Povežite se sa nama

MONITORING

Budžet za likvidacije trideset miliona eura

Objavljeno prije

na

Odbjegli narko-bos Darko Šarić i članovi njegovog klana su za seriju likvidacija i atentata po Srbiji imali budžet od nevjerovatnih 30 miliona eura, tvrdi beogradski dnevnik Press. Ranije su beogradski mediji objavili da su Šarić i njegov narko kartel napravili početkom godine pakleni plan za likvidaciju najviših državnih funkcionera Srbije, operativaca iz Ministarstva unutrašnjih poslova i Bezbjednosno informativne agencije (BIA). DVIJE LISTE ZA ODSTRIJEL: Do ovih podataka došli su operativci MUP-a i bezbjednosnih službi, poslije čega je pojačano obezbjeđenje najistaknutijih državnih funkcionera, poput predsjednika Srbije Borisa Tadića, ministarke pravde Snežane Malović i njenog saradnika, državnog sekretara Slobodana Homena i specijalnog tužioca za borbu protiv organizovanog kriminala Miljka Radisavljevića. Budžetom za likvidacije trebalo je da budu finansirane akcije na prikupljanju informacija o osobama koje rade na akciji Balkanski ratnik, zatim zastrašivanja, pripreme i, konačno, izvršenja likvidacija, naveo je Press.

Prema podacima službi bezbjednosti, postojala su dva spiska za likvidaciju. Na prvom se nalazila čitava radna grupa koja se bavila akcijom Balkanski ratnik, ali su glavne mete bili dva operativca Uprave kriminalističke policije MUP Srbije i jedan visoki funkcioner BIA.

U pitanju su bili operativci malo poznati javnosti i čija likvidacija ne bi izazvala veliki potres u državi. Njih je „tipovao” jedan član klana sa dobrim vezama u policiji koji je uhapšen sredinom marta. Ta osoba je kazala i da je sve akcije, prema Šarićevom planu likvidacije, trebalo da izvrše profesionalci, plaćene ubice iz srpskog i crnogorskog podzemlja.

Nakon što je ovaj pakleni plan otkriven, kako tvrde sagovornici Pressa, klan je shvatio da ne može da računa na zaštitu ni u jednom dijelu srpskih državnih struktura, koje se zaklinju da su riješene da u obračunu idu do kraja, napravljen je još brutalniji spisak za odstrel. Na njemu su se našli i predsjednik Tadić, specijalni tužilac Radisavljević, ministarka pravde Malović i državni sekretar Homen.

PLAĆENE UBICE IZ CRNE GORE: Državni sekretar Homen izjavio je sredinom aprila da je plan za likvidaciju srpskih državnih, policijskih i bezbjednosnih zvaničnika podrazumijevao da nekoliko plaćenih ubica, porijeklom iz Crne Gore, koje inače borave u Beogradu, u sinhronizovanoj i dobro koordiniranoj akciji počine ubistva ličnosti koje su označene za najveću smetnju i prepreku za opstanak ove mreže u regionu.

Za tu priliku u Beograd je dopremljena određena količina eksploziva. Policija je privela nekoliko osoba, zbog nedostatka dokaza pušteni su, bili su pod prismotrom sve dok nisu otišli u Crnu Goru, objavile su Večernje novosti.

Prema saznanjima Pressa, specijalno tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala, BIA i MUP imaju i imena potencijalnih ubica i o njima se vodi posebna istraga, nezavisna od procesa za šverc kokaina, finansijske istrage i istrage koja se tiče pranja novca. S druge strane, obavještajna zaštita svih koji se bave borbom protiv narko-klana Darka Šarića podignuta je na najveći mogući nivo, a spisak državnih funkcionera kojima se dostavljaju informacije o akciji Balkanski ratnik sveden je na najmanji potreban broj.

Tako je predsjednik Srbije dobio pojačano obezbjeđenje i novi blindirani mercedes. Specijalni tužilac je uz blindirani automobil i pojačanu pratnju morao da promijeni i adresu stanovanja, baš kao i ministarka pravde, koja se vozi u blindiranom automobilu pod pratnjom. Ministarkino obezbjeđenje preuzele su Kobre, specijalna jedinica Vojske Srbije, koja inače čuva još samo predsjednika Srbije i ministra odbrane Dragana Šutanovca. Državni sekretar Slobodan Homen dobio je stalnu pratnju četiri pripadnika policijske Protivterorističke jedinice MUP-a, kao i obezbjeđenje ispred kuće.

OKIDAČ – ODUZIMANJE IMOVINE: Prema sagovorniku Pressa, ono što je Šarićeve ljude posebno iznerviralo i što im je praktično bilo okidač da krenu u obračun sa državnim rukovodstvom jeste oduzimanje njihove ogromne imovine i uvođenje novinara u njihovo carstvo u Novom Sadu.

Imovina do sada zaplijenjena od Darka Šarića i osoba povezanih s njim, prema prvim procjenama vrijedi oko 100 miliona eura, ali vlasti u Srbiji očekuju da će na kraju ove finansijske istrage biti oduzeto daleko više sredstava, izjavio je državni sekretar Slobodan Homen.

Šariću i članovima njegove porodice sredinom februara zaplijenjene su vile na Dedinju, šest stanova u Beogradu, tri garaže, klub u Kragujevcu, dvije vile i parcele na ukupno dva hektara u Sremskoj Kamenici, kao i novac sa nekoliko računa u bankama u Srbiji. Početkom marta zaplijenjena su tri stana Gorana Sokovića (39) i osoba povezanih s njim, kao i obdanište Lane Popović (29), nevjenčane supruge Darka Šarića.

Zaplijenjena je i porodična vila već pomenutog Željka Vujanovića u Kragujevcu i kuća u selu Divostin. Sredinom marta je zaplijenjen od uhapšenog advokata Radovana Štrpca, osumnjičenog da je prao novac od kupovine kokaina, većinski paket akcija preduzeća Jedinstvo iz Gajdobre.

Direkcija za upravljanje oduzete imovine ušla je prije nekoliko dana u hotele Putnik i Vojvodina u Novom Sadu, kao i tri restorana, kuću vina, a preuzeli su i većinski paket vlasništva sindikalnog odmarališta u Rovinju.

Istraga još ispituje vlasničke odnose u pojedinim firmama i restoranima u Srbiji jer se sumnja da iza njih stoji Darko Šarić.

Među nekretninama za koje se sumnja da su u vlasništvu pljevaljskog narko-bosa su kafići Code i Paskući u Beogradu. U sefu kafića Code, u koji su dolazili ljudi iz Šarićevog okruženja, nađeno je 300.000 dinara.

IMOVINA I PRANJE NOVCA: Pod sumnjom su i hoteli Prezident na Paliću i Patrija u Subotici koji su u vlasništvu THU Palić. Tu firmu je u julu 2009. kupila crnogorska kompanija Maestral turs i postala većinski vlasnik THU Palić. Kao zastupnik ovog konzorcijuma pojavio se Nebojša Jestrović, koji je bio i direktor firme Futura plus. U martu je uhapšen Marinko Vučetić (34), direktor THU Palić, osumnjičen da je za grupu Darka Šarića prao novac.

Blažo Dedić iz Budve, vlasnik firme Maestral turs, negirao je da ima bilo kakve veze sa Darkom Šarićem koga je, kako tvrdi, vidio tri puta, i to kada je bio u njegovom hotelu Mediteran u Bečićima, gdje je obišao porodicu na ljetovanju. On potvrđuje da je za predsjednika upravnih odbora svojih hotela u Vojvodini postavio novosadskog advokata Radovana Štrpca, ali kako je naveo „njemu nije pisalo na čelu da radi za Pljevljaka”.

Istražni organi u Srbiji procijenili su da je narko-klan zaradio oko pet milijardi eura, a da je od tog novca milijardu i 350 miliona eura oprano u Srbiji.

U dosadašnjem procesu protiv Darka Šarića i članova njegovog klana 20 osoba obuhvaćeno je optužnicom Specijalnog tužilaštva; 12 ljudi je pod istragom o pranju novca; 2,9 tona droge zaplijenjeno je od oktobra 2009; 11 miliona eura privremeno oduzeto od klana.

 

Šarić u Pljevljima?

Odbjegli narko-bos Darko Šarić posljednjih mjesec dana skriva se u Pljevljima, objavio je Press, pozivajući se na operativne podatke srpske policije i službi bezbjednosti. Šarić se u rodni grad, navodno, prebacio prije mjesec.

,,Darko Šarić je dugo boravio u Bečićima i Budvi. Jedno vrijeme je pokušavao da se prebaci u Švajcarsku, pa čak i u Južnu Ameriku ili Južnoafričku Republiku, kroz koju je prolazila njegova švercerska ruta, ali nije uspio. U Pljevlja je prešao prije mjesec dana, kada su u Bečićima počele pripreme za regionalnu konferenciju ministara policije, koja je održana u hotelu Splendid, u kome je boravio Šarić. Takođe, i to što se približava turistička sezona, jedan je od razloga što primorje više nije mjesto za njegovo skrivanje,” kazao je krajem aprila policijski izvor Pressa.

Taj izvor je dodao da se Darko Šarić uglavnom ne pojavljuje u javnosti. Optuženi navodno, nije mogao, međutim, da odoli kada je nedavno u diskoteci Municipijum S pjevala jedna popularna srpska pjevačica, pa je viđen kako nazdravlja u svom separeu. Interesantno je da sve ove podatke do kojih je došla srpska policija posjeduju i nadležni u Crnoj Gori, ali ne reaguju, tvrdi Press.

,,Prema našim saznanjima, logističku podršku za skrivanje Šarićima daje visoki funkcioner Državne bezbjednosti Crne Gore, koji je u službi zadužen za specijalne operacije. Taj visokorangirani bezbjednjak je 2007. godine pomogao odbjeglim ‘zemuncima’ koji su bili locirani u Dobrim Vodama i Baošićima da pobjegnu, iako je srpska policija kolegama dostavila tačnu lokaciju,” otkrio je sagovornik Pressa.

Prema ovom tabloidu, u Šarićevo carstvo u Pljevljima su svojevremeno dolazile mnoge ličnosti iz javnog života, pa i državnih i policijskih struktura Srbije. Tamo su, prema nekim informacijama, sakriveni i kompromitujući materijali o tim susretima.

 

ŠARIĆEVO BOGATSTVO

Hoteli i restorani:

– Restoran Sečuan u Novom Sadu

– Hotel Putnik u Novom Sadu ima 83 sobe sa 62 zaposlena

– Hotel Vojvodina u Novom Sadu ima 62 sobe i 44 zaposlena

– Restoran Lipa u Novom Sadu

– Riblji restoran Dunavska oaza u Novom Sadu

– Noćni klub Kazino u Kragujevcu.

 

Zdanje na Tatarskom brdu:

– Kuća za obezbjeđenje sa video-nadzorom

– Teretana sa najmoder¬nijim spravama, svlačionica, sauna

– Bazen dimenzija petnaest sa pet metara

– Igralište za basket sa specijalnom podlogom

– Dvorana sa podijumom za igru.

Nekretnine članova porodice:

– Među nekretninama u vlasništvu Darka Šarića su stan u Bulevaru Arsenija Čarnojevića od 180 kvadrata, kao i klub Kazino u Kragujevcu.

– Od nevjenčane Šarićeve supruge Lane Popović uzeto je obdanište u Šilerovoj od 142,4 kvadrata, parcela pored od 300 kvadrata i BMWx3, kao i 17.250 eura.

– Blokiran je i novac sa računa dvoje najmlađih članova porodice Šarić, na kojima je 141.000 eura

– Od bliskih srodnika, brata, majke, sestre i bivše supruge Nataše Lončar, privremeno je oduzeta vila na Dedinju, dva stana od po 115 kvadrata na Novom Beogradu, petosoban stan u Ulici Arsenija Čarnojevića od 181 kvadrata, stan od 98 kvadrata u Ulici generala Mihaila Nedeljkovića, kao i stan od 76 kvadrata u Ulici španskih boraca na Novom Beogradu

– U Sremskoj Kamenici oduzeta je vila od 400 kvadrata sa bazenom i garažom u Ulici Ivana Franka 11, zatim vila od 927 kvadrata u istoj ulici i kuća.

Imovina u Crnoj Gori:

– Diskoteka Maksimus u Kotoru

– Stovarišta građevinskog materijala Miro

– FK Rudar iz Pljevalja

– Fri-šop Mat-šop na prelazu Ranče

– Klub Holivud

– Pekara Čarobnjak

– Diskoteka Municipijum u Pljevljima.

 

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo