Povežite se sa nama

MONITORING

Raj za organizovani kriminal

Objavljeno prije

na

Početkom maja sa velikom pompom Interpol širom svijeta objavio je hapšenje 24-godišnjeg Bojana Vučkovića za koga je rečeno da je „osumnjičeni pripadnik Pink Pantera, međunarodne bande kradljivaca nakita”. Vučković je uhapšen 4. maja tokom kontrole na srpsko-crnogorskoj granici – saopšteno je iz Liona, sjedišta Interpola. Austrijska policija je za Srbinom raspisala potjernicu zbog sumnje da je učestvovao u pljački zlatare u Beču, novembra 2008.   Vučković je zvanično identifikovan u saradnji policija Crne Gore, Srbije i Austrije i uz pomoć radne grupe specijalno oformljene u Interpolu da traga za članovima organizacije Pink Panter.

Banda Pink Panter osumnjičena je za niz pljački draguljarnica širom svijeta. Procjenjuje se da su u proteklih desetak godina ukrali nakita vrijednosti veće od 250 miliona eura.

„Hapšenje Vučkovića pokazuje svu prednost razmjene bitnih podataka širom svijeta, posebno u potrazi za bjeguncima”, rekao je izvršni direktor Interpola Žan-Mišel Lobotin. Interpol zato čestita Crnoj Gori, austrijskim i srpskim vlastima na naporima i saradnji koja je dovela do ovog hapšenja.

Vučkovićevo hapšenje, iako nije od posebnog značaja za djelovanje Pink Pantera u Zapadnoj Evropi, predstavlja, po pisanju uglednog njujorškog magazina Njujorker, još jednu pobjedu u nečemu što predstavlja PR kampanju crnogorske vlade. Vlada u Podgorici koristi hapšenja trećerazrednih kriminalaca kao dokaz da ova zemlja tijesno sarađuje sa međunarodnim institucijama, smatra novinar Njujorkera Dejvid Semjuels.

Veliki publicitet koji je dobilo ovo hapšenje, po svemu sudeći tvrdi američki novinar, beznačajne ličnosti, podsjeća na hapšenje Vladimira Lekića, osumnjičenog da pripada Panterima. Lekića je u rodnom Cetinju uhapsila 14. juna 2009. crnogorska policija pod optužbom da je opljačkao juvelirnicu u Frankurtu pet godina ranije, primijetio je Semjuels. Lekić je optužen da je ukrao satove u vrijednosti od 1,4 miliona dolara.

 

Semjuels bi trebalo da bude pouzdan izvor. Tokom proteklih godinu dana razgovarao je sa 17 detektiva u 10 država koji pokušavaju da uđu u trag Panterima. Dane je provodio i u Srbiji i Crnoj Gori, putujući naširoko po njima i razgovarajući sa osobama koje bi trebalo da imaju dosta informacija o savremenim hajducima.

Semjuels navodi izjavu Dejana Đurovića, šefa Interpolove kancelarije u Podgorici, po kome Crna Gora zvanično traga za 232 odbjegle osobe koje su na Interpolovim potjernicama za zločine uključujući kriminalno udruživanje, trgovinu drogom i prevare. Međutim, po američkom reporteru, Crna Gora je širom svijeta poznata kao bezbjedni raj za balkanske kriminalce, italijanske šefove mafije i raznoliku skupinu drugih odbjeglih osoba kao što je Taksin Šinavatra, bivši premijer Tajlanda, koji je nedavno postao građanin Crne Gore da bi izbjegao izručenje u domovinu.

Semjuels piše kako bi neki cinik mogao da primijeti činjenicu da, iako je Crna Gora tokom posljednje dvije godine hapsila po jednog pripadnika Pantera nižeg ranga godišnje, mafijaški šefovi u ovoj zemlji nastavljaju svoje operacije ubistava, trgovine ljudima i drogom neometani od vlasti.

„Neki još veći cinik”, nastavio je Semjuels, ,,mogao bi da doda kako premijer Crne Gore Milo Đukanović, nastavlja da ignoriše zahtjeve italijanskih tužilaca koji žele da ga ispitaju u vezi optužbi za organizovanje prstena krijumčarenja cigareta, vrijednog više milijardi dolara, od koga se obogatila cijela zemlja, počevši od njegove porodice.”

U prilog toga autor je u opširnom članku u Njujorkeru naveo izvještaj koji je 2005. sačinila D.I.A jedinica za borbu protiv mafije pri italijanskoj federalnoj policiji. Prema tom dokumentu, crnogorsko gostoprimstvo prema organizovanom kriminalu toliko je srdačno da zaslužuje poređenje sa legendarnim gusarskim rajem Tartugom.

„Najpohlepniji crnogorski pirat, prema ovom izvještaju, jeste Milo Đukanović koji je u posljednjih 18 od ukupno 19 godina bio premijer ili predsjednik Crne Gore. U tom izvještaju Đuzepe Šelzi, tužilac iz Barija, optužuje Đukanovića da je ‘unapređivao, vodio, uspostavio i učestvovao u udruženju mafijaškog tipa,’ pretvorivši Crnu Goru u ‘raj za ilegalnu trgovinu'”, naveo je reporter Njujorkera.

Semjuels podsjeća da je pomenuti policijski izvještaj krcat zapanjujućim podacima, uključujući i izvode iz 20-tomjesečnih snimaka telefonskih razgovora između Đukanovića i, kako se navodi, njegove prijateljice. Ton tog izvještaja je optužujući, smatra američki novinar.

„Milo Đukanović je bio apsolutno svjestan šta se događa u Crnoj Gori,” navodi se u dokumentu. „Bio je svjestan pošto je u to bio umiješan, i imao direktan interes u tome. Lično je bio svjestan velike sume novca, u devizama, dobijene od ilegalne trgovine duvanom kojom se bavio italijanski organizovani kriminal. Njegova gramzivost za bogatstvom učinila ga je toliko neprincipijelnim da je počeo da podsjeća na saradnike kriminalaca. Otišao je toliko daleko da je obezbijedio zaštitu bjeguncima za kojima traga Italija, zanemarujući najosnovnije zakonske norme. On je to učinio kroz državni aparat,” citiran je dokument.

Đukanovićeve djelatnosti su donijele impresivne profite, navedeno je u članku u Njujorkeru. Između 1994. i 2002, tvrdi se u izvještaju D.I.A., šveceri su koristeći velike motorne čamce, slali približno milijardu cigareta mjesečno iz crnogorskih luka na istočnu obalu Italije. U Italiji te cigarete mafijaški sindikati su prodavali preko kompanija koje su imale bankovne račune u Švajcarskoj, Lihtenštajnu i na Kipru.

Semjuels navodi i da je 2006. Ratko Knežević, bivši crnogorski diplomata u Vašingtonu, napisao elaborat o švercerskim aktivnostima te zemlje. Bio je to njegov magistarski rad na Londonskoj školi za ekonomiju. Prema njegovoj analizi, krajem 1990-ih, „crnogorske vlasti su zarađivale oko 700 miliona dolara godišnje od ilegalne trgovine cigaretama.”

„Bila je to najgore čuvana crnogorska tajna”, izjavio je Knežević u jednom prošlogodišnjem intervjuu, dodajući kako je on „kao Đukanovićev savjetnik i šef Crnogorske trgovinske misije u SAD, naravno, znao još više”. Knežević je tom prilikom sugerisao i da je ubijeno najmanje sedmoro ljudi povezanih sa trgovinom.

Semjuels je prošlog avgusta u razgovoru sa oficirom za vezu sa Interpolom u Podgorici pitao zbog čega je trebalo toliko vremena da Lekić bude uhapšen. „Da je Njemačka poslala ove dokaze ranije, mi bi ga ranije i uhapsili,” odgovorio je crnogorski policajac dodajući da je Lekić bio, prema Interpolovoj bazi podataka, jedan od najmanje aktivnih Pantera.

Kada je reporter sugerisao oficiru za vezu sa Interpolom da je Lekićevo hapšenje povezano sa zahtjevom Crne Gore da bude primljena u Evropsku uniju, ovaj je klimnuo glavom. „Prijem je veoma važna stvar za nas”, kazao je on.

Reporter je razgovarao sa obavještajnim funkcionerima u susjednoj zemlji koji su dobro upoznati sa švercom duž jadranske obale. Istočnu i Zapadnu Evropu, kazao mu je jedan od tih zvaničnika, povezao je kriminal. „Motorni čamci odlaze i za 40 minuta heroin je u Italiji”, objasnio je on. „Lanac posla za transportovanje droga u Italiju imao je veoma snažne veze sa politikom i policijom.”

Drugi zvaničnik je Semjuelsu kazao da su ukradeni dragulji i satovi u akcijama Pantera nedavno pronađeni u albanskom gradu Lješu. Kriminalci širom Balkana, dodao je taj zvaničnik, tijesno sarađuju. Crnogorski kriminalci koji djeluju u Zapadnoj Evropi mogu da računaju na grupe italijanske mafije za pomoć i zaštitu.

Italijanski kriminalci investiraju velike sume novca u Crnu Goru i ostale balkanske države. U jednom trenutku na desetine vođa italijanske mafije za kojima je bila raspisana potjernica slobodno su živjeli u Crnoj Gori. Tu situaciju je čak i Vlada u Rimu konačno smatrala nepodnošljivom.

Mada se balkanske bande nisu formalno sjedinile sa mafijaškim sindikatima, rekao je drugi zvaničnik, „informacija koju mi imamo pokazuje da postoji saradnja i uzajamno djelovanje”. Drugim riječima, balkanske bande ugrađuje mafiju u svoje poslove, u zamjenu za logističku podršku i zaštitu od policije i sudija. „To je odnos zasnovan na partnerstvu”, iznio je taj bezbjednosni zvaničnik.

 

Njujorker – ozbiljno novinarstvo

Magazin Njujorker su u februaru 1925. pokrenuli novinari Harold Ros, koji je ranije radio za humoristički časopis Džadj (Sudija) i ugledni magazin Lajf, i njegova supruga Džejn Grant, reporter Njujork tajmsa.

Tokom početnik mukotrpnih godina izlaženja magazin je predstavljao kosmopolitsku emancipiranost. Njujorker ne izdajemo za stare dame iz duboke unutrašnjosti, poručio je Ros. Kasnije, mada nikada nije izgubio smisao za humor, Njujorker je postao prvorazredni forum za ozbiljno novinarstvo i beletristiku.

Njujorker je u 2009. imao preko milion pretplatnika i uprkos svom imenu čitan je širom Sjedinjenih Američkih Država, pa je 53 odsto njegovog tiraža odlazilo na vodećih deset gradskih područja u zemlji. Prema anketama, prosječna starosna dob čitalaca magazina je 47 i oni uveliko dolaze iz bolje stojećih porodica u SAD.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

OSUJEĆEN PLAN VLADE DA SA 6,3 MILIONA POMOGNE TOMISLAVA ČELEBIĆA I ĐUKANOVIĆEV UDG: Tajna poništenog tendera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo prosvjete namjeravalo je da po duplo većoj cijeni od planirane kupi dio hotela Verde u vlasništvu Tomislava Čelebića, za potrebe novog studentskog doma. Tik do Đukanovićevog univerziteta, čiji bi ga studenti takođe koristili. Plan je zamalo i uspio. Ugovor o kupoprodaji je potpisan, ali je u zadnjem trenu, a nakon pitanja Monitora, Vlada donijela  odluku o poništenju tog posla

 

 

Zamalo se desilo. Ministarstvo prosvjete je imalo namjeru da po duplo većoj cijeni od planirane kupi dio hotela Verde u vlasništvu Tomislava Čelebića za potrebe novog studentskog doma. Za studente državnog i privatnog, Đukanovićevog univerziteta. Ugovor o kupoprodaji je potpisan prethodne sedmice, ali je u zadnjem trenutku, a nakon pitanja Monitora o zakonitosti ove kupovine, Vlada donijela  odluku o poništenju tendera.

Da je Vlada je od kompanije Čelebić City kupila objekat  nedaleko od Univerziteta Donja Gorica (UDG), saopštila je ministarka prosvjete, nauke i inovacija  Anđela Jakšić-Stojanović na konferenciji za štampu koja je upriličena krajem septembra. Ona je tada kazala da je cijena objekta 6,3 miliona eura i da će u narednih deset do 15 dana  biti na raspolaganju za smještaj studenata.

Na tenderu koji je Ministarstvo prosvjete raspisalo za kupovinu novog studentskog doma, određena je vrijednost nabavke od 2.975.206 eura. Jedini ponuđač Čelebić City, ćerka firma kompanije Čelebić  nudi cijenu od 6.290.500 eura, koju Ministarstvo prihvata iako je duplo veća od one koju su propisali nabavkom. Na pitanje Monitora –  da li je time prekršen Zakon o javnim nabavkama, iz Ministarstva nijesmo dobili odgovore u roku koji smo tražili. Umjesto toga, stigla je vijest o poništavanju tendera. A odgovori su nam proslijeđeni dan kasnije, pred samo zaključenje broja.

Monitor je pitanja Ministarstvu poslao u srijedu u 9:46. Istog dana, u 16:33 h, na sajtu Crnogorske elektronske javne nabavke (CeJN) objavljena je  odluka o postupku poništenja javne nabavke. Koju je, tog dana, potpisala ministarka Jakšić-Stojanović.

U obrazloženju odluke se navodi da je Vlada, na sjednici 30. oktobra, usvojila  zaključak kojim van snage stavlja zaključak od 3. oktobra, kada se saglasila sa ovom kupovinom.

Zvanično obrazloženje za poništenje tendera prilično je konfuzno. Navodi se tačka  Zakona o javnim nabavkama u kojoj se pominju slučajevi koji su izuzeti od primjene ovog zakona – kupovina ili zakup zemljišta, građevinskih objekata ili druge nepokretne imovine.  Onda se konstatuje da ovu tačku zakona nije moguće pravilno primijeniti, pa su se stekli uslovi da se primijeni član koji daje uopšteno mogućnost razloga za poništenje javne nabavke, koji glasi – postoje drugi razlozi utvrđeni ovim zakonom.

U zadnji čas dostavljenim odgovorima, Ministarstvo prosvjete  ima dodatno objašnjenje: ,,Nadležni organi su u završnoj fazi postupka utvrdili da je kupovina nepokretnosti – novog studentskog doma  izuzeta iz Zakona o javnim nabavkama (Član 14 stav 1 tačka 1), te predmetna kupovina nije mogla biti izvršena primjenom pravila nabavki ovog Zakona”.

Prema pouzdanim Monitorovim izvorima, ministarka Jakšić-Stojanović je nakon potpisivanja spornog ugovora sa Čelebić City,  upozorena da se radi o neispravnoj, nezakonitoj kupovini, te da bi jedna od nadležnih institucija mogla reagovati.

Posebno sporna smatrala se odluka u dijelu cijene. Zakon o javnim nabavkama navodi da je, između ostalog, neispravna ponuda u kojoj visina ponuđene cijene prelazi procijenjenu vrijednost nabavke.

Eksperti sa kojima je Monitor razgovarao ukazuju i da je sporno i to što je obeshrabreno učešće drugih ponuđača, jer je cijena predviđena tenderom bila duplo manja od one prihvaćene.

Ministarstvo prosvjete se u odgovorima poziva na to da su u samom postupku, posebno napomenuli da se procijenjena vrijednost  (2.975.206)  odnosi na 2024. godinu, a da  u slučaju da ponuda pređe tu cifru „neće biti odbijena, već proslijeđena Vladi i Ministarstvu finansija na dalje odlučivanje“.

Tvrde i da su radili u cilju ostvarivanja konkurentnosti.

„U momentu raspisivanja poziva se nije mogla predvidjeti veličina i kapacitet objekta, te se tom napomenom uticalo na ostvarivanje konkurentnosti“, navode u odgovorima Monitoru. Napominju i da je prije odluke urađena procjena vrijednosti objekta od strane sudskog vještaka, i da je veća od vrijednosti ponude.

Priča je formalno počela u aprilu ove godine kada je Vlada zadužila Ministarstvo prosvjete da sprovede nabavku prostora  za novi studentski dom u najbržem mogućem roku.

Ministarstvo je ekspresno u julu raspisalo tender. Izjavu naručioca(Ministarstva) o nepostojanju sukoba interesa, potpisuju ministarka i članovi tenderske komisije.

Jedini ponuđač – Čelebić City dobija maksimalni broj bodova, između ostalog i za udaljenost budućeg doma od Plavog dvora u Svetozara Markovića 87 i I faze Novog studentskog doma  kod Tehničkih fakulteta. U prevodu najviša ocjena je data zato što se, kako se navodi u odluci Ministarstva, budući dom nalazi na 4.900 metara razdaljine od pomenutih lokacija!

Maksimalni broj bodova je dobijen i zato što je budući dom udaljen svega 190 metara od UDG.

Kako je objekat izgrađen 2020, komisija je cijenila da nije potrebno dodatno ulaganje osim proširenja i opremanja kuhinje, te manje prilagođavanje soba za osobe sa invaliditetom. Ipak, procijenjeno je da će to koštati dodatnih 100.000 eura. Ne navodi se na čiji račun.

Ponuđač je u ponudi naveo da će dom biti spreman u roku od 30 dana od donošenja odluke.

Komisija Ministarstva prosvjete je utvrdila da se radi o četvorospratnoj zgradi sa podrumom, na zemljištu od 2.947 kvadrata. Objekat posjeduje 230 mjesta za smještaj studenata, 109 dvokrevetnih i četiri trokrevetne sobe. Ukupna površina soba sa kupatilima je 2.618 kvadrata, a  zajedničkih prostorija 888 kvadrata.

Na sajtu CeJN postoje dvije odluke o prihvatanju ponude Čelebić City, jedna od 18. septembra, a druga od 17. oktobra, nakon što je Vlada 3. oktobra odobrila ovu transakciju.

Ministarka Jakšić-Stojanović  21. oktobra potpisuje ugovor o kupoprodaji sa izvršnom direktorkom Čelebić City Milenom Brajović. Monitor je imao uvid u ovaj ugovor.

U odluci Ministarstva o kupovini navedeno je da je Čelebić u obavezi da dostavi dokaz o pravu svojine i List nepokretnosti iz kojeg je jasno vidljivo da ne postoji pravna smetnja za zaključivanje ugovora o prodaji. Ukoliko su upisane hipoteke, ponuđač je u obavezi da dostavi izjavu kojom garantuje da će izvršiti brisanje svih zabilježbi. Čelebić se izjavom od 21. avgusta obavezao da će predati uredan List nepokretnosti u roku od 30 dana od Odluke o izboru najpovoljnije ponude.

Međutim, u potpisanom ugovoru navedeno je niz hipoteka na predmetnoj nepokretnosti.  Jedna, iz 2018., iznosi čak 3,6 miliona eura. Povjerilac je Investiciono razvojni fond (IRF), sa zabranom opterećenja, otuđenja i izdavanja u zakup bez saglasnosti povjerioca.

I za ostale hipoteke, ukupno četiri, povjerilac je IRF. Hipoteka je iz novembra 2021.  u iznosu od 970.000 eura, sa rokom otplate 36 mjeseci, grejs period šest mjeseci. Jedna od hipoteka je u visini od milion eura, sa rokom otplate do kraja januara 2026., dok na posljednjoj od tih hipoteka nema iznosa, odnosno ne navodi se u ugovoru o prodaji.

IRF  je 11. oktobra dao saglasnost kompaniji Čelebić City za zaključenje ugovora o kupoprodaji i Pismo namjere o brisanju hipoteke, koje potpisuje izvršni direktor Fonda Nikola Tripković. Pod uslovom da se dio tranše kupoprodajne cijene od milion eura uplati na račun Fonda u cilju umanjenja glavnice kredita iz 2018. Kao i da se iz prve tranše kupoprodajne cijene izmire dospjele a neizmirene obaveze po kreditima preduzeća Čelebić koja imaju izloženost kod Fonda – Čelebić City, Čelebić, C&S Energy. Navodi se i da je dio kredita koji se vodi na kompaniju Čelebić izmiren, ali da za njega još uvijek nije izvršeno brisanje hipoteke.

U potpisanom ugovoru se navodi da će Ministarstvo prosvjete platiti kompaniji Čelebić City 7,5 miliona eura (iznos sa uračunatim PDV-om). Dio od 3,6 miliona eura najkasnije u roku od sedam dana. I to tako što će milion eura biti uplaćeno IRF-u u cilju obaveza prema Čelebićevom kreditu iz 2018., a ostatak od 2,6 miliona na račun Čelebić City. Ostatak novca od 3,9 miliona, kompaniji je trebalo da se uplati najkasnije do kraja januara 2025.

Zanimljivo je da je notar kod koga je potpisan ovaj ugovor upozorio kupca, Ministarstvo prosvjete, na dostupne mjere osiguranja u svrhu obezbjeđenja svojih prava, mjere upisa zabilježbe i ugovornom kaznom za kašnjenje prodavca u realizaciji obaveza. U ugovoru se navodi da  Ministarstvo prosvjete ,,izričito izjavljuje da ne želii ugovaranje takvih mjera obezbjeđenja”, te da pristaje na sve rizike i posljedice u vezi sa tim.

U odgovorima koje su dostavili Monitoru, iz Ministarstva ukazuju da je uobičajeno da je u svakom postupku prometa nepokretnosti obaveza prodavca  da prije primopredaje objekta isti oslobodi opterećenja i hipoteka. „U konkretnom postupku ponuđač je izjavom garantovao da će prije potpisivanja ugovora dostaviti dokaz izdat od strane zajmodavca kojim će se garantovati uklanjanje predmetne hipoteke, što je i učinjeno”, tvrde.

Posljednje naše pitanje upućeno ministarstvu bilo je – Budući studentski dom nalazi se neposredno pored UDG, dok je od državnih univerziteta udaljen pet kilometara. Da li se na ovaj način obezbjeđuje smještaj za studente privatnog univerziteta, čiji su vlasnici Čelebić, Milo Đukanović, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić, a na kojem je ministarka prosvjete vandredna profesorica, dekanka jednog od fakulteta i direktorica studijskog programa?

,,Naglašavamo da ministarka Jakšić-Stojanović nijednim postupkom u svom dosadašnjem radu na čelu Ministarstva nije favorizovala UDG, ali ni druge univerzitete ili visokoškolske institucije u Crnoj Gori. U tom smislu, ni data aluzija u postavljenom pitanju nema činjenično uporište, pa je ne bismo dodatno komentarisali”, odgovorili su iz Ministarstva prosvjete.

Poništeni tender govori dovoljno.

Predrag NIKOLIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORUPCIONAŠKA AFERA MOŽURA NA SUDU U ŠPANIJI: Fersa štiti Đukanovića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karlas Kol Palau – direktor španske konsultantske firme CESF Partners S.L.U. i jedan od prvobitnih posrednika nekadašnjeg španskog koncerna Fersa Energias Renovables (sada Audax Renovables) za projekat Vjetroelektrane Možura u Crnoj Gori je pokrenuo tužbeni zahtjev pred Osnovnim sudom u Barseloni 5. juna 2023. Nakon razmatranja spisa, sud u Barseloni je 15. marta ove godine odobrio pokretanje procesa. Početak građanskog suđenja je zakazan za 15. januar 2025

 

Nakon dužeg zatišja i maratonskog izviđaja Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) koji traje još od novembra 2017.godine, Afera Možura je opet aktuelna. Ali,  tamo odakle je sve krenulo – u Barseloni, Španija.  Karlas Kol Palau – direktor španske konsultantske firme CESF Partners S.L.U. i jedan od prvobitnih posrednika nekadašnjeg španskog koncerna Fersa Energias Renovables (sada Audax Renovables) za projekat Vjetroelektrane Možura u Crnoj Gori je pokrenuo tužbeni zahtjev pred Osnovnim sudom u Barseloni 5. juna 2023.godine. Kol Palau traži nadoknadu štete i gubitaka u visini od 75 miliona eura od Audax Renovables (kotiranog na španskoj berzi) zbog koruptivnih mahinacija sa projektom izgradnje VE Možura. Nakon što je Kol Palau preko advokata iznio optužbe i prateću dokumentaciju (u koju je naš list imao uvid), Audax je 30. oktobra prošle godine poslao odgovor na optužbe negirajući ih. Nakon razmatranja spisa, sud u Barseloni je 15. marta ove godine odlučio da postoji osnov sumnje za iznesene optužbe i odobrio pokretanje procesa. Početak građanskog suđenja je zakazan za 15. januar 2025.

Osim Kol Palaua, i njegov bivši crnogorski partner Vladimir Vanja Popović je 28. avgusta ove godine podnio krivičnu prijavu protiv Audax-a španskoj Nacionalnoj komisiji za tržište (Comision Nacional del Mercado de Valores -CNMV), koja vrši regulaciju finansijskog tržišta i kompanija na berzi, i specijalnom tužiocu za korupciju i organizovani kriminal. Popović je optužio Audax za prevaru Audax-ovih (Fersinih) akcionara, zloupotrebu položaja, organizovanje kriminalne grupe, podmićivanje državnih funkcionera (u Crnoj Gori), utaju poreza i međunarodnu korupciju.

Kol Palau i Popović su očigledno potražili pravdu u Španiji nakon jalove pravne bitke u Crnoj Gori pokrenute još 2012. Oni su pred Osnovnim sudom u Podgorici tražili da im Audax nadoknadi obećane honorare od po 800 hiljada eura uz pripadajuće kamate shodno ugovoru i obimnoj prepisci između tadašnjih predstavnika Ferse i njih. Iznos se odnosi na dugogodišnje posredovanje kod crnogorskih vlasti u ime Ferse.

Međutim, sud je pravosnažnom odlukom od 2. februara 2023. godine odbio njihov zahtjev kao neosnovan i pored velikog broja dokumenata koji su oštećeni predali sudu, uključujući i šemu isplate sa svim ciframa i imenima. Popović je pred Vrhovnim sudom kasnije podnio zathjev za reviziju upitne presude sudije Katarine Peković – koja je nakon toga postala zastupnik CG pred Sudom za ljudska prava u Strazburu.

Kol Palau će na sudu u Španiji sada moći da predstavi i spise podgoričkog Osnovnog suda i ispostaviće se lažno svjedočenje na sudu direktorke Audax-a Ane Isabele Lopez. U obrazloženju presude, potvrđene i na Višem sudu, sudija Katarina Peković se 54 puta poziva na ugovor između Ferse i nepostojeće BWP Europe Consulting (BWP EC) sa kojom je, po riječima direktorke Lopez, Fersa imala ugovor – iako ga nije prezentirala sudu. Sa Vladimirom Popovićem i Kol Palauom navodno nisu imali ništa i ne znaju o njima ništa iako su se godinama dopisivali preko ovlašćenih predstavnika kompanije.

Međutim, iz dopisa španskih vlasti, koji je Osnovnom sudu u Podgorici tokom trajanja suđenja stigao preko međunarodne pravne pomoći i Ministarstva pravde Crne Gore, sudija Peković je obaviještena da BWP Europe Consulting nikada nije registrovan kao privredno lice u Kraljevini Španiji, niti je kao takvo ikada postojalo. Ovaj dopis španskih vlasti je sudija Peković jednostavno ignorisala i presudila u korist krivokletnika.

Vladimir Popović ističe da je sav problem i epilog nastao zato što on i Kol Palau nisu htjeli zažmuriti i učestvovati u korupciji.

Sve je počelo 2006.godine kada je Hoze Maria Roher, predsjednik upravnog odbora Ferse, dostavio Pismo namjere za istraživanje vjetrova i gradnju vjetroelektrana crnogorskoj Vladi. Šemu isplate posrednicima (sa imenima i ciframa) je direktorica Fersa Montenegro Milena Popović poslala email-om 15. decembra 2007. god. uz ugovor od 9. novembra 2007. Na šemi su se našle i dvije osobe koje, pravno gledano, nisu smjele biti na njoj. Roher je trebao primiti dva miliona, što je bio vidni konflikt interesa. Druga osoba je bio dugogodišnji crnogorski sindikalni zvaničnik i otac Milene- Danilo Popovic (koji nije imao nikakve veze sa projektom i kome je sljedovalo četiri miliona). Danilo Popović je naknadno javno negirao da ima ikakve veze sa šemom isplata.

U Španiji je Fersa je okačila lažnu objavu svojim akcionarima da će graditi 100MW (umjesto stvarnih  46MW) u CG dok su provizije obracunate u vrijednosti od 100 hiljada eura po 1 MW kako je i specificirano u ugovoru od 9. novembra. Direktorka Milena Popović je trebala dobiti 800 hiljada eura po istoj šemi.

Vladimir Popovic i Carles Col su tada izrazili sumnju da se radi o korupciji i podmićivanju državnih(og) funkcionera mimo španske „ugradnje“ od dva miliona. Vladimir Popović je u pismu od 21. marta 2008. poručio da se povlači iz takvog (koruptivnog) posla, a kasnije i Kol Palau, što dovodi do prestanka isplate za posredničke usluge od strane Ferse.

Fersa je ipak juna 2010. potpisala sa Vladom CG ugovor o koncesiji za vjetroelektranu. Država je obećala subvencionirati projekat sa 115.3 miliona u toku 12 godina i kojim će EPCG morati kupovati struju od VE Možura tada po cijeni tri puta većoj od tržišne. U posao je ušao i prijatelj državnog vođe Mila Đukanovića – Tomislav Čelebić koji dobija jedan posto akcija u tada registrovanoj firmi Mozura Wind Park (MWP) DOO.

Izgradnja VE Možura nije počela zbog dotadašnjih talasanja. Fersa je kasnije obavijestila Vladu da prodaje Mozura Wind Park (MWP). Po saznanju da se razgovara o prodaji Vladimir Popović u martu 2015. je poslao pismo Delegaciji EU u CG u kome Albertu Kamarati prijavljuje sumnju u nelegalnost ovog posla (moguće pranje novca, organizovani kriminal i korupcija) i moli EU da se uključi u priču.

Fersa je februara 2015. potpisala ugovor o prodaji MWP sejšelskoj offshore firmi Cifidex osnovanoj svega godinu i po ranije sa osnivačkim kapitalom od jednog američkog dolara i bez ikakog iskustva u predmetnoj djelatnosti. Ugovor je pretrpio pet izmjena i finaliziran je decembra 2015. kada Cifidex postoje vlasnik MWP i koncesije. U tužbi Kol Palau navodi da je Fersa nezakonito prodala akcije i ustupila koncesiju vrijednu 115.3 miliona eura.

U odgovoru koji je Audax (bivša Fersa) dostavio 30.oktobra prošle godine i do kojeg je ovaj list došao nakon pisanja španskih medija, tvrdi se da je „istina je da je Vlada CG odobrila prijenos ugovora o zakupu zemljišta (na brdu Možura) u korist Enemalta P.C.L. (Dokument br. 23)“. Međutim, Audax tvrdi da za „ustupanje ugovora o koncesiji, čiji je predmet potpuno drugačiji (od zakupa zemljišta)… nije zatraženo odobrenje“ jer su smatrali da to nije potrebno. Naveli su i da ne postoji nikakav dokument kojim se proglašava prodaja akcija Cifidexu i ustupanje koncesije ništavnom. Izjava Audax-a da mu nije bila potrebna dozvola Vlade CG za prijenos koncesije navodi na sumnju da se radi o zaštiti deklarativno neznavenog Đukanovića i njegovih ministara.

Crnogorski Zakon o koncesijama (član 52) je jasan. Navodi se da ugovor o koncesiji se može prenijeti na drugog koncesionara uz prethodnu saglasnost koncedenta (u ovom slučaju Vlade CG) ako novi koncesionar ispunjava najmanje iste uslove kao i raniji koncesionar – što nije bio slučaj sa Cifidex-om sa kapitalom od jednog dolara. O ugovoru sa Cifidex-om ni Vlada ni Đukanović nisu obavijestili javnost već su svo vrijeme plasirali priču da se pregovara sa državnom firmom Enemalta o prodaji MWP i prijenosu koncesije. Fersa je u novembru 2015. finalizirala svojih 99% akcija MWP za 2.9 miliona dok je Đukanovićev prijatelj Čelebić za svojih 1% dobio 650 hiljada (preko 22 puta više od cijene akcije koja je plaćena Španicima).

Kasnije će nadležna ministarka ekonomije Dragica Sekulić izjaviti da je za Cifidex saznala iz štampe. Premijer Đukanović je rekao da nije „ni našao za shodno da reaguje, jer iza toga stoji samo destrukcija koja se medijski sistematski spinuje”. Dodao je da je sve u tom postupku urađeno „besprijekorno zakonito“.

Dvije sedmice nakon što je Cifidex kupio MWP za ukupno 3.55m iste akcije je prodao Enemalti za 10.3m – gotovo tri puta više nego je platio Cifidex. Novac za kupovinu akcija MWP je, prema tvrdnjama agencije Reuters, obezbijedio Jorgen Fenek, optužen za organizaciju ubistva malteške novinarke Galicije 2017., preko svoje kompanije 17 Black Limited iz Dubaija. Novac je prebačen Cifidexu od oko tri miliona eura u novembru 2015. prije kupovine akcija. Nakon što je Enemalta platila 10.3m Cifidex-u, Cifidex je u nekoliko isplata poslao natrag u Dubai posuđenih tri miliona eura i još 4.6 miliona eura od „akcijskog profita“. To odgovara cifri od 100 hiljada po instaliranom MW (ukupno 46MW) koje je ranije, može se pretpostaviti, Fersa trebala platiti vrhu države preko Danila Popovića i njegove ćerke Milene. Dok SDT ćuti, ostaje da se vidi šta će proces u Španiji učiniti da se rasvijetli ova afera.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ NAČELNIKA GENERALŠTABA ZORANA LAZAREVIĆA: Politizacija bez pauze

Objavljeno prije

na

Objavio:

U priču o smjeni Lazarevića  uključili su se  i vlast i opozicija.   Opozicija  pokušaj smjene Lazarevića interpretira kao  namjeru prvenstveno struktura bivšeg Demokrtskog fronta da preuzmu komandovnje vojskom, što vlast negira. Milatović insistra da se radi o pokušaju politizacije vojske, a njegovi oponenti da predsjednik preko Savjeta pokušava  da utvrdi svoju poziciju uoči  pregovora za formiranje vlasti u Podgorici

 

Sjednica Savjeta za odbranu i bezbjednost, održana krajem prethodne sedmice, zbog pisma načelnika generalštaba (GŠ) Zorana Lazarevića članovima vrhovne komande, u kom je  optužio ministra odbrane Dragana Krapovića za „djelovanje koje šteti Vojci Crne Gore i urušava njenu borbenu gotovost“, okončana je – pauzom.

“Današnja sjednica Savjeta za odbranu i bezbjednost je pauzirana, i biće nastavljena kad to dozvole agende članova Savjeta”, saopšteno je iz kabineta predsjednika države Jakova Milatovića. Milatović je zaslužan za pauzu u slučaju Lazarević, višemjesečnom sukobu na relaciji ministar odbrane – načelnik generalštaba, ali i sukobu unutar samog Savjeta za odbranu.

Predsjednik je  ponovo na Savjetu odbio da podrži Lazarevićevu smjenu, na kojoj već duže instistira ministar Krapović. Premijer Milojko Spajić i predsjednik parlamenta Andrija Mandić podržavaju Krapovićev predlog.

Milatović je navodno na posljednjoj sjednici tražio  da se „spusti lopta“, i da Krapović odustane od zabrane koju je postavio Lazareviću vezano za aktivnosti u inostranstvu. Krapović je odbio da povuče  odluku, insistirajući da se ponaša u okviru nadležnosti.

Sukob na relaciji Krapović – Lazarević kulminirao je nakon što je načelnik generalštaba saopštio da mu je ministar zabranio aktivnosti u inostranstvu. Lazarević je to nazvao atakom na njegovu oficirsku čast i dostojanstvo, a zabrana je bila i jedan od povoda njegovog pisma članovima Savjeta.

„Ubijeđen sam da Krapović i neko još uz njega smišljeno urušava sistem odbrane države… Razlog pisanja pisma je što se on miješa u komandovanje vojskom i preuzima nadležnost Savjeta i moju. Drugi razlog je jer mi je zabranio odlazak u inostranstvo, na konferencije vojnog komiteta EU i jednog tijela NATO-a, tako da će prvi put u višegodišnjem trajanju ovih tijela, stolica Crne Gore ostati prazna. To je slučaj bez presedana i bruka za državu Crnu Goru, i ja o tome neću da ćutim”, naveo je Lazarević u pismu.

U službenoj zabilješci koju je dostavio Savjetu za odbranu i bezbjednost, obrazlažući svoju odluku o zabrani Lazarevićevih aktivnosti u inostranstvu, ministar odbrane tvrdi da je Lazarević u septembru, tokom učešća na sastanku NATO Vojnog komiteta u Pragu,  negativno govorio o radu Vlade, nekim članovima Savjeta za odbranu i bezbjednost, te političkoj situaciji u Crnoj Gori. Krapović tvrdi da je Lazarević tako izašao iz svojih nadležnosti. Lazarević je te navode negirao.

Prije kulminacije sukoba, činilo se da će smjena Lazarevića proteći kao i neke od ranijih smjena oficira na tim pozicijama, bez medijske pompe. Tako se odigrala smjena načelnika GŠ nakon pada vlasti Demokratske partije socijalista, u vrijeme kada je Milo Đukanović bio na čelu Savjeta za odbranu, a avgustovski pobjednici preuzeli dva mjesta u tom tijelu.

Ministarka odbrane Olivera Injac tada je smijenila  petanestak oficira, među kojima i tadašnjeg načelnika GŠ Dragutina Dakića . Smijenjeno je još dvanaest oficira ranga od majora do brigadnog generala, i dvojica podoficira, takođe uz obrazloženje da su ispunili uslove za penziju. Nezvanično, govorilo se da  ministarka “raščišćava”  ono što je u svom mandatu napravio bivši ministar odbrane iz redova DPS Predrag Bošković, koji je navodno protivzkonito i vanredno unaprijedio veliki broj pripadnika vojske. Injac je tada saopštila da je u 2020. bilo unaprijeđeno  175 vojnih lica, a od toga “nevjerovatnih 131 vanredno unaprijeđenih”.  Među njima u oktobru 2020.  vanredno je unaprijeđen u čin brigadnog generala i Zoran Lazarević.

Smjena petnestak oficira prošla je bez većih problema. Milo Đukanović, prvo nije prihvatio smjenu Dakića, pozivajući se na proceduralne propuste u načinu na koji je smjena obavljena, ali je nekoliko mjeseci kasnije, na proljeće 2021. prihvatio tu odluku. Umjesto Dakića za načelnika GŠ tada je izabran brigadni general Milutin Đurović, na predlog tadašnje ministrice Injac.

Ministar Krapović je predložio smjenu Lazarevića u avgustu ove godine, uz obrazloženje da je potrebno podmlađivnje VCG, te da je Lazarević ispunio uslove za penziju u skladu za Zakonom o vojsci.  Milatović nije prihvatio predlog, uz ocjenu da predlog za smjenu Lazarevića nije dovoljno obrazložen.

Lazarević je ispunio uslove za penziju ove godine, ali mu je prema odluci Filipa Adžića produžena služba do 2025.  Adžić je bio koordinator tog sektora  u vrijeme manjinske vlade Dritana Abazovića, a nakon smjene ministra odbrane Raška Konjevića, koji je Lazarevića i predložio za načelnika GŠ u junu 2022.  Taj izbor  prihvatili su Abazović, tada premijer i Đukanović kao predsjednik države i Savjeta.

Krapović  je za poziciju načelnika GŠ planirao pukovnika Miodraga Vuksanovića. Vuksanović je nacionalni predstavnik Crne Gore u sjedištu NATO-a u Monsu pri Savezničkoj komandi za operacije (ACO). Završio je Vojnu akademiju u Beogradu, Komandno-štabnu školu u SAD 2011. i Školu nacionalne odbrane u SAD 2016.  O njegovom izboru se nije stiglo ni raspravljati.

Priča o smjeni Lazarevića i potencijalanom izboru novog načelnika GŠ odigravala se paralelno sa sukobom Milatovića i Spajića, koji se prelio i na rad Savjeta za odbranu, čije sjednice su više puta bile predmet spora i odgađanja.

Lazarević je početkom septembra  uputio pomirljivo pismo Milatoviću, tražeći od njega da prihvati Krapovićevu odluku. U pismu je saopštio  da je 35 godina časno službovao, da ne želi da bude teret nikome, te da smatra da VCG ne treba da bude u fokusu zbog političkih prepucavanja.  No, već narednog mjeseca,  sukob načelnika GŠ i ministra odbrane rasplamsao se u medijima, a potom stigao i do pravosuđa.

Lazarević je podnio  tužbu Osnovnom sudu u Podgorici protiv Krapovića zbog diskriminacije. Ministar odbrane je  informisao vrhovnog držvnog tužioca Milorada Markovića  o “saznanju o vršenju nezakonitih radnji od strane načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore, brigadnog generala Zorana Lazarevića”.   Krapović je u javnost izašao i sa detaljima navodne zloupotrebe vojnog transporta u privatne svrhe od strane Lazarevića.

U priču su se uključili i vlast i opozicija. Pitanje načelnika GŠ postalo je   tema i partijskih saopštenja.  Opozicija pokušaj smjene Lazarevića interpretira kao  namjeru nove vlasti, prvenstveno strukutra bivšeg Demokrtskog fronta da preuzme komandovanje vojskom. Vlast to negira. Milatović tvrdi da se radi o pokušaju politizacije vojske koji on neće dozvoliti.  Njegovi oponenti tvrde da Milatović tako pokušava i da utvrdi svoju poziciju uoči  pregovora za formiranje vlasti u Podgorici.

Politizacija Vojske, međutim,krenula je mnogo ranije. Analitičar geopolitike i general u penziji Blagoje Grahovac tvrdi da su od 2006. godine svi generali u crnogorskoj vojsci unapređivani protivzakonito po potrebi DPS-a. “Iz toga su se izrodile posljedice koje danas trpimo”, kaže Grahovac.

On smatra da Lazarevića treba udaljiti sa dužnosti, “a odgovorna vlast bi trebalo da pokrene prekršajni i krivični postupak protiv bivšeg ministra odbrane Predraga Boškovića, koji je potpuno inficirao biće Vojske Crne Gore”.

Lazarević je, prema informacijama Monitora, dva puta vanredno napredovao, u čin potpukovnika i u čin brigadnog generala.

Prije 13 godina, Ranko Krivokapić,  dok  je bio predsjednik Skupštine i član Savjeta za odbranu i bezbjednost,  usprotivio se predlogu tradašnjeg ministra odbrane Bora Vučinića (DPS) da Lazarević bude vanredno unaprijeđen u čin brigadnog generala.

Vučinić je  2011.  Savjetu predložio vanredna unapređenja Lazarevića,  pukovnika Rifeta Kosovca i kapetana bojnog broda Rajka Bulatovića, tadašnjeg komandanta Mornarice VCG, iako niko od njih nije, kako su pisali mediji, ispunjavao formalne uslove za redovno napredovanje. Krivokapić je  tražio dodatne informacije o postupanju Lazarevića u  sukobu Ministarstva odbrane i Sindikalne organizacije VCG koju je predvodio Nenad Čobeljić. Neki od pripadnika VCG koji su tada dobili otkaz, Lazarevića su u medijima prozivali da ih je navodno, kao Srbe, šikanirao i diskriminsao na nacionalnoj osnovi.

Lazarević je 2016. godine kao pukovnik, po odluci tadašnjeg načelnika GŠ admirala Dragana Samardžića, stupio na dužnost vojnog savjetnika u Misiji Crne Gore pri NATO. Do čina brigadnog generala je stigao je tek 2020.,kada ga je zajedno sa još 135 pripadnika VCG, u viši čin unaprijedio Predrag Bošković, uoči parlmentarnih izbora na kojima je DPS izgubio vlast.  Vučinić i Bošković danas su najglasniji u odbrani Lazarevića.

Politizacija VCG, kao i ostalih institucija, nema pauzu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo