Povežite se sa nama

MONITORING

Pista za predizborna uzlijetanja

Objavljeno prije

na

Ko bi rekao da beranski aerodrom ne radi? Proteklih dana izgledalo je kao da je stavljen u funkciju: slijetali su i uzlijetali helikopteri državnih zvaničnika koji su pred izbore opošljavali hitno i neodložno. Premijer Milo Đukanović otvarao je bolničke anekse, direktor policije dijelio kredite i ključeve od stanova, ministar poljoprivrede premije vrijednim farmerima, ministar kulture lijepe želje građanima, ministar prosvjete dopremao zamotuljke… Vazdušnim putem, najbrže. GRADONAČELNIKOVA OBEĆANJA: Bezmalo, od uvođenja višestranačja ni jedni izbori u Crnoj Gori nijesu prošli da vlast ne obeća da će aktivirati odavno zatvoreni i zaboravljeni aerodrom u Beranama, kao ,,veliki regionalni projekat i razvojnu šansu za čitav sjever”. Mada je sasvim jasno da zbog brojnih problema za taj aerodrom nema brzog rješenja, ni pred ovogodišnje lokalne izbore gradonačelnik Berana Vuka Golubović nije propustio da u vezi sa tim saopšti: ,,Samo što nije”.

,,Mogu vam sada slobodno reći da smo ušli u trku za aktiviranje aerodroma kod turskih investitora. Oni su zainteresovani i za aerodrom u Lađevcima, kod Kraljeva. Ja se nadam da ćemo mi biti brži” – rekao je Golubović nedavno na skupu u jednom selu gdje vlasti nijesu stigle pred izbore da zakrpe rupe na asfaltu.

Nije prošlo mnogo, procurilo je da se Turci baš i ne povode emocijama za Sandžakom, već ekonomskim parametrima. Nezvanično, ti parametri više idu u prilog aerodromu u Srbiji. Golubović je ipak u predizbornom predstavljanju na TV Vijesti otišao najdalje do sada.

,,Vjerujte, da je uslov da pomenem aerodrom da bi smo dobili izbore a da ga ne otvorimo nikada ga pomenuo ne bih. Kunem vam se… Izvjesno je da će vrlo brzo da se potpiše ugovor po kojem će Opština Berane dati investitoru aerodrom bez i jednog centa, a da to bude ulaganje onog menadžmenta koji želi da upravlja njime” – rekao je gradonačelnik Berana.

Na pitanje šta znači vrlo brzo, ,,jer to slušamo godinama”, on je odgovorio da će to biti ,,za koji dan”.

,,Ajde… neka bude poslije izbora, da ne bude politička priča” – ispravio se.

 

POTRAGA ZA PARTNERIMA: Dvije godine ranije, u susret parlamentarnim izborima, Golubović je putovao za Njemačku sa tzv. ,,opštinskom delegacijom koja radi na reaktiviranju beranskog aerodroma”, gdje je trebalo da se sretne sa potencijalnim partnerima u tom poslu.

,,To je jedna njemačka firma koja se bavi proizvodnjom opreme” – objasnio je.

On je tom prilikom kazao da postoji i druga, češko-engleska grupacija, zainteresovana za infrastrukturni dio aerodroma.

 

Kada je nedugo potom ,,neimenovani izvor iz Vlade” saopštio kako je upravo završena Studija razvoja vazdušnog saobraćaja na sjeveru Crne Gore, čiju je izradu finansirala Evropska agencija za rekonstrukciju i razvoj”, negativna u vezi otvaranja aerodroma u Beranama, te da bi taj aerodrom bio profitabilan jedino da kroz njega godišnje prođe minimalno 600-700 hiljada putnika, Golubović je na beranskom aerodromu ,,otvorio” bescarinsku zonu.

,,Takva bescarinska zona ovdje na aerodromu bila bi generator razvoja za čitav sjever Crne Gore” – pohvalio se Golubović. Doduše, tada se nije zakleo.

Posao je bio gotov. Preostalo je bilo da se samo u opštoj navalici odabere strani partner, kojih nije falilo. Od Njemaca, Čeha, Engleza, Francuza, Rusa, i sada do Turaka. Svi su se dali u potragu za njima. Gradonačelnici sa sjevera, ministri i predsjednici države i Vlade.

VUJANOVIĆ JEDNO, LOMPAR DRUGO: Filip Vujanović je aerodrom u Beranama ,,otvarao” više puta, a najozbiljnije je to učinio u godini prije referenduma. On je tada saopštio kako je sa ministrom pomorstva i saobraćaja Andrijom Lomparom razgovarao o mogućnosti obnove ove vazdušne luke, samo da se prije toga riješe svojinski odnosi pa da se nakon toga traži ,,strateški partner”..

,,Meni su u Beranama rekli da je to razvojni prioritet i ja sam već razgovarao sa ministrom Lomparom. Konstatovali smo da je neophodno prije svega da se razjasne svojinski odnosi, i nakon toga, budući da nema novca u budžetu, da se pokuša naći partner koji bi kroz koncesioni ili neki drugi odnos, obezbijedio da se beranski aerodrom stavi u funkciju” – rekao je Vujanović.

On je dodao da je to važno ne samo za Berane, već za ukupni region, a posebno za valorizaciju projekta razvoja Bjelasice.

,,To je projekat koji objedinjuje pet opština i podržava ga Vlada Austrije” – kazao je Vujanović.

Predsjednik države je dodao da će se za brzo rješavanje ovog problema založiti i kao član Vrhovnog savjeta odbrane tadašnje državne zajednice SCG.

,,Ukoliko to bude svojina vojske, ja ću i kao član Vrhovnog savjeta odbrane učiniti sve da se kroz adekvatnu tendersku proceduru učini interesantnim za sve partnere, posebno iz inostranstva, koji bi omogućili čitavom sjeveru da se dobije dobra avio destinacija, što će uticati i na kvalitet saobraćaja” – rekao je Vujanović.

Ministar Lompar kao da je zaboravio o čemu je pričao sa predsjednikom države, pa je u avgustu prošle godine izjavio da je što se Vlade tiče to završena priča, ekonomski nerentabilna, i da se prepušta lokalnoj upravi da pokuša da nađe partnera za taj posao.

I PREMIJER OTVARAO AERODROM: Onda se, pred ove izbore, prije nekoliko mjeseci, u traženje partnera uključio ministar bez portfelja Rafet Husović koji je putovao za Tursku, a zatim obećao da će sljedeći put u Tursku povesti i ministra saobraćaja. Ovog što je kazao da od beranskog aerodroma nema posla.

Aerodrom u Beranama ,,otvarao” je i premijer. Kada su u predreferendumskoj godini sve državne pare otišle na rekonstrukciju aerodroma u Podgorici i Tivtu, što uopšte nije bilo u saglasnosti sa proklamovanim ravnomjernim regionalnim razvojem, on je čvrsto obećao da neće biti zaboravljen ni beranski aerodrom i to svoje obećanje čak i vremenski oročio.

,,Planiramo i da aerodrom u Beranama počne sa radom, što bi moglo da se realizuje u naredne dvije godine” – rekao je Đukanović otvarajući aerodrom u Podgorici u maju 2006. Prije četiri godine.

Ono što je zajedničko i nije neistina u izjavama oko beranskog aerodroma je to da se radi o neiskorišćenom resursu sjevera države. Beranski aerodrom bio bi najbliži za desetak opština u Crnoj Gori ali i Srbiji, odnosno gravitirao bi području koje ima veliku i brojnu dijasporu. Upravo zbog toga, pored svih verbalnih zalaganja lokalnih i državnih zvaničnika, nije bez osnova ni priča da zapravo postoji vrlo jak lobi koji se protivi otvaranju aerodroma u Beranama, jer bi se na taj način znatno umanjio promet aerodromima u Podgorici i Tivtu.

Aerodrom za sve

Beranska vazdušna luka ima dugu tradiciju. Prvi avioni tu su sletjeli u vrijeme Drugog svjetskog rata. Tu je formiran i nadaleko čuveni Aero klub Berane, iz kojeg su izlazili školovani piloti koji su letjeli širom svijeta za najpoznatije svjetske kompanije. Pristanišna zgrada izgrađena je šezdesetih godina kada je i uspostavljen redovni putnički saobraćaj. Desetak godina na liniji Berane – Podgorica -Berane i Berane – Beograd – Berane, saobraćali su avioni DC 3, a u kratkom periodu i foker. Vojska tadašnje SFRJ uradila je 1974. godine kvalitetnu pistu dužine blizu dva kilometra i širine 45 metara, koja i poslije više od trideset godina odolijeva vremenu i nevremenu, bez bilo kakve brige i održavanja.

Posljednje dvije decenije, od kada ga ni vojska ne koristi, beranski aerodrom služi za sve, a najmanje za ono zbog čega je napravljen. Vozači automobila testiraju maksimum svojih mašina, rekreativci trčkaraju, čobani jure za govedima. Idila.

Osim malih školskih aviona i helikoptera državnih zvaničnika, uzleti i sleti po neka vrana, sa divljih deponija naokolo, dok Beranci čekaju ispunjenje obećanja. Gradonačelnik se ovoga puta zakleo.

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo