Povežite se sa nama

FOKUS

Da bijemo bolje

Objavljeno prije

na

Prvi tekst o Miomiru Mugoši Monitor je objavio u tridesetprvom broju, 1991. godine. Povod: kao novopečeni ministar zdravstva u Vladi Mila Đukanovića propisao je takvu terapiju za liječenje crnogorskog zdravstva da su se protiv njega pobunili, što mitinzima što pismima, brojni ljekari i ostalo medicinsko osoblje iz Titograda, Igala, Cetinja, Ivangrada, Pljevalja, članovi CANU, profesori Univerziteta… Od tada do danas Mugoša se prosto nametao kao nezaobilazna novinska tema. O tome kako je kao visoki državni funkcioner pljačkao crnogorske poreske obveznike Monitor je proteklih sedmica sakupio novu bogatu dokumentaciju (čitajte u novogodišnjem broju). Izgleda da je Mugoša saznao za to, pa se upregao da pokuša da stvar preokrene i medije učini javnom temom i metom njihovih institucija. Mugoša je ovih dana i u drugoj nevolji. Iz procjene sudskih vještaka proizilazi da je lažno svjedočio na sudu u slučaju napada na novinare Vijesti, što je krivična radnja zbog koje se ide u Spuž bar na godinu.

PRIJETNJE: Za lansiranje teških optužbi na adresu Monitora i Vijesti pažljivo je odabrana emisija Darka Šukovića Živa istina, za koju se i u Pavinom Polju zna da je DPS-ov bilten u slici i tonu. Mugoša je optužio Monitor i Vijesti da protiv njega vode kampanju. Kampanju protiv takvog pregaoca kao što je Mugoša može pokrenuti samo – medijska mafija. ,,Bavićemo se kriminogenim radnjama te medijske mafije i medijskih tajkuna na čelu sa profesorom Miodragom Perovićem, Željkom Ivanovićem, Ljubišom Mitrovićem i njihovom družinom”, zaprijetio je i pozvao nadležne službe da jurnu na posao.

Perović je kategorično odbacio Mugošine optužbe. Ironično je podsjetio Mugošu da nema potrebe da priziva poresku i finansijsku inspekciju ,,jer su oni kod nas stalni gosti, a da su našli jedan euro nepravilnosti, davno bi nam pukla pogibija”. Najavio je da će tužiti Mugošu ali po završetku sudskog postupka koji su Vijesti pokrenule protiv Mugoše i njegovog sina Miljana zbog ljetošnjeg siledžijskog napada na zamjenika glavnog urednika Vijesti Mihaila Jovovića i fotoreportera Borisa Pejovića. Perović kaže da sada neće da mu omogući da otklanja pažnju javnosti sa ovog slučaja.

On je podsjetio i na nekoliko detalja iz Mugošine političke biografije: ,,Ispod službene odore gradonačelnika je nasilnik koji teroriše slijepu ženu, bije novinare, učestvuje u istorijskim zločinima da bi se okoristio”.

Za one koji su eventualno zaboravili – Mugoša je kao prekaljeni prvoborac antibirokratske revolucije stizao i do beogradskog Ušća da vatreno podrži Slobodana Miloševića.

ĐUKANOVIĆEVA DIREKTIVA: Za najnovije optužbe protiv Monitora i Vijesti Mugoša je dobio šlagvort od premijera Đukanovića odmah nakon fizičkog obračuna sa novinarima Vijesti. „Medijski napadi su najčešće motivisani željom za senzacijom koja treba da donese ekstra profit, a u nekom slučaju rekao bih čak i željom da se ponudi alternativa aktuelnoj vlasti”, izdiktirao je Đukanović direktivu. Prevedeno: privatni mediji su mafija protiv koje se moramo boriti svim silama.

Ima više razloga zbog kojih je Mugoša stao u prvi red borbe protiv nezavisnih medija. Prema Monitorovim saznanjima, Mugoša, koji nikada nije bio bog zna omiljen u svojoj partiji, u međuvremenu je dobio status – režimske bruke. Mnogi članovi DPS-a ne podržavaju njegov nasilnički odnos prema Marijani Mugoši, a svi naravno znaju šta je istina u slučaju njegovog napada na novinare Vijesti. I pripadnici vladajućih struktura ga se boje. Znajući sve to, Đukanović je odlučio da sačuva Mugošu kako bi od njega napravio poslušno strašilo. Nakon što je usvojen novi zakon o izboru gradonačelnika, Mugoša će i sistemski izgubiti svaku autonomnost: biraće ga partija a ne građani.

Pogledajte samo kako se Mugoša junački baca pod noge gospodaru. Nudili su mu, veli, vlasnici Vijesti i Monitora da uz pomoć jedne strane obavještajne službe sruše Đukanovića. A on nije htio. Sad vi recite – ko bi se odrekao tako vjernog druga. „Mugi se kandiduje za Đukanovićevog nasljednika. Naduvava se, a već je pukao. Ne postoji više mjesto u Evropi, uključujući i region, gdje bi on mogao ostati gradonačelnik, a kamoli postati premijer”, kazao je Perović u svom odgovoru. Nije govorio napamet. Monitor je pravio anketu među vodećim novinarima regiona. Svi su kategorični: Nema te partije ni te ideologije koja bi u njihovim zemljama stala iza uličnog razbojnika tipa Mugoša na izborima za gradonačelnika.

Iza takvog „gradonačelnika” može stati samo režim čiji je zaštitni znak sila i strah. Osim medija izvan kontrole, njegove pokretne mete su nepokoreni intelektualci. Profesori Milan Popović i Filip Kovačević su na redovnom tretmanu režimskih povjerenika na Univerzitetu. Na Mugošinom nišanu našao se i Žarko Rakčević, poslovni čovjek koji se usuđuje da javno progovori o nedjelima režima. Valja se prisjetiti šta je sve Mugoša svojevremeno preduzimao ne bi li ugušio rad KIPS -a Rista Drekalovića, koji nije htio da mu se pokloni.

ASTRONOMSKE SUDSKE KAZNE: Posljednji napad na medije u Mugošinoj izvedbi samo je nastavak stare priče o lomljenju enklava slobode u svim oblastima društva. Crna Gora je zemlja selektivne pravde. Društvo je, kao što je Monitor već mnogo puta pisao, podijeljeno na one koji su izvan i na one koji su iznad zakona. I dosad je i ubuduće će nad onima koji se usude da progovore biti demonstrirana neviđena preduzimljivost pravne države. Miljenici vlasti mogu i moći će sve. Zato sadistički zvuči Mugošino izazivanje predstavnika Monitora i Vijesti da ga slobodno tuže. Njegovom sudu.

Prema najnovijem izvještaju o stanju medijskih sloboda u svijetu, koji je objavila međunarodna organizacija Reporteri bez granica, Crna Gora se nalazi na 77. mjestu. U odnosu na lanjski izvještaj pala je za 24 mjesta. Pad je rezultat učestalog izricanja astronomskih sudskih kazni nezavisnim medijima. Monitor, Vijesti i Dan zatrpani su tužbama, a odštetni zahtjevi trenutno iznose oko 13 miliona eura. Na povelikom spisku tužilaca dominira premijer Đukanović sa svojim bliskim saradnicima.

Da i u najnovijoj hajci režimske snage sinhronizovano nastupaju svjedoči i vijest da je Safet Kalić, biznismen iz Rožaja, sudskim putem od Monitora zatražio odštetu od 80.000 eura zbog povrede časti i ugleda. To je mladoženja na čijoj su svadbi igrali i najviši predstavnici crnogorske tajne policije i Čume – vođa čuvenog surčinskog klana.

Udari na nezavisne medije stižu i sa drugih strana. Nedavno je u stečaj otišao drugi po veličini distributer štampe u Crnoj Gori Bega press. Monitoru, Vijestima i Danu ostao je dužan preko pola miliona eura. Pošto u stečaj ide i Duvankomerc, preduzeće Štampa pokrivaće oko 70 odsto crnogorske distributivne mreže. Onaj ko ima monopol uvijek može poslovnog partnera dovesti u nepriliku.

Dok guši nezavisne medije, onima koji su pod njenom kontrolom Vlada daje koliko treba. Povrh svega, odozgo je naređeno da je za oglašavanje državnih institucija i preduzeća dovoljna – Pobjeda.

Naš čitalac Svetozar Vukotić iz Australije poručio nam je povodom izlaska hiljaditog broja Monitora da bi više volio da su informacije koje smo objavljivali proteklih godina bile lažne. Na nesreću bile su istinite, kaže Vukotić.

Nije ovo, kako tvrde režimske novinarske uzdanice, medijski rat između Mugoše i novina koje on ne nadzire. Ovo je Mugošin rat protiv pokušaja da se u ovom društvu uspostavi kontrola moći. Na Mugošinoj strani su i zakoni ulice i oni koji bi trebali da nas štite od nasilnika.

Samo, iz njegove razgoropađenosti ne treba izvoditi zaključak o snazi režima. Ogoljeno nasilje ukazuje na strah. Posebno na strah od neukroćene riječi. Te noćne more svih diktatora.

 

Tužilaštvo u akciji

Vlasnike Vijesti Mugoša je optužio za niz nezakonitih radnji: da su koristili vlastiti medij za berzanske spekulacije, dobijali milionske kredite iz Crnogorske komercijalne banke…a Miodraga Perovića kao jednog od vlasnika Monitora da je falsifikovao dionice ovog nedjeljnika.
Državno tužilaštvo Crne Gore provjeriće optužbe gradonačelnika Podgorice, najavila je vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić.
Vlasnici Vijesti podržali su tužiteljku i javnosti predočili brojne činjenice povodom Mugošinih ,,grubih i iskonstruisanih neistina”.
,,Svi krediti koje su dobijali naši mediji ili mi lično, kao fizička lica, uredno su dobijani i uredno vraćani. Tako je bilo i sa kreditom koji posebno zanima Mugošu. U jesen 2007. tražili smo kredit od CKB-a da bi otkupili akcije našeg lista, jer bi u suprotnom nad njim bila uspostavljena kontrola krugova koji su željeli drugačiju uređivačku politiku lista”, saopštili su Perović, Ivanović, Mitrović i Šćekić i dodali da su taj kredit uredno vratili nakon nepunih godinu. Oni dalje navode ,,da su i CKB i Vijesti kompanije nad kojima su u čitavom periodu, od osnivanja, sprovođene brojne i detaljne kontrole nadležnih institucija, o čemu postoji nepobitan pisani trag. I u njima nikada nije konstatovana, kako tvrdi Mugoša, nikakva sumnjiva, a kamoli mafijaška radnja”.

Oni se nadaju da ,,ovaj iznenadni posao” Čarapićku neće prekinuti ili odgoditi njen rad na provjeri ,,brojnih dosijea i prijava sa vrlo detaljnim podacima o nezakonitim radnjama Mugoše, zahvaljujući kojima su glavni grad i građani Crne Gore oštećeni za desetine miliona eura, koji su se, naravno, prelili u nečije privatne džepove”.

Poslanik SNP-a Velizar Kaluđerović pozvao je Državnog tužioca da hitno od Mugoše zatraži podatke za optužbe plasirane preko Televizije IN. Kaluđerović je pitao Mugošu da li u svojim privatnim arhivima ,,ima i dosije o svojim partijskim šefovima i da li ih čuva kao moćno sredstvo za odbranu u slučaju sopstvene odgovornosti”?
I PZP je pozvao tužilaštvo da se ,,pozabavi” gradonačelnikom Mugošom ,,sa istim entuzijazmom kojim je prije par dana najavilo da će se pozabaviti njegovim tvrdnjama o osnivačima Vijesti”.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo