Povežite se sa nama

MONITORING

Dubrovačke optužnice

Objavljeno prije

na

Kakva će biti sudbina optužnice Županijskog državnog odvjetništva (tužilaštva) iz Dubrovnika protiv desetorice oficira JNA, koja je podignuta krajem 2009? Optužnicom br. 46/09 obuhvaćeni su Jevrem Cokić, Mile Ružinovski, Pavle Strugar, Miodrag Jokić, Milan Zec, Branko Stanković, Obrad Vičić i Radovan Komar. Oni se terete da ,,tokom agresije JNA na područje Dubrovnika 1991. i 1992. godine” nijesu ni pokušali da spriječe ponašanje podređenih jedinica protivno Ženevskim konvencijama.

Tvrdi se da su njima potčinjene jedinice, bez izbora cilja, artiljerijskim oruđem granatirale naseljena mjesta; ubijale civilno stanovništvo, zatvarale ga, maltretirale i tjerale u bijeg; po ulasku u naseljena mjesta, stoji u optužnici, jedinice JNA pod njihovom komandom su rušile civilne, kulturne, vjerske i privredne objekte, pljačkale ih i palile, pri čemu je ,,ubijeno 116 civila dok je više stotina civila ranjeno a uništeni su kulturni i istorijski spomenici, te nanesena šteta velikih razmjera”.

Dvojica drugih JNA oficira, Vladimir Rambo Kovačević i Zoran Gvozdenović, takođe se okrivljuju optužnicom br. 46/09 zbog izdavanja neposrednih naredbi za granatiranje ,,istorijskog jezgra Starog grada Dubrovnika, koje je kao cjelina pod zaštitom UNESKO-a od 1979. godine i predstavlja spomenik nulte kategorije”, zatim za granatiranje naseljenih mjesta, ,,gađajući Cavtat, Župu Dubrovačku, Zaton, Trsteno, hotele Croatia, Belvedere, Plakir, Tirena i Minčeta”, kojom prilikom je ,,ubijeno više civila”.

Tužilaštvo u Dubrovniku za sve optužene predložilo je mjere pritvora i raspisivanje potjernica. Međutim, optužnica nije postala pravosnažna, jer se svi optuženi još nijesu izjasnili o krivici.

Predmet je sada u ingerenciji Županijskog suda u Dubrovniku, gdje su izvještaču Monitora kazali da je postupak u toku.

,,Županijski sud u Dubrovniku je postavio optuženicima advokate po službenoj dužnosti. Uputio im je optužnice sa poukom o pravu na prigovor. Dosad su stigla četiri prigovora protiv optužnice koje su podnijeli advokati, jedan prigovor je podnio optuženik lično. Kada isteknu svi rokovi za izjavljivanje prigovora protiv optužnice o podnesenim prigovorima će odlučiti ovaj Sud”, rekla je za Monitor sutkinja Marija Vetma, glasnogovornica Županijskog suda u Dubrovniku.

U Hagu se, pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na području bivše Jugoslavije (ICTY), sudilo za događaj na dan 6. decembar 1991. kada je JNA izvršila bombardovanje Dubrovnika. Strugaru i Jokiću su izrečene kazne od sedam i po i sedam godina zatvora. Nakon odležane dvije trećine izrečenih kazni njih su dvojica pušteni na slobodu. Pravila ICTY-a su da se za isto djelo niko ne može ponovo optužiti.

Međutim, hrvatska optužnica se odnosi na događaje prije i poslije 6. decembra 1991. a bazirana je na dokumentaciji koju je prikupio ICTY. Naime, ICTY posjeduje raznovrsnu JNA arhivu, pa je vjerovatno moguće utvrditi organizaciju i djelovanje 2. operativne grupe JNA u kojoj su bile grupisane snage JNA i jedinice Teritorijalne odbrane Crne Gore u tzv. dubrovačkoj operaciji. Iz ICTY-a dokumentaciju je preuzeo ,,oficir za vezu” kancelarije Državnog odvjetništva Republike Hrvatske u Hagu i ona je 2009. postala dostupna tužilaštvu u Dubrovniku.

U ICTY dokumentaciji ustupljenoj hrvatskom pravosuđu nalaze se i direktive za napad, naredbe za borbena djejstva i izvještaji koje su ,,potpisivali optuženici”. Za dubrovačko tužilaštvo dokumenti iz ICTY-a su dragocjena pomoć utvrđivanju ko je od njih i u kojem razdoblju zapovijedao pojedinim jedinicama i kakva je bila komandna odgovornost optuženika. U optužnici iz Dubrovnika je rekonstruisano nastajanje i borbeno djelovanje 2. operativne grupe JNA od oko 30.000 ljudi.

Mimo ICTY-a, neočekivanu ,,pomoć” hrvatskom tužilaštvu dao je general Jevrem Cokić, prvi komandant 2. operativne grupe, koji je 2008. objavio knjigu Početak kraja sa podacima o stvarnim namjerama napada na Dubrovnik. Tokom ljeta 1991. je, piše Cokić, planirana ofanzivna operacija u koju su bili neposredno uključeni šefovi JNA – Veljko Kadijević, Blagoje Adžić, Stane Brovet. Krajem septembra 1991. Cokić je podnio na odobrenje Adžiću (načelniku Generalštaba) direktivu za opšti napad na dubrovačko područje. JNA je, nakon „pacifikacije” Dubrovnika, planirala prodor preko zapadne Hercegovine radi spajanja sa 9. korpusom (Knin) na potezu Split-Zadar.

Ovom izvještaču Cokić je 2007. kazao: ,,Tačno je da sam bio komandant 2. operativne grupe JNA na početku tzv. dubrovačko-hercegovačke operacije. Ali, ja sam već 5. oktobra 1991. oboren u helikopteru JNA, zajedno s kapetanom bojnog broda Krstom Đurovićem, koji je poginuo. Nemam nikakve veze s operacijama koje su se zbile kasnije i koje su sada problem”.

U helikopterskom udesu je, tvrdi, postao invalid 80 odsto, liječio se godinu dana. Ali, to nije bio kraj njegove oficirske karijere. Penzionisan je februara 1995. sa mjesta komandanta 1. armije (Beograd) Vojske Jugoslavije.

Generali Cokić, Mile Ružinovski i Pavle Strugar su, tim redosljedom, bili komandanti 2. operativne grupe JNA. Sve jedinice JNA i TO i njihovi zapovjednici, sada optuženici, u tzv. dubrovačkoj operaciji bili su njima potčinjeni: komandant 9. vojno-pomorskog sektora (VPS) viceadmiral Miodrag Jokić, njegov zamjenik kapetan bojnog broda Milan Zec, komandant 2. taktičke grupe general Branko Stanković, komandant 472. motorizovane brigade (mtbr) iz Trebinja potpukovnik Obrad Vičić i njegov zamjenik major Radovan Komar, komandant 3. bataljona 472. mtrb kapetan Vladimir Kovačević i Zoran Gvozdenović, poručnik bojnog broda, zapovjednik topovnjače 403 iz sastava Jugoslovenske ratne mornarice. Zec i Kovačević su bili u Hagu optuženi u predmetu Strugar i ostali; Zec je osobođen uslijed nedostatka dokaza, dok je Kovačević, zbog medicinskih problema, prebačen u Srbiju gdje će mu se suditi (postupak trenutno obustavljen).

Optuženi uglavnom žive u Srbiji i BiH (Republika Srpska), dok su u Crnoj Gori Pavle Strugar i Radovan Komar. Poput ostalih optuženih oficira JNA, državljana drugih država, Strugar i Komar nijesu dostupni hrvatskim pravosudnim organima niti mogu biti izručeni Hrvatskoj. Ukoliko se predmet po toj optužnici ustupi pravosuđu Crne Gore, državni tužilac procjenjuje da li prihvata tu optužnicu i dokaze uz nju. Po tom je modelu procesuiran pred Višim sudom u Podgorici i predmet Sabirni logor Morinj.

Jedini se dosad oglasio Komar, penzionisan u činu pukovnika, koji je zimus Vijestima kazao da će pomoći svima koji se budu bavili njegovom optužnicom, ali da ne vjeruje u objektivnost hrvatskih sudova. Rekao je za 3. bataljon 472. mtbr, kojim je komadovao kapetan Kovačević, da je bio pretpočinjen direktno Jokiću, odnosno komandi 9. VPS-a. U stvarnosti, 472. mtbr je kao cjelina i prije ratnih sukoba bila podređena komandi 9. VPS-a iz Kumbora.

Komar je rekao da je ,,Jokić svoju odbranu pred Haškim sudom vodio tako da okrivi 472. mtbr kao vojnu formaciju koja se svetila bivšem komandantu Nojku Marinoviću jer je prešao na hrvatsku stranu”. Pukovnik JNA Marinović je neposredno uoči početka napada napustio komandu 472. mtbr iz Trebinja, pa u Dubrovniku organizovao odbranu grada. Marinović je penzionisan kao general Hrvatske vojske, a Komaru je odgovorio preko hrvatske štampe:

,,Nije mi poznato da je 3. bataljon (472.mtbr) bio pretpotčinjen. To oni pokušavaju vraćati Jokiću jer je bio pokajnik na Haškom sudu. Jokić je u jednoj rečenici u Hagu rekao da je Komar bio oficir s velikim ambicijama i da je želio dokazati da je kao ja ili bolji od mene”.

Marinović je bio svjedok tužilaštva u Hagu, dok je Jokić priznao krivicu za tačke optužnice koje se odnose na odgovornost za ubistva, nasilje nad civilima, opsadu i granatiranje grada, uništavanje kulturnih, vjerskih i istorijskih objekata, neopravdano razaranje civilnih objekata i okrutno postupanje.

 

Šta su radili nakon 1991.

JEVREM COKIĆ, do juna 1991. zapovjednik 32. korpusa (Varaždin) JNA, potom nakratko glavni inspektor Oružanih snaga SFRJ. Krajem septembra 1991. prvi zapovjednik 2. operativne grupe JNA. Isticao se u optužbama protiv svog nasljednika na mjestu komandanta 32. korpusa generala Vlada Trifunovića. Cokić je svojevremeno kazao da bi Trifunović trebalo da izvrši samoubistvo.

MILE RUŽINOVSKI, sredinom 1991. načelnik Prve uprave Generalštaba, zadužen za operativno planiranje. Bio u prvoj polovini oktobra 1991. oko neđelju dana komandant 2. operativne grupe, potom smijenjen i penzionisan, navodno iz razloga ,,što Crnogorci i drugi ne mogu da dozvole da im komanduje Makedonac” (izjava svjedoka Aleksandra Vasiljevića, 1991. šefa KOS-a, na suđenju Slobodanu Miloševiću u Hagu).

PAVLE STRUGAR, u ljeto 1991. komandant Republičkog štaba Teritorijalne odbrane Crne Gore, od sredine oktobra 1991. treći po redu komandant 2. operativne grupe JNA, u Hagu osuđen kao ratni zločinac. U Vojsci Jugoslavije, sa činom general-pukovnika, do avgusta 1993. komandant Druge armije (Podgorica).

MIODRAG JOKIĆ, 1989-1991. ministar odbrane Srbije. Oktobra 1991, nakon pogibije kapetana bojnog broda Krsta Đurovića, postavljen na mjesto zapovjednika 9. VPS-a u Kumboru. Penzionisan maja 1992. U Hagu osuđen kao ratni zločinac.

MILAN ZEC, 1991. načelnik štaba 9. VPS-a, napredovao 1990-ih do čina admirala, penzionisan 2001. a u Hagu oslobođen optužbi za ratne zločine.

BRANKO STANKOVIĆ, komandant 2. taktičke grupe, bio na dužnostima u 2. korpusu (Titograd) JNA, komandovao 1991. akcijom zauzimanja Aerodroma Čilipi.

OBRAD VIČIĆ, 1991. zapovjednik 472. mtbr, karijeru tokom rata u BiH nastavio u Vojsci RS (VRS). Bio zadužen za operativno planiranje u Drinskom korpusu (Zvornik) VRS.

RADOVAN KOMAR, načelnik štaba 472 mtbr, ostao u Ratnoj mornarici Vojske Jugoslavije. Nakon penzionisanja, pokrenuo časopis za ekologiju, turizam, lov, ribolov i sportove u prirodi. U štampi se, prije referenduma, oglašavao kao pristalica crnogorske nezavisnosti.

VLADIMIR KOVAČEVIĆ, komandant 3. bataljona 472 mtbr, nakon granatiranja Dubrovnika 6. decembra 1991. unaprijeđen u čin majora. Uhapšen u Srbiji 2003.

ZORAN GVOZDENOVIĆ, nakon 1991. komandant svih raketnih topovnjača Vojske Jugoslavije. Zaposlio se 1998. u rječenoj kapetaniji u Pančevu.

 

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

MINISTAR PRAVDE MARKO KOVAČ PREDLOŽIO ALBANSKI MODEL: Vetingom do reforme pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo pravde, na čijem čelu je u tehničkoj Vladi Marko Kovač,  predlaže veting sistem u reformi pravosuđa, koji bi podrazumijevao ispitivanje imovine nosioca pravosudnih funkcija, istraživanje njihovih veza sa kriminalnim grupama, provjeru njihovih kvalifikacija…

 

Crna Gora je više puta kretala u reformu pravosuđa. Nikada iskreno. Tome svjedoče slučajevi bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića.

Direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović više puta je kao argument o neiskrenosti navodila optužnice za pranje novca protiv kriminalnih grupa Safeta Kalića i Darka Šarića. Iako su zbog loših optužnica na kraju oslobođeni optužbi, svi koji su učestvovali u tom predmetu su napredovali u karijeri.

Izvještaji međunarodnih organizacija upozoravaju da su kriminalne strukture uvezane sa određenim državnim službama, dok nam korupcija nagriza cijeli sistem. Obje vlade formirane nakon parlamentarnih izbora najavile su zakone o porijeklu imovine i lustraciju. Mđutim, još nemamo nacrte tih zakona, niti javnu raspravu.

Ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač provukao je prošle sedmice da se razmišlja o uvođenju veting sistema u pravosuđu. Riječ je o sistemu reforme pravosuđa koji se pokazao uspješnim u susjednoj Albaniji. Državne službe bi provjeravale porijeklo imovine sudijama i državnim tužiocima, kao i njihove veze sa kriminalnim strukturama. Ukoliko bi pravosudni funkcioneri bili kompromitovani, razriješili bi se dužnosti, a njihov predmet bi preuzelo tužilaštvo. Međutim, cijelu provjeru mogli bi da spriječe ukoliko podnesu ostavku. U Albaniji je na ovaj način preko 45 odsto ljudi uklonjeno iz pravosudnog sistema. Većina njih je podnijelo ostavku kako bi se obustavio proces provjere.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE IZLAZ IZ POLITIČKE KRIZE: Šavnik, Otvoreni Balkan i druge priče

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbori u Šavniku još traju, kao i izbor sudija Ustavnog suda. Dijaloga nema, a osipa se i tehnička Vlada, i tako okrnjena rješava krupna politička pitanja, poput ulaska u inicijativu Otvoreni Balkan

 

Izbori u Šavniku još traju.  Trebalo je da se okončaju 23. oktobra. To je možda naslikovitiji prikaz političke i institucionalne crnogorske krize danas. Ni korak naprijed.

U međuvremenu, opozicija je u potpunosti napustila parlament, i djeluje vaninstitucionalno. Ustavni sud je i dalje blokiran, a izbor sudija tog suda odložen. Tehnička Vlada se osipa, i tako okrnjena i bez legitimiteta, rješava krupna politička pitanja, poput inicijative Otvoreni Balkan.  Upravo se ta incijativa vidi kao razlog nedavne ostavke ministarke evropskih integracija i potpredsjednice Vlade Jovane Marović, iako je ona zvanično kao razlog navela nemogućnost političkih partija da dođu do dijaloga i rješavanja ključnih pitanja, kao što je izbor Ustavnog suda.

Ostavka Marović uslijedila je nakon što je okončana Analiza o prednostima i manama potencijalnog učešća Crne Gore u inicijativi Otvoreni Balkan. Dokument, koji nije vidio opravdanost ulaska zemlje u tu regionalnu inicijativu, nije se dopao premijeru Dritanu Abazoviću. ,,Analiza ima određenih manjkavosti”, poručio je. U analizi MEP-a ističe se da je Otvoreni Balkan još u eksperimentalnoj fazi i da Crna Gora, bez konkretnih podataka o uspješnosti projekta, ne bi trebalo da donosi odluku o priključenju. Uslijedila je ostavka ministarke.  To je četvrto upražnjeno mjesto u Vladi, nakon što je premijer Abazović ranije smijenio ministre odbrane i vanjskih poslova Raška Konjevića i Ranka Krivokapića, nakon čega je ostavku podnio i ministar bez portfelja Adrijan Vuksanović.  Premijer Abazović i ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić preuzeli su rukovođenje  ministarstvima vanjskih poslova i odbrane, dok je rukovođenje Ministarstvom evropskih integracija preuzela ministarka ekologije i uređenja prostora Ana Novaković Đurović.

Neposredno pred objavljivanje Analize, ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade Vladimir Joković saopštio je da „vjeruje da će aktuelni kabinet potpisati pristupanje toj inicijativi”.

Da argumentuje razloge za Otvoreni Balkan, Joković se pozvao na višu silu: ,,Neki u Crnoj Gori se tome suprotstavljaju. (Predsjednik Savjeta EU) Šarl Mišel nam je rekao da je to dobra ideja, da je Otvoreni Balkan dopuna Berlinskog procesa. (Specijalni američki izaslanik za Zapadni Balkan) Gabrijel Eskobar je rekao da je Otvoreni Bakan treći stub američke politike na Balkanu. (Evropski komesar) Oliver Varhelji je rekao da bi Crna Gora trebalo da pristupi toj inicijativi”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRAGEDIJA U ROGAMIMA, BUJICA ODNIJELA TRI ŽIVOTA PORODICE KORUGA: Nadgornjavanje neodgovornih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Automobil, u kom je bila porodica Koruga sletio je, usljed nevremena i nabujale riječice, u Širaliju. Vlasti se nadgornjavaju ko je bio dužan da zatvori saobraćaj na tom dijelu puta

 

Od početka godine svjedoci smo više tragedija u Crnoj Gori, u kojima su stradale majke sa djecom. Često ne želimo da povjerujemo informaciji da je gotovo cijela porodica stradala u nesreći. Tako smo protekle sedmice u nevjerici čitali kako su se u potoku, nadomak Podgorice, utopili majka i dva sina.

Automobil, kojim su putovali, sletio je u potok Šaralije, u Rogamima. U ranim jutarnjim časovima, nakon obilnih padavina, bujica je odnijela automobil za čijim upravljačem je bio muškarac koji je isplivao i spasio se. Dva sata kasnije Širalija je bila kobna za tročlanu porodicu Koruga. Aleksandra Koruga (43) i njeni sinovi nijesu  uspjeli da se spasu iz nabujalog potoka.

Ronioci su više sati pretraživali dubine rječice, dok nijesu pronašli beživotna tijela stradalih.  Slična tragedija dogodila se i početkom oktobra kada su Jelena Vuković (27) iz Mojkovca i njeno dvoje djece smrtno  stradali u saobraćajnoj nesreći u kanjonu Tare na magistralnom putu Mojkovac – Pljevlja. Nakon nesreće iz provalije je izvučeno živo dijete, dok se danima tragalo za još dvoje djece. Majka je putovala sa svo troje djece, koja su bila uzrasta od dvije do šest godina.

U Rogamima se  po priči mještana, ,,samo čekala jedna ovakva nesreća”. Oni tvrde da je mostić preko potoka Širalija, u blizini drevnog grada Duklja, odavno ,,crna tačka” saobraćajne infrastrukture Rogama. Kažu i da gotovo svake godine, nakon jake kiše, neko sleti u potok, ali da se, srećom, nijedan nije završio ovako kobno.

Mještanin Radomir Šoškić kaže da u Rogamima živi 60 godina i pamti razne nezgode i i brojna auta koja su završila  u rijeci. Tvrdi da niko u most nije uložio, iako se stalno žale Glavnom gradu.

,,Da je most podignut dva metra u visinu ne bi bilo nikakvih problema i narod bi bezbjedno prolazio. Autobusi i kamioni jedva uspiju da uđu. Predsjednici mjesnih zajednica su se stalno mijenjali i mislim da o tome nijesu vodili računa. Da su vodili računa bar nešto bi se uradilo. Most je trebalo zatvarati za saobraćaj čim počnu veće kiše”, kaže Šoškić.

U Glavnom gradu istakli su da je u oktobru prošle godine komisija koju čine profesori Građevinskog fakulteta sačinila izvještaj o stanju mosta na Širaliji. Izvještajem je, tvrde, konstatovano da je opšte stanje puta preko rječice kod Duklje dobro, bez bitnih pojava koje bi negativno uticale na nosivost i trajnost objekta.

„Data je preporuka da se sljedeći glavni pregled organizuje nakon pet godina. Dana kada se desila nesreća nije došlo do negativnog uticaja na nosivost i trajnost objekta, a time ni do njegovog oštećenja, zbog čega stanje u kojem se most nalazi nije moglo uticati na tragičan ishod događaja, već je uzrok hidrometeorološkog porijekla (poplava, bujica)”, poručili su iz Glavnog grada.

Sudeći po vremenskim neprilikama tog jutra i smanjenoj vidljivosti, most je morao biti zatvoren za saobraćaj. Zašto to nije urađeno ne znaju ni u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP). Iz Vlade kažu da će ispitati čija je odgovornost to što most na potoku Širalija nije bio zatvoren za saobraćaj, uprkos tome što je usljed nevremena dio puta bio neprohodan, a taj prelaz duboko pod vodom. U MUP-u su kazali da im, dok nije prijavljena nesreća, nije prijavljeno da je lokalni put u Rogamima zatvoren za saobraćaj.

,,Vezano za saobraćajnu nezgodu koja se dogodila 20. 11. 2022. godine u Podgorici, u mjestu Rogami, u kojoj su nažalost stradale tri osobe, želim da Vas upoznamo da OB Podgorica do momenta same nesreće nije dobilo bilo kakvu prijavu da je lokalni put u naselju Rogami zatvoren za saobraćaj, usljed izlivanja rijeke Širalije iz riječnog korita. Niti je prije iste prijavljena bilo koja druga saobraćajna nezgoda na ovom lokalnom putu”, odgovorili su iz MUP-a.

Pozivajući se na informacije Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, iz Direktorata za saobraćaj (MUP) su 18. novembra saopštili da se ,,u predstojećim danima očekuju nepovoljne vremenske prilike”, zbog čega su sve učesnike u sistemu zaštite i spašavanja pozvali da podignu nivo operativne spremnosti.

,,Kako su zbog nepovoljne meteorološke situacije mogući određeni problemi na terenu, naročito u centralnim i južnim predjelima, Direktorat apeluje na građane i lokalne komunalne službe da svoje aktivnosti prilagode navedenoj situaciji”, naveli su tada.

Ipak, most preko Širalije nije bio zatvoren za saobraćaj. Međutim, dva dana kasnije Glavni grad je zatvorio most za saobraćaj. U kratkom saopštenju naveli su da će taj dio puta biti zatvoren za saobraćaj do poboljšanja vremenskih uslova. I pored zabrane, mediji su zabilježili da saobraćaj preko mosta nije prestao da se odvija.

Ko je bio nadležan da kobnog dana zabrani saobraćaj još se ne zna s obzirom na to da Glavni grad i Uprava policije spore svoju nadležnost. Iz Glavnog grada su saopštili da je Zakonom o bezbjednosti saobraćaja na putevima propisano da kontrolu i regulisanje saobraćaja na putevima vrši organ uprave nadležan za policijske poslove.  Iz policije, pak, tvrde da lokalni putevi nijesu u njihovoj nadležnosti, već u nadležnosti lokalne samouprave, odnosno da su oni obaveza Sekretarijata za saobraćaj.

 

Poplave širom Crne Gore

Desetine porodica na sjeveru Crne Gore zbog poplava u prethodnih dva dana napustile su svoje domove i nisu se još vratile, jer su kuće pune vode. Osim kiše, problem su i neočišćeni potoci koji tokom jakih kiša nadođu, pa voda i smeće prave blokade.

Najteža situacija je u Gusinju i Plavu, a u beranskim Talumima osim poplava imaju problem i sa izlivanjem kanalizacije. U Andrijevici još popisuju štetu na putevima i infrastrukturi.

Nabujali potoci i rijeke i klizišta oštetili su, u noći između subote i nedjelje, na desetine saobraćajnica i mostova u kolašinskim selima, a negdje ugrozili ili oštetili pomoćne i stambene objekte. Pored obilnih padavina, tvrde i mještani i u kolašinskoj lokalnoj upravi, tome je doprinijelo i to što su korita rijeka puna smeća i ostataka šumske sječe. Takođe, i totalna sječa na nekim lokacijama, što je prouzrokovalo veliki broj klizišta.

Stanovnici sjevera u strahu su od novih kiša, u susret nastupajućoj zimi, koja nosi drugu vrstu problema. Meteorolozi najavljuju da će naredna sedmica proći uz manje padavina.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo