Povežite se sa nama

MONITORING

Dubrovačke optužnice

Objavljeno prije

na

Dubrovnik-1

Kakva će biti sudbina optužnice Županijskog državnog odvjetništva (tužilaštva) iz Dubrovnika protiv desetorice oficira JNA, koja je podignuta krajem 2009? Optužnicom br. 46/09 obuhvaćeni su Jevrem Cokić, Mile Ružinovski, Pavle Strugar, Miodrag Jokić, Milan Zec, Branko Stanković, Obrad Vičić i Radovan Komar. Oni se terete da ,,tokom agresije JNA na područje Dubrovnika 1991. i 1992. godine” nijesu ni pokušali da spriječe ponašanje podređenih jedinica protivno Ženevskim konvencijama.

Tvrdi se da su njima potčinjene jedinice, bez izbora cilja, artiljerijskim oruđem granatirale naseljena mjesta; ubijale civilno stanovništvo, zatvarale ga, maltretirale i tjerale u bijeg; po ulasku u naseljena mjesta, stoji u optužnici, jedinice JNA pod njihovom komandom su rušile civilne, kulturne, vjerske i privredne objekte, pljačkale ih i palile, pri čemu je ,,ubijeno 116 civila dok je više stotina civila ranjeno a uništeni su kulturni i istorijski spomenici, te nanesena šteta velikih razmjera”.

Dvojica drugih JNA oficira, Vladimir Rambo Kovačević i Zoran Gvozdenović, takođe se okrivljuju optužnicom br. 46/09 zbog izdavanja neposrednih naredbi za granatiranje ,,istorijskog jezgra Starog grada Dubrovnika, koje je kao cjelina pod zaštitom UNESKO-a od 1979. godine i predstavlja spomenik nulte kategorije”, zatim za granatiranje naseljenih mjesta, ,,gađajući Cavtat, Župu Dubrovačku, Zaton, Trsteno, hotele Croatia, Belvedere, Plakir, Tirena i Minčeta”, kojom prilikom je ,,ubijeno više civila”.

Tužilaštvo u Dubrovniku za sve optužene predložilo je mjere pritvora i raspisivanje potjernica. Međutim, optužnica nije postala pravosnažna, jer se svi optuženi još nijesu izjasnili o krivici.

Predmet je sada u ingerenciji Županijskog suda u Dubrovniku, gdje su izvještaču Monitora kazali da je postupak u toku.

,,Županijski sud u Dubrovniku je postavio optuženicima advokate po službenoj dužnosti. Uputio im je optužnice sa poukom o pravu na prigovor. Dosad su stigla četiri prigovora protiv optužnice koje su podnijeli advokati, jedan prigovor je podnio optuženik lično. Kada isteknu svi rokovi za izjavljivanje prigovora protiv optužnice o podnesenim prigovorima će odlučiti ovaj Sud”, rekla je za Monitor sutkinja Marija Vetma, glasnogovornica Županijskog suda u Dubrovniku.

U Hagu se, pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na području bivše Jugoslavije (ICTY), sudilo za događaj na dan 6. decembar 1991. kada je JNA izvršila bombardovanje Dubrovnika. Strugaru i Jokiću su izrečene kazne od sedam i po i sedam godina zatvora. Nakon odležane dvije trećine izrečenih kazni njih su dvojica pušteni na slobodu. Pravila ICTY-a su da se za isto djelo niko ne može ponovo optužiti.

Međutim, hrvatska optužnica se odnosi na događaje prije i poslije 6. decembra 1991. a bazirana je na dokumentaciji koju je prikupio ICTY. Naime, ICTY posjeduje raznovrsnu JNA arhivu, pa je vjerovatno moguće utvrditi organizaciju i djelovanje 2. operativne grupe JNA u kojoj su bile grupisane snage JNA i jedinice Teritorijalne odbrane Crne Gore u tzv. dubrovačkoj operaciji. Iz ICTY-a dokumentaciju je preuzeo ,,oficir za vezu” kancelarije Državnog odvjetništva Republike Hrvatske u Hagu i ona je 2009. postala dostupna tužilaštvu u Dubrovniku.

U ICTY dokumentaciji ustupljenoj hrvatskom pravosuđu nalaze se i direktive za napad, naredbe za borbena djejstva i izvještaji koje su ,,potpisivali optuženici”. Za dubrovačko tužilaštvo dokumenti iz ICTY-a su dragocjena pomoć utvrđivanju ko je od njih i u kojem razdoblju zapovijedao pojedinim jedinicama i kakva je bila komandna odgovornost optuženika. U optužnici iz Dubrovnika je rekonstruisano nastajanje i borbeno djelovanje 2. operativne grupe JNA od oko 30.000 ljudi.

Mimo ICTY-a, neočekivanu ,,pomoć” hrvatskom tužilaštvu dao je general Jevrem Cokić, prvi komandant 2. operativne grupe, koji je 2008. objavio knjigu Početak kraja sa podacima o stvarnim namjerama napada na Dubrovnik. Tokom ljeta 1991. je, piše Cokić, planirana ofanzivna operacija u koju su bili neposredno uključeni šefovi JNA – Veljko Kadijević, Blagoje Adžić, Stane Brovet. Krajem septembra 1991. Cokić je podnio na odobrenje Adžiću (načelniku Generalštaba) direktivu za opšti napad na dubrovačko područje. JNA je, nakon „pacifikacije” Dubrovnika, planirala prodor preko zapadne Hercegovine radi spajanja sa 9. korpusom (Knin) na potezu Split-Zadar.

Ovom izvještaču Cokić je 2007. kazao: ,,Tačno je da sam bio komandant 2. operativne grupe JNA na početku tzv. dubrovačko-hercegovačke operacije. Ali, ja sam već 5. oktobra 1991. oboren u helikopteru JNA, zajedno s kapetanom bojnog broda Krstom Đurovićem, koji je poginuo. Nemam nikakve veze s operacijama koje su se zbile kasnije i koje su sada problem”.

U helikopterskom udesu je, tvrdi, postao invalid 80 odsto, liječio se godinu dana. Ali, to nije bio kraj njegove oficirske karijere. Penzionisan je februara 1995. sa mjesta komandanta 1. armije (Beograd) Vojske Jugoslavije.

Generali Cokić, Mile Ružinovski i Pavle Strugar su, tim redosljedom, bili komandanti 2. operativne grupe JNA. Sve jedinice JNA i TO i njihovi zapovjednici, sada optuženici, u tzv. dubrovačkoj operaciji bili su njima potčinjeni: komandant 9. vojno-pomorskog sektora (VPS) viceadmiral Miodrag Jokić, njegov zamjenik kapetan bojnog broda Milan Zec, komandant 2. taktičke grupe general Branko Stanković, komandant 472. motorizovane brigade (mtbr) iz Trebinja potpukovnik Obrad Vičić i njegov zamjenik major Radovan Komar, komandant 3. bataljona 472. mtrb kapetan Vladimir Kovačević i Zoran Gvozdenović, poručnik bojnog broda, zapovjednik topovnjače 403 iz sastava Jugoslovenske ratne mornarice. Zec i Kovačević su bili u Hagu optuženi u predmetu Strugar i ostali; Zec je osobođen uslijed nedostatka dokaza, dok je Kovačević, zbog medicinskih problema, prebačen u Srbiju gdje će mu se suditi (postupak trenutno obustavljen).

Optuženi uglavnom žive u Srbiji i BiH (Republika Srpska), dok su u Crnoj Gori Pavle Strugar i Radovan Komar. Poput ostalih optuženih oficira JNA, državljana drugih država, Strugar i Komar nijesu dostupni hrvatskim pravosudnim organima niti mogu biti izručeni Hrvatskoj. Ukoliko se predmet po toj optužnici ustupi pravosuđu Crne Gore, državni tužilac procjenjuje da li prihvata tu optužnicu i dokaze uz nju. Po tom je modelu procesuiran pred Višim sudom u Podgorici i predmet Sabirni logor Morinj.

Jedini se dosad oglasio Komar, penzionisan u činu pukovnika, koji je zimus Vijestima kazao da će pomoći svima koji se budu bavili njegovom optužnicom, ali da ne vjeruje u objektivnost hrvatskih sudova. Rekao je za 3. bataljon 472. mtbr, kojim je komadovao kapetan Kovačević, da je bio pretpočinjen direktno Jokiću, odnosno komandi 9. VPS-a. U stvarnosti, 472. mtbr je kao cjelina i prije ratnih sukoba bila podređena komandi 9. VPS-a iz Kumbora.

Komar je rekao da je ,,Jokić svoju odbranu pred Haškim sudom vodio tako da okrivi 472. mtbr kao vojnu formaciju koja se svetila bivšem komandantu Nojku Marinoviću jer je prešao na hrvatsku stranu”. Pukovnik JNA Marinović je neposredno uoči početka napada napustio komandu 472. mtbr iz Trebinja, pa u Dubrovniku organizovao odbranu grada. Marinović je penzionisan kao general Hrvatske vojske, a Komaru je odgovorio preko hrvatske štampe:

,,Nije mi poznato da je 3. bataljon (472.mtbr) bio pretpotčinjen. To oni pokušavaju vraćati Jokiću jer je bio pokajnik na Haškom sudu. Jokić je u jednoj rečenici u Hagu rekao da je Komar bio oficir s velikim ambicijama i da je želio dokazati da je kao ja ili bolji od mene”.

Marinović je bio svjedok tužilaštva u Hagu, dok je Jokić priznao krivicu za tačke optužnice koje se odnose na odgovornost za ubistva, nasilje nad civilima, opsadu i granatiranje grada, uništavanje kulturnih, vjerskih i istorijskih objekata, neopravdano razaranje civilnih objekata i okrutno postupanje.

 

Šta su radili nakon 1991.

JEVREM COKIĆ, do juna 1991. zapovjednik 32. korpusa (Varaždin) JNA, potom nakratko glavni inspektor Oružanih snaga SFRJ. Krajem septembra 1991. prvi zapovjednik 2. operativne grupe JNA. Isticao se u optužbama protiv svog nasljednika na mjestu komandanta 32. korpusa generala Vlada Trifunovića. Cokić je svojevremeno kazao da bi Trifunović trebalo da izvrši samoubistvo.

MILE RUŽINOVSKI, sredinom 1991. načelnik Prve uprave Generalštaba, zadužen za operativno planiranje. Bio u prvoj polovini oktobra 1991. oko neđelju dana komandant 2. operativne grupe, potom smijenjen i penzionisan, navodno iz razloga ,,što Crnogorci i drugi ne mogu da dozvole da im komanduje Makedonac” (izjava svjedoka Aleksandra Vasiljevića, 1991. šefa KOS-a, na suđenju Slobodanu Miloševiću u Hagu).

PAVLE STRUGAR, u ljeto 1991. komandant Republičkog štaba Teritorijalne odbrane Crne Gore, od sredine oktobra 1991. treći po redu komandant 2. operativne grupe JNA, u Hagu osuđen kao ratni zločinac. U Vojsci Jugoslavije, sa činom general-pukovnika, do avgusta 1993. komandant Druge armije (Podgorica).

MIODRAG JOKIĆ, 1989-1991. ministar odbrane Srbije. Oktobra 1991, nakon pogibije kapetana bojnog broda Krsta Đurovića, postavljen na mjesto zapovjednika 9. VPS-a u Kumboru. Penzionisan maja 1992. U Hagu osuđen kao ratni zločinac.

MILAN ZEC, 1991. načelnik štaba 9. VPS-a, napredovao 1990-ih do čina admirala, penzionisan 2001. a u Hagu oslobođen optužbi za ratne zločine.

BRANKO STANKOVIĆ, komandant 2. taktičke grupe, bio na dužnostima u 2. korpusu (Titograd) JNA, komandovao 1991. akcijom zauzimanja Aerodroma Čilipi.

OBRAD VIČIĆ, 1991. zapovjednik 472. mtbr, karijeru tokom rata u BiH nastavio u Vojsci RS (VRS). Bio zadužen za operativno planiranje u Drinskom korpusu (Zvornik) VRS.

RADOVAN KOMAR, načelnik štaba 472 mtbr, ostao u Ratnoj mornarici Vojske Jugoslavije. Nakon penzionisanja, pokrenuo časopis za ekologiju, turizam, lov, ribolov i sportove u prirodi. U štampi se, prije referenduma, oglašavao kao pristalica crnogorske nezavisnosti.

VLADIMIR KOVAČEVIĆ, komandant 3. bataljona 472 mtbr, nakon granatiranja Dubrovnika 6. decembra 1991. unaprijeđen u čin majora. Uhapšen u Srbiji 2003.

ZORAN GVOZDENOVIĆ, nakon 1991. komandant svih raketnih topovnjača Vojske Jugoslavije. Zaposlio se 1998. u rječenoj kapetaniji u Pančevu.

 

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo