Povežite se sa nama

MONITORING

Kome je Stanko Subotić davao milione

Objavljeno prije

14 godina

na

milo

Iz Ministarstva finansija SRJ su ranih 1990-ih krojaču dozvolili da naplati izvezenu konfekciju cigaretama od ,,strane jednog makedonskog preduzeća”. Tako je, tvrdi Stanko Cane Subotić, krenuo u duvanski biznis. U tužbi koju je 19. marta podnio u Ženevi protiv 23 osobe iz Srbije i Crne Gore ,,zbog krivičnih djela protiv časti, iznude i ucjene, klevetničke prijave i zločinačkog udruživanja”, Cane je priznao postojanje šverca cigareta, ali ,,takav posao nije mogao da se obavlja bez odobrenja najviših sfera moći”. Iako u tužbi pominje sve same premijere, predsjednike država, šefove policije i tajne službe – sa kojima je u poslovnim, klijentskim, sponzorskim i prijateljskim odnosima – Cane tvrdi da sa ,,najvišim sferama moći” luk nije jeo niti mirisao. Tvrdi kako ga napadaju zbog njegove imovine (časopis Forbs je 2007. procijenio na 600 miliona eura) jer na sve načine žele da je se dočepaju.

MOĆNI LJUDI SRBIJE: Priča u Canetovoj tužbi počinje 1994. na stadionu FK Partizana. Cane piše da je tada „predstavljen” Radovanu Badži Stojičiću (šefu policije Srbije, ubijen aprila 1997) ,,kao i Jovici Stanišiću” (načelniku srpske tajne službe 1991-1997). ,,U to vrijeme, ta vrsta upoznavanja, slučajna samo na prvi pogled, su u stvari bila organizovana od strane načelnika policije i državne bezbjednosti”, objašnjava Subotić i dodaje kako je ,,na granici Srbije i Bugarske” upoznat i sa Miloradom Vučelom Vučelićem (u to vrijeme direktorom zloglasne Radio-televizije Srbije).

Cane piše kako su ,,gospoda Stanišić, Stojičić i Vučelić bili među najmoćnijim ljudima u Srbiji”. A tačno prije godinu dana (zagrebačkom Jutarnjem listu, 10. maja 2009) Cane je kazao: ,,Od kompanija, za koje sam radio, imao sam strogu zabranu bilo kakve trgovine sa ljudima iz Miloševićeva kruga”.

Sada Cane u tužbi piše: ,,Početkom 1995. sam na zabavi kod Vučelića, na kojoj su takođe bili prisutni Stanišić i Stojičić, upoznao Zorana Đinđića”. Stanišić, Stojičić i Vučela – udarne pesnice režima Slobodana Miloševića – navodno su ,,bili nezadovoljni tadašnjom politikom Miloševića” i smatrali su da ,,Đinđić može da bude zamajac demokratskih promjena”.

Vučela je u jesen 1995. bio smijenjen iz rukovodstva Miloševićevog SPS-a. Želio je Vučela da se ,,osveti Miloševiću”, pa je od Caneta zatražio da „finansijski pomognem Đinđića i njegovu Demokratsku stranku (DS)” a ,,tu inicijativu Vučelića odobrili su Stanišić i Stojčić”. Od Caneta je traženo i da ,,pomognem Vučeliću” a „zauzvrat mi je ponuđeno da otvorim radnju i magacin u bescarinskoj zoni u Srbiji, na prijelazu Đeneral Janković (srpsko-makedonska granica – prim.a.), poput onih koje sam već imao u Baru, u Crnoj Gori”.

Ubrzo Cane shvata da postaje ,,predmet iznuda”. Morao je, na primjer, transakcije da obavlja preko Ljuba Šiptara Mihajlovića i njegove Komercijalne banke. A Vučeli je 1996, u jeku opozicionih protesta u većim gradovima Srbije, dao dva miliona njemačkih maraka (DEM), na ruke, u prostorijama producentske kuće Komuna.

„Novac je bio namijenjen DS-u”, tvrdi Cane. ,,Malo poslije toga” zovu ga Stanišić, Stojičić i Vučela i traže da „državi dodijelim kredit od 20 miliona DEM “, on odbija, ,,sugerišući im da se obrate Vanji Bokanu, koji je bio moj najveći dobavljač cigareta”. Cane piše da im je Bokan (ubijen 2000. u Atini) navodno dao kredit.

KESTNEROVA VERZIJA: Sve ovo, manje-više, saopštio je još 2001. i Srećko Kestner, časovničar iz Podgorice sada u egzilu, sredinom 1990-ih Canov poslovni partner u više firmi. U intervjuima za Nacional (od 31. maja i 27. septembra 2001) Kestner je kazao da su se do 1994. ,,glavni tranzitni poslovi obavljali preko Makedonije” a da je ,,taj posao kontrolisao Danče Šuturkov” iz Makedonija tabaka.

Za ,,pranje novca” od posla sa cigaretama i Kestner je tvrdio da je korišćena i Kreditna banka, ,,preko Ljuba Šiptara”, jer je ,,riječ o banci koju je uvijek kontrolisala jugoslavenska tajna policija”.

Kestner je, međutim, tvrdio kako je Vanja Bokan, Canov ,,najveći dobavljač cigareta”, istisnut poslije razgovora sa Milom Đukanovićem u jesen 1994, kada mu je rečeno da će monopol dobiti – Cane. Tada je Cane bio ,,kurir između Vučelića, Stanišića i Badže s jedne i Đukanovića s druge strane”, pa je ,,Bokanu monopol oduzet nakon što su Vučelić, Stanišić i pokojni Badža uvidjeli profitabilnost tog posla i u posao ubačili Subotića”.

Kestner je, za razliku od Caneta, još rekao: ,,Odgovorno tvrdim da sam ja svjedok koji je vidio kako je Đukanović uzimao dio novca što ga je Subotić zaradio krijumčarenjem cigareta. Lično sam vidio torbu punu novca koju je pokojni Bokan ostavio Đukanoviću u njegovom kabinetu u zgradi Vlade Crne Gore dok je Đukanović bio premijer. Ja sam tada doveo Bokana u kabinet Đukanovića”.

I Kestner je, kao i Cane sada, tvrdio 2001. da je posredno finansirao DS: ,,To se dogodilo 1996. Tada je Cane od mene zatražio da mu hitno pošaljem 500.000 DEM u krupnim novčanicama. Subotić je novac dao Đinđiću da bi ovaj izveo svoje pristaše na demonstracije protiv Miloševića. To je bilo vrijeme kad je Milošević pristao sići sa vlasti u Srbiji i kad je na njegovo mjesto trebao doći Vučelić”.

Dok Cane u tužbi piše da je poslom sa cigaretama ,,država mogla da stvori tajne rezerve koje su korišćene radi finansiranja tajnih operacija”, Kestner je 2001. rekao da su ,,Subotića u taj posao gurnuli pomenuti srpski političari (Stanišić, Stojičić, Vučela – prim.a.), koji su od njegove zarade dio profita uzimali za svoje crne fondove”.

EVOCIRANJE RAČUNA: Iako su ga ,,gurnuli” u milionski posao, nakon što Stanišiću, Stojičiću i Vučeli nije dao kredit od 20 miliona dolara, došlo je do ,,preokreta” i ,,poslovna klima se mijenjala malo po malo”, piše Cane. I dok je 1997. sa Vučelom boravio „na jednom brodu”, pretrešen mu je stan i poslovni prostor u Srbiji; tvrdi da je policija odnijela „brojna dokumenta”. Vučela i Stanišić su mu rekli da iza naloga za pretres stoji Mira Marković „da bi omogućila svom sinu Marku” da se bavi “poslovima sa cigaretama”. Objašnjava Cane da je ,,Milošević režim” protiv njega pokrenuo dvije istrage, zatim širio „lažne glasine o ubistvu Stojičića”, pa je, veli, napuštio Srbiju, preselio prvo u Pariz a onda u Ženevu. Međutim, jednom drugom prilikom (Jutarnji list, 10. maj 2009) izjavio je: ,,Od 1997, kada sam otišao iz Srbije, u Beograd sam dolazio barem jednom mjesečno”.

Cane sada u tužbi piše da su ,,za vrijeme ere Miloševića tri proizvoda bili glavni u ekonomiji: gorivo, alkohol i cigarete”; priznaje, radio je sa cigaretama, alkohol ne pominje, premda je u Crnoj Gori za ,,ere Miloševića” imao i firmu Dulw trade za distribuciju alkoholnih pića.

Navodno je, nakon obaranja Miloševića, ,,žrtva političkog obračuna” Koštunice sa Đinđićem i Đukanovićem, jer je s njima ,,održavao prijateljske odnose”. U tužbi priznaje da su takvi odnosi, barem sa Đinđićem, podrazumijevali i finansijsko dopingovanje. Uprkos promjeni vlasti u Srbiji, Cane je “prihvatio da finansiram DS”.Objašnjava kako se ,,obreo početkom oktobra 2000. u prostorijama DS u Beogradu sa mojim švajcarskim bankarom i tom prilikom smo dogovorili da otvorimo račun u Lihtenštajnu”. Uplatio je ,,pet miliona DEM i račun je stavljen na raspolaganje DS; takođe sam DS-u prepuštio moje potraživanje od dva miliona DEM prema kompaniji Komuna i koje je DS kasnije uspjela da naplati”. Zbog čega je toliki novac dao stranci premijera Srbije i da li je to u vezi sa ekspanzijom njegove Future plus (procjenjuje njenu vrijednost na 300 miliona eura)?

Nakon atentata na Đinđića marta 2003, veze sa vrhom DS nijesu prekinute. Po izboru Borisa Tadića za šefa DS i predsjednika Srbije ,,sreo sam ga u više navrata, kojom prilikom svom evocirali postojanje pomenutog računa”. Pa je ,,evociranje pomenutog računa” imalo epilog tako što je, tvrdi Cane, 1,3 milion DEM isplaćeno Ružici Đinđić do marta 2007. (kraj isplate se poklapa sa procesuiranjem tužbe protiv Caneta u Srbiji).

CRNOGORSKI POSLOVI: Ostaje otvoreno pitanje da li je Cane ,,prihvatio da finansiram” i vladajuću strukturu Crne Gore? Kestner 2001. nije lagao kada je tvrdio da je, novcem firme u kojoj je bio Canetov partner, dao Vladi Crne Gore ,,beskamatni kredit” od ukupno oko 17 miliona dolara za kupovinu aviona tipa Cesna Citation X. Kestner je objasnio da Milu Đukanoviću 1997, tokom izbora za predsjednika, ,,nijesam finansirao cijelu kampanju, ali jako dobro znam da sam potrošio tri-četiri miliona DEM svog novca da on postane predsjednik”.

Cane je uz krivičnu prijavu priložio i dokumentaciju iz koje se vidi da je 1994. u Privrednom sudu u Podgorici registrovao (Br.Fi-2464/1). poslovnu jedinicu svoje firme Mia iz Uba (osnovanu 1990. za proizvodnju konfekcije). Registracija se poklapa sa Kestnerovom verzijom da Cane 1994. sa blagoslovom Đukanovića ulazi u posao sa cigaretama.

Naredne, 1995. godine je rješenjem upravnika Carinarnice Podgorica, Miodraga Radusinovića, odobreno da Mia otvori centralno skladište a rješenjem upavnika Carinarnice Bar, Božidara Lakića, odobreno je da Mia otvori fri-šop na Gatu V Luke Bar. Cane je uredno platio takse za ovaj basnoslovni posao – par desetina jugoslovenskih dinara.

U odluci Lakić (krajem 1990-ih šef SDB za Bar, onda šef ANB za Podgoricu, trenutno savjetnik ministra odbrane) se 1995. poziva na saglasnost Mihalja Kertesa (sada u Srbiji optužen za pronevjeru 60 miliona eura), tadašnjeg šefa jugoslovenske carine. I nakon sukoba sa Beogradom, posao je, tvrdi Kestner nastavljen; sada ne preko Luke Bar, već na improvizovanom pristaništu u obližnjim Dobrim Vodama, jer su se dogovorili ,,sa Božom Lakićem, šefom carine Crnogorskog primorja, koji se oteo Kertesovoj kontroli i stavio na stranu Đukanovića”.

Firmom Mia, objasnio je Kestner, ,,rukovodili su Đukanovićevi kumovi” Duško Ban i Željko Mihajlović, koji su ubirali taksu i ,,to u gotovini, doslovno u torbama”. Kestner je kazao da je od profita firme Mia on zarađivao 35 odsto, 15 odsto ,,Đukanovićevi kumovi” a 50 odsto išlo je Canetu. Od zvaničnog poreza na jedan karton cigareta od 36 dolara, u državnu kasu Crne Gore je uplaćivano svega 20 dolara; Kestner je kazao da je šest išlo za sport a 10 dolara ,,za čovjeka”, Đukanović lično. Koliki se novac tih godina valjao, ilustruje Kestnerova tvrdnja da je i njemu nemoguće procijeniti, ,,pogriješiću za pedesetak miliona” a sva je ,,dokumentacija uništena”.

POSLOVNI TEATAR: Od Canetovog posla zarađivali su i drugi ,,moćni ljudi” Crne Gore, rekao je Kestner; Svetozar Marović, na primjer, dobijao je ,,po 100.000 DEM mjesečno” a ,,o svakoj je uplati informisan Jovica Stanišić”. I treba li podsjećati – u svijetlu navoda iz Canetove tužbe – da je Vučela sa Marovićem, pod krinkom Grad teatra, bio godinama intimus. Savjetnica za ekonomske odnose sa inostranstvom Marovića (dok je bio predsjednik SCG), Olivera Ilinčić, postala je generalna direktorica Canetove Future plus.

Nije li Đukanovićeva vlada Emiru Kusturici (snimao filmove u produkciji Vučeline Komune), sredinom 1990-ih poklonila plac kod Svetog Stefana i organizovala mu glamurozne promocije.

Ko je autor ,,Snaga države”, DPS izbornog slogana iz 1992? Vučela. A kada je 1997. puklo sa Miloševićem, Đukanović i Marović su računali na Vučelu i Stanišića.

Cane je tužbom potvrdio glavne Kestnerove tvrdnje iz 2001. o vezama sa ,,moćnim ljudima” Srbije. Da li ima razloga ne vjerovati Kestneru da je na identičnom modelu Cane poslovao i sa ,,moćnim ljudima” Crne Gore?

 

Okrivljeni

U krivičnoj prijavi Stanka Subotića navedeni su poimenično: Boris Begović (ekonomski savjetnik), Milan Beko (srpski tajkun), Rade Bulatović (rođen u Beranama, 2004-2008. šef srpske BIA), Mlađan Dinkić (srpski ministar finansija), Dragan Jočić (2004-2007. srpski ministar unutrašnjih poslova), Ratko Knežević (bivši crnogorski diplomata, biznismen), Vojislav Koštunica (predsjednik SRJ 2000-2003, srpski premijer 2004-2008), Nebojša Medojević (predsjednik PzP), Dragi Mićović (biznismen), Dejan Mihajlov (sekretar Koštuničine vlade, kum Mićovića), Dušan Mihajlović (bivši srpski ministar unutrašnjih poslova), Mladen Milutinović (glavni i odgovorni urednik lista Dan), Vukašin Volf Minić (obavještajac), Miroslav Mišković (srpski tajkun), Ljubiša Mitrović (glavni i odgovorni urednik lista Vijesti), Gradimir Nalić (Koštuničin savjetnik za bezbjednost), Ljiljana Nedeljković (članica Koštuničinog kabineta, novinarka), Aleksandar Nikitović (rođen u Baru, šef Koštuničinog kabineta), Slobodan Radovanović (srpski tužilac za organizovani kriminal), Veselin Simonović (glavni i odgovorni urednik lista Blic), Zoran Stojković (ministar pravde u Koštuničinoj vladi), Aleksandar Tijanić (direktor RTS-a), Aco Tomić (bivši šef KOS-a).

O sudbini krivične prijave sada odlučuje tužilac u Ženevi. Ostaje ,,dilema” zbog čega Cane nije tužio „moćne ljude” iz 1990-ih, kada je bio „predmet iznuda”.

 

Rani šverc

Prema Srećku Kestneru, veze sa ,,moćnim ljudima” Srbije Cane je ostvario još 1991.

Subotić je ,,finansirao opsadu Vukovara, slao materijalnu pomoć i naftu na koje je potrošio 20-ak miliona DEM”, tvrdi Kestner a ,,taj novac tada je stekao jer se bavio švercom kafe zajedno s bratom pokojnog Badže”. Brat pokojnog Radovana Stojičića, Siniša, uhapšen je u akciji Mreža i optužen u procesu Subotić i ostali pred Specijalnim sudom Srbije.

,,Treba napomenuti da je Subotić tu pomoć slao isključivo kako bi se dodvorio pokojnom Badži i Jovici Stanišiću” a ,,svojim ranim švercerskim profitima sebi kupovao mjesto u tadašnjim centrima moći”.

Pokojni Badža je 1991. bio zapovjednik srpske TO Istočne Slavonije a Stanišić je u Hagu optužen i za formiranje paravojnih ,,tigrova” Ž. R. Arkana sa bazom u Erdutu, blizu Vukovara.

 

Beranac

Dragi Mićović (47 godina) iz Berana je takođe na Canetovom spisku okrivljenih. U Srbiji je Mićović imao benzinsku pumpu a sada je u građevinskom biznisu.

Mićović je postao član uprave FK Crvene zvezde a bivši direktor toga kluba, Dragan Piksi Stojković, kazao je 2008. da ga je u upravu doveo Marko Mišković, sin tajkuna Miroslava Miškovića.

Cane je za TV IN kazao da je Marko Mišković njega svojevremeno upoznao sa Darkom Šarićem, optuženim za šverc droge.

 

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

Izdvojeno

BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Objavljeno prije

5 dana

na

24 Novembra, 2023

Objavio:

Iz ormara ponovo ispadaju  kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja  prethodnika

Ponovo ispadaju orasi iz šinjela  bivših vlasti.

Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.

Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.

Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo.  Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao   da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.

Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.

Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život.  (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).

Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada  na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.

„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TEHNIČKI REBALANS BUDŽETA KAO GENERALNA PROBA ZA 2024.: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

2 sedmice

na

18 Novembra, 2023

Objavio:

Premijer Milojko Spajić ostaje dosljedan najavi da će program Evropa sad 2 početi 1. januara, povećanjem minimalne penzije. Tim prije trebaju nacrt i prijedlog budžeta za narednu godinu. Da vidimo gdje država planira obezbijediti taj novac. A njih još nema

 

Vladin prijedlog budžeta za narednu, 2024. godinu, nije stigao u Skupštinu  u zakonom predviđenom roku, do 15. novembra. Vlada Milojka Spajića je, umjesto toga, parlamentu uputila prijedlog rebalansa aktuelnog budžeta, obavještavajući da se na budžetu za sledeću godinu još  radi.

Ukoliko parlamentarna većina prihvati ponuđeni rebalans (tepaju mu tehnički) država će do kraja godine normalno finansirati svoje izdatke (plate, penzije, ljekove, javne nabavke…), na osnovu novog Zakona o budžetu za 2023. Iako su ti troškovi značajno veći od onoga što je planirano krajem prošle godine, kada je usvajan “orginalni” budžet. Veći su i ostvareni budžetski prihodi.

Ponuđeni rebalans budžeta nije samo tehnički. Odnosno nije samo posljedica drugačije strukturirane vlade u odnosu na prethodnu, zbog čega novac planiran za potrošnju ministarstava u Abazovićevoj vladi sada treba podijeliti prema novoj organizacionoj šemi, na više djelova (19 ministarstava + pet potpredsjedničkih kabineta).

Morali su se, uz to, evidentirati veći prihodi i rashodi državne kase. Iz prijedloga rebalansa budžeta saznajemo da je u pitanju 275 miliona neplaniranih prihoda i preko 130 miliona eura dodatnih troškova. Na prvi pogled, imamo dosta razloga za zadovoljstvo., pošto su (140 miliona)  vanredni prihodi veći od rashoda.

Problem je, ne mali, što značajan dio neplaniranih prihoda u budžetu ostvarenih tokom ove godine nije trajnog karaktera. Na njih ne možemo, sa sigurnošću, računati u budućnosti. Troškovi su uglavnom dugoročni i mogu biti samo veći.

Evo šta o tome kažu iz Ministarstva finansija.

“Značajan dio povećanja budžetskih prihoda odnosi se na jednokratne prilive koji nijesu vezani za nove mjere fiskalne politike ili značajnije strukturne reforme kojima se unapređuje struktura privrede i stvara nova vrijednost”, navedeno je u saopštenju Ministarstva na čijem je čelu Novica Vuković. Uz računicu da će učešće “jednokratnih prihoda” u ovogodišnjem budžetu biti veće od 180 miliona eura.

Iz Ministarstva finansija nabrajaju: prihode po osnovu isteklog hedžing aranžmana kojim smo se štitili od valutnog rizika kineskog kredita za auto-put Smokovac – Mateševo (60 miliona eura); akumulirani (višegodišnji) prihodi po osnovu projekta ekonomskog državljanstva u iznosu od 75 miliona; dividenda iz preduzeća u državnom vlasništvu (40 miliona); te donacija EU za prevazilaženje posljedica energetske krize (27 miliona eura).

Dodatne rashode znamo: veće plate, penzije, socijalna davanja, subvencije, uvećani troškovi kupovine ljekova i javne nabavke. Tu je i ispražnjena budžetska rezerva koju valja popuniti.

Jednokratne prihode iz mandata prethodne vlade aktuelna izvršna vlast potencira i kao opravdanje za ljetošnje, neostvarene, prognoze čelnika PES da će država, najkasnije do prošlog septembra, ostati bez novca potrebnog za isplatu penzija i plata. I nakon primopredaje vlasti između 43. i 44. vlade, nastavljen je trend prebacivanja odgovornosti za sve probleme i prisvajanje zasluga. Koliko god to bilo nategnuto.

Tako se rast državnih prihoda po osnovu naplate poreza i doprinosa na zarade objašnjava “smanjenjem sive ekonomije na tržištu rada (prevashodno kao mjere smanjenja ukupnog poreskog opterećenja na zarade u sklopu paketa reformi Evropa sad 1) i povećanja zarada zaposlenih u javnom sektoru”, dok se stranci – Ukrajinci, Rusi, Turci – koji su svoje poslove preselili u Crnu Goru ne pominju. Osim usput. Baš kao i inflacija.

Bez želje da se arbitrira u sukobu Spajić – Abazović, neophodno je primijetiti da bi (ne)svjesno previđanje realnosti crnogorske ekonomije, koja je izuzetno zavisna od novca koji u nju ulivaju stranci sa  privremenim/stalnim prebivalištem, mogla imati ozbiljne posljedice kada se steknu uslovi da se oni vrate kućama. Ili odu negdje drugdje.

Iako još niko nije vidio program Evropa sad 2, Milojko Spajić ostaje dosljedan najavi da će on početi 1. januara naredne godine, povećanjem minimalne penzije sa nepunih 300 na 450 eura. Vanredna povišica obuhvatiće oko 70 hiljada penzionera a državu će koštati, godišnje 100 miliona eura. Najmanje.

Tim prije trebaju nacrt i prijedlog budžeta za narednu godinu. Da vidimo gdje država planira obezbijediti pare. I šta su sledeći koraci iz PES-ovog programa. Budžet, rekosmo, kasni.

“Ministarstvo finansija je već informisalo Vladu i Skupštinu da će priprema Nacrta zakona o budžetu Crne Gore za 2024. godinu zahtijevati dodatno vrijeme, budući da je 44. Vlada 31. oktobra donijela Uredbu o organizaciji i načinu rada državne uprave, koja podrazumijeva reorganizaciju Vlade kojom se utvrđuje uspostavljanje 19 ministarstava i 25 organa. Ministarstvo finansija preduzeće sve aktivnosti kako bi Nacrt zakona o budžetu Crne Gore za 2024. godinu bio pripremljen i stavljen u proceduru, odnosno na razmatranje i usvajanje, u što kraćem roku”,  poručili su iz Ministarstva finansija. Pažljivijem čitaocu nije promaklo – datum kada će budžet biti spreman za skupštinsku raspravu, nije preciziran. “ U što kraćem roku” ne znači ništa. Posebno ne kada je već probijen zakonom propisani rok za njegovu pripremu.

Pošto Crna Gora nema zakon o vladi,  kao ni zakon o Skupštini, to nepoštovanje Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti proći će, najvjerovatnije, bez posljedica po novu vladu. Kao da ih je neko primorao da sastave vladu toliko obimnu da  ih je teško prebrojati a kamo li organizovati i finansirati.

Ako Vlada još zakasni sa pripremom budžeta za narednu godinu, pa Skupština ne usvoji njen prijedlog do 31. januara, u 2024. ćemo ući uz privremeno finansiranje.

Taj model isprobali smo u prvom kvartalu 2021, dok je ministar finansija bio aktuelni premijer, i gotovo nikome se nije svidio. Izuzev možda njemu. Najnezadovoljniji su bili oni kojima je država ostala dužna, pošto je Spajić račune države plaćao na osnovu lične procjene šta se mora odmah, a šta može da sačeka. Dio tada nagomilanih dugova izmirivala je i naredna vlada Dritana Abazovića.  

Spajić nas uvjerava da se to neće desiti. Budžet će, kaže, biti usvojen do kraja godine. “To je najpreciznije što mogu reći u ovom trenutku”, saopštio je premijer, ne otkrivajući ne jednu svojih “alhemičarskih” tajni koje se tiču načina na koji će vlada obezbijediti stotine miliona obećanog a nedostajućeg novca, neophodnog da bi se ispunila predizborna obećanja PES-a. “Evropa sad 1 je bila fiskalno neutralna, imamo plan da i sve ostale budu takve”.

Tišinu se trude da popune politički oponenti Spajića i njegove vlade. Za sada prednjači doskorašnji premijer i njegova GP URA. Abazovićeva priča o skorašnjem zajmu teškom milijardu eura nije se pretjerano dojmila javnosti. Izgleda da je većini svejedno odakle dolazi novac ako se povećava njihovo učešće (plata, penzija) u njegovoj raspodjeli. Zato je iz URA potegnut jači adut: tvrde da će nova vlada prodati Elektroprivredu kako bi obezbjedili novac za najavljene povišice.

“Gostujući na Bemaxovoj E televiziji novi ministar energetike i rudarstva Saša Mujović je poručio da ne vidi ništa problematično u tome da 44. Vlada proda 10, 20 odsto akcija Elektroprivrede Crne Gore, čime je jasno potvrdio navode Dritana Abazovića da je upravo to plan 44. Vlade Milojka Spajića”, saopšteno je iz GP URA.

Ministar Mujović je demantovao te tvrdnje. “Nije se raspravljalo o prodaji dijela EPCG, to je priča političkog karaktera”, kazao je, pa podsjetio kako je prethodna vlada iskoristila činjenicu da država među akcionarima EPCG nema doraslog (po broju akcija) partnera, za odluku o kupovini imovine i angažovanjju radnika nekadašnje Željezate Toščelik u Nikšiću. Finansirajući, kako reče ministar Mujović, “nešto što je neodrživo i neisplativo”.

Vidjećemo šta je od svega tačno. Jednom. Možda uskoro. Polovina novembra je prošla, sjednica Skupštine na kojoj će se raspravljati o rebalansu budžeta za 2023. još nije zakazana. Budžeta za narednu godinu još nema ni u nacrtu. Kada ga Ministarstvo finansija pripremi, slijedi procedura njegovog usaglašavanja u Vladi. Tek kada se to završi, prijedlog budžeta ide prema parlamentu. Poslanici tu čekaju priliku da amandmanima ispune neka od svojih predizbornih obećanja i obaveza.

Kada je prethodni, i za sada jedini, put pred parlamentom branio prijedlog budžeta (za 2021.) Spajić je osmislio operaciju “amandman od miliona po poslaniku većine”, prihvatajući nove izdatke iz državne kase  u ukupnoj vrijednosti od 41 milion eura, bez obzira na njihovu svrsishodnost ili besmislenost. Važno je bilo obezbijediti neophodnu podršku. Makar neskrivenom trgovinom.

Vidjećemo, valjda uskoro, koliko su on i aktuelni parlament odmakli od tadašnje prakse kupovine podške državnim novcem. To će dosta reći i o stvarnom naumu sadašnjih vlasti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KO ĆE VODITI UPRAVU POLICIJE: Direktora će izabrati Vlada ili sud

Objavljeno prije

2 sedmice

na

18 Novembra, 2023

Objavio:

Upravni sud je već jednom odlukom naložio vraćanje Zorana Brđanina na čelo Uprave policije, a zbog odbijanja prethodne Vlada da nalog sprovede,  mogla bi se brzo ponoviti ista odluka. Brđanonov povratak se više puta pominjao i u bezbjednosnim krugovima

 

Iako se činilo da su nakon smjene  Demokratske partije socijalista (DPS), nove vlasti uspjele policiji da izaberu rukovodstvo u punom mandatu – to nije dugo potrajalo. Manjinska Vlada Dritana Abazovića ubrzo je smijenila direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koji je na konkursu izabran na tu funkciju. Tako je novu Vladu, pored svih institucija, sačekalo i VD stanje u Upravi policije.

Trenutni vršilac dužnosti direktora policije Nikola Terzić, doveden je na to mjesto iz budvanskog Centra bezbjednosti na zahtjev bivšeg ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića. Rresor bezbjednosti koji je ranijim koalicionim dogovorima pripao Građanskom pokretu URA, sada je pripao Demokratskoj Crnoj Gori. Novi ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović moraće da nađe rješenje za novog rukovodioca Uprave policije.

Tu se ponovo vraćamo na Brđanina i njegov slučaj. Prema rješenju Upravnog suda, Vlada je nezakonito smijenila starog šefa policije i morala je da ga vrati na posao. Vlada takvu odluku nije smjela donijeti bez skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu. Brđanin je nakon tadašnjih hapšenja u vrhu policije odbijao da podnese ostavku.

Abazović i Adžić su to odbili. Oni smatraju Brđanina odgovornim što su neki od njegovih kadrova, poput šefa Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala, uhapšeni zbog sumnje da su povezani sa organizovanim kriminalnim grupama. Takođe je u svom bliskom okruženju imao ljude poput policijskog službenika Ljuba Milovića, koji je, uz agenta Petra Lazovića, a prema komunikacijama Europola, bio u vrhu policijskog ogranka kavačkog klana.

Međutim, Brđanin je i dalje u trci, pogotovo ako Upravni sud ponovo presudi u njegovu korist. Njegov povratak se više puta pominjao i u bezbjednosnim krugovima.

Njegovo ime pominje se i u posljednjem izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore u eurointegracijama. Navode da je u martu 2023. godine pomoćnik direktora policije zadužen za borbu protiv organizovanog kriminala (Dejan Knežević) uhapšen  po nalogu specijalnog tužioca zbog sumnje da je sarađivao sa organizovanim kriminalnim grupama od 2018. do 2020. godine.

“To je dovelo do velike rekonstrukcije u policiji. Vlada je 30. marta 2023. godine razriješila direktora policije, koji je bio na funkciji od avgusta 2021. godine. Zamijenio ga je načelnik policijske područne uprave u Budvi. Odluka nije donijeta u skladu sa pravilom o razrješenju direktora policije, koje predviđa da razrješenje direktora policije pokreće skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu, a ne Vlada”, piše u Izvještaju Evropske komisije.

Kako se navodi, bivši direktor policije uložio je žalbu na odluku Vlade Upravnom sudu Crne Gore. Vlada je odlučila da razriješi direktora policije na osnovu “funkcionalne odgovornosti“. “Sud je u julu 2023. poništio odluku vlade i utvrdio da je odluka o razrješenju prekršila postojeće propise. Ubrzo nakon toga, Vlada je donijela novu odluku kojom ponovo prestaje mandat direktora policije, nakon čega je direktor policije podnio novu tužbu. Sud tek treba da odluči, ali je odbio kao neosnovan zahtjev za odlaganje izvršenja rješenja o razrješenju do donošenja pravosnažne pravne odluke”, konstatovano je u izvještaju Evropske komisije.

Sve su prilike da će sud ponovo donijeti istovjetnu odluku, jer je Vlada ponovo samoinicijativno smijenila Brđanina, bez skupštinskog odbora.

Međutim, prošle sedmice su u medijima isplivali izvodi iz tajnih komunikacija, koji ukazuju da je Brđaninu nuđeno da izabere stranu između klanova. Odbjegli policajac Ljubo Milović svojevremeno je sugerisao Brđaninu koju stranu da zauzme u ratu narko klanova, tvrde specijalni državni tužioci. Tužioci su, piše u spisima, tokom saslušanja Brđanina u svojstvu svjedoka, pokazali fotografije poruka što je Milović slao Radoju Zviceru označenom vođi kavačkog klana,  oktobru 2020. godine. “Bio sam sa Brđaninom i sugerisao mu koju stranu da zauzme”, navodi se u jednoj od njih.

Brđanin je, međutim, to negirao . Rekao je  specijalnom tužiocu da nije znao da njegove kolege istražuju, prate i snimaju Milovića zbog veza sa kriminalnim klanovima. U tom dokumentu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) navodi se da je nekadašnji čelnik policije kazao i da nikada nije provjeravao operativnu evidenciju tog kolege, koji je “imao jako dobra operativna saznanja” o stanju kriminaliteta u Crnoj Gori. Piše i da je Brđanin kazao da mu ovaj “nikada u razgovorima nije sugerisao na kojoj je on strani, ili koju bi stranu trebalo da zauzme”,

Tužioci navode i da su bivšem šefu crnogorske policije pustili snimak razgovora koji je vodio sa Milovićem, a koji je taj bjegunac proslijedio Zviceru. Brđanin  je rekao da nikada nije imao zaštićenu Skaj aplikaciju, ali je potvrdio da je vrlo vjerovatno da mu je Milović slao fotografije prepiske između bivšeg šefa Specijalnog policijskog odjeljenja Dragana Radonjića i sada uhapšenog policajca Petra Lazovića.

Istražne radnje tužilaca pokazale su i da je Ljubo Milović, iako mu se ime pominjalo u gotovo svim prepiskama koje su stigle iz Europola, već u januaru 2022. dobio nazad policijsku značku i motorolu. Četiri dana kasnije službeno oružje vraćeno je i njegovom kolegi Milanu Popoviću, takođe jednom od osumnjičenih pripadnika policijskog narko-kartela.

Šaranović tvrdi da  traži vraćanje „punog ugleda“ u rad Ministarstva unutrašnjih poslova. On je prvog radnog dana saopštio deset ključnih tačaka na kojima će biti baziran budući rad tog resora.

„Uspostavljanje efikasnog sistema provjere životnog stila policijskih službenika i zaposlenih u MUP-u. Takođe jedna od tačaka se tiče i potrebe za modernizacijom i digitalizacijom samog sistema. Misli se takođe i na dalji nastavak harmonizacije nacionalnog zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU. Takođe jedna od tačaka odnosi se i na potrebu sprovođenja principa pune transparentnosti u radu policije sa ciljem vraćanja punog ugleda u rad MUP-a i svih njegovih organizacionih jedinica a takođe tu je i borba protiv dezinformacija kako bi se ograničili efekti govora mržnje“, naglasio je on.

Pitanje je da li će se Brđanin uklopiti u njegovu misiju. Direktor policije se bira na konkursu, osim ako na Šaranovićev sto opet ne stigne rješenje Upravnog suda da se Brđanin vrati na posao.

 

Brđaninu Milović bio najbolji operativac

Prema tužilačkim spisima, Brđanin je tužiocu iznio i svoje lično mišljenje o Miloviću – da je, dok je radio u kotorskoj policiji, “bio jedan od najsposobnijih operativaca i najhrabrijih službenika koji su donosili jako važne operativne podatke”.

Nabrojao je niz restorana i kafića širom Crne Gore u kojima se srijetao sa Milovićem nakon što je postavljen za šefa crnogorske policije.

“Naveo je da je sa Ljubom Milovićem, u periodu od kraja 2020. do marta 2021. godine, komentarisao kadrovska rješenja Vlade Crne Gore i Uprave policije…”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo