Povežite se sa nama

MONITORING

Raj za organizovani kriminal

Objavljeno prije

na

Početkom maja sa velikom pompom Interpol širom svijeta objavio je hapšenje 24-godišnjeg Bojana Vučkovića za koga je rečeno da je „osumnjičeni pripadnik Pink Pantera, međunarodne bande kradljivaca nakita”. Vučković je uhapšen 4. maja tokom kontrole na srpsko-crnogorskoj granici – saopšteno je iz Liona, sjedišta Interpola. Austrijska policija je za Srbinom raspisala potjernicu zbog sumnje da je učestvovao u pljački zlatare u Beču, novembra 2008.   Vučković je zvanično identifikovan u saradnji policija Crne Gore, Srbije i Austrije i uz pomoć radne grupe specijalno oformljene u Interpolu da traga za članovima organizacije Pink Panter.

Banda Pink Panter osumnjičena je za niz pljački draguljarnica širom svijeta. Procjenjuje se da su u proteklih desetak godina ukrali nakita vrijednosti veće od 250 miliona eura.

„Hapšenje Vučkovića pokazuje svu prednost razmjene bitnih podataka širom svijeta, posebno u potrazi za bjeguncima”, rekao je izvršni direktor Interpola Žan-Mišel Lobotin. Interpol zato čestita Crnoj Gori, austrijskim i srpskim vlastima na naporima i saradnji koja je dovela do ovog hapšenja.

Vučkovićevo hapšenje, iako nije od posebnog značaja za djelovanje Pink Pantera u Zapadnoj Evropi, predstavlja, po pisanju uglednog njujorškog magazina Njujorker, još jednu pobjedu u nečemu što predstavlja PR kampanju crnogorske vlade. Vlada u Podgorici koristi hapšenja trećerazrednih kriminalaca kao dokaz da ova zemlja tijesno sarađuje sa međunarodnim institucijama, smatra novinar Njujorkera Dejvid Semjuels.

Veliki publicitet koji je dobilo ovo hapšenje, po svemu sudeći tvrdi američki novinar, beznačajne ličnosti, podsjeća na hapšenje Vladimira Lekića, osumnjičenog da pripada Panterima. Lekića je u rodnom Cetinju uhapsila 14. juna 2009. crnogorska policija pod optužbom da je opljačkao juvelirnicu u Frankurtu pet godina ranije, primijetio je Semjuels. Lekić je optužen da je ukrao satove u vrijednosti od 1,4 miliona dolara.

 

Semjuels bi trebalo da bude pouzdan izvor. Tokom proteklih godinu dana razgovarao je sa 17 detektiva u 10 država koji pokušavaju da uđu u trag Panterima. Dane je provodio i u Srbiji i Crnoj Gori, putujući naširoko po njima i razgovarajući sa osobama koje bi trebalo da imaju dosta informacija o savremenim hajducima.

Semjuels navodi izjavu Dejana Đurovića, šefa Interpolove kancelarije u Podgorici, po kome Crna Gora zvanično traga za 232 odbjegle osobe koje su na Interpolovim potjernicama za zločine uključujući kriminalno udruživanje, trgovinu drogom i prevare. Međutim, po američkom reporteru, Crna Gora je širom svijeta poznata kao bezbjedni raj za balkanske kriminalce, italijanske šefove mafije i raznoliku skupinu drugih odbjeglih osoba kao što je Taksin Šinavatra, bivši premijer Tajlanda, koji je nedavno postao građanin Crne Gore da bi izbjegao izručenje u domovinu.

Semjuels piše kako bi neki cinik mogao da primijeti činjenicu da, iako je Crna Gora tokom posljednje dvije godine hapsila po jednog pripadnika Pantera nižeg ranga godišnje, mafijaški šefovi u ovoj zemlji nastavljaju svoje operacije ubistava, trgovine ljudima i drogom neometani od vlasti.

„Neki još veći cinik”, nastavio je Semjuels, ,,mogao bi da doda kako premijer Crne Gore Milo Đukanović, nastavlja da ignoriše zahtjeve italijanskih tužilaca koji žele da ga ispitaju u vezi optužbi za organizovanje prstena krijumčarenja cigareta, vrijednog više milijardi dolara, od koga se obogatila cijela zemlja, počevši od njegove porodice.”

U prilog toga autor je u opširnom članku u Njujorkeru naveo izvještaj koji je 2005. sačinila D.I.A jedinica za borbu protiv mafije pri italijanskoj federalnoj policiji. Prema tom dokumentu, crnogorsko gostoprimstvo prema organizovanom kriminalu toliko je srdačno da zaslužuje poređenje sa legendarnim gusarskim rajem Tartugom.

„Najpohlepniji crnogorski pirat, prema ovom izvještaju, jeste Milo Đukanović koji je u posljednjih 18 od ukupno 19 godina bio premijer ili predsjednik Crne Gore. U tom izvještaju Đuzepe Šelzi, tužilac iz Barija, optužuje Đukanovića da je ‘unapređivao, vodio, uspostavio i učestvovao u udruženju mafijaškog tipa,’ pretvorivši Crnu Goru u ‘raj za ilegalnu trgovinu'”, naveo je reporter Njujorkera.

Semjuels podsjeća da je pomenuti policijski izvještaj krcat zapanjujućim podacima, uključujući i izvode iz 20-tomjesečnih snimaka telefonskih razgovora između Đukanovića i, kako se navodi, njegove prijateljice. Ton tog izvještaja je optužujući, smatra američki novinar.

„Milo Đukanović je bio apsolutno svjestan šta se događa u Crnoj Gori,” navodi se u dokumentu. „Bio je svjestan pošto je u to bio umiješan, i imao direktan interes u tome. Lično je bio svjestan velike sume novca, u devizama, dobijene od ilegalne trgovine duvanom kojom se bavio italijanski organizovani kriminal. Njegova gramzivost za bogatstvom učinila ga je toliko neprincipijelnim da je počeo da podsjeća na saradnike kriminalaca. Otišao je toliko daleko da je obezbijedio zaštitu bjeguncima za kojima traga Italija, zanemarujući najosnovnije zakonske norme. On je to učinio kroz državni aparat,” citiran je dokument.

Đukanovićeve djelatnosti su donijele impresivne profite, navedeno je u članku u Njujorkeru. Između 1994. i 2002, tvrdi se u izvještaju D.I.A., šveceri su koristeći velike motorne čamce, slali približno milijardu cigareta mjesečno iz crnogorskih luka na istočnu obalu Italije. U Italiji te cigarete mafijaški sindikati su prodavali preko kompanija koje su imale bankovne račune u Švajcarskoj, Lihtenštajnu i na Kipru.

Semjuels navodi i da je 2006. Ratko Knežević, bivši crnogorski diplomata u Vašingtonu, napisao elaborat o švercerskim aktivnostima te zemlje. Bio je to njegov magistarski rad na Londonskoj školi za ekonomiju. Prema njegovoj analizi, krajem 1990-ih, „crnogorske vlasti su zarađivale oko 700 miliona dolara godišnje od ilegalne trgovine cigaretama.”

„Bila je to najgore čuvana crnogorska tajna”, izjavio je Knežević u jednom prošlogodišnjem intervjuu, dodajući kako je on „kao Đukanovićev savjetnik i šef Crnogorske trgovinske misije u SAD, naravno, znao još više”. Knežević je tom prilikom sugerisao i da je ubijeno najmanje sedmoro ljudi povezanih sa trgovinom.

Semjuels je prošlog avgusta u razgovoru sa oficirom za vezu sa Interpolom u Podgorici pitao zbog čega je trebalo toliko vremena da Lekić bude uhapšen. „Da je Njemačka poslala ove dokaze ranije, mi bi ga ranije i uhapsili,” odgovorio je crnogorski policajac dodajući da je Lekić bio, prema Interpolovoj bazi podataka, jedan od najmanje aktivnih Pantera.

Kada je reporter sugerisao oficiru za vezu sa Interpolom da je Lekićevo hapšenje povezano sa zahtjevom Crne Gore da bude primljena u Evropsku uniju, ovaj je klimnuo glavom. „Prijem je veoma važna stvar za nas”, kazao je on.

Reporter je razgovarao sa obavještajnim funkcionerima u susjednoj zemlji koji su dobro upoznati sa švercom duž jadranske obale. Istočnu i Zapadnu Evropu, kazao mu je jedan od tih zvaničnika, povezao je kriminal. „Motorni čamci odlaze i za 40 minuta heroin je u Italiji”, objasnio je on. „Lanac posla za transportovanje droga u Italiju imao je veoma snažne veze sa politikom i policijom.”

Drugi zvaničnik je Semjuelsu kazao da su ukradeni dragulji i satovi u akcijama Pantera nedavno pronađeni u albanskom gradu Lješu. Kriminalci širom Balkana, dodao je taj zvaničnik, tijesno sarađuju. Crnogorski kriminalci koji djeluju u Zapadnoj Evropi mogu da računaju na grupe italijanske mafije za pomoć i zaštitu.

Italijanski kriminalci investiraju velike sume novca u Crnu Goru i ostale balkanske države. U jednom trenutku na desetine vođa italijanske mafije za kojima je bila raspisana potjernica slobodno su živjeli u Crnoj Gori. Tu situaciju je čak i Vlada u Rimu konačno smatrala nepodnošljivom.

Mada se balkanske bande nisu formalno sjedinile sa mafijaškim sindikatima, rekao je drugi zvaničnik, „informacija koju mi imamo pokazuje da postoji saradnja i uzajamno djelovanje”. Drugim riječima, balkanske bande ugrađuje mafiju u svoje poslove, u zamjenu za logističku podršku i zaštitu od policije i sudija. „To je odnos zasnovan na partnerstvu”, iznio je taj bezbjednosni zvaničnik.

 

Njujorker – ozbiljno novinarstvo

Magazin Njujorker su u februaru 1925. pokrenuli novinari Harold Ros, koji je ranije radio za humoristički časopis Džadj (Sudija) i ugledni magazin Lajf, i njegova supruga Džejn Grant, reporter Njujork tajmsa.

Tokom početnik mukotrpnih godina izlaženja magazin je predstavljao kosmopolitsku emancipiranost. Njujorker ne izdajemo za stare dame iz duboke unutrašnjosti, poručio je Ros. Kasnije, mada nikada nije izgubio smisao za humor, Njujorker je postao prvorazredni forum za ozbiljno novinarstvo i beletristiku.

Njujorker je u 2009. imao preko milion pretplatnika i uprkos svom imenu čitan je širom Sjedinjenih Američkih Država, pa je 53 odsto njegovog tiraža odlazilo na vodećih deset gradskih područja u zemlji. Prema anketama, prosječna starosna dob čitalaca magazina je 47 i oni uveliko dolaze iz bolje stojećih porodica u SAD.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo