MILO ĐUKANOVIĆ, predsjednik DPS-a, postao je po šesti put premijer Crne Gore. Reporteri Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara iz Vašingtona i Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva objavili su da njegovo bogatstvo, bez članova uže i šire porodice, iznosi 14,7 miliona dolara. Prema izvještaju Centralne depozitarne agencije Crne Gore, samo Prva banka je vlasnik četiri odsto udjela u kompaniji CG Broker, 1,27 odsto udjela u Crna Gora put, 49 posto Monte Adria Broker Dealer, 2,6 odsto Ino Metalac, devet odsto Montenegro berze, dva odsto Fonda zajedničkog ulaganja Trend. Naša priča pokazuje da se Prva banka niz puta okoristila od odluka njegove vlade, izjavio je Monitoru Mirsad Brkić, novinar istraživač bosanskog CIN-a. Demantujući da ima tolike milione, premijer se 5. juna u Pobjedi obrušio na „grupe stalnih, uzaludnih lovaca na njegovo ‘enormno bogatstvo'”. Prema njegovom tumačenju, oni se za ,,male pare” rukovode ,,sitno-šićardžijskim interesima” i ,,javnosti plasiraju osvjedočene laži”. ,,Neka pronađu to ‘moje blago’ i predoče ga javnosti”, poručio je Đukanović.
Đukanović je biranim riječima govorio o političkim protivnicima. U intervjuu Politici, na primjer: ,,Karavani prolaze, a bezvrijedna blebetala trućaju”. Premijer je još govorio o ,,bijednim najamnicima, bez izuzetka crnogorskog porijekla, koji, predstavljajući se kao bivši insajderi ili sadašnji autsajderi lažu i kleveću…”. Sve zbog ,,reketaške logike” i ,,liječenja kompleksa”. Poteze političkih protivnika nazvao je ,,epohalnim glupostima”.
SVETOZAR MAROVIĆ, potpredsjednik DPS-a i biznismen, i ovu godinu preturio je preko glave u znaku slogana koji mu je smislila opozicija: ,,Lider DPS-a Milo Đukanović ima privatnu državu Crnu Goru, a potpredsjednik Marović sopstveni grad – Budvu iliti Svetozarevo na moru”. Bez njegove dozvole u Budvi se ništa značajnije ne može izgraditi ni odlučiti.
Kada je šestostruki mandatar/premijer Đukanović oglasio da u novoj vladi neće biti velikih promjena, za mjesto u vladi Marović je konkurisao – preko novina.
,,Mi nijesmo konkurenti jedan drugome, mi smo tim u kojem svako ima svoje mjesto”, rastumačio je tih dana Marović odnose sa Đukanovićem. Upućeni su tvrdili da bi odricanje od Marovića za Đukanovića značilo gubitak Budve, a da je Marovića na povratak u Vladu natjerala najava da Srbija priprema rasvjetljavanje afere ,,satelit”. Njemu je dobro poznato: moć je u Crnoj Gori najsigurnija zaštita od zakona. Postao je potpredsjednik Vlade.
Javnost je potom saznala da je bogatiji nego što se moglo i sanjati. Prijavio je da, na primjer, ima 816.928 kvadrata zemlje na Mrčevom polju, kod Budve. Cijena toga zemljišta 2008. iznosila je oko 160 milona eura. Posljednjih dana ove godine oglasio se oko Kosova i otvaranjem crnogorske ambasade u Prištini. Blicu je izjavio da je lično ,,za to da Crna Gora bude spremna da preispita svoju odluku o priznanju Kosova ako Međunarodni sud donese odluku da je proglašenje nezavisnosti bilo nelegalno”. Oprezan oko Kosova je i predsjednik Vujanović, dok se premijeru Đukanoviću i ministru Roćenu žuri sa razmjenom amabasadora. Te razlike su, kažu u DPS-u, samo odraz demokratične atmosfere u partiji. Zlobnici, međutim, tvrde da se radi o klanovima i mogućem rascjepu, kao prije više od decenije… Naravno, ne toliko zbog svete srpske zemlje, koliko zbog interesa najvažnijih DPS aktera.
SRĐA DARMANOVIĆ, dekan Fakulteta političkih nauka, primijenio je autoritarne metode na Fakultetu političkih nauka. On je ljude koji drugačije misle sistematski marginalizovao oduzimajući im predmete. Tako je profesor Milan Popović napustio FPN pošto mu je faktički ukinut doktorski studij, a dr Filip Kovačević je ostao u ovoj godini bez tri izborna predmeta na osnovnim studijama, a ranije su mu ukinuti i predmeti na magistarskim i doktorskim studijama.
Darmanovićevi metodi čišćenja nepodobnih na FPN-u upoređuju se sa onim iz Miloševićevog doba kada su nakon zloglasnog zakona o visokom obrazovanju slobodomisleći ljudi prosto protjerivani iz nastave. Darmanović je u ovoj godini bio aktivan i u mjerenjima javnog mnjenja. Njegov nepogrješivi CEDEM proglasio je pobjednike prije martovskih parlamentarnih izbora. Dekan FPN-a tek je u ovoj godini izabran u zvanje vanrednog profesora, a ući će u istoriju Univerziteta Crne Gore kao prvi čovjek koji je bez profesorskog zvanja izabran za dekana, što je bilo nezamislivo u vremenima prije Darmanovića. Darmanović je osoben i po tome što je iz Sorosovog fonda, na čijem je čelu, vukao najveće donacije za svoj CEDEM. I to za visokoprofitne aktivnosti ispitivanja javnog mnjenja. Istovremeno, njegov Centar za demokratiju i ljudska prava nije se oglasio ove godine povodom brojnih kršenja ljudskih prava i medijskih sloboda. Koncem godine Darmanović, inače čovjek sa mnogim ulogama, otisnuo se i u medijsku sferu. CEDEM je jedan od vlasnika portala Analitika.
MILAN ROĆEN, ministar inostranih poslova Crne Gore, nije se proteklih mjeseci mogao požaliti na manjak publiciteta. Bio je tema medija, i političara, i analitičara… Čak se njime bavila i konsultantska firma Oksford analitika (Oksan): ,,Šef diplomatije Milan Roćen, bivši ambasador u Moskvi, pomogao je dolazak ruskih investicija u ključne sektore privrede”. Analitičari Oksana poručili su zapravo ono o čemu se dugo govori i piše, posebno u Monitoru: sumnjivi kapital ruskih tajkuna skupo će koštati Crnu Goru.
Sa domaćeg terena često su mu stizali prigovori da crnogorske diplomatske misije u svijetu postaju nagrade za zaslužne kadrove.
Stigao je da napiše i uvodnik za brošuru Deset zabluda o NATO-u, koja je podijeljena uz dnevne novine. U njoj se na svoj način obračunao sa činjenicama: „Iskreno se nadam da će ova kratka brošura doprinijeti da se relativizuju neke zablude o NATO-u i neopravdani strahovi od članstva Crne Gore u Alijansi”.
Politički oponenti doveli su ove godine Roćena u vezu sa firmom Bemax, koja je u doba najveće krizi predano radila na popravljanju crnogorskih puteva. Navodno, Roćen je prije izgradnje autoputa Bar-Boljare sa partnerima nabavio ogromnu mehanizaciju uglavnom preko lizinga, uz pomoć koje bi trebalo kao podizvođač da zaradi ogromne novce u planiranom poslu stoljeća. Roćen je negirao tvrdnje da se pored inostranih poslova bacio i na izgradnju puteva. Negirao je i da je u sukobu sa Duškom Markovićem oko kontrole tajnih službi. Roćen, navodno stoji iz crnogorskog KOS-a, u okviru Ministarstva odbrane.
TAKSIN ŠINAVATRA, svrgnuti premijer Tajlanda pravosnažno osuđen krivičnom presudom, posjeduje crnogorski pasoš br. 138kd3695.
To je otkriveno prilikom njegove posjete Liberiji 20. aprila. Crnogorski zvaničnici nijesu negirali da Šinavatra ima naš pasoš, ali su kazali da se javno neće objaviti podaci o tome kako ga je Šinavatra dobio.
,,Jedini zakonit način na koji je Šinavatra mogao dobiti crnogorsko državljanstvo, uprkos tome što je osuđen zbog korupcije, jeste kao osoba od posebnog značaja za interes Crne Gore”, saopšteno je iz MANS-a.
Međutim, ni do dan danas nije otkriveno kako je Šinavatra zadužio Crnu Goru i ko je dao preporuku da mu se dodijeli crnogorsko državljanstvo. Nije riješena ni dilema gdje je Šinavatri izdat pasoš.
Šinavatra je globalna medijska zvijezda. Pravosnažno je osuđen na dvije godine zatvora zbog korupcije. U Vrhovnom sudu Tajlanda se vode još tri postupka protiv njega. Šinavatra se nalazi na potjernici Interpola.
Solidarnost naših državnika sa Šinavatrom je i ranije pokazana. U septembru 2006. godine, premijer Milo Đukanović je Šinavatri dozvolio da govori prije njega na 66. generalnom zasjedanju Skupštine UN.
Američki The Nation objavio je 12. maja da je Šinavatra zainteresovan za kupovinu ostrva Sveti Nikola kod Budve. Kupac ostrva je 2007. bio Stanko Subotić-Cane. Ranije je saopšteno da Subotić nije u stanju da otplati kredit Đukanovićevoj banci pa je Sveti Nikola, kao hipoteka, navodno postao vlasništvo Prve banke Crne Gore.
MILAN POPOVIĆ, profesor Univerziteta Crne Gore, ostao je dosljedan žestoki kritičar Đukanovićevog režima. Javno je osuđivao sve što je trebalo osuditi i branio one koji su bili na udaru moćnika. Profesor Popović je ove godine bio pozvan od strane Vrhovne državne tužiteljice na saslušanje povodom teksta u kome je izjavio da postoje osnovane sumnje da je vrh države istovremeno i vrh organizovanog kriminala. Nakon isljeđivanja Čarapićeva je odbacila ove sumnje navodno stoga što Popović nije prezentirao dokaze. Ali, ja nijesam insajder, rekao je Popović, ukazujući da bi se dokazi mogli naći na drugim stranama, recimo u optužnici italijanskog tužitelja Šelzija. Popovićev prvi roman Oklop bio je pravi bestseler, jedna od najprodavanijih knjiga u istoriji Crne Gore. Vijesti su nakon prve edicije, koja je razgrabljena, odštampale i drugo izdanje. Roman je kombinacija fikcije i stvarnosti. Prije nekoliko dana Popović je optužio premijera Đukanovića da ima privatne interese u gotovo svakoj društvenoj oblasti, pa i visokom obrazovanju. Ujedno je ocijenio da su akademske slobode u Crnoj Gori gore nego u vrijeme jednopartijskog sistema i da postojeći navodni višepartijski, funkcioniše po principu i pravilima ,,koza nostre”. Po njegovom mišljenju, kritičari društvenog ambijenta podvrgnuti su ,,seriji kartelizovanih intervjua u kartelizovanim medijima, u kojima su predstavljeni kao osobe sa ličnim problemima”. I zaključio: ,,Ne vodi se računa o tome jesi li akter loše privatizacije, stanja u obrazovanju, uništenja društva, već jesi li član vladajuće partije, jer si u tom slučaju zaštićen kao bijeli medvjed”.
SLOBODAN PEJOVIĆ, bivši inspektor iz Herceg Novog, istrajni svjedok o tome kako je crnogorska vlast u proljeće 1992. bosanske izbjeglice izručivala Radovanu Karadžiću, i ove je godine zbog toga bio izložen brojnim napadima. Zbog svjedočenja o zločinu i mirne savjesti – nije imao mirnog života. U deportovanju bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore sredinom maja 1992. godine učestvovala je, pored crnogorske policije i paravojnih formacija, i bivša Jugoslovenska narodna armija. To je Pejović otkrio nakon dužih istraživanja i detalje ispričao prvi put javno u razgovoru za Monitor. Pejović je prije nekoliko mjeseci po osmi put upozoren da digne ruke od daljih istraživanja ovog zločina. Nepoznati počinilac demolirao mu je automobil u Herceg Novom. Posljednji napad je, kako je kazao, uvod „u nešto mnogo ozbiljnije”, jer mu se dugo prijeti likvidacijom, tako da bi „jednoga jutra mogla osvanuti vijest da je ubijen u klasičnoj sačekuši”. Pejović je optužio Upravu policije i predsjednicu Vrhovnog suda Crne Gore Vesnu Medenicu da su svojim izjavama dodatno ohrabrili napadače na njega. Nedavno je grupa građana uradila majicu sa natpisom Slobodan Pejović – Čovjek za ponos, dajući i na taj način podršku čovjeku koji je postao simbol prkosa.
FILIP KOVAČEVIĆ, profesor političke psihologije, podnio je prijavu Sudu časti protiv dekana Darmanovića zbog političke diskriminacije nakon što mu je Darmanović ukinuo pet predmeta na FPN-u. Kovačevića je peticijom podržalo preko 250 studenata, koji su ustali u njegovo odbranu. Dobio je podršku i od više profesora sa Univerziteta, među kojima su Branka Bošnjak, Maja Kostić-Mandić, Milan Popović, Branko Radulović i drugi. Nastavničko vijeće FPN- a, u nepotpisanom saopštenju, Kovačevića je optužilo da je ,,neprimjereno univerzitetskom nastavniku” pokušao da obmane javnost , da se radilo o uobičajenoj proceduri u kojoj su mnogi profesori ,,prijatelji FPN-a” ostali bez izbornih predmeta. Iako je odlukom Senata Univerziteta Crne Gore izabran za docenta na Fakultetu političkih nauka i Fakultetu za turizam, Kovačević, doktor političkih nauka, stalno je zaposlen na Fakultetu za turizam u Kotoru. Kovačević je doktorsku disertaciju odbranio na američkom Univerzitetu Mizuri, gdje je radio kao asistent. Diplomirao je na političkim naukama na kalifornijskom državnom univerzitetu sa najboljom ocjenom. Predavao na Ruskom državnom univerzitetu u Sankt-Peterburgu, a gostovao na velikom broju svjetskih univerziteta. Njegova knjiga nalazi se u mnogim svjetskim bibliotekama. Redukcija troškova slabo je opravdanje za fakultet kome nedostaje kadar i koji gotovo sve predavače dovodi sa Fakulteta političkih nauka u Beogradu. Kovačević je potpisao više apela i peticija u kojima se kritikuje aktuelna vlast i ustaje protiv kršenja elementarnih prava i sloboda.
IBRAHIM ČIKIĆ, tužen je zbog navodne klevete od grupe građana, nakon što mu je izašla knjiga Gdje sunce ne grije, koja govori o strahotama kroz koje je prošao kao jedan od članova SDA koji su devedesetih preživjeli neviđenu policijsku torturu.
U knjizi je opisao politički proces vođen protiv njega i njegovih drugova optuženih za terorizam, kao i njihovo stradanje na robiji. Država je, zahvaljujući montiranoj optužnici, poslušnoj policiji i priručnom sudstvu otela grupu Bošnjaka i držala ih u zatočeništvu, u cilju zastrašivanja njihovih sunarodnika.
Država je prvo tvrdila da su Ibrahim Čikić i ostali uhapšeni namjeravali da stvore nezavisnu državu Sandžak. Kasnije je ta ista država praktično priznala da su ljudi koje je uhapsila, zatvorila i zlostavljala bili nevini.
Po nalazu ljekara specijaliste od 15. juna 1994, kod Ibrahima Čikića je ,,vidna sposobnost umanjena za 100 odsto trajno. Radi se o praktično slijepoj osobi”.
Nijedan od aktera te akcije nazvane Lim nije izveden pred sud. Umjesto toga, ponovo se sudi Čikiću zato što se prisjećao i pisao o torturi. A u ovoj zemlji to je vrlo kažnjivo.
VANJA ĆALOVIĆ, direktorka NVO MANS, opet se najviše bavila problemom korupcije u Crnoj Gori. ,,Izvještaji svih međunarodnih institucija potenciraju da je korupcija u Crnoj Gori prisutna u svim segmentima i na svim nivoima vlasti, dok je sam vrh u sprezi sa organizovanim kriminalom, pa ne iznenađuje nedostatak volje za procesuiranje konkretnih slučajeva, posebno onih na najvišim nivoima. Nerijetko su upravo rukovodioci antikorupcijskih institucija na vrhu piramide korupcije i od njih se ne može očekivati da se bore sami protiv sebe, pa oni ulažu mnogo veće napore da sakriju, nego da rješavaju probleme”, kazala je Ćalović ljetos u intervjuu Monitoru.
Kod nas je korupcija pravilo, a ne izuzetak, a korumpirane ministre u najgorem slučaju šaljemo u ambasadore, dodala je.
MANS je i ove godine podnio nekoliko krivičnih prijava, a jednu i protiv Svetozara Marovića zbog slučaja Zavala, interesujući se za njegove milione eura i stotine hiljada kvadrata zemlje.
Marović se potom za kratko vrijeme dva puta bavio aktivnostima MANS-a i njegove direktorice Ćalović. ,,To što oni rade liči na Velikog inkvizitora: možete dokazati da ste nevini samo ako ne izgorite na njihovoj lomači”, izjavio je Marović.
,,Umjesto da objasni na koji način je od čovjeka koji praktično nije imao ništa, čija je cijela porodica bila nezaposlena, koji je živio od plate od 300, 400 eura, od trenutka kada je pošao u biznis, postao i veleposjednik i jedan od, zvanično, najbogatijih ljudi među našim političarima, on se bavi finansijama nevladine organizacije”, reagovala je Ćalović.
NEBOJŠA BATRIĆEVIĆ, podgorički advokat i član Demokratskog centra , udario je biznismena Veselina Barovića, nakon što su njega i njegovog klijenta Časlava Nenezića, u podgoričkom restoranu Maša ničim izazvani napali Barovićevi tjelohranitelji.
,,Dva dana nakon incidenta, prisjetio sam se svakog pokreta, udarca, riječi, psovke, uvrede, tako da sam sve i precizno i jasno ispričao tužiocu”, rekao je Batrićević kasnije novinarima.
Za razliku od njega, Veselin Barović pati od amnezije. Barović tvrdi ne samo da nema nikakve veze sa napadom na Batrićevića i Nenezića, nego da nije ni primijetio kako ih u Maši mlate njegovi tjelohranitelji. Bio je, kaže, okrenut leđima pa nije vidio ono što je Nenezić opisao ovako: ,,Padali su stolovi i stolice, lomio se drugi inventar, bilo je i ljudi sa djecom, koji su vrištali i bježali; to je trajalo nekoliko minuta”.
U međuvremenu i Nenezić je izgubio pamćenje. Objasnio je da mu je Barović prijatelj 30 godina već i da o njemu samo može sve ,,pozitivno da kaže”. Takođe, tvrdi da nije vidio pištolj kod jednog od Barovićevih tjelohranitelja.
Nije jedini. Neki od očevidaca nijesu htjeli da sarađuju sa inspektorima pravdajući se da zbog straha i skrivanja ništa nijesu vidjeli.
Barović se uzda u opšte sljepilo, računa da je u zemlji u kojoj vlada strah, nemoguće dokazati očigledno. Batrićević je – žrtva, kojoj se lako može dokazati krivica. Valjda režim nije toliko ogolio svoju nasilničku prirodu.
Optužio premijera
RATKO KNEŽEVIĆ, nekadašnji šef Trgovinske misije u Vašingtonu, uzdrmao je crnogorsku javnost serijom intervjua, od kojih je prvi objavljen ljetos u dnevniku Vijesti. Optužio je premijera Đukanovića da, na ovaj ili onaj način, stoji iza više ubistava u Crnoj Gori. Knežević poznaje Đukanovića od 1988. godine, s njim je kum, jedno vrijeme je bio i njegov službenik.
Knežević je objelodanio, pored ostalog, motive ubistava nekadašnjih crnogorskih policijskih funkcionera Gorana Žugića (maj 2000.) i Darka Raspopovića (januar 2001.). A progovorio je i o mogućim motivima za ubistvo hrvatskog izdavača i novinara Iva Pukanića. Knežević je ove godine dao iskaz pravosuđu Hrvatske oko slučaja Pukanić, ali i srpskim pravosudnim organima, koji već neko vrijeme vode proces protiv Stanka Subotića Caneta. Subotić je, prema Kneževićevim tvrdnjama, jedan od glavnih aktera šverca cigareta i partner crnogorskog premijera Đukanovića.
Uprava policije Crne Gore poručila je da će preispitati neke od navoda u polemici Ratka Kneževića i Stanka Subotića. „Shodno objektivnim mogućnostima”, ogradio se direktor Veselin Veljović. I vrhovna državna tužiteljica Ranka Čarapić obećala je da će saslušati Kneževića.
Najbolji fudbaler
STEVAN JOVETIĆ, fudbaler Fiorentine, proglašen je od strane Fudbalskog saveza Crne Gore za najboljeg crnogorskog fudbalera u inostranstvu. Crnogorski reprezentativac u izboru čitalaca World Soccer-a osvojio je treće mjesto u izboru za najboljeg mladog igrača godine. Jovetić je osvojio 9,8 odsto glasova čitalaca tog časopisa, a prvo mjesto pripalo je Argentincu Serhiju Agueru iz Atletiko Madrida (45,1 odsto glasova).
Jovetić je ove sezone za Fiorentinu odigrao 11 utakmica i postigao šest golova. Do sada je za reprezentaciju Crne Gore imao 13 nastupa i postigao šest golova. ,,Naravno da mi prijaju poređenja sa Bađom. On je jedan od najboljih svjetskih fudbalera u posljednje dvije decenije i nadam se da ću jednoga dana biti kao on”, kazao je 20. godišnji crnogorski reprezentativac po završetku duela sa Liverpulom, koji je Fiorentina dobila sa 2:0 zahvaljujući njegovim golovima.
Jovetić je počeo da igra fudbal u podgoričkoj Mladosti, a u Fiorentinu je prešao u maju prošle godine. Rođen je u Podgorici.
Regionalna iskustva kazuju da PowerChina neće pobjeći od mogućnosti da dodatno zaradi na tuđem neznanju ili lakomosti. Na nama je da spriječimo. Ili ćemo opet platiti cijenu nenaučenih lekcija sa prve dionice
Kada je 2014. u Skupštini Crne Gore usvojen Zakon o autoputu Bar – Boljare, samo su najveći pesimisti mogli pretpostaviti da bi do početka gradnje druge dionice te saobraćajnice moglo proteći skoro punih 12 godina. A i to pod uslovom da se obistine najave iz Monteputa kako će ugovor sa konzorcijumom predvođenim kineskom državnom kompanijom PowerChina o projektovanju i izgradnji dionice Mateševo – Andrijevica biti potpisan krajem ovog ili početkom narednog mjeseca.
To da će druga dionica biti, makar u startu i po kilometru planiranog puta, znatno skuplja od prve (Smokovac – Mateševo) nikome nije padalo na pamet. Izgubljeno vrijeme, loše prethodno iskustvo i promjena procedura učinili su svoje.
Nakon što je iz EU obezbijeđana finansijska pomoć u vidu granta od 150 miliona i 200 miliona kredita Evropske banke za rekonstrukciju i razvoj (EBRD), tender za izbor projektanta i izvođača radova na dionici Mateševo – Andrijevica proveden je po evropskim pravilima. Na pretkvalifikacionom tenderu dokumentaciju je dostavilo 10 kompanija/konzorcijuma od kojih je pet ušlo u narednu fazu kvalifikacija. Konkretnu finansijsku ponudu dostavila su četiri učesnika a tri ponude su ocijenjene kao kompletne. Među njima, kao najpovoljnija je izabrana ponuda kineskog konzorcijuma PowerChina Ltd.–Stecol–PCCD teška 694 miliona eura. Po kilometru autoputa to dođe malo više od 31,5 miliona eura.
Ako to uporedimo sa izgrađenom dionicom, prvo ćemo vidjeti da, ni više od tri godine nakon puštanja u saobraćaj dionice Smokovac – Mateševo, ne znamo konačnu cijenu tog projekta. U izjavama državnih zvaničnika uglavnom figurira iznos od 809 miliona, ili nešto veći. Otud proizilazi da su 42 kilometra prve dionice autoputa izgrađena po cijeni od 19,7 miliona po kilometru. Uključimo li naknadne troškove zaboravljene petlje Smokovac, vodovodnih i električnih instalacija koje nijesu obuhvaćene osnovnim projektom, te da je gradnja trajala sedam umjesto ugovorene četiri godine dolazimo do računice od preko 25 miliona po kilometru. Ukupno, između 1,2 i 1,3 milijarde eura.
Istina, i to je manje od najavljenih 31,5 miliona po kilometru.
Stručnjaci kažu da je to, dobrim dijelom, cijena izgubljenog vremena. Cijene materijala i rada danas su mnogo veće nego pred kraj prošle decenije kada su prve, prilično paušalne, procjene, Nacionalne investicione komisije Vlade Duška Markovića (novembar 2018.) govorile da će dionica autoputa Mateševo – Andrijevica koštati 273 miliona eura. Ubrzo po smirivanju pandemije korona virusa stiglo se do procjene od 550 miliona da bi, skupa sa EBRD, u tenderski potupak ušli sa pretpostavljenom cijenom između 630 i 640 miliona. Prispjele ponude izašle su i iz tih okvira.
Nije ni to bez razloga. Od 22 kilometra dužine dionice Mateševo – Andrijevica skoro polovina otpada na “objekte”: mostove (54 mosta kada se računaju lijeva i desna traka autoputa) u ukupnoj dužini većoj od 7,1 kilometara; dvocijevni tunel Trešnjevik ukupno dug nešto manje od četiri kilometra; te galerije i pokrivene iskope duge približno 1,7 kilometara. I na otvorenoj, uglavnom planinskoj, trasi treba obezbijediti kosine i regulisati do tada podzemne vodotoke koji se mogu pojaviti tokom zemljanih radova.
Ostane li po najavljenom, sve će to biti briga izvođača pod vođstvom PowerChina. Naše je bilo da ispostavimo narudžbu (šta želimo da se sagradi) i da dobro iskontrolišemo da naručeno dobijemo.
Prva dionica Smokovac – Mateševo ugovorena je po modelu FIDIC crvene knjige, prema kome se odabrani izvođač radova (kineska CRBC) drži projekta koji je pripremio investitor. U našem slučaju to je bila država. Pokazalo se da je projekat urađen sa mnogo manjkavosti (nepotpuna geološka istraživanja, neprecizan plan postojećih i budućih instalacija…) koje je izvođač morao da savlada u hodu. Aneks po aneks. To je koštalo mnogo dodatnog novca i mnogo vremena.
Problemi nijesu bili u betonu i asfaltu, već u ugovoru, pripremi projekta i političkoj toleranciji prema probijanju rokova i troškova.
Zato će dionica Mateševo – Andrijevica, vjerovatno na insistiranje Evropljana, biti građena po modelu FIDIC žute knjige, koja odgovornost za loše projektovanje i većinu neplaniranih problema i troškova prebacuje na stranu izvođača. Kako objašnjavaju stručnjaci, “u startu platite više da se ne bi izlagali dodatnim troškovima”.
To ne znači kako dodatnih troškova neće biti. Iz Monteputa nas već pripremaju i na tu mogućnost. “Iskustva sa realizacijom sličnih infrastrukturnih projekata u regionu pokazala su da inicijalne procjene vrijednosti mogu biti značajno izmijenjene tokom realizacije, naročito u uslovima rasta cijena i tržišnih poremećaja”.
Moguće je da se dio iskustava na koja se pozivaju iz državne kompanije odnosi upravo na odabranog partnera – PowerChina i njihove poslove u Srbiji. Tamo su, pored drugih poslova, angažovani i na projektovanju i izgradnji Novog Savskog mosta, objekata za tzv. EXPO, beogradskom metrou, toplovodu Obrenovac – Beograd…
Kako to izgleda na terenu, kada se PowerChina udruži sa podizvođačima vezanim uz vladajući establišment (dio tih firmi poput Milenijum tima već je osnovao podružnice u Crnoj Gori) možemo vidjeti iz jedne od nezavisnih analiza dostupnih na internetu: “PowerChina ulazi na projekte gdje su politički prioriteti visoki, rokovi ambiciozni, a institucije često nespremne da dosljedno sprovode ugovor. U takvom ambijentu, kašnjenja se normalizuju, a produženja rokova postaju pregovaračka valuta…”.
To ne znači da će se isto desiti u Crnoj Gori. Pravila žute knjige nude model relativno finansijski bezbjedne saradnje, u kome je najvažnije dobro ispratiti kvalitet radova. Pošto je izvođač, zbog nemogućnosti da olako diže cijenu i probija rokove, motivisan da radi što brže ispunjavajući samo propisani minimum kvaliteta. Ali može da se desi. Posebno ako podizvođači budu birani na mig politike a država se pojavi kao arbitar u eventualnim nesporazumima njih i nosioca posla.
Regionalna iskustva kazuju da PowerChina neće pobjeći od mogućnosti da dodatno zaradi na tuđem neznanju ili lakomosti. Na nama je da to spriječimo. Ili ćemo opet platiti cijenu nenaučenih lekcija sa prve dionice.
Paralelno, Crna Gora gradi dva važna puta. .Jedan bi nas trebao odvesti u EU. Drugi povezati sa mrežom evro-azijskih kopnenih saobraćajnica. Oba su puta turbulentna. Neizvjesno je: hoćemo li prije u Brisel ili Berane?
“Spajićeve ceste” između obećanja i realnosti
Na početku premijerskog mandata Milojko Spajić je najavio kako će do 2030. godine Crna Gora biti premrežena autoputevima i brzim cestama na sve četiri strane svijeta. Uz obećanje da će, već ove godine, pogled na državu pretvorenu u veliko gradilište biti “da se naježiš”. Provjerili smo, na osnovu dostupnih podataka koliko smo blizu od obećanog.
A1 (Auto-put Bar Boljare + Podgorički prsten)
Dionica Andrijevica – Boljare (oko 49 km, podijeljenih na dvije približno jednake dionice Andrijevica-Berane i Berane-Boljare). Monteput početkom 2025. zaključio ugovor o izradi idejnog projekta uz rok izrade od 14 mjeseci. Prema najavama, dionica vrijedna oko 880 miliona eura biće završena skupa sa dionicom Mateševo – Andrijevica. Navodno 2030.
Dionica Mateševo–Andrijevica (oko 22 kilometra). Očekuje se skoro potpisivanje ugovora sa izabranim izvođačem za projektovanje i gradnju. Rok završetka radova pet godina.
Obilaznica Smokovac–Tološi (oko 10 kilometara). U februaru prošle godine potpisan ugovor za izradu idejnog projekta, čime je projekat prešao iz najave u fazu dokumentovane realizacije.
Dionica Tološi–Virpazar (oko 41,5 kilometara koji obuhvataju petlje Farmaci, Rijeka Crnojevića i Virpazar, kao i više tunela i mostova). Početkom godine raspisan tender za izradu idejnog projekta, procijenjenje vrijednosti 4,1 milion eura (bez PDV) i rok izrade od 14 mjeseci nakon potpisivanja ugovora.
Dionica Virpazar–Stari Bar (oko 26 kilometara sa više petlji i drugu cijev tunela kroz Sozinu). Tender za izradu idejnog projekta raspisan u decembru 2024. i od tada nema javne objave o njegovom ishodu.
A2 Jadransko-jonski autoput
Dionica Nudo (granica s BiH) – Grahovo – Čevo (oko 33 + 33 km). “Konceptualni dizajn” u fazi izrade, odabran je izvođač za pripremu idejnog rješenja (faza koja prethodi izradi idejnog projekta) kako bi se precizirala trasa saobraćajnice. Kao ciljani rok izgradnje u Vladinim dokumentima pominje se 2035.
Dionica Čevo – Gradac (oko 21 kilometar, do poveznice sa autoputem Bar-Boljare). Trasa definisana u Prostornom planu Crne Gore a sada se radi “na pregledu rješenja i konceptualnim studijama”.
Dionica Gradac – Virpazar – Bar zamišljena kao zajednička dionica dva autoputa i njena gradnja se provodi kroz rad na A1 (Bar–Boljare).
Dionica Bar–Ulcinj–Sukobin (oko 42 kilometra sa šest petlji). Tender za idejno rješenje dionice koja treba da nas poveže sa Albanijom raspisan u julu 2024. godine, nalazi se u fazi “varijantna analiza”.
Najavljene saobraćajnice na primorju
Obilaznica Budva (9,3 kilometara od kojih je preko 70 odsto trase u tunelima i mostovima). Tender za izbor izvođača po modelu projektuj i izgradi (građevinski radovi) raspisan u oktobru prošle godine. Procijenjena vrijednost radova 196 miliona a rok realizacije četiri godine.
Brza saobraćajnica Markovići–Ljubotinj (oko 16 kilometara kojim bi se povezali autoput Bar – Boljare i budvanska obilaznica). Tender za izradu idejnog projekta raspisan u decembru 2025.
Brza cesta Herceg Novi–Budva (50-60 kilometara, zavisno od trase koja još nije određena). Saobraćajnica prvobitno planirana kao dio Jadransko-jonskog autoputa, trenutno se nalazi više u fazi političke najave nego planirane investicije sa realnim rokovima.
Najavljene saobraćajnice na sjeveru
Brza cesta Crnča–Pljevlja–granica BiH (oko 93 km). Ugovor o izradi idejnog rješenja potpisan u novembru 2024. Rok završetka bio pet mjeseci. Nema aktuelnih informacija o projektu.
Dionica Autoputa Andrijevica–Čakor (granica sa Kosovom). Procijenjena dužina oko 27 kilometara, saobraćajnica zamišljena kao dionica autoputa koji povezuje A1 i Peć (Kosovo). Ugovor o izradi idejnog rješenja potpisan u novembru 2024. Rok završetka bio pet mjeseci. Nema aktuelnih informacija o projektu.
Brza cesta Podgorica – Nikšić – Žabljak – Pljevlja
Dionica Podgorica–Danilovgrad (oko 21 km) planirana je “kao nastavak” postojećeg bulevara. Ugovor o izradi idejnog rješenja potpisan u novembru 2024. Rok završetka bio je pet mjeseci. Prema dostupnim informacijama, u toku je izrada idejnog rješenja za definisanje trase i tehničkih parametara dok se, prema drugim informacijama, razmatraju i alternativni koridori prema Prostornom planu Danilovgrada.
Dionica Danilovgrad–Nikšić (oko 34 km). Tender za idejno rješenje raspisan u maju 2024. Nejasno je (bez javne odluke) u kojoj je fazi projekat.
Dionica Nikšić–Žabljak–Pljevlja (oko 96 kilometara). Ugovor o izradi idejnog rješenja potpisan u aprilu prošle godine, sa rokom izrade od šest mjeseci.
Brza cesta Podgorica –Tuzi – Božaj (oko 23 kilometra). Sredinom 2024. potpisan ugovor o izradi idejnog rješenja. Nema novih informacija.
Uprkos premijerovim najavama, biće dobro ukoliko se pokaže da će najavljeni projekti biti realizovani tokom važenja aktuelnog Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine. I to je upitno.
Od sjevera do juga sa vodom je isplivala i sveopšta nebriga i nemoć pred elementarnom nepogodom. Dok je blokirala lokalne i regionalne puteve, odsijecala pojedina mjesta od svijeta, ugrožavala imovinu građana, iz Vlade muk. Nije bilo obraćanja javnosti, jasnih informacija, kriznog štaba
Poplavljene kuće i putevi, evakuisane porodice, slike su Crne Gore na početku ove godine. Od sjevera do juga sa vodom je isplivala i sveopšta nebriga i nemoć pred elementarnom nepogodom.
Samo u prva dva dana obimnih kiša pomoć od nadležnih službi je zatražilo preko 450 građana. Najkritičnije je bilo u Danilovgradu i Nikšiću gdje su zbog plavljenja kuća mještani pojedinih naselja evakuisani.
Dok je voda blokirala lokalne i regionalne puteve, odsijecala pojedina mjesta od svijeta, ugrožavala imovinu građana, iz Vlade muk. Nije bilo obraćanja javnosti, jasnih informacija, kriznog štaba… Kao i za vrijeme požarne sezone.
Nakon sedam dana od početka poplava, na poplavljenom području Skadarskog jezera, pojavio se ministar ekologije Damjan Ćulafić. Upoznao sa stanjem na terenu i preduzetim mjerama zaštite ljudi i životne sredine. Služba zaštite Nacionalnog parka ministra je izvijestila da je situacija pod kontrolom, da je oko tridesetak objekata u zoni rizika, ali i evakuacija nije potrebna. Ministar je naglasio da službe redovno dostavljaju izvještaj i da ostanu u punoj pripravnosti te da zaštitari rade odgovorno, profesionalno.
Za razliku od članova Vlade, kao i do sada, vatrogasci, lokalne službe zaštite i spasavanja, komunalna preduzeća, pripadnici vojske i policije, Direktorat za zaštitu i spašavanje, radili su odgovorno. Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju objavljivao je redovne izvještaje i izdavao zvanična upozorenja o obilnim padavinama i porastu vodostaja rijeka.
Institut za javno zdravlje Crne Gore izdao je upozorenje građanima ali i nadležnima da povećane padavine, povišeni vodostaji i izlivanje vodenih površina i vodotokova ,nose rizik od ugrožavanja zdravlja i širenja infektivnih bolesti zbog zagađenja vode, neadekvatnog odlaganja čvrstog otpada, izlivanja kanalizacije i otpadnih voda, kao i povećanja broja glodara.
Stručnjaci su upozorili da su poplave po ko zna koji put ogolile slabosti sistema – odsustvo planiranja, nepostojanje ažurnih podataka, zapuštenu infrastrukturu i nejasnu podjelu odgovornosti. Vlasti nijesu ispunile čak ni ono što su bile u obavezi, da prilikom poplava ovih razmjera sazovu Koordinacioni tim za zaštitu i spašavanje, kojim je trebalo da upravlja predsjednik Vlade Milojko Spajić ili ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović.
Prema Zakonu o zaštiti i spašavanju, Koordinacioni tim je strateško-koordinaciono tijelo koje se formira radi usmjeravanja i usklađivanja aktivnosti svih subjekata sistema, te obezbjeđuje političku i institucionalnu koordinaciju u slučaju većih nesreća i elementarnih nepogoda.
,,Reakcije na poplave su u velikoj mjeri bile stihijske i zakašnjele. Kao i u ranijim slučajevima, umjesto analize uzroka, često se tražio „dežurni krivac“, uz prebacivanje odgovornosti na druge institucije ili na klimatske promjene”, izjavio je za Dan hidrolog Slavko Hrvavčević. On je istakao da je prvi i ključni korak da bi državne i lokalne službe mogle adekvatno reagovati – promjena pristupa, što podrazumijeva da prioritet mora biti upravljanje rizikom, a ne samo reagovanje kada poplava već nastupi.
U jeku poplava slika neodgovornosti postao je slučaj kanala Mareza na koji je upozorio ekološki aktivista Aleksandar Dragićević. Iz Glavnog grada saopšteno je da je ugroženost okolnih gradskih naselja od poplava rezultat zatrpanosti ovog kanala koji ne može da višak vode odenese u Moraču. A duž trase kanala Mareze slika naše tranzicije – ostave, pomoćni objekati, septičke jame, putevi, zidovi, parkinzi, ograde, nepoznati betonski objekti, razni zasadi, otpad, drveće, nasipi, gradsko dječje igralište. Tu su i reflektori fudbalskog stadiona ali i dio terena koji se nekada zvao Stari ribnjak, a danas DG Arena
Koliko su mještani urnisali kanal za svoje privatne potrebe toliko im je pomogla država, a i Glavni grad. Tako je gradonačelnik Podgorice Saša Mujović u septembru prošle godine otvorio poligon izgrađen dijelom na zatrpanom kanalu. Sada je poručio da će zbog zatrepavanja kanala Mareza ,,podnijeti krivične prijave protiv odgovornih lica koji su živote ljude doveli u opasnost”. Doduše, treba i pohvaliti gradonačelnika jer je on jedan od rijetkih zvaničnika koji je bio uključen u rješavanja problema nastalih poplavama.
Nakon uspješnog alarmiranja javnosti, kanal su gradske službe uz pomoć Vojske Crne Gore uredile i očistile. Ostao je problem dijela trase kanala koji je zatrpan zbog gradnje reflektora i ograda fudbalskog stadiona DG Arena u Donjoj Gorici. Uprava za inspekcijske poslove dala je nalog Fudbalskom klubu Podgorica da tokom ove sedmice oslobodi kanal Mareza od objekata stadiona izgrađenih na njemu.
Stadion je izgrađen 2015. godine za vrijeme mandata gradonačelnika Slavoljuba Miga Stijepovića. A zasluge za njegovu gradnju imaju Tomislav Čelebić, Miomir M. Mugoša, Dejan Savićević i Verica Maraš.
Da se neće stati samo na čišćenju kanala, najavljuju iz Glavnog grada. Zamjenik gradonačelnika Podgorice Boris Spalević kazao je da se uređenje kanala Mareza sprovodi planski, timski i odgovorno, da nema govora o stihijskom ili ad-hok djelovanju, kao i da je pripremljena i treća faza kojom će dio prostora uz kanala postati šetalište i imati i estetsku ulogu.
Za razliku, odbornik Evropskog saveza u Skupštini Glavnog grada Budimir Mugoša smatra da čišćenje kanala ima više karakter improvizacije i političke predstave nego ozbiljnog stručnog rješenja, te da rušenje reflektora na stadionu u Donjoj Gorici neće riješiti problem poplava.
,,Kanal danas ne može da ispuni nijednu ozbiljnu funkciju jer je polomljen, izbušen i praktično služi kao horizontalna upojna jama. Voda iz Mareze već dvadeset godina ne stiže do ušća u Moraču”, rekao je Mugoša za TV Vijesti.
On smatra da ,,ako se kanal želi revitalizovati, to je višemilionski posao – od potpunog dihtovanja korita do obezbjeđivanja biološkog minimuma vode tokom cijele godine”.
Poplava nam je pokazala šta se dešava kada se ne sluša glas struke, pa smo gledali poplavljen bulevar prema Danilogradu, kao i poplave duž novog puta kroz Martiniće i urušen put od Berana do Kolašina.
Iz jedne od najugroženijih opština Danilograda, kazano je da će u skladu sa svojim mogućnostima nadoknaditi štetu nastalu usljed poplava. Predsjednik Opštine Aleksandar Grgurović je pozvao građane da putem internet platforme poplavedanilovgrad.me ili na arhivu Opštine prijave štetu na svojim objektima, nakon čega će Komisija za elementarne nepogode izaći na teren i obići sva pogođena domaćinstva i objekte. ,,Otvoren je i poseban žiro-račun na koji sva fizička i pravna lica koja imaju dobru volju mogu uplatiti novac koji će biti opredijeljen ugroženim građanima da lakše prevaziđu situaciju u kojoj su se našli”, izjavio je Grgurović.
Što se tiče ažurnosti Vlade i lokalnih samouprava u nadoknadi štete, mediji prenose da odštete građanima opožarenih područja za 2025. godinu još nijesu isplaćene.
Da se, ipak, nešto radi i planira govori i jedna od posljednjih informacija iz Vlade s kraja protekle godine, par dana prije poplava i vladinog odmora. Naime, Crna Gora je dobila prve Planove upravljanja rizicima od poplava za vodna područja Dunavskog i Jadranskog sliva, čime je uspostavljen sistemski i dugoročni okvir za zaštitu ljudi, imovine, privrede, životne sredine i kulturne baštine od štetnog dejstva voda. Planove je usvojila Vlade Crne Gore na sjednici 25. decembra, a važe za period od šest godina i predstavljaju ključan iskorak ka jačanju otpornosti zemlje na sve izraženije hidrološke i klimatske izazove.
Pripreme za požarnu sezonu
Da je Crna Gora napravila veliki iskorak u odnosu na poplave iz 2010. i 2011. godine, saopštio je načelnik Direkcije za operativne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova Radomir Šćepanović.
,,Danas imamo čamce, pumpe velikog kapaciteta, obučene vatrogasce-spasioce i koordinaciju svih službi. To tada nijesmo imali”, kazao je on. Najavio je i dodatno jačanje kapaciteta za narednu požarnu sezonu, uključujući nabavku novog protivpožarnog aviona.
,,Za narednu požarnu sezonu, očekuje se da će biti nabavljen još jedan protivpožarni avion, koji će se pridružiti već postojećim avionima, a sada je ih tri. Ovaj dodatni avion biće važan resurs za gašenje požara iz vazduha, zajedno sa dva helikoptera koja bi trebalo da budu spremna za gašenje požara”, izjavio je Šćepanović. On je takođe naglasio da će, osim aviona, biti nabavljeni i manji vatrogasni aparati, vozila i oprema za gašenje požara u ruralnim područjima.”Kroz projekte sa Italijom i Albanijom, nabavljeni su manji vatrogasni aparati, vozila za gašenje požara u manje pristupačnim područjima. Takođe, kroz te projekte, planira se nabavka još takvih vozila za opštine koje nisu bile obuhvaćene”, zaključio je.
Ove sedmice Podgorica je dobila prve autoljestve, odnosno vatrogasno vozilo za gašenje požara na visini do 32 metra. Nova oprema Službe zaštite i spašavanja vrijedna je 1,1 milion eura.,,Ljetos su mnogi bili skeptični i govorili da ćemo zasluge vatrogasaca i epitete kojima smo ih kitili tih dana, da su naši junaci i heroji, zaboraviti nakon prve kiše. Mislim da je ovo najbolji pokazatelj da to nije tako i da smo kao gradska administracija spremni i svjesni koliko je važno da služba bude opremljena na najbolji način”, rekao je gradonačelnik Mujović.
Botun nije samo ekološka, nego je i politička priča. Drama Crne Gore koja se preliva kroz jedan kolektor. Priča o odnosima u vlasti, kretanjima u srpskom svetu i posebno – perspektivi Crne Gore. Hoće li ostati zaglavljena u Vučićevom zagrljaju i devedesetim, ili ući u EU. Zato se tako dramatično „rješava“ izgradnja jednog postrojenja kakvih ima na desetine, svuda
Slučaj kolektora u Botunu koji se mjesecima „kuva“, eskalirao je posljednjih dana godine na izmaku. Pošto nijesu urodili plodom poprilično okašnjeli pregovori vlasti sa mještanima Botuna, koji se od jeseni sve oštrije protive izgradnji kolektora, pa su postavili i šatore na tom mjestu, policija je intervenisala ovog ranog utorka i „raščistila teren“ za izgradnju postrojenja. Njegova gradnja prema ugovorenim obavezama mora početi 31. decembra.
Policija je intervenisala dan prije krajnjeg roka, a nakon što su u toku noći između ponedeljka i utorka, Botunjali spriječili komunalnu policiju da priđe terenu. Prilikom intervencije privedeno je dvadesetak Botunjana i predsjednik Zete Mihailo Asanović (DNP). U policijsku maricu dobrovoljno je ušao i Milan Knežević, lider DNP , glas i lice protesta u Botunu. Knežević već duži period radikalizuje situaciju sa kolektorom, politički zloupotrebljavajući i hraneći strahove Botunjana, koji zbog Kombinata aluminijuma decenijama žive u ekološkoj crnoj tački. U kampanji koju poduže vodi protiv izgradnje, navodno u interesu Botunjana, Knežević predstavlja kolektor kao novi ekološki problem Botuna, ravan Černobilju. Svi objavljeni relevantni podaci govore suprotno, da se radi o postrojenju koje bi riješilo ekološke muke Botuna i Podgorice.
Krizi sa kolektorom koja je sada „riješena“ policijskom intervencijom, nije pomoglo ni to što se Spajićeva Vlada u pregovore intenzivnije uključila tek nakon postavljanja šatora i najave referenduma o kolektoru . Brojne pogodnosti koje su vlasti na kraju obećali Botunjanima, od kojih su neke i zakonski upitne, mještani nijesu prihvatili. Oni od počeka do kraja pregovora nijesu odstupali od zahtjeva da se kolektor izmjesti iz njihovog komšiluka i izgradi na nekoj drugoj lokalciji. Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović (PES) više puta je kategorično saopštio da to nije moguće i da bi to izgradnju postrojenja odložilo na nekoliko godina, da bi zemlja plaćala ogromne finansijske penale i kasnila sa evropskim obavezama. On je pozdravio akciju policije.
Mnogi u Kneževićevoj akciji „spasavanja“ Botuna vide potpis srpskog predsjednika Aleksandra Vučića.Nakon policijske akcije, Vučić se oglasio i podržao javno Kneževića. Kazao je da će uvijek biti uz njega. “Danas je u Crnoj Gori uhapšen lider DNP, i važnije od toga, lider srpskog naroda Milan Knežević”, napisao je Vučić. To je, očito, i šifrovana poruka Andriji Mandiću, koji je do skoro očima, bio lider vučićevskog srpstva u CrnojGori.
Knežević nije uhapšen. Štiti ga i poslanički imunitet. Lider DNP se, dok su mještani uzvikivali policiji „ustaše“, samouhapsio da iskaže podršku Botunjanima. Ili nekom širem političkom planu. Odavno je jasno da Vučić ne želi Crnu Goru u EU, a njegova posljednja ideja da „region istovremeno uđe u Evropu“ samo je dodatna potvrda da želi Crnu Goru pod svojom rukom.
Botun nije samo ekološka, nego i politička priča. Drama Crne Gore koja se preliva kroz jedan kolektor. Priča o odnosima u vlasti, kretanjima u srpskom svetu i posebno – perspektivi Crne Gore. Hoće li ostati zaglavljena u Vučićevom zagrljaju i devedesetim ili ući u EU. Zato se tako dramatično „rješava“ izgradnja jednog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, kakvih ima na desetine, posvuda.
Knežević je nakon intervencije policije poručio da će “odmah kad se završi ova agonija”, predložiti predsjedništvu svoje partije da izađe iz “ove krvave vlade “.
Lutnja Botunjana tokom intervencije policije bila je usmjerena na lidera Demokrata i potpredsjednika Vlade za bezbjednost Aleksu Bečića.Na njegov su račun upućivani povici da je „izdajnik“, a čuli su se povici i o izdajništvuAndrije Mandića.
Bečićeva partija kontroliše bezbjednosni sektor. Iako su Demokrate privatizovale policiju stavljajući je pod punu partijsku kontrolu, Bečić je odbacio svaku vezu sa intervencijom. “Razumijem političke pokušaje crtanja meta mojoj malenkosti. Nije prvi put i jasni su mi motivi”, kazao je nastavljajući o sebi u trećem licu. “Aleksa Bečić apsolutno, saglasno Zakonu, nema bilo kakvog dodira sa operativnim postupanjem policije i sve suprotno je strogo zabranjeno”, saopštio je. Zakonom je zabranjena i politička kontrola policije, ali je realnost. Da Botun nije policijsko već političko pitanje, Bečić nije primijetio.
Ni Bečić, kao ni Kneževićev politički saborac Andrija Mandić o Botunu proteklih mjeseci nijesu saopštili ni riječ, iako je već duže vrijeme jasno da je kolektor pitanje evropske budućnosti zemlje. Obojica su se kleli u Evropu i ćutali o Botunu. Njihovi ministri ili direktori policije su „sprovodili zakon“, izdavali dozvole za izgradnju kolektora, ili intervenisali kako bi kolektor ipak bio izgrađen.
Dok se Bečić pravi da nema veze sa policijom, nakon akcije u Botunu, ostavku na sve funkcije u partiji i odborničko mjesto podnio je presjednik odbora Demokrata u Zeti Novica Pejović.
Mandić je sada, prvi put nakon mjeseci „zagrijavanja“ slučaja, saopštio da podržava Kneževića, iako ga je lider DNP više puta ranije javno začikavao po tom pitanju. „ Stojim uz Milana Kneževića da se ispoštuje ono što su odlučili građani Zete. Ovog trenutka je ugrožen mir i stabilnost”, kazao je .
Zaglavljen između vučićevog i evropskog sveta, ambicije da političku karijeru učini međunarodnom i sačuva domaće glasove sviknute na odbranu srpstva, Mandić se mjesecima ne pojavljuje u Botunu, dok njegov ministar Slaven Radunović, potpisuje dozvole za izgradnju kolektora. Sada je prvi put Mandić javno podržao Kneževića. Možda je prelomio? Vidjećemo.Potrajaće ova igranka.
Od Radunovića na dan eksalacije botunske priče, ni tona ni slike.
Mandić je kazao da je posebno zabrinut zbog željezničkog prevoza i blokiranih soabraćajnica i kuda sve to može odvesti. U međuvremenu, dok ovaj broj izlazi u štampu, Botunjani su odblokirali saobraćajnice.
Predsjednik parlamenta koji mjesecima nije mrdnuo prstom kako bi dopriniuo da se situacija u Botunu razriješi kroz razgovor i dijalog , sada poručuje da se problem mora riješiti “dogovorom”.
Oglasio se i predsjednik države. I potvrdio da kad god zagusti on može biti sve, ali ne državnik.
Zanimljiva je i pozicija opozicione Demokratske partije socijalista. Ona je sa brige da izgradnja kolektora neće početi na vrijeme prešla na kritiku policijske intervencije kojom se pokušao ispoštovati ugovoreni rok za izgradnju kolektora.
Poslanik DPS-a Mihailo Anđušić je u parlamentu osudio “brutalnu akciju policije” koja je, rekao je, u Botunu udarila na građane na neprimjeren način: “Nije mi bilo lako gledati prijatelje, rođake, poznanike koje privode. Država nije kadra da se uhvati ukoštac sa problemima. Želim da apelujem na organe javnog reda i mira i pravosudne organe da ih puste na slobodu”.
Svi privedeni Botunjani su ubrzo nakon privođenja pušteni na slobodu.
Policijsku intervenciju u Botunu u parlamentu je samo podržao premijer Milojko Spajić. Zahvalio se gradonačelniku Podgorice i policiji na, kako se izrazio, sjajnoj akciji.
“Mislim da smo to sproveli na miran i civilizovan način. Ponosan sam na jedno transparetno demokratsko postupanje koje smo jutros pokazali i mislim da je to evropski put kojem Crna Gora treba da teži. Pitanje prečišćavača vode u Botunu je prvenstveno zdravstveno pitanje, ponavljali smo koliko je benefita za lokalnu zajednicu i Podgoricu u cjelini. Čestitao bih gradonačelniku jer smo izbjegli veliku kaznu finansijsku. Mislim da je država zaštićena i sa te strane”, kazao je premijer. On je ocijenio je da je 2026. godina sudbonosna za Crnu Goru i da će zemlja zatvoriti sva poglavlja sa EU.
Naredna godina jeste sudbonosna za Crnu Goru. Ili će zemlja krenuti u budućnost, ili se strpoštati nazad u prošlost.Tamo je ne mogu gurnuti samo Milan Knežević i Vučić. Ukoliko Crna Gora ne uđe u EU, za to će biti odgovorni i svi oni, i u vlasti i u opoziciji, koji se kunu u Evropu, a ne rade u interesu evropskog puta zemlje. Bilo da igraju za Vučića ili za sopstveni partijski ćar, svejedno.
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
SVIJET4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FELJTON4 sedmice
INTERVJU4 sedmice