Povežite se sa nama

MONITORING

Siguran strah

Objavljeno prije

na

Kampanja za izbore koji će u 14 crnogorskih opština biti održani 23. maja odvija se pretežno tiho. Naravno, ako se ne računa zloupotreba državnih poslova u svrhu promocije vladajućih partija. O obnovi, izgradnji i boljim danima koji čekaju svakoga od nas iz glasa se pjeva po cijeli dan. Opozicija kaže da kampanju ne sprovodi od vrata do vrata, nego od čovjeka do čovjeka. Vlast gazi utabanim stazama. Prelamanje je u toku, učtivo se zove – siguran glas. Pokret za promjene optužio je Demokratsku partiju socijalista da posjeduje zbirku ličnih podataka svih glasača koju koristi za pritiske, ucjenjivanje i zastrašivanje građana. Pozivajući se na izvore iz DPS-a, u PZP-u tvrde da zbirka, osim osnovnih ličnih podataka, sadrži i informacije o finansijskom stanju pojedinaca i njihovih porodica, o njihovom kreditnom zaduženju, pregled porodičnih dugovanja za struju, drugih dugova, kao i procjenu mogućnosti građana da dugove plate. Tu su i podaci o prekršajnim i krivičnim prijavama, o troškovima školovanja, željenom zaposlenju, zdravstvenom stanju.

Od Agencije za zaštitu ličnih podataka poslanik PZP-a Koča Pavlović tražio je hitnu intervenciju ,,kako bi se prekinula decenijska kriminalna praksa vladajuće partije kojom se ograničava sloboda građana Crne Gore i kojom se onemogućava održavanje fer, demokratskih i od pritisaka i ucjena oslobođenih izbora u našoj državi”.

DPS je objavila kako nema i ne koristi bilo kakav registar ličnih podataka građana Crne Gore mimo onih na koje ima zakonsko pravo.

Savjet Agencija za zaštitu ličnih podataka zatražio je od DPS-a da im u roku od osam dana odgovori da li su i na koji način prikupljali lične podatke. Očekuje se odgovoran odgovor.

Pokret za promjene objavio je i da informacije o početku akcije kupovanja glasova s posebnim osvrtom na Rožaje. Tvrde da se u rožajskom Sudu za prekršaje, onima koji su spremni da DPS-u prodaju glas, izdaju bonovi-kuponi u vrijednosti od 30 eura, sa kojima donosilac može da trguje u dva super-marketa. Ko kaže da nema inflacije – do nedavno se lična karta nije mogla kupiti za manje od 50 eura.

Jedan od načina za sijanje straha je i najavljivanje novih sistematizacija radnih mjesta u pojedinim preduzećima. Kad se posije strah od gubitka radnog mjesta, sigurni glasovi padaju kao s kruške. U PZP-u kažu da je jednom od njihovih aktivista zaprijećeno izbacivanjem sa posla, te da će imena ljudi koji podmićuju i prijete dostaviti nadležnima.

U preporukama koje stižu iz Evrope redovno piše: ,,Potrebno je uložiti ozbiljne napore da bi se otklonio osjećaj da su državni službenici zavisni od ljudi na funkcijama, kao i to da politička naklonost i biračka opcija mogu uticati na nečiju egzistenciju. Svaki oblik diskriminacije na radnom mjestu po osnovu političkog mišljenja, a naročito diskriminaciju javnih I državnih službenika, treba zabraniti”. CEDEM-ovo istraživanje nedavno je pokazalo da je u Crnoj Gori najrasprostranjenija diskriminacija zbog političkog uvjerenja.

 

Iz opozicione koalicije Bolja Crna Gora upozorili su i na problematične sastave biračkih odbora. Tvrde da su u nekim mjestima predsjednici opštinskih izbornih komisija ljudi koji se nalaze na čelu državnih institucija ili su nosioci odgovornih funkcija u sudstvu i pravosuđu. DPS je opet rekao – ma kakvi.

 

Nije baš da samo opoziciji nešto smeta. Ponekad se i vlast žali na vlast. Bošnjačka stranka, koja na izbore u Baru izlazi sa listom Barska bošnjačko-muslimanska lista – Sad i ubuduće, ocijenila je da dosadašnja zastupljenost ,,bošnjačko-muslimanskog stanovništva” u lokalnoj i javnoj upravi, te predstavničkim tijelima u Baru ne odgovara njegovoj brojnosti. ,,Bar je oduvijek bio prepoznatljiv po svojoj toleranciji i multikulturi, ali se to mora iskazati i kroz zastupljenost u institucijama. Ako se manjinski narodi sami ne izbore za ono što im pripada po Ustavu i zakonu i što predviđaju evropski standardi, ta im prava niko neće pokloniti”, rekao je nosilac liste i poslanik BS Suljo Mustafić. Druga je stvar Glavni grad. Koalicija Za evropsku Podgoricu, u kojoj se nalazi Bošnjačka stranka, kažu iz te partije, na najbolji način oslikava multietničku i multikulturnu Podgoricu.

Svako zna da Bošnjačku i ostale partije manjinskih naroda u zagrljaj DPS-a gura neizmijenjeni Zakon o izboru odbornika i poslanika. Jednostavno je: umjesto zakona mandate im garantuje vlast. Strah partija manjinskih naroda da neće preći cenzus jedan je od najvažnijih mehanizama njegovanja multietničnosti evropske koalicije.

I ovoga puta izbore će krasiti mogućnost partija da nakon izbora mijenjaju polovinu liste. Ta činjenica zavrijedila je i pažnju Evropske komisije. Nakon što je Vlada poslala prvi, uslijedilo je dodatno pitanje: ,,Budući da se u vašem odgovoru ne pominje netransparentna podjela mandata koju nakon izbora rade same partije, željeli bi da bolje shvatimo kako taj sistem funkcioniše i da li postoje planovi da se on izmijeni u skladu sa preporukama OSCE/ODHR-a”. Odgovoreno im je da će stvar biti riješena novim zakonom. Onim čije je donošenje četiri puta odlagano, koji trenutno razmatra Venecijanska komisija i oko kojega se kompromis u crnogorskom parlamentu ne nazire.

Među desetak dodatnih pitanja iz Upitnika koji se odnose na izbore bilo je I pitanje da li su sve donacije političkim partijama javne. Odgovor je glasio: ,,Da, sve su donacije javne i sastavni su dio izvještaja o finansiranju političkih partija i u pogledu iznosa i u pogledu imena donatora”.

Evropska unija je u Izvještaju o napretku napisala da Crnoj Gori nedostaju jake i nezavisne institucije koje bi nadgledale način na koji se troši i uplaćuje novac političkim partijama.

Zakonom o finansiranju političkih partija, koji je donijet u ljeto 2008. predviđeno je da budžetska sredstva za finansiranje redovnog rada partija u Skupštini Crne Gore ne mogu biti manja od 0,2 niti veća od 0,4 odsto budžeta. Budžetska sredstva za finansiranje redovnog rada partija u skupštinama opština ne mogu biti manja od 0,5% niti veća od jedan odsto budžeta. Od tog novca, 15 odsto se u jednakim iznosima raspodjeljuje parlamentarnim partijama, a ostalih 85 odsto dijeli se srazmjerno broju poslaničkih odnosno odborničkih mjesta.

Prema zakonu, za finansiranje redovnog rada političke partije fizičko lice može da uplati najviše 2000 eura, a pravno najviše 10.000 eura godišnje.

Partije su u ovoj zemlji dužne da podnesu izvještaje u utrošku budžetskih sredstava za izbornu kampanju, kao I izvještaj o trošenju sredstava iz privatnih izvora za kampanju, ali i godišnje izvještaje o imovini, kao i završni račun. Neke podnose, neke ne podnose.

Reviziju izvještaja i o trošenju novca iz budžeta i o finansiranju iz privatnih izvora za izbornu kampanju radi Ministarstvo finansija. Premda su ubilježili nekoliko prekršajnih prijava – uglavnom protiv partija koje nijesu ušle u parlament – u Ministarstvu tvrde da su zadovoljni revizijom. Mali je problem to što se Ministarstvu ima vjerovati na riječ – izvještaji o reviziji nijesu dostupni javnosti.

U opozicionim partijama kažu da ne mogu da objave imena firmi koje im daju novac zbog toga što je „ambijent” u Crnoj Gori takav da bi njihovi donatori vrlo brzo imali posjete raznih inspekcija.

,,Izvještaji”, ,,revizije”, ,,završni računi” – ozbiljno zvuči. Ozbiljno je nekome i kad dobije džak brašna, nekome je ozbiljan račun za struju, nekome trideset eura za trgovinu u prodavnici mješovite robe. Strah nema cijenu.

 

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo