Povežite se sa nama

MONITORING

Dubrovačke optužnice

Objavljeno prije

na

Kakva će biti sudbina optužnice Županijskog državnog odvjetništva (tužilaštva) iz Dubrovnika protiv desetorice oficira JNA, koja je podignuta krajem 2009? Optužnicom br. 46/09 obuhvaćeni su Jevrem Cokić, Mile Ružinovski, Pavle Strugar, Miodrag Jokić, Milan Zec, Branko Stanković, Obrad Vičić i Radovan Komar. Oni se terete da ,,tokom agresije JNA na područje Dubrovnika 1991. i 1992. godine” nijesu ni pokušali da spriječe ponašanje podređenih jedinica protivno Ženevskim konvencijama.

Tvrdi se da su njima potčinjene jedinice, bez izbora cilja, artiljerijskim oruđem granatirale naseljena mjesta; ubijale civilno stanovništvo, zatvarale ga, maltretirale i tjerale u bijeg; po ulasku u naseljena mjesta, stoji u optužnici, jedinice JNA pod njihovom komandom su rušile civilne, kulturne, vjerske i privredne objekte, pljačkale ih i palile, pri čemu je ,,ubijeno 116 civila dok je više stotina civila ranjeno a uništeni su kulturni i istorijski spomenici, te nanesena šteta velikih razmjera”.

Dvojica drugih JNA oficira, Vladimir Rambo Kovačević i Zoran Gvozdenović, takođe se okrivljuju optužnicom br. 46/09 zbog izdavanja neposrednih naredbi za granatiranje ,,istorijskog jezgra Starog grada Dubrovnika, koje je kao cjelina pod zaštitom UNESKO-a od 1979. godine i predstavlja spomenik nulte kategorije”, zatim za granatiranje naseljenih mjesta, ,,gađajući Cavtat, Župu Dubrovačku, Zaton, Trsteno, hotele Croatia, Belvedere, Plakir, Tirena i Minčeta”, kojom prilikom je ,,ubijeno više civila”.

Tužilaštvo u Dubrovniku za sve optužene predložilo je mjere pritvora i raspisivanje potjernica. Međutim, optužnica nije postala pravosnažna, jer se svi optuženi još nijesu izjasnili o krivici.

Predmet je sada u ingerenciji Županijskog suda u Dubrovniku, gdje su izvještaču Monitora kazali da je postupak u toku.

,,Županijski sud u Dubrovniku je postavio optuženicima advokate po službenoj dužnosti. Uputio im je optužnice sa poukom o pravu na prigovor. Dosad su stigla četiri prigovora protiv optužnice koje su podnijeli advokati, jedan prigovor je podnio optuženik lično. Kada isteknu svi rokovi za izjavljivanje prigovora protiv optužnice o podnesenim prigovorima će odlučiti ovaj Sud”, rekla je za Monitor sutkinja Marija Vetma, glasnogovornica Županijskog suda u Dubrovniku.

U Hagu se, pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na području bivše Jugoslavije (ICTY), sudilo za događaj na dan 6. decembar 1991. kada je JNA izvršila bombardovanje Dubrovnika. Strugaru i Jokiću su izrečene kazne od sedam i po i sedam godina zatvora. Nakon odležane dvije trećine izrečenih kazni njih su dvojica pušteni na slobodu. Pravila ICTY-a su da se za isto djelo niko ne može ponovo optužiti.

Međutim, hrvatska optužnica se odnosi na događaje prije i poslije 6. decembra 1991. a bazirana je na dokumentaciji koju je prikupio ICTY. Naime, ICTY posjeduje raznovrsnu JNA arhivu, pa je vjerovatno moguće utvrditi organizaciju i djelovanje 2. operativne grupe JNA u kojoj su bile grupisane snage JNA i jedinice Teritorijalne odbrane Crne Gore u tzv. dubrovačkoj operaciji. Iz ICTY-a dokumentaciju je preuzeo ,,oficir za vezu” kancelarije Državnog odvjetništva Republike Hrvatske u Hagu i ona je 2009. postala dostupna tužilaštvu u Dubrovniku.

U ICTY dokumentaciji ustupljenoj hrvatskom pravosuđu nalaze se i direktive za napad, naredbe za borbena djejstva i izvještaji koje su ,,potpisivali optuženici”. Za dubrovačko tužilaštvo dokumenti iz ICTY-a su dragocjena pomoć utvrđivanju ko je od njih i u kojem razdoblju zapovijedao pojedinim jedinicama i kakva je bila komandna odgovornost optuženika. U optužnici iz Dubrovnika je rekonstruisano nastajanje i borbeno djelovanje 2. operativne grupe JNA od oko 30.000 ljudi.

Mimo ICTY-a, neočekivanu ,,pomoć” hrvatskom tužilaštvu dao je general Jevrem Cokić, prvi komandant 2. operativne grupe, koji je 2008. objavio knjigu Početak kraja sa podacima o stvarnim namjerama napada na Dubrovnik. Tokom ljeta 1991. je, piše Cokić, planirana ofanzivna operacija u koju su bili neposredno uključeni šefovi JNA – Veljko Kadijević, Blagoje Adžić, Stane Brovet. Krajem septembra 1991. Cokić je podnio na odobrenje Adžiću (načelniku Generalštaba) direktivu za opšti napad na dubrovačko područje. JNA je, nakon „pacifikacije” Dubrovnika, planirala prodor preko zapadne Hercegovine radi spajanja sa 9. korpusom (Knin) na potezu Split-Zadar.

Ovom izvještaču Cokić je 2007. kazao: ,,Tačno je da sam bio komandant 2. operativne grupe JNA na početku tzv. dubrovačko-hercegovačke operacije. Ali, ja sam već 5. oktobra 1991. oboren u helikopteru JNA, zajedno s kapetanom bojnog broda Krstom Đurovićem, koji je poginuo. Nemam nikakve veze s operacijama koje su se zbile kasnije i koje su sada problem”.

U helikopterskom udesu je, tvrdi, postao invalid 80 odsto, liječio se godinu dana. Ali, to nije bio kraj njegove oficirske karijere. Penzionisan je februara 1995. sa mjesta komandanta 1. armije (Beograd) Vojske Jugoslavije.

Generali Cokić, Mile Ružinovski i Pavle Strugar su, tim redosljedom, bili komandanti 2. operativne grupe JNA. Sve jedinice JNA i TO i njihovi zapovjednici, sada optuženici, u tzv. dubrovačkoj operaciji bili su njima potčinjeni: komandant 9. vojno-pomorskog sektora (VPS) viceadmiral Miodrag Jokić, njegov zamjenik kapetan bojnog broda Milan Zec, komandant 2. taktičke grupe general Branko Stanković, komandant 472. motorizovane brigade (mtbr) iz Trebinja potpukovnik Obrad Vičić i njegov zamjenik major Radovan Komar, komandant 3. bataljona 472. mtrb kapetan Vladimir Kovačević i Zoran Gvozdenović, poručnik bojnog broda, zapovjednik topovnjače 403 iz sastava Jugoslovenske ratne mornarice. Zec i Kovačević su bili u Hagu optuženi u predmetu Strugar i ostali; Zec je osobođen uslijed nedostatka dokaza, dok je Kovačević, zbog medicinskih problema, prebačen u Srbiju gdje će mu se suditi (postupak trenutno obustavljen).

Optuženi uglavnom žive u Srbiji i BiH (Republika Srpska), dok su u Crnoj Gori Pavle Strugar i Radovan Komar. Poput ostalih optuženih oficira JNA, državljana drugih država, Strugar i Komar nijesu dostupni hrvatskim pravosudnim organima niti mogu biti izručeni Hrvatskoj. Ukoliko se predmet po toj optužnici ustupi pravosuđu Crne Gore, državni tužilac procjenjuje da li prihvata tu optužnicu i dokaze uz nju. Po tom je modelu procesuiran pred Višim sudom u Podgorici i predmet Sabirni logor Morinj.

Jedini se dosad oglasio Komar, penzionisan u činu pukovnika, koji je zimus Vijestima kazao da će pomoći svima koji se budu bavili njegovom optužnicom, ali da ne vjeruje u objektivnost hrvatskih sudova. Rekao je za 3. bataljon 472. mtbr, kojim je komadovao kapetan Kovačević, da je bio pretpočinjen direktno Jokiću, odnosno komandi 9. VPS-a. U stvarnosti, 472. mtbr je kao cjelina i prije ratnih sukoba bila podređena komandi 9. VPS-a iz Kumbora.

Komar je rekao da je ,,Jokić svoju odbranu pred Haškim sudom vodio tako da okrivi 472. mtbr kao vojnu formaciju koja se svetila bivšem komandantu Nojku Marinoviću jer je prešao na hrvatsku stranu”. Pukovnik JNA Marinović je neposredno uoči početka napada napustio komandu 472. mtbr iz Trebinja, pa u Dubrovniku organizovao odbranu grada. Marinović je penzionisan kao general Hrvatske vojske, a Komaru je odgovorio preko hrvatske štampe:

,,Nije mi poznato da je 3. bataljon (472.mtbr) bio pretpotčinjen. To oni pokušavaju vraćati Jokiću jer je bio pokajnik na Haškom sudu. Jokić je u jednoj rečenici u Hagu rekao da je Komar bio oficir s velikim ambicijama i da je želio dokazati da je kao ja ili bolji od mene”.

Marinović je bio svjedok tužilaštva u Hagu, dok je Jokić priznao krivicu za tačke optužnice koje se odnose na odgovornost za ubistva, nasilje nad civilima, opsadu i granatiranje grada, uništavanje kulturnih, vjerskih i istorijskih objekata, neopravdano razaranje civilnih objekata i okrutno postupanje.

 

Šta su radili nakon 1991.

JEVREM COKIĆ, do juna 1991. zapovjednik 32. korpusa (Varaždin) JNA, potom nakratko glavni inspektor Oružanih snaga SFRJ. Krajem septembra 1991. prvi zapovjednik 2. operativne grupe JNA. Isticao se u optužbama protiv svog nasljednika na mjestu komandanta 32. korpusa generala Vlada Trifunovića. Cokić je svojevremeno kazao da bi Trifunović trebalo da izvrši samoubistvo.

MILE RUŽINOVSKI, sredinom 1991. načelnik Prve uprave Generalštaba, zadužen za operativno planiranje. Bio u prvoj polovini oktobra 1991. oko neđelju dana komandant 2. operativne grupe, potom smijenjen i penzionisan, navodno iz razloga ,,što Crnogorci i drugi ne mogu da dozvole da im komanduje Makedonac” (izjava svjedoka Aleksandra Vasiljevića, 1991. šefa KOS-a, na suđenju Slobodanu Miloševiću u Hagu).

PAVLE STRUGAR, u ljeto 1991. komandant Republičkog štaba Teritorijalne odbrane Crne Gore, od sredine oktobra 1991. treći po redu komandant 2. operativne grupe JNA, u Hagu osuđen kao ratni zločinac. U Vojsci Jugoslavije, sa činom general-pukovnika, do avgusta 1993. komandant Druge armije (Podgorica).

MIODRAG JOKIĆ, 1989-1991. ministar odbrane Srbije. Oktobra 1991, nakon pogibije kapetana bojnog broda Krsta Đurovića, postavljen na mjesto zapovjednika 9. VPS-a u Kumboru. Penzionisan maja 1992. U Hagu osuđen kao ratni zločinac.

MILAN ZEC, 1991. načelnik štaba 9. VPS-a, napredovao 1990-ih do čina admirala, penzionisan 2001. a u Hagu oslobođen optužbi za ratne zločine.

BRANKO STANKOVIĆ, komandant 2. taktičke grupe, bio na dužnostima u 2. korpusu (Titograd) JNA, komandovao 1991. akcijom zauzimanja Aerodroma Čilipi.

OBRAD VIČIĆ, 1991. zapovjednik 472. mtbr, karijeru tokom rata u BiH nastavio u Vojsci RS (VRS). Bio zadužen za operativno planiranje u Drinskom korpusu (Zvornik) VRS.

RADOVAN KOMAR, načelnik štaba 472 mtbr, ostao u Ratnoj mornarici Vojske Jugoslavije. Nakon penzionisanja, pokrenuo časopis za ekologiju, turizam, lov, ribolov i sportove u prirodi. U štampi se, prije referenduma, oglašavao kao pristalica crnogorske nezavisnosti.

VLADIMIR KOVAČEVIĆ, komandant 3. bataljona 472 mtbr, nakon granatiranja Dubrovnika 6. decembra 1991. unaprijeđen u čin majora. Uhapšen u Srbiji 2003.

ZORAN GVOZDENOVIĆ, nakon 1991. komandant svih raketnih topovnjača Vojske Jugoslavije. Zaposlio se 1998. u rječenoj kapetaniji u Pančevu.

 

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo