Povežite se sa nama

FOKUS

Kriza im ne može ništa

Objavljeno prije

na

milo111

 

MILO ĐUKANOVIĆ, predsjednik DPS-a, postao je po šesti put premijer Crne Gore. Reporteri Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara iz Vašingtona i Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva objavili su da njegovo bogatstvo, bez članova uže i šire porodice, iznosi 14,7 miliona dolara. Prema izvještaju Centralne depozitarne agencije Crne Gore, samo Prva banka je vlasnik četiri odsto udjela u kompaniji CG Broker, 1,27 odsto udjela u Crna Gora put, 49 posto Monte Adria Broker Dealer, 2,6 odsto Ino Metalac, devet odsto Montenegro berze, dva odsto Fonda zajedničkog ulaganja Trend. Naša priča pokazuje da se Prva banka niz puta okoristila od odluka njegove vlade, izjavio je Monitoru Mirsad Brkić, novinar istraživač bosanskog CIN-a. Demantujući da ima tolike milione, premijer se 5. juna u Pobjedi obrušio na „grupe stalnih, uzaludnih lovaca na njegovo ‘enormno bogatstvo'”. Prema njegovom tumačenju, oni se za ,,male pare” rukovode ,,sitno-šićardžijskim interesima” i ,,javnosti plasiraju osvjedočene laži”. ,,Neka pronađu to ‘moje blago’ i predoče ga javnosti”, poručio je Đukanović.

Đukanović je biranim riječima govorio o političkim protivnicima. U intervjuu Politici, na primjer: ,,Karavani prolaze, a bezvrijedna blebetala trućaju”. Premijer je još govorio o ,,bijednim najamnicima, bez izuzetka crnogorskog porijekla, koji, predstavljajući se kao bivši insajderi ili sadašnji autsajderi lažu i kleveću…”. Sve zbog ,,reketaške logike” i ,,liječenja kompleksa”. Poteze političkih protivnika nazvao je ,,epohalnim glupostima”.

SVETOZAR MAROVIĆ, potpredsjednik DPS-a i biznismen, i ovu godinu preturio je preko glave u znaku slogana koji mu je smislila opozicija: ,,Lider DPS-a Milo Đukanović ima privatnu državu Crnu Goru, a potpredsjednik Marović sopstveni grad – Budvu iliti Svetozarevo na moru”. Bez njegove dozvole u Budvi se ništa značajnije ne može izgraditi ni odlučiti.

Kada je šestostruki mandatar/premijer Đukanović oglasio da u novoj vladi neće biti velikih promjena, za mjesto u vladi Marović je konkurisao – preko novina.

,,Mi nijesmo konkurenti jedan drugome, mi smo tim u kojem svako ima svoje mjesto”, rastumačio je tih dana Marović odnose sa Đukanovićem. Upućeni su tvrdili da bi odricanje od Marovića za Đukanovića značilo gubitak Budve, a da je Marovića na povratak u Vladu natjerala najava da Srbija priprema rasvjetljavanje afere ,,satelit”. Njemu je dobro poznato: moć je u Crnoj Gori najsigurnija zaštita od zakona. Postao je potpredsjednik Vlade.

Javnost je potom saznala da je bogatiji nego što se moglo i sanjati.
Prijavio je da, na primjer, ima 816.928 kvadrata zemlje na Mrčevom polju, kod Budve. Cijena toga zemljišta 2008. iznosila je oko 160 milona eura.
Posljednjih dana ove godine oglasio se oko Kosova i otvaranjem crnogorske ambasade u Prištini. Blicu je izjavio da je lično ,,za to da Crna Gora bude spremna da preispita svoju odluku o priznanju Kosova ako Međunarodni sud donese odluku da je proglašenje nezavisnosti bilo nelegalno”. Oprezan oko Kosova je i predsjednik Vujanović, dok se premijeru Đukanoviću i ministru Roćenu žuri sa razmjenom amabasadora. Te razlike su, kažu u DPS-u, samo odraz demokratične atmosfere u partiji. Zlobnici, međutim, tvrde da se radi o klanovima i mogućem rascjepu, kao prije više od decenije… Naravno, ne toliko zbog svete srpske zemlje, koliko zbog interesa najvažnijih DPS aktera.

SRĐA DARMANOVIĆ, dekan Fakulteta političkih nauka, primijenio je autoritarne metode na Fakultetu političkih nauka. On je ljude koji drugačije misle sistematski marginalizovao oduzimajući im predmete. Tako je profesor Milan Popović napustio FPN pošto mu je faktički ukinut doktorski studij, a dr Filip Kovačević je ostao u ovoj godini bez tri izborna predmeta na osnovnim studijama, a ranije su mu ukinuti i predmeti na magistarskim i doktorskim studijama.

Darmanovićevi metodi čišćenja nepodobnih na FPN-u upoređuju se sa onim iz Miloševićevog doba kada su nakon zloglasnog zakona o visokom obrazovanju slobodomisleći ljudi prosto protjerivani iz nastave.
Darmanović je u ovoj godini bio aktivan i u mjerenjima javnog mnjenja. Njegov nepogrješivi CEDEM proglasio je pobjednike prije martovskih parlamentarnih izbora.
Dekan FPN-a tek je u ovoj godini izabran u zvanje vanrednog profesora, a ući će u istoriju Univerziteta Crne Gore kao prvi čovjek koji je bez profesorskog zvanja izabran za dekana, što je bilo nezamislivo u vremenima prije Darmanovića.
Darmanović je osoben i po tome što je iz Sorosovog fonda, na čijem je čelu, vukao najveće donacije za svoj CEDEM. I to za visokoprofitne aktivnosti ispitivanja javnog mnjenja. Istovremeno, njegov Centar za demokratiju i ljudska prava nije se oglasio ove godine povodom brojnih kršenja ljudskih prava i medijskih sloboda.
Koncem godine Darmanović, inače čovjek sa mnogim ulogama, otisnuo se i u medijsku sferu. CEDEM je jedan od vlasnika portala Analitika.

MILAN ROĆEN, ministar inostranih poslova Crne Gore, nije se proteklih mjeseci mogao požaliti na manjak publiciteta. Bio je tema medija, i političara, i analitičara… Čak se njime bavila i konsultantska firma Oksford analitika (Oksan): ,,Šef diplomatije Milan Roćen, bivši ambasador u Moskvi, pomogao je dolazak ruskih investicija u ključne sektore privrede”. Analitičari Oksana poručili su zapravo ono o čemu se dugo govori i piše, posebno u Monitoru: sumnjivi kapital ruskih tajkuna skupo će koštati Crnu Goru.

Sa domaćeg terena često su mu stizali prigovori da crnogorske diplomatske misije u svijetu postaju nagrade za zaslužne kadrove.

Stigao je da napiše i uvodnik za brošuru Deset zabluda o NATO-u, koja je podijeljena uz dnevne novine. U njoj se na svoj način obračunao sa činjenicama: „Iskreno se nadam da će ova kratka brošura doprinijeti da se relativizuju neke zablude o NATO-u i neopravdani strahovi od članstva Crne Gore u Alijansi”.

Politički oponenti doveli su ove godine Roćena u vezu sa firmom Bemax, koja je u doba najveće krizi predano radila na popravljanju crnogorskih puteva. Navodno, Roćen je prije izgradnje autoputa Bar-Boljare sa partnerima nabavio ogromnu mehanizaciju uglavnom preko lizinga, uz pomoć koje bi trebalo kao podizvođač da zaradi ogromne novce u planiranom poslu stoljeća. Roćen je negirao tvrdnje da se pored inostranih poslova bacio i na izgradnju puteva. Negirao je i da je u sukobu sa Duškom Markovićem oko kontrole tajnih službi. Roćen, navodno stoji iz crnogorskog KOS-a, u okviru Ministarstva odbrane.

TAKSIN ŠINAVATRA, svrgnuti premijer Tajlanda pravosnažno osuđen krivičnom presudom, posjeduje crnogorski pasoš br. 138kd3695.

To je otkriveno prilikom njegove posjete Liberiji 20. aprila. Crnogorski zvaničnici nijesu negirali da Šinavatra ima naš pasoš, ali su kazali da se javno neće objaviti podaci o tome kako ga je Šinavatra dobio.

,,Jedini zakonit način na koji je Šinavatra mogao dobiti crnogorsko državljanstvo, uprkos tome što je osuđen zbog korupcije, jeste kao osoba od posebnog značaja za interes Crne Gore”, saopšteno je iz MANS-a.

Međutim, ni do dan danas nije otkriveno kako je Šinavatra zadužio Crnu Goru i ko je dao preporuku da mu se dodijeli crnogorsko državljanstvo. Nije riješena ni dilema gdje je Šinavatri izdat pasoš.

Šinavatra je globalna medijska zvijezda. Pravosnažno je osuđen na dvije godine zatvora zbog korupcije. U Vrhovnom sudu Tajlanda se vode još tri postupka protiv njega. Šinavatra se nalazi na potjernici Interpola.

Solidarnost naših državnika sa Šinavatrom je i ranije pokazana. U septembru 2006. godine, premijer Milo Đukanović je Šinavatri dozvolio da govori prije njega na 66. generalnom zasjedanju Skupštine UN.

Američki The Nation objavio je 12. maja da je Šinavatra zainteresovan za kupovinu ostrva Sveti Nikola kod Budve. Kupac ostrva je 2007. bio Stanko Subotić-Cane. Ranije je saopšteno da Subotić nije u stanju da otplati kredit Đukanovićevoj banci pa je Sveti Nikola, kao hipoteka, navodno postao vlasništvo Prve banke Crne Gore.

MILAN POPOVIĆ, profesor Univerziteta Crne Gore, ostao je dosljedan žestoki kritičar Đukanovićevog režima. Javno je osuđivao sve što je trebalo osuditi i branio one koji su bili na udaru moćnika.
Profesor Popović je ove godine bio pozvan od strane Vrhovne državne tužiteljice na saslušanje povodom teksta u kome je izjavio da postoje osnovane sumnje da je vrh države istovremeno i vrh organizovanog kriminala. Nakon isljeđivanja Čarapićeva je odbacila ove sumnje navodno stoga što Popović nije prezentirao dokaze. Ali, ja nijesam insajder, rekao je Popović, ukazujući da bi se dokazi mogli naći na drugim stranama, recimo u optužnici italijanskog tužitelja Šelzija.
Popovićev prvi roman Oklop bio je pravi bestseler, jedna od najprodavanijih knjiga u istoriji Crne Gore. Vijesti su nakon prve edicije, koja je razgrabljena, odštampale i drugo izdanje. Roman je kombinacija fikcije i stvarnosti.
Prije nekoliko dana Popović je optužio premijera Đukanovića da ima privatne interese u gotovo svakoj društvenoj oblasti, pa i visokom obrazovanju. Ujedno je ocijenio da su akademske slobode u Crnoj Gori gore nego u vrijeme jednopartijskog sistema i da postojeći navodni višepartijski, funkcioniše po principu i pravilima ,,koza nostre”.
Po njegovom mišljenju, kritičari društvenog ambijenta podvrgnuti su ,,seriji kartelizovanih intervjua u kartelizovanim medijima, u kojima su predstavljeni kao osobe sa ličnim problemima”. I zaključio: ,,Ne vodi se računa o tome jesi li akter loše privatizacije, stanja u obrazovanju, uništenja društva, već jesi li član vladajuće partije, jer si u tom slučaju zaštićen kao bijeli medvjed”.

SLOBODAN PEJOVIĆ, bivši inspektor iz Herceg Novog, istrajni svjedok o tome kako je crnogorska vlast u proljeće 1992. bosanske izbjeglice izručivala Radovanu Karadžiću, i ove je godine zbog toga bio izložen brojnim napadima. Zbog svjedočenja o zločinu i mirne savjesti – nije imao mirnog života.
U deportovanju bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore sredinom maja 1992. godine učestvovala je, pored crnogorske policije i paravojnih formacija, i bivša Jugoslovenska narodna armija. To je Pejović otkrio nakon dužih istraživanja i detalje ispričao prvi put javno u razgovoru za Monitor.
Pejović je prije nekoliko mjeseci po osmi put upozoren da digne ruke od daljih istraživanja ovog zločina. Nepoznati počinilac demolirao mu je automobil u Herceg Novom.
Posljednji napad je, kako je kazao, uvod „u nešto mnogo ozbiljnije”, jer mu se dugo prijeti likvidacijom, tako da bi „jednoga jutra mogla osvanuti vijest da je ubijen u klasičnoj sačekuši”.
Pejović je optužio Upravu policije i predsjednicu Vrhovnog suda Crne Gore Vesnu Medenicu da su svojim izjavama dodatno ohrabrili napadače na njega.
Nedavno je grupa građana uradila majicu sa natpisom Slobodan Pejović – Čovjek za ponos, dajući i na taj način podršku čovjeku koji je postao simbol prkosa.

FILIP KOVAČEVIĆ, profesor političke psihologije, podnio je prijavu Sudu časti protiv dekana Darmanovića zbog političke diskriminacije nakon što mu je Darmanović ukinuo pet predmeta na FPN-u. Kovačevića je peticijom podržalo preko 250 studenata, koji su ustali u njegovo odbranu. Dobio je podršku i od više profesora sa Univerziteta, među kojima su Branka Bošnjak, Maja Kostić-Mandić, Milan Popović, Branko Radulović i drugi.
Nastavničko vijeće FPN- a, u nepotpisanom saopštenju, Kovačevića je optužilo da je ,,neprimjereno univerzitetskom nastavniku” pokušao da obmane javnost , da se radilo o uobičajenoj proceduri u kojoj su mnogi profesori ,,prijatelji FPN-a” ostali bez izbornih predmeta.
Iako je odlukom Senata Univerziteta Crne Gore izabran za docenta na Fakultetu političkih nauka i Fakultetu za turizam, Kovačević, doktor političkih nauka, stalno je zaposlen na Fakultetu za turizam u Kotoru.
Kovačević je doktorsku disertaciju odbranio na američkom Univerzitetu Mizuri, gdje je radio kao asistent. Diplomirao je na političkim naukama na kalifornijskom državnom univerzitetu sa najboljom ocjenom. Predavao na Ruskom državnom univerzitetu u Sankt-Peterburgu, a gostovao na velikom broju svjetskih univerziteta. Njegova knjiga nalazi se u mnogim svjetskim bibliotekama. Redukcija troškova slabo je opravdanje za fakultet kome nedostaje kadar i koji gotovo sve predavače dovodi sa Fakulteta političkih nauka u Beogradu.
Kovačević je potpisao više apela i peticija u kojima se kritikuje aktuelna vlast i ustaje protiv kršenja elementarnih prava i sloboda.

IBRAHIM ČIKIĆ, tužen je zbog navodne klevete od grupe građana, nakon što mu je izašla knjiga Gdje sunce ne grije, koja govori o strahotama kroz koje je prošao kao jedan od članova SDA koji su devedesetih preživjeli neviđenu policijsku torturu.

U knjizi je opisao politički proces vođen protiv njega i njegovih drugova optuženih za terorizam, kao i njihovo stradanje na robiji. Država je, zahvaljujući montiranoj optužnici, poslušnoj policiji i priručnom sudstvu otela grupu Bošnjaka i držala ih u zatočeništvu, u cilju zastrašivanja njihovih sunarodnika.

Država je prvo tvrdila da su Ibrahim Čikić i ostali uhapšeni namjeravali da stvore nezavisnu državu Sandžak. Kasnije je ta ista država praktično priznala da su ljudi koje je uhapsila, zatvorila i zlostavljala bili nevini.

Po nalazu ljekara specijaliste od 15. juna 1994, kod Ibrahima Čikića je ,,vidna sposobnost umanjena za 100 odsto trajno. Radi se o praktično slijepoj osobi”.

Nijedan od aktera te akcije nazvane Lim nije izveden pred sud. Umjesto toga, ponovo se sudi Čikiću zato što se prisjećao i pisao o torturi. A u ovoj zemlji to je vrlo kažnjivo.

VANJA ĆALOVIĆ, direktorka NVO MANS, opet se najviše bavila problemom korupcije u Crnoj Gori.
,,Izvještaji svih međunarodnih institucija potenciraju da je korupcija u Crnoj Gori prisutna u svim segmentima i na svim nivoima vlasti, dok je sam vrh u sprezi sa organizovanim kriminalom, pa ne iznenađuje nedostatak volje za procesuiranje konkretnih slučajeva, posebno onih na najvišim nivoima. Nerijetko su upravo rukovodioci antikorupcijskih institucija na vrhu piramide korupcije i od njih se ne može očekivati da se bore sami protiv sebe, pa oni ulažu mnogo veće napore da sakriju, nego da rješavaju probleme”, kazala je Ćalović ljetos u intervjuu Monitoru.

Kod nas je korupcija pravilo, a ne izuzetak, a korumpirane ministre u najgorem slučaju šaljemo u ambasadore, dodala je.

MANS je i ove godine podnio nekoliko krivičnih prijava, a jednu i protiv Svetozara Marovića zbog slučaja Zavala, interesujući se za njegove milione eura i stotine hiljada kvadrata zemlje.

Marović se potom za kratko vrijeme dva puta bavio aktivnostima MANS-a i njegove direktorice Ćalović. ,,To što oni rade liči na Velikog inkvizitora: možete dokazati da ste nevini samo ako ne izgorite na njihovoj lomači”, izjavio je Marović.

,,Umjesto da objasni na koji način je od čovjeka koji praktično nije imao ništa, čija je cijela porodica bila nezaposlena, koji je živio od plate od 300, 400 eura, od trenutka kada je pošao u biznis, postao i veleposjednik i jedan od, zvanično, najbogatijih ljudi među našim političarima, on se bavi finansijama nevladine organizacije”, reagovala je Ćalović.

NEBOJŠA BATRIĆEVIĆ, podgorički advokat i član Demokratskog centra , udario je biznismena Veselina Barovića, nakon što su njega i njegovog klijenta Časlava Nenezića, u podgoričkom restoranu Maša ničim izazvani napali Barovićevi tjelohranitelji.

,,Dva dana nakon incidenta, prisjetio sam se svakog pokreta, udarca, riječi, psovke, uvrede, tako da sam sve i precizno i jasno ispričao tužiocu”, rekao je Batrićević kasnije novinarima.

Za razliku od njega, Veselin Barović pati od amnezije. Barović tvrdi ne samo da nema nikakve veze sa napadom na Batrićevića i Nenezića, nego da nije ni primijetio kako ih u Maši mlate njegovi tjelohranitelji. Bio je, kaže, okrenut leđima pa nije vidio ono što je Nenezić opisao ovako: ,,Padali su stolovi i stolice, lomio se drugi inventar, bilo je i ljudi sa djecom, koji su vrištali i bježali; to je trajalo nekoliko minuta”.

U međuvremenu i Nenezić je izgubio pamćenje. Objasnio je da mu je Barović prijatelj 30 godina već i da o njemu samo može sve ,,pozitivno da kaže”. Takođe, tvrdi da nije vidio pištolj kod jednog od Barovićevih tjelohranitelja.

Nije jedini. Neki od očevidaca nijesu htjeli da sarađuju sa inspektorima pravdajući se da zbog straha i skrivanja ništa nijesu vidjeli.

Barović se uzda u opšte sljepilo, računa da je u zemlji u kojoj vlada strah, nemoguće dokazati očigledno. Batrićević je – žrtva, kojoj se lako može dokazati krivica. Valjda režim nije toliko ogolio svoju nasilničku prirodu.

Optužio premijera

RATKO KNEŽEVIĆ, nekadašnji šef Trgovinske misije u Vašingtonu, uzdrmao je crnogorsku javnost serijom intervjua, od kojih je prvi objavljen ljetos u dnevniku Vijesti. Optužio je premijera Đukanovića da, na ovaj ili onaj način, stoji iza više ubistava u Crnoj Gori. Knežević poznaje Đukanovića od 1988. godine, s njim je kum, jedno vrijeme je bio i njegov službenik.

Knežević je objelodanio, pored ostalog, motive ubistava nekadašnjih crnogorskih policijskih funkcionera Gorana Žugića (maj 2000.) i Darka Raspopovića (januar 2001.). A progovorio je i o mogućim motivima za ubistvo hrvatskog izdavača i novinara Iva Pukanića. Knežević je ove godine dao iskaz pravosuđu Hrvatske oko slučaja Pukanić, ali i srpskim pravosudnim organima, koji već neko vrijeme vode proces protiv Stanka Subotića Caneta. Subotić je, prema Kneževićevim tvrdnjama, jedan od glavnih aktera šverca cigareta i partner crnogorskog premijera Đukanovića.

Uprava policije Crne Gore poručila je da će preispitati neke od navoda u polemici Ratka Kneževića i Stanka Subotića. „Shodno objektivnim mogućnostima”, ogradio se direktor Veselin Veljović. I vrhovna državna tužiteljica Ranka Čarapić obećala je da će saslušati Kneževića.

Najbolji fudbaler

STEVAN JOVETIĆ, fudbaler Fiorentine, proglašen je od strane Fudbalskog saveza Crne Gore za najboljeg crnogorskog fudbalera u inostranstvu.
Crnogorski reprezentativac u izboru čitalaca World Soccer-a osvojio je treće mjesto u izboru za najboljeg mladog igrača godine. Jovetić je osvojio 9,8 odsto glasova čitalaca tog časopisa, a prvo mjesto pripalo je Argentincu Serhiju Agueru iz Atletiko Madrida (45,1 odsto glasova).

Jovetić je ove sezone za Fiorentinu odigrao 11 utakmica i postigao šest golova. Do sada je za reprezentaciju Crne Gore imao 13 nastupa i postigao šest golova.
,,Naravno da mi prijaju poređenja sa Bađom. On je jedan od najboljih svjetskih fudbalera u posljednje dvije decenije i nadam se da ću jednoga dana biti kao on”, kazao je 20. godišnji crnogorski reprezentativac po završetku duela sa Liverpulom, koji je Fiorentina dobila sa 2:0 zahvaljujući njegovim golovima.

Jovetić je počeo da igra fudbal u podgoričkoj Mladosti, a u Fiorentinu je prešao u maju prošle godine. Rođen je u Podgorici.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

INTERNA VLADINA DOKUMENTA: SLUČAJ TIVATSKIH SOLILA: Bivša vlast pokušala da ukine zaštitu rezervatu prirode međunarodnog značaja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz tajnih dokumenata, u koje je Monitor imao uvid, vidi se da je Vlada u proljeće 2016. naložila da se ukine zaštita Tivatskim solilima, međunarodno značajnom rezervatu prirode, pozivajući se prvo na pravne proceduralne razloge, a potom na navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja

 

Dok je zvanično pričala o tome kako sve čini da zaštiti ovdašnje rezervate prirode i područja od posebnog značaja, bivša crnogorska vlada na čelu sa Milom Đukanovićem, pokušala je u proljeće 2016. godine da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, koja su i međunarodno važan rezervat prirode. To je jasno iz  dokumenata sa dvije sjednice Vlade u  martu i aprilu  2016, na koje je potom stavljena oznaka interno, a u koje je Monitor imao uvid.

U zaključku sa sjednice Vlade iz marta 2016,  navodi se da se „zadužuje Ministarstvo održivog razvoja i Agencija za zaštitu životne sredine da pokrenu postupak stavljanja van snage Rješenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode broj 1-12 od 26.08. 2008. godine o stavljanju pod zaštitu Tivatskih solila kao posebnog rezervata prirode i Rješenja od 4. 11. 2008. godine o upisu u Centralni registar zaštićenih objekata prirode“.

Osim što su bila zaštićena domaćim propisima, u vrijeme kada je Vlada pokušala da im oduzme poseban status i pravnu zaštitu, Tivatska solila su se već tri godine nalazila na međunarodnoj Ramsarovoj listi zaštićenih područja. Ramsar konvencijom štite se močvarna područja, a na toj  listi nalaze se 2.224  staništa od međunarodnog značaja. Na teritoriji Crne Gore to su: Skadarsko jezero, upisano na listu 15. decembra 1995. godine i Tivatska solila, koja su na listi od 31. januara 2013. godine.

Solila su prethodno, 2006, proglašena Emerald staništem Bernske Konvencije, a 2007. je ovo područje dobilo status IBA – područja od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori.  Na području Tivatskih solila registrovano je 48 vrsta ptica, od čega su četiri stalno prisutne vrste, 35 zimujućih vrsta i šest gnjezdarica, a zajedno sa ostalim grupama ptica (pjevačicama, grabljivicama) do sada je na ovom lokalitetu registrovano ukupno 112 vrsta ptica. Solila su jedno od najvažnijih preostalih slanih močvarnih staništa na tzv. Jadranskom vazdušnom koridoru.

Baš tog  proljeća, dok je tajno planirala da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, Vlada je organizovala konferenciju na kojoj je javno izrazila brigu i za svjetska močvarna područja, i obećala dodatnu zaštitu za ovdašnja: „Kako je 2016, godina održivog korišćenja resursa, to predstavlja priliku za sve nas da ozbiljno i odgovorno sagledamo sa kakvim se izazovima svijet susreće kada je u pitanju održivo upravljanje istima. Ono što je izvjesno je da naša uloga u očuvanju resursa treba da bude usmjerena na razvijanje mehanizama zaštite i održivog korišćenja vlažnih staništa, kroz zajedničku implementaciju aktivnosti svih subjekata na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou“. Dobro zvuči, al ne radi, što bi rekli. Kao i mnoga obećanja prethodnog režima.

U obrazloženju, zbog ćega se traži skidanje statusa zaštićenog područja Tivatskim solilima, Vlada je iznašla proceduralne razloge za ukidanje Rješenja kojim su Tivatska solila 2008. stavljena pod zaštitu. Kako se navodi u zapisniku sa sjednice –  „Rješenje ima proceduralne propuste  u vezi sa rokovima“, ali navodno i „suštinski propust, jer se zahtjev odnosno otpočinjanje procedure zaštite odnosilo na status spomenika prirode, a Rješenje je donijeto o proglašenju rezervata prirode“.

Da bivšoj vladi nije prava briga bila pravna (ne)preciznost dokumenata kojima se štite Solila, već da je imala namjeru da to područje ostavi bez zakonske zaštite, jasno je već i iz zapisnika sa naredne sjednice Vlade, održane u aprilu 2016. godine. Tada se traži da se prethodni razlog ukidanja zaštite Solilima briše, i navodi se novi, zaista nevjerovatan razlog.

„Zadužuju se Ministarstvo saobraćaja i pomorstva i Ministarstvo održivog razvoja i turizma, da u saradnji s Agencijom za civilno vazduhoplovstvo pripreme i Vladi dostave studiju o procjeni rizika i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja za aerodrom Tivat zbog revizije stepena zaštite“, navodi se u Zaključku sa aprilske sjednice Vlade, koji potpisuje tadašnji generalni sekretar Žarko Šturanović. Vlada je, u prevodu, naložila da se ispita navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja kao mogući razlog ukidanja zakonske zaštite Tivatskim solilima! Nije poznato da je Vlada imala ijedan realan razlog da pomisli da bi ptice negativno uticale na domaći avio-saobraćaj.

„Očito je bila namjera da se skine zakonska zaštita kako bi se omogućila gradnja na tom području“, objašnjava dobro obaviješteni izvor Monitora. Šta se sa tom namjerom Vlade desilo, i zašto na koncu nije realizovana, nijesmo uspjeli saznati.

Zakonska zaštita, odnosno status rezervata prirode, znači da na tom području nije dozvoljena urbanizacija. I dugogodišnja situacija sa ulcinjskom Solanom, pokazala je da su privatni interesi moćnika ozbiljna prijetnja najznačajnijim prirodnim ljepotama i resursima. Solana je, bar za sada, pod zaštitom, a ovdašnje moćnike preživjela je mahom zahvaljujući međunarodnom značaju.

Za razliku od Solane, najljepši djelovi morske obale, nacionalnog prirodnog bogatstva Crne Gore, često se ustupaju na ekskluzivno korišćenje privatnim kompanijama putem dugoročnih zakupa ili koncesija. Kilometri obalnog pojasa, plaža i uvala, sa milionima kvadrata zemljišta u zaleđu, u zoni morskog dobra, već su u vlasništvu brojnih inostranih kompanija, što je zapravo tiha privatizacija obale.

Da ponekad ne pomaže ni zakonska zaštita, pokazuje i to da su da su neki djelovi Tivatskih solila, iako se radi o zakonom zaštićenom rezervatu prirode, u privatnom vlasništvu pojedinih kompanija, te pod hipotekama pojedinih crnogorskih banaka. Takođe, dvije parcele na ovom području nemaju u listovima nepokretnosti teret da se radi o rezervatu prirode.

Solila se nalaze u KO Đuraševići, i obuhvataju površinu od 2,555 m². Na tom području nalazi se 60 parcela upisanih u četiri lista nepokretnosti: LN 940 KO Đuraševići – 9 parcela, ukupne površine 17,224 m², koje su susvojina u obimu ½ AD Račica Tivat i Primorje Hotel & Restaurants AD, LN 1229 KO Đuraševići – 30 parcela, ukupne površine 113,851 m², koje su svojina u obimu 1/1 Primorje Hotel & Restaurants AD, LN 1208 KO Đuraševići – 19 parcela, ukupne površine 68,956 m², koje su svojina u obimu 1/1 AD Račica Tivat i LN 1140 KO Đuraševići – 2 parcele, ukupne površine 3,471 m², koje su svojina u obimu 1/1 Vesko Ivošević.

Sve te katastarske parcele imaju terete i ograničenja da se radi o rezevatu prirode, izuzev dvije katastarske parcele iz LN 1140 KO Đurašević u vlasništvu Veska Ivoševića.  Znači li to da se na tim parcelama može graditi, iako se radi o zaštićenom prostoru, nije jasno.

„Dio Solila čini i zemljište još 18 vlasnika. Sa rukovodiocem rezarvata prirode treba konstatovati granice zone i postaviti teret i ograničenje da se radi o rezervatu prirode. Zemljište treba eksproprisati uz pravičnu nadoknadu vlasnicima, a vlasništvo prebaciti na državu”, smatraju  izvori Monitora.

Još nejasnije je, međutim, kako je dozvoljen upis hipoteke U LN 1229 KO Đuraševići nad dijelom parcela Solila od jedne komercijalne banke (Hipotekarna banka), jer taj kolateral joj može biti vrijedan jedino ukoliko ga stekne, pa od Vlade CG traži pravičnu nadoknadu u procesu eksproprijacije. Tereti hipoteke su postavljeni 2018. i 2019. godine, iako su opterećene da se radi o rezervatu prirode 2014. godine.

Jedno je odavno jasno: ovdašnji moćnici, dok su držali ruku na grudima i kleli se u Crnu Goru, rasprodavali su svaki njen dio koji su mogli.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAKO JE POLICIJA SLUŽBENIM ORUŽJEM POMOGLA KATNIĆEVU PRIČU O DRŽAVNOM UDARU: Montiranje stvarnosti po nalogu SDT-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je UP izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće, u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“. Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u operaciju  „državni udar“

 

Nakon što je Apelacioni sud poništio osuđujuću presudu optuženima u slučaju državni udar i odlučio da se suđenje ponovi „pred potpuno izmijenjenim vijećem“, dio te priče možemo potpunije sagledati. Dodatni kontekst daje  krivična prijava koju je Živko Savović, specijalni državni tužilac (SDT), početkom februara podnio protiv glavnog SDT Milivoja Katnića, SDT Saše Čađenovića i sutkinje Višeg suda u Podgorici Suzane Mugoše zbog njihovog (ne)postupanja u tom slučaju.

Prema dostupnim informacijama, Savović svom kolegi i pretpostavljenom starješini spočitava da su, bez saglasnosti suda, više puta „tajno“ iz pritvora u Spužu dovodili Bratislava Dikića pokušavajući da ga privole na priznanje i saradnju. O tome je Dikić, inače penzionisani general srpske Žandarmerije, već govorio tokom postupka pred Apelacionim sudom, ali su u tužilaštvu tada prečuli njegove tvrdnje.

Sada Savović navodi kako je o nezakonitostima na koje je ukazao krivičnom prijavom saznao iz jednog predmeta koji je zadužio krajem oktobra prošle godine. Riječ je o krivičnoj prijavi  koju su Andrija Mandić i Milan Knežević jesenas podnijeli protiv Katnića, Čađenovića, v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića i Sudskog vijeća Višeg suda koje je sudilo državni udar. Taj predmet je prvo dodijeljen Savoviću ali mu je, kako tvrdi, i oduzet nakon prijave koju je podnio protiv glavnog specijalnog tužioca (GST).

Vrhovno državno tužilaštvo je u međuvremenu  Savovićevu prijavu proslijedilo u SDT, i tamo je predmet zadužen i uzet u rad, pored činjenice da se prijava tiče glavnog specijalnog tužioca i njegovog bliskog saradnika. Umjesto očekivanog izuzeća iz tog postupka, Katnić je poradio na javnoj kompromitaciji podnosioca prijave. Prihvatajući rizik da tim postupanjem krši zakon. O tome, ipak, nešto kasnije. Nakon što se pozabavimo detaljima iz presude Apelacionog suda.

Nema dokaza da je Mirko Velimirović, svjedok saradnik u slučaju državni udar, nabavio oružje za potrebe navodno planiranog napada na policiju i građane pred Skupštinom Crne Gore, zaključilo je vijeće Apelacionog suda. Iz iskaza svjedoka Velimirovića proizilazi da je on pomenutog dana kupio oružje sa mecima, koje je odmah nakon toga rasklopio i bacio u jezero, navodi se u presudi. „Međutim, budući da u ovom dijelu iskaz svjedoka M.V. nije potvrđen nijednim drugim izvedenim dokazom, to je pogrešno zaključivanje prvostepenog suda da se odlučna činjenica u vidu nabavke oružja sa municijom može pouzdano izvesti iz iskaza svjedoka M.V“.

Tu se detaljnije objašnjava da sud nije saslušao osobu koju je Velimirović označio kao prodavca oružja i municije (izvjesni Fadilj), da ne postoji video dokumentacija (fotografije ili snimci) koji bi mogli poslužiti kao dokaz da je oružje zaista nabavljeno, rastavljeno i uništeno. Dodatno, Apelacioni sud navodi da se iskazi iz sporazuma o priznanju krivice kakav je Velimirović sklopio sa tužilaštvom ne mogu koristiti kao dokazi protiv drugih lica. „Imajući u vidu navedeno, ni odlučna činjenica koja se odnosi na nabavku oružja koje je trebalo biti unijeto u Crnu Goru ne može se utvrđivati iz pravosnažne presude o priznanju krivice svjedoka M.V.“

Nema, znači, dokaza o postojanju oružja za navodne teroriste. Sjećamo se ipak da su izbore u oktobru 2016. godine, pored svega ostalog, obilježili i snimci oružja zaplijenjenog na Starom aerodromu. Čime je, tvrdio je Katnić,  preduprijeđeno pripremano krvoproliće.

Čitamo, ponovo, presudu Apelacionog suda: „Od značaja je ukazati da revers Uprave policije, kojim je obezbijeđeno oružje na teritoriji Crne Gore, koje je fotografisano u kući koju su iznajmili nadležni istražni organi, ne može predstavljati dokaz o činjenici da je svjedok M.V. nabavio oružje i metke, kako je to zaključio prvostepeni sud, jer se očigledno ne radi o istom oružju i municiji…“.

U prevodu: UP je „obezbijedila oružje“ koje je fotografisano u kući „koju su iznajmili nadležni istražni organi“. I sud je to prihvatio kao dokaz!?

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je Uprava policije izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće (garažnom prostoru), u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“.

Ne možemo tvrditi da su autor fotografija S.B i njegove kolege iz UP znale da pronalaze i snimaju oružje dopremljeno iz službene oružarnice, ali vidi se da o tome u Dokumentaciji nema ni pomena.  Umjesto toga, nižu se fotografije sa opisom: ulazna kapija, garažna vrata u prizemlju, unutrašnjost garažnog prostora…  Stižemo do interesantnog dijela.

Fotografija 3. (u elaboratu je nazivaju slika) pokazuje „unutrašnjost garažnog prostora i stvari u istom – fotografisano sa ulaznih vrata“. Dok je  na fotografiji  „bliži izgled horizontalnog frižidera“. Obratimo li pažnju na položaj prekrivke za stolicu sa natpisom tuborg na fotografiji 4. vidjećemo da je neko preturao stvari na zamrzivaču u vremenskom periodu između nastanka foografija 3. i 4. Skoro da se posumnja da je neko nešto pokušavao da podmetne. Kad već ne bi znali da je u sanduku za sladoled uskladištena službena roba pozajmljena „na revers“.

Nasloženo oružje vidi se na fotografiji 7. „bliži izgled pronađenog oružja – automatskih pušaka u frižideru“, da bi nam fotografija 8. detaljnije predstavila vatrenu moć navodnih terorista (prema optužnici: organizovane kriminalne grupe). Javnosti je tada predstavljeno kako su Mirko – Paja Velimirović i drugi svjedok saradnik Aleksandar – Saša Sinđelić napadačima obezbijedili 45 automatskih pušaka, većinom sa preklapajućim kundakom. U elaboratu to je fotografija 8: „izgled oružja – automatskih pušaka četrdeset pet (45) pronađenih u frižideru, fotografisanih u garaži“.

Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u te predizborne radnje. Podsjetimo se – tadašnji ministar policije Goran Danilović i ministarka odbrane Milica Pejanović – Đurišić nijesu bili obaviješteni o operaciji državni udar.

Nakon zamrzivača, policajci su fokus uviđaja preselili na baštensku garnituru. I kutiju banana koja je poslužila za skrivanje municije. I te fotografije pokazuju da se raspored zatečenih stvari promijenio između dva snimka. Sreća, pa u pitanju nijesu stvarni dokazi u nekom sudskom postupku.

Odluku Apelacionog suda Katnić objašnjava političkim pritiscima na pravosuđe. O pomenutim propustima i nedostatku materijalnih dokaza – ni riječi. Zato se množe optužbe na račun svih koji posumnjaju u ispravnost rada glavnog SDT i njegovih saradnika.  ,,SDT se našlo u situaciji kada se, od pojedinaca koji su politički angažovani, konstantno napada i izloženo je pritisku kako bi se odluke donosile ne u tužilaštvu nego u političkim partijama“,  navodi se u nedavnom saopštenju SDT-a u kome se posebna pažnja posvećuje predloženim tužilačkim zakonima. „Donošenjem Zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju i Zakona o Državnom tužilaštvu, ostvario bi se politički uticaj koji je neprimjeren po svim prihvaćenim evropskim standardima”.

Prije nego se složimo sa tom konstatacijom, valjalo bi riješiti dileme o dosadašnjem uticaju (DPS) izvršnih i zakonodavnih vlasti na pravosuđe i tužilačku organizaciju. SDT Živko Savović navodi da je Katnić, kao rukovodilac Specijalnog tužilaštva, svjesno usporavao određene istrage koje se tiču čelnika bivših vlasti Ivana Brajovića i Miomira Mugoše (afere Petlja i Bazar). Pride, Katnić već neko vrijeme tvrdi da nema „ni udaljene sumnje“ u umiješanost Mila Đukanovića u brojne afere u koje ga uvlače nekadašnji saradnici iz politike i biznisa, prije svih Duško Knežević. Kao što se ne žuri da na sudu razriješi sumnje u korupciju u vrhu tužilaštva  – nakon objave telefonskih razgovora Kneževića i bivšeg sekretara VDT Nenada Vujoševića.

Zato se GST ne usteže da ocrni svoje oponente. Makar to, možda, bilo i nezakonito. Počelo je 2015, nedugo po imenovanju Katnića na mjesto GST, objavom djelova razgovora advokata Vladana Bojića sa njegovom tadašnjom klijentkinjom – suprugom budvanskog funkcionera Lazara Rađenovića. Bojić je zbog tog slučaja na sudu, nepravosnažno, dobio odštetu iz državne kase.

Nastavilo se 2016. objavom transkripta razgovora advokata Gorana Rodića sa Milanom Kneževićem, njegovim tadašnjim klijentom. „Jasno se utvrđuje da G.R. i M.K. prevashodno razgovaraju o načinu na koji bi opstruirali krivični postupak, te dalje vršili medijsku propagandu u cilju diskreditacije tužilaštva”, zaključuju u SDT-u. Bez objašnjenja šta bi tu trebalo biti nezakonito.

Da bi došao do ovih materijala, ili da bi prikrio nezakonito prisluškivanje, SDT je naložio Specijalnom policijskom timu da izvrši pretres kancelarije i stan advokata Rodića. Taj pretres je obavljen bez zakonom obaveznog prisustva predstavnika Advokatske komore. Što su, iz nekog razloga, prećutali i oni i VDT Ivica Stanković.

Priča je dobila nastavak prošle nedjelje, objavom skoro četiri godine starih razgovora  dvojice aktuelnih poslanika vladajuće većine. Katnić se pravda interesom javnosti da bude obaviještena o pokušaju političkog uticaja na SDT, ali ne objašnjava zašto prikupljeni materijali nijesu uništeni u zakonom propisanom roku. Kad već nijesu doveli do podizanja optužnice protiv onih koji su bili na meti mjera tajnog nadzora. Ili tu imamo još jedan krak aktuelne priče o nezakonitom prisluškivanju ličnih i političkih oponenata?

VDT i Tužilački savjet ponovo ćute. Oglasila se, zato, Akcija za ljudska prava (HRA). ,,Razgovor je snimljen 2017. godine, a od tada nije pokrenuta istraga protiv bilo kog lica koje je bilo pod tajnim nadzorom, dok je specijalni tužilac Savović i dalje zaposlen u Državnom tužilaštvu, a 2019. godine je i napredovao“, saopštila je Tea Gorjanc  – Prelević. „Prema tome, razumno je zaključiti da je GST u svom ličnom interesu sada objavio transkript koji u negativnom svjetlu predstavlja tužioca koji je protiv njega podnio krivičnu prijavu, kao i poslanike koji predlažu zakone kojima bi se razvlastio GST i Specijalno državno tužilaštvo kome je na čelu”.

Šta slijedi? Dio vladajuće koalicije izašao je u susret Vladinom zahtjevu da se usvajanje tužilačkih zakona odloži dok se ne dobije saglasnost Brisela. Katnić, dakle, do daljnjeg ostaje u sedlu. Da izviđa koga i koliko hoće, ubrzava i koči istrage i preslušava presretnute razgovore.

Zoran RADULOVIĆ      

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NESTALO RJEŠENJE O SAGLASNOSTI ZA IZGRADNJU NJEGOŠEVOG MAUZOLEJA IZ 1967.: Nema ga ni u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, ni u Državnom arhivu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želja Mitropolije da vrati kapelu na Lovćen, jasna je. Da li bi toj želji, osim raspoloženja u dijelu nove Vlade, pomoglo i to što se prethodna vlast nije potrudila ni da sačuva Rješenje o postavljanju Mauzoleja, dok je tri decenije stajala po strani mirno gledajući nelegalnu gradnju i radove na spomenicima kulture od strane MPC, nije jasno. Jasno je, međutim, da je igra počela

 

Rješenje o saglasnosti za izgradnju Njegoševog mauzoleja iz 1967. godine, nestalo je iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara, institucije koja je bila zadužena da ga čuva.

Priča o nestanku ovog važnog dokumenta, počinje 3. februara ove godine, kada je Mitropolija crnogorsko primorska uputila dopis Upravi, tražeći na uvid Rješenje.  Uprava, na čijem se čelu nalazi Božidar Božović, odgovorila je Mitropoliji da taj dokument ne može da im da na uvid jer ga ne posjeduje, tvrdeći da ga je dala na revers Državnom arhivu, što se vidi iz prepiske između Mitropolije i Uprave, u koju je Monitor imao uvid. Problem je, međutim, u tome što ni u Državnom arhivu nema Rješenja. To je Monitoru potvrđeno iz te ustanove.

„Obavještavamo Vas da Državni arhiv Crne Gore nije preuzeo građu Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore, kao ni Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Iz tog razloga za dostavu traženog Rješenja neophodno je da se obratite Upravi za zaštitu kulturnih dobara”, navodi se u odgovoru Državnog arhiva.

Iz odgovora Državnog arhiva našem nedjeljniku jasno je dakle, ne samo da dokument nije u posjedu Arhiva, već i to da je direktor Božović njegov nestanak pokušao da prikrije, odnosno da Uprava nije dala na revers Državnom organu ovo važno rješenje, kako se to navodi u odgovoru Mitropoliji, a koji je potpisao Božović.

„Postovani, Uprava za zaštitu kulturnih dobara Saglasnost po rjesenju 01-770 koji ste nam u dopisu tražili, dala je na revers Državnom arhivu i nemamo dokument u instituciji. Srdačno, Božidar Božović”, navodi se u odgovoru Mitropoliji, u koji smo imali uvid.

U odgovorima Monitoru, Božović je izbjegao ne samo da odgovori na pitanje kako je moguće da Uprava ne posjeduje to rješenje koje je bila dužna da čuva, već se u cjelosti izbjegava i pominjanje samog dokumenta.

U odgovoru našem nedjeljniku, koji ne potpisuje niko personalno, navodi se da je Mitropolija od Uprva tražila druga dva dokumenta koja se tiču mauzoleja na Lovćenu, i potvrđuje da Uprava nema jedno od njih. Prema odgovorima iz Uprave vidi se da je Mitropolija od njih tražila Rješenje o stavljanju pod zaštitu Kapele na Lovćenu br. 823 iz 1947. godine, kao i Rješenje koje se odnosi na premještanje spomenika culture – Kapele na Lovćenu broj 02-197/2 od 28. februara 1969. godine.

Takođe, navodi se da je Uprava Mitropoliji dostavila dokument iz 1947. godine, ali da je „uvidom u dokumentaciju utvrđeno da je Rješenje br. 02-1972 od 28. 02. 1969. godine Reversom od 14. 04. 1971. godine ustupljeno Pravnoj službi SO Cetinje”. Iz odgovora Monitoru, jasno je, međutim, ne samo da Uprava, nego ni Državni arhiv ne posjeduju ni Rješenje koje se odnosi na premještanje spomenika kulutre – kapele na Lovćenu iz 1969. godine! Državni arhiv je u odgovoru Monitoru bio kategoričan da nije peuzeo građu ni Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore, niti Uprave koja mu je pravni nasljednik.

Monitorovi dobro obaviješteni izvori objašnjavaju da bi Rješenje iz 1967. trebalo osim Uprave da ima i Jugoslovenski institut za zaštitu spomenika kulture u Beogradu, ali da ta institucija više ne postoji. Zbog toga su u Upravi, gdje od 3. februara traje pokušaj da se dođe do Rješenja, odustali da ga traže u Beogradu, objašnjavaju naši izvori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 12. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo