijelu govora uz ponavljanje da je Ukrajini, Moldaviji i Zapadnom Balkanu budućnost u EU. „Zato ćemo uskoro predložiti planove za zemlje kandidatkinje koje su najviše napredovale”, najavila je fon der Lajen.

Ovoga puta nije posebno pomenula Crnu Goru kao najnaprednijeg kandidata, iako su mnogi u Briselu to očekivali na osnovu ranijih komunikacija i navodnih prvih nacrta govora. Suprotno očekivanjima briselske administracije i diplomatskim nastojanjima zvaničnog Beograda, fon der Lajen je naglasila da se o poštovanju evropskih vrijednosti „ne pregovara” i da su je „užasnule slike prošlonedjeljnog pogreba Ratka Mladića u Beogradu”. „Veličanju ratnih zločinaca jednostavno nema mjesta”, bila je izričita. Izjava o Mladiću nije bila usputna primjedba već je uslijedila nakon rečenice oko uslova za evropsku integraciju i principu napredovanja na osnovu zasluga.

Ranije je već najavljeno da predsjednica EK neće doći u Beograd idućeg mjeseca tokom godišnje posjete regionu. Srbijanski vladar Aleksandar Vučić do sada se nije direktno oglasio na govor fon der Lajen. Na iste primjedbe komesarke za proširenje Marte Kos i njeno otkazivanje posjeta Srbiji početkom mjeseca zbog sahrane Mladića uz državne počasti Vučić je reagovao oštro i cinično. „Objašnjenje (Marte Kos ) je bilo… glupo kao i obično”, rekao je predsjednik Srbije uz teatralno pitanje „ko je glorifikovao bilo šta i kad, ne mogu da nađu ništa konkretno”.

Ono što je za Srbiju i region veoma relevantno u nedavnim komentarima Vučića je njegova jasna poruka da on ulazi u kampanju za parlamentarne izbore (raspisane za 25. oktobar) sa uvjerenjem da Srbija neće postati članica EU. On tvrdi da Srbija navodno ostaje na evropskom putu i da se on od tog puta nije odjavio. „Ali svestan sam toga da neće da nas prime… EU (Srbiju) neće primiti u svoje članstvo”.

Vučić i njegov SNS su od 2012. na svim izborima nastupali sa pričom o evropskim integracijama i članstvom u EU kao strateškim ciljem. On je 2020. obećao završetak pregovora do 2024. i moguće članstvo do kraja 2027. godine. Paradoksalno je da su, dok je Vučić retorički podržavao članstvo u EU i koristio novac od pretpristupne pomoći (IPA), mediji pod njegovom kontrolom vodili toksičnu antievropsku kampanju, širili teorije zavjera i veličali totalitarne režime u Rusiji i Kini. Slične euroskeptične poruke je nedavno počeo širiti i albanski premijer Edi Rama.

Da će biti neizvjesno u finalu javio je i berlinski portal table.media prije nekoliko dana. U prijedlogu reformi procesa proširenja EU, koji je pripremila Marta Kos, i u koji je portal imao uvid, nove članice po prijemu će se odreći prava veta na odluke koje zahtijevaju konsenzus. Postoji i mogućnost uskraćivanja finansija ako se nazaduje u vladavini prava ili se ugrožavaju interese Unije. Aranžman odricanja prava na veto na određeno vrijeme bi vjerovatno imao formu deklaracije koja bi pratila ugovor o članstvu. Time bi se izbjegli pravni problemi jer sadašnji Ugovor o funkcionisanju EU ne dozvoljava nametanje odricanja prava na veto. Konzenzus je obavezan u pitanjima vanjske i bezbjednosne politike i u određenim finansijskim modalitetima. Kos planira da nacrt koji je nazvan Analiza politika prije proširenja predstavi 30. septembra.

Kada je Crna Gora u pitanju, na nju se jednako može odnositi citat iz Dikinsona na početku izlaganja fon der Lajen. Ovo do sada jesu „najbolja vremena” za najmanju balkansku zemlju koja je zatvorila 18 od 33 poglavlja i koja se nalazi na pragu Unije. Istovremeno su i vremena najvećih i najtežih izazova za nju. Uzdrmano jedinstvo vlasti, teško nasljeđe bivšeg narko-mafijaškog režima koji i dalje ima ogromni uticaj na pravosuđe i hibridno djelovanje protiv Crne Gore iz inostranstva čine situaciju maksimalno neizvjesnom do kraja.

Ove godine nije riješeno nijedno sporno pitanje od mnogih koja postoje, ili su nametnuta od Hrvatske. Čak i ono što se može lako uraditi, kao što je promjena imena bazena u Kotoru, nije pokrenuto s mrtve tačke. Kako vrijeme i nesklad u Vladi uzimaju danak, tako iz Zagreba (ili preko Zagreba) se ispostavljaju novi zahtjevi uz percipiranu saradnju s bivšim miloističkim režimom i njihovim partnerima u Moskvi. Iz zapadne diplomatske zajednice je ovih dana registrovano sastajanje DPS-ovih i HDZ-ovih sovjetoida u hotelu na primorju koji se široko smatra kao baza ruskih obavještajnih službi i čije formalno vlasništvo upućuje na to. Istovremeno srbijanske službe i kriminalni karteli bliski vladajućoj porodici neskriveno djeluju i pokušavaju na sve načine pronaći način da osujete konsolidaciju zemlje i ulazak u EU. Crnogorski premijer Milojko Spajić je nedavno, bez specifikacija, upozorio na „koordinirano hibridno delovanje, u koje su uključeni zvaničnici najmanje dve države regiona”. Osim dvije zemlje u posljednje vrijeme se u diplomatskoj zajednici pominje nezvanično i Albanija. Albanija i njen lider koji je u prijateljskim odnosima s porodicama Vučić i Đukanović, je po riječima jednog visokog domaćeg zvaničnika i dvojice zapadnih diplomata „sa Srbijom našao zajednički interes u Crnoj Gori”.

Dodatni veliki izazov za Crnu Goru predstavlja i sve teža unutrašnja politička situacija u Njemačkoj usljed jačanja nacional-populizma. Savezni kancelar Fridrih Merc je jedan od najjačih generatora crnogorskog pristupnog procesa. Podrška Njemačke, zajedno sa Francuskom, je ključna za uspjeh Crne Gore u evropskim integracijama. Kancelar Merc i vladajuća koalicija je ozbiljno poljuljana nedavnim izbornim rezultatom u državi Saksonija-Anhalt gdje je 44 odsto glasova dobila antimigrantska Alternativa za Njemačku (AfD). U nedjelju, 20. septembra će se održati izbori u glavnom gradu Berlinu (koji ima status posebne države u njemačkom savezu) i državi Meklenburg-Zapadna Pomeranija. Ankete predviđaju dalju eroziju izborne baze Mercove Hrišćanske demokratske unije (CDU) uz jačanje AfD -a i komunista. Nakon nedjelje se očekuje dalji pritisak na kancelara da napusti poziciju prvog čovjeka Njemačke. Za sada je Merz odbio podnijeti ostavku uz primjedbe da je zakonito izabran za kancelara na četiri godine. Premijeri osam saveznih država iz redova CDU-a su otvoreno tražili od Merza da ne napušta funkciju. Međutim, ovaj apel nije potpisao premijer Bavarske Markus Zeder čija Hriščansko-socijalna unija (CSU) je stranački partner CDU-a. U međuvremenu su se pojavili naslovi da je Merc otkazao odlazak na Generalnu skupštinu Ujedinjenih nacija u Njujorku zbog situacije u Njemačkoj.

I u Briselu se čekaju njemačka izjašnjenja o pozicijama za zatvaranje poglavlja na sljedećoj međuvladinoj konferenciji. Jedan od razloga sporosti je i to što Crna Gora i dalje nema ambasadora u glavnoj članici EU. Navodno je komunikacija s njemačkim institucijama maksimalno usporena zbog nesnalaženja ambasade u Berlinu i neartikulisanja potreba i problema sa kojima se crnogorska strana suočava u pristupnom procesu.

Savjet EU je zakazao sastanak ministara za evropske poslove (GAC) u Briselu 22. Septembra, ali još nema potvrde da će se tada održati i međuvladina konferencija sa Crnom Gorom, kako su ranije iz Vlade nagovještavali.

Crnogorska strana je poslala pozicije za zatvaranje devet poglavlja početkom mjeseca dok su nezvanično najavljena zatvaranja od pet do šest poglavlja. Kao sigurna se pominju poglavlja – 12 (bezbjednost hrane), 14 (saobraćaj), 18 (statistika) i 19 (socijalna politika). Najavljeno je da će do kraja septembra biti poslate i pozicije za još šest poglavlja. Posljednje poglavlja su zatvorena sredinom jula – 8 (konkurencija) i 29 (carinska unija).

Novina u eurointegracijama je i pominjanje Kanade kao pridruženog člana EU u govoru fon der Lajen od 16. septembra. Koliko će to donijeti nove energije u proširenju nakon negativnog rezultata referenduma na Islandu o nastavku pristupnih pregovora, ostaje da se vidi.

Sada je jedino izvjesno da raste neizvjesnost oko toga da li će se crnogorski posao uspješno završiti do početka 2027. godine.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MLADIĆEVA DRŽAVNA SAHRANA S PATRIJARHOM U GLAVNOJ ULOZI: Opet uznemireni region

Objavljeno prije

1 sedmica

na

12 Septembra, 2026

Objavio:

Aranžman državne sahrane bez formalnog prisustva vrha države nije zavarao susjede. BiH MVP Elmedin Konaković najavio je da će iz ambasade u Beogradu biti povučeno gotovo svo osoblje, kao odgovor na postupke zvaničnika Srbije. Premijer Hrvatske Andrej Plenković je postavio pitanje „zašto je reakcija samo na nivou glasnogovornika EK… Mislim da treba reagovati na višem nivou, Ursula fon der Lajen, Marta Kos i Kaja Kalas. Kazao je da će to jasno staviti do znanja Briselu. Marta Kos je otkazala posjetu Beogradu. Predsjednica EK fon der Lajen će vjerovatno izbjeći Srbiju u turneji po Zapadnom Balkanu javlja RFE. Reakcije nisu puno uzbudile Vučića

 

 

U ponedjeljak je na Topčiderskom groblju u Beogradu uz vojne, državne i crkvene počasti sahranjen Ratko Mladić, bivši komandant Vojske Republike Srpske (VRS) i haški osuđenik za najteža krivična djela u ratu, uključujući i genocid. Mladić je umro u Hagu 27. avgusta u pritvorskoj jedinici haškog Tribunala. Odmah po objavi smrti, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić oglasio se s kritikom Haga zbog (lošeg) postupanja prema Mladiću i što mu nije dozvoljeno da zadnje dane života provede u Srbiji. Poručio je da će Srbija pomoći oko prijenosa tijela „ako porodica to želi”. Nakon uobičajenih post-mortem procedura tijelo pokojnika je predato na aerodromu Roterdam-Hag gdje ga je preuzeo avion Vlade Srbije. Režimski RTS je izvijestio da su u avionu bili sin Darko Mladić, unuka Anastasija, ministar pravde Nenad Vujić i dvojica Mladićevih ratnih saboraca. Na beogradskom aerodromu kovčeg pokriven zastavama Srbije i Republike Srpske (RS) preuzeli su pripadnici Vojske Srbije. Tijelo je odvezeno na VMA na obdukciju rađenu na zahtjev porodice. Komemoracija je održana 5. septembra u Domu Vojske Srbije uz prisustvo ministra Vujića, predsjednika RS-a Siniše Karana, RS-ovih ministara unutrašnjih poslova i rada i boračko-invalidske zaštite, ambasadora BiH u Srbiji Aleksandra Vranješa i većeg broja umirovljenih generala.

Idući dan na derbiju Crvene zvezde i Partizana navijači na sjevernoj tribini stadiona istakli su veliku sliku Ratka Mladića uz natpis Pravac Potočari. Njegova slika je ostala izložena na sjevernoj tribini tokom cijele utakmice. S obzirom na to da su navijačke grupe u Srbiji pod kontrolom vlasti i službe državne bezbjednosti (BIA), mnogi su ovo divljanje shvatili kao jasnu poruku regionu da Beograd ne odustaje od velikodržavnih ideologija i veličanja zla.

Mladićevo tijelo je 7. septembra izloženo u crkvi Sv. Luke na Košutnjaku. Liturgiju je služio poglavar Srpske crkve (SPC) Porfirije Perić. Na stranici SPC-a je dan ranije najavljeno opijelo „generalu Ratku Mladiću, pravoslavnom hrišćaninu i vojniku srpskom” uz molitvu „pokoj mu duši”. Da je uz državu i državna SPC sve pripremila za „svetački ispraćaj” ovog pravosnažno osuđenog i nepokajanog ratnog zločinca vidjelo se odmah po objavi njegove smrti. Protojerej Boris Topić, starješina roterdamske parohije, je za režimski Kurir 28. avgusta rekao da je „Božijim promislom, otišao u zatvor, iako je prvobitni plan bio da dođem u ponedeljak”. „Poljubio sam ga u glavu i stavio mu krst u ruku, da ga čuva. On ga je snažno prigrabio i stegao u šaci”. „Božija milost je velika, zahvalan sam Bogu što mi je dao da ga u … poslednjim satima posetim … ispovedim i pričestim i da ga ispratim sa molitvom i krstom u ruci”, ispričao je otac Boris vučićevskom tabloidu. Mladić očigledno do zadnjih trenutaka nije poslao nikakvu poruku pokajanja i moljenja za oprost desetinama hiljada ljudi širom bivše zemlje koje su on i njegove vojske (JNA i VRS) unesrećile. To je, po vjerovanju crkve, prva i osnovna stvar da bi uopšte mogao dobiti hrišćanski pogreb.

Ni ključna dogma hrišćanstva (i drugih religija) da bez priznanja i pokajanja nema oprosta ni na ovom ni na onom svijetu nisu mogle pokolebati vučićevskog patrijarha da ga isprati kao sveca. U govoru u crkvi Porfirije je ponovio da je Mladić „bio hrišćanin… o kome svedoče sveštenici… i na kraju se upokojio držeći krst hristoliki na svojim grudima”. Poručio je da će njegovo ime ostati utkano u najvećem dijelu naroda i, ne trepnuvši, da je „položio život za slobodu i opstanak svoga roda”.  Porfirije je rat pomenuo samo u opštem kontekstu da Mladićev život „nije moguće odvojiti od jednog strašnog vremena, od užasnog rata, velikih stradanja, dubokih rana i trauma, izgubljenih domova, života i grobova”. Za nevine žrtve generalovih pokolja nije bilo ni riječi pomena, a kamoli osude.

Režimski mediji navode da je opijelu i sprovodu prisustvovalo između 120 i 150 hiljada građana Srbije i RS-a. Nezavisni posmatrači smatraju da je trg kod Sv. Luke bio samo polovično pun i da nije bilo ni pola od navedenog broja.

Ratko Mladić je ispraćen uz vojni orkestar, počasnu stražu i počasni plotun srbijanske vojske. Predsjednik Srbije nije prisustvovao sahrani, kao ni formalni premijer Đuro Macut i predsjednica Skupštine Ana Brnabić. Umjesto njih predsjednik je poslao sina Danila poznatog u Sky prepiskama po kadriranju u podzemlju i ugrađivanju u transfere sportista iako nema zvaničnu funkciju. Vučić je preskočio sahranu pod izgovorom da mu je u gostima predsjednik Uzbekistana Šavkat Mirzijojev u dvodnevnoj posjeti Srbiji koja je dogovorena prije četiri mjeseca.

Ovakav aranžman državne sahrane i veličanja lika i djela zločinca Mladića bez formalnog prisustva vrha države nije zavarao susjede. BiH vanjski ministar Elmedin Konaković najavio je 7. septembra da će iz ambasade u Beogradu biti povučeno gotovo svo osoblje, kao odgovor na postupke zvaničnika Srbije. Konaković je rekao da u Beograd mogu ostati samo ambasador i konzul, jer ih postavlja i povlači Predsjedništvo BiH. Ostali će biti povučeni. Konzularni poslovi trebali bi biti prebačeni na ambasade u Zagrebu i Podgorici. Ministar odbrane Hrvatske Ivan Anušić je isti dan izjavio da sahrana Mladića pokazuje da Srbija i dalje vodi politiku iz 1990-ih i nadu da će Evropska komisija i drugi „isporučiti politički račun“ Srbiji za to što se dogodilo. Isto je rekao i premijer Andrej Plenković uz pitanje „zašto je reakcija samo na nivou glasnogovornika EK (Evropska komisija)”. „Mislim da treba reagirati na višem nivou, trebaju reagirati i Ursula fon der Lajen, Marta Kos i Kaja Kalas,“ naveo je Plenković uz opasku da će to jasno staviti do znanja Briselu.

Marta Kos, komesarka za proširenje, je otkazala posjet Beogradu još 4. septembra napisavši na X-u da „vrijednosti na kojima počiva naša zajednička budućnost nisu predmet pregovaranja”. U tom kontekstu, odlučila je da u tom trenutku ne ode u planirani posjet Srbiji. Predsjednica EK-a fon der Lajen će vjerovatno izbjeći Srbiju u planiranoj godišnjoj turneji po Zapadnom Balkanu javlja Radio slobodna Evropa (RFE) pozivajući se na izvore u Briselu.

Reakcije iz Brisela i regiona na sahranu Mladića nisu puno uzbudile predsjednika Vučića. „Videli smo tu bujicu, tu histeričnu lavinu napada koja je stigla iz Sarajeva, Prištine, posebno iz Zagreba, ali i iz Podgorice… ništa nije bilo posebno iznenađujuće – ni žestina napada, ni nebiranje reči, ni odsustvo diplomatskog rečnika”. Vučić nije potkrijepio nijednim argumentom svoje ocjene. Ranije je bez iznesenih dokaza tvrdio da Crna Gora vodi hibridni rat protiv njega i da Hrvatska stoji iza studentskih protesta. Najavio je reciprocitet prema BiH zbog protjerivanja srbijanskog vojnog atašea i akreditiranog predstavnika BIA-e u Sarajevu.

Srbijanski predsjednik je i podsjetio na reagovanje zvaničnog Zagreba nakon što je hrvatski general Slobodan Praljak 2017. godine u sudnici Haškog tribunala popio otrov i preminuo nakon izricanja pravosnažne presude za ratne zločine.

Tada su predsjednik Sabora Gordan Jandroković i premijer Plenković izrazili saučešće porodici pravosnažno osuđenog ratnog zločinca u svoje i ime Sabora i Vlade. U Saboru održan minut ćutanja a Jandroković je poželio Praljku nebesko blaženstvo. Vojni biskup Jure Bogdan je tada vodio misu u Zagrebu nepokajanom Praljku koji je sam sebi oduzeo život. Vrijedi se podsjetiti da se Hrvatska 1993. godine pridružila Srbiji (i njenom satrapu Crnoj Gori) u agresiji na BiH i da su lokalne hrvatske jedinice (HVO) koordinirale napade na Armiju BiH sa štabom Ratka Mladića.

Jandroković, koji je Praljku poželio vječni raj u ime Sabora, osudio je izjave saučešća Andrije Mandića koje je poslao Mladićevom sinu. „Krajnje su neprimjereni i za svaku osudu izrazi saučešća… koje je u javnoj objavi uputio predsjednik Skupštine Crne Gore… to je jasan pokazatelj kakva načela i politike promoviše”, rekao je Jandroković.  Inače, Jandroković i rukovodstvo Sabora su odbacili pravosnažnu presudu Haškog tribunala od kraja 2017. godine protiv šestorice funkcionera Herceg – Bosne za „udruženi zločinački poduhvat” s ciljem stvaranja Velike Hrvatske u granicama Banovine iz 1939.  Sud je ustanovio da je cilj bio trajno uklanjanje i etničko čišćenje bošnjačkog (muslimanskog) stanovništva s područja koja su proglašena dijelom Herceg-Bosne. Jandroković je tada izjavio da je stav državnog vrha Hrvatske da ta presuda ne odgovara povijesnim činjenicama, te da je nepravedna i neprihvatljiva.

Sahrana Mladića je pokazala da su balkanski nacional-šovinizmi i otpad vrha SPC-a (i neke njihove sabraće iz Crkve u Hrvata) od osnovnih postulata hrišćanske vjere i te kako stvarni i neprevaziđeni. Izlazak Crne Gore iz kaljuže mržnje i zla mora biti primarni, strateški cilj.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MONTENEGRO BONUSA: Državna imovina kao plijen

Objavljeno prije

1 sedmica

na

12 Septembra, 2026

Objavio:

Ove sedmice je Privredni sud odbio tužbeni zahtjev Kombinata aluminijuma u stečaju, kojim je tražena isplata 2,3 miliona eura od državnog preduzeća Montenegro Bonus sa Cetinja. U isto vrijeme  je Montenegro Bonus Specijalnom tužilaštvu predao krivičnu prijavu protiv Olega Deripaske, Mila Đukanovića i više bivših funkcionera. Tvrde da su ovom državnom preduzeću pričinili štetu od 25 miliona

 

Privredni sud Crne Gore, sudija Darko Bulatović, ove sedmice je odbio tužbeni zahtjev Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP) u stečaju, kojim je tražena isplata 2,3 miliona eura od državnog preduzeća Montenegro Bonus (MB) sa Cetinja.

Sud je obavezao KAP da plati 32 hiljade troškova parničnog postupka, a protiv presude se može izraziti žalba Apelacionom sudu Crne Gore.

Saga koja sada dobija sudski epilog počela je u julu 2013. kada su, nakon dekreta tadašnje Vlade, KAP u stečaju i Montenegro Bonus zaključili Ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji, kojim je MB preuzeo upravljanje poslovanjem KAP-a i obavezu očuvanja vrijednosti stečajne mase.

Ovaj slučaj se ove sedmice našao i u krivičnoj prijavi dostavljenoj Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT). U ime MB, advokat Vladan Bojić, podnio je SDT-u krivičnu prijavu protiv tadašnjeg vlasnika Kombinata aluminijuma (KAP) Olega Deripaske, tadašnjih premijera Mila Đukanovića i Igora Lukšića, tadašnjeg ministra ekonomije Vladimira Kavarića, bivšeg izvršnog direktora Montenegro Bonusa Aleksandra Kašćelana, bivšeg predsjednika Odbora direktora Elektroprivrede Srđana Kovačevića i drugih N.N. lica iz ministarstava, preduzeća i regulatornih agencija čije će se radnje utvrditi u izviđaju. U krivičnoj prijavi navedeni se terete da su svojim djelovanjem od polovine 2012. do polovine 2013. godine oštetili to privredno društvo za višemilionski iznos, koji se procjenjuje na 25 miliona eura.

U prijavi je objašnjena šema kako je MB odlukama Vlade i Regulatorne agencije za energetiku, za sedam dana osposobljen da snabdijeva strujom KAP iako, ni prije ni poslije toga nikoga nije snabdijevao električnom energijom.To preduzeće je snabdijevalo strujom KAP od 1. oktobra do 31. decembra 2012. godine u momentu kada je EPCG saopštila da neće da nastavi da KAP snabdijeva jer ne plaćaju račune za struju. U tom trenutku su im dugovali 40 miliona eura.

,,Taj vremenski sklop – zahtjev, intervencija Vlade Crne Gore, hitna licenca, hitan ugovor i hitan početak isporuke u rasponu od svega sedam dana, predstavlja sažetu sliku modus operandi ovog aranžmana. Kada je EPCG, uprkos političkom i ekonomskom značaju KAP-a, odbila da dalje snosi nesnosan teret njegovog neplaćanja, isti teret nije uklonjen niti obezbijeđen, već je preusmjeren na Montenegro Bonus”, piše u prijavi.
U prijavi se dalje navodi da su u roku od svega nekoliko dana prijavljena lica sprovela nerazumno ubrzane statusne i regultorne radnje kako bi oštećeni Montenegro Bonus bio formalno osposobljen za energetsku djelatnost.

,,Podnijet je zahtjev Regulatornoj agenciji za energetiku 28. septembra 2012., ekspresno je izdata licenca i istoga dana zaključen ugovor o kupoprodaji električne energije sa EPCG da bi ciljana isporuka KAP-u preko MB-a počela već 1. oktobra. Po tako uspostavljenom štetnom modelu Montenegro Bonus je kupovao struju od EPCG, zaduživao se prema EPCG i preuzimao višemilionske obaveze, dok je istu energiju, uz saznanje da KAP fakture ne može i neće plaćati, isporučivao i fakturisao KAP-u”, navedeno je u prijavi.

Računi za oktobar, novembar i decembar su iznosili 10,2 miliona!

Prijavom se precizira da je za tri mjeseca stoprocentno državnom Montenegro Bonusu nanijeta neposredna, mjerljiva, jasno nenaknadiva velika imovinska šteta. Podnosilac njenu tadašnju vrijednost, aproksimativno cijeni na najmanje 25 miliona eura današnje kupovne moći, ne računajući druge neplaćene isporuke i osnove iz prve polovine 2013. godine. ,,Pri tome, postoji krajnje ozbiljan osnov sumnje da su prijavljena lica postupala sa direktnim umišljajem i potpunim saznanjem da KAP nije izmirivao, niti je bio sposoban da izmiruje cijenu električne energije. Uprkos tome, Montenegro Bonus je osposobljen i uveden u isti tok isporuke struje, bez zaključenog ugovora sa KAP-om i uz nesumnjivo i potpuno saznanje da kompletna isporučena energija neće biti plaćena. Privatna struktura na čelu sa Deripaskom imala je neposrednu korist od nastavka rada KAP-a. „Takvo angažovanje MB-a nije moglo biti uspostavljeno i održavano bez odluka, saglasnosti, ni bez prihvatanja ili drugog djelovanja najviših funkcionera Vlade, odnosno bez njihovog odobravanja”, precizirano je prijavom.
Navodi se i da postoji osnov sumnje da su prijavljeni javni funkcioneri izvršili kvalifikovani oblik krivičnog djela zloupotreba službenog položaja iz člana 416 stav 3 Krivičnog zakonika Crne Gore, uključujući odgovarajuće oblike saučesništva. Za odgovorna lica u privrednim društvima se tvrdi da postoji osnov sumnje da su izvršila krivično djelo zloupotreba položaja u privrednom poslovanju iz člana 272 Krivičnog zakonika Crne Gore.

Montenegro Bonus očekuje da SDT sprovede izviđaj, pribavi i obezbijedi označene i druge dokaze, individualizuje radnje i krivičnu odgovornost svakog prijavljenog i drugog lica te, ako prikupljeni dokazi potvrde zakonom propisani stepen sumnje, donese naredbu o sprovođenju istrage i podigne optužnicu, s prijedlogom da nadležni sud, nakon zakonito sprovedenog postupka, odgovorna lica oglasi krivim i izrekne im, za krivična djela koja su izvršila, kazne zatvora srazmjerne težini djela, visini prouzrokovane štete, stepenu krivice, teškoj zloupotrebi javne vlasti i državne imovine, uz oduzimanje protivpravne imovinske koristi i odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu oštećenog.

Na kraju krivične prijave ukazuje se na to da ,,nije pravno i civilizacijski prihvatljivo da ovako dokumentovan i objektivno providan mehanizam ostaje već 14 godina bez ikakvih pravnih posljedica. Višemilionsko prelivanje tereta s privatno kontrolisanog KAP-a na stoprocentno državno preduzeće zahtjeva djelotvoran odgovor organa krivičnog gonjenja; suprotno bi značilo da obim, sva složenost i institucionalna rasprostranjenost presumnjivog mehanizma postanu zaštita onima koji su državnu imovinu i javni interes tretirali kao plijen”.

Monitor je pisao da je u toku ranijih suđenja zbog garancija Vlade iz 2013. i 2014. godine, Vlada Milojka Spajića pred Osnovnim sudom tvrdila da odluke Đukanovića ,,odišu samovoljom i u suprotnosti su sa Zakonom o budžetu za odnosnu godinu i ovlašćenjima same Vlade…(čije) odluke… moraju prevashodno biti zakonite da bi bile obavezujuće”.

Sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Ivana Žujović je početkom ove godine tražila od Specijalnog tužilaštva (SDT) izjašnjenje o Đukanovićevoj subvenciji zbog primjedbi Spajićeve Vlade. Iz SDT-a je stigao odgovor na pola strane da u postupanjima bivše vlade ,,nema elemenata krivičnog djela”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo