Povežite se sa nama

FOKUS

Morača pred potopom

Objavljeno prije

na

Ministarstvo ekonomije je najavilo za kraj januara raspisivanje tendera za hidroelektrane na Morači, jednom od najvećih ali i najkontroverznijih projekata u crnogorskoj istoriji, zbog mogućih štetnih uticaja na stanovništvo i životnu sredinu. Javnost je uredno od ministra ekonomije obaviještena o pripremi tendera, ali ne i da je Vlada prihvatila nacrte koncesionog akta ovog projekta, studiju o procjeni uticaja na životnu sredinu i detaljni urbanistički plan. Nije ugradila ni sprovela javnu debatu i ugradila konstruktivne primjedbe na ove dokumente. Ko zna, možda ministarstvo planira da svu ovu proceduru završi za preostalih desetak dana. Bilo bi to mnogo čak i za našu efikasnu administraciju, pa je vjerovatnije da će javne debate biti, ali tek nakon objavljivanja tendera, tj. pošto se donesu sve ključne odluke o projektu i obesmisli svaka suštinska rasprava o njemu. Time će se prekršiti pravila ali i principi i politike Svjetske banke i norveške i njemačke vlade koje pružaju konsultantsku pomoć ovom projektu.

Ministarstvo i Vlada Crne Gore će se ovim potezom nepovratno ogriješiti o domaću stručnu javnost i nevladin sektor, kojima je nebrojeno puta obećano da će biti uvaženi i blagovremeno konsultovani o svim bitnim aspektima projekta. Argument da se time dobija u vremenu je smiješan, kada se ima u vidu da se na projektu radi već pedeset godina, i da će u najboljem slučaju gradnja započeti krajem 2011.

Bez obzira na sve kontroverze crnogorska vlast je zacrtala – na Morači četiri hidroelektrane: Andrijevo, Raslovići, Milunovići i Zlatica, ukupne snage 238 megavata. Gradnja će, najavljuju, trajati šest godina, a vrijednost projekta je 540 miliona eura.

STROJEVIM KORAKOM: Istovremeno sve je više ministara, pomoćnika, pa i univerzitetskih profesora koji nabrajaju blagodeti brana na Morači. Najdalje je otišao profesor Univerziteta Slobodan Radonjić koji je na tribini održanoj u CANU rekao da će se nakon izgradnje hidroelektrana smanjiti broj saobraćajnih nezgoda! ,,Nije isto upasti u kanjon i u akumulaciono jezero iz kojeg se može isplivati”. I preporučio da se pored akumulacionih jezera vozi otvorenih prozora. Publika u kojoj je bilo profesora, ekologa – nije imala priliku da mu postavi pitanja. Polemika toga dana u CANU nije bila dozvoljena, ali su se zato grohotom nasmijali.

MJEŠTANI ZBUNJENI: Ne smiju se oni čije će kuće biti potopljene. Ne znaju šta ih čeka. Kud će ako im djedovina ode pod jezera. Mnogi i ne žele da govore o tome. Kažu, pričalo se i ranije o potopu sela u rovačkom i
moračkom kraju, pa ih, eto, još na mjestu. Nadaju se, da će i od ove priče biti – ništa.

,,Niko nije došao da nam kaže šta spremaju, objasni šta će biti sa nama. Sve što znamo je iz novina”, kaže Nataša Vlahović iz Međuriječja, koja ne može ni da zamisli gdje bi išla i čime bi se bavila. U Međuriječje je sedamnaestogodišnji Vladimir Stevanović iz Osredaka došao da pomogne rođacima da spreme još malo drva. Duge su zime u tom kraju. A uveče, kad se svi okupe, i u njegovoj, kao i u drugim moračkim kućama, pričaju o potopu. Njegovo selo ostalo bi živo, ali pitanje je – koliko. Kaže boje se da će, kada voda navre a putevi budu potopljeni, ostati odsječeni. Vladimir se ipak nada: ,,Stariji su pričali kako takvi planovi već odavno postoje. Valjda će opet propasti. Ovaj kanjon je predivan i ko je navikao da živi ovdje teško će se iseliti”.

BOLJE TURIZAM, NO POTOP: U srcu Međuriječja, na obali rijeke Morače, seoska kafana. Ljeti je terasa puna turista. Idu s mora, i na more. Van ljetnje sezone svraćaju sa ruksacima i mapama opremljeni Slovenci, Česi i drugi zaljubljenici u kanjon Mrtvice. Vlasnik kafane Predrag Vlahović boji se da neće još dugo tu biti ni kafane, ni kuće, a što je najgore – ni kanjona Mrtvice i starog Danilovog mosta. ,,Zar ne bi bilo bolje da država uloži u razvoj turizma, pa da turisti koji dolaze u kanjon Mrtvice i na Kapetanovo jezero imaju gdje da se odmore. Ovdje dođe puno stranaca, a ništa im se osim prirode ne nudi. Puno je smeća. A kada bi ga očistili i napravili po neki ugostiteljski objekat – mogao bi čitav kraj od turizma da živi. Bolje no da nas potapaju”, priča Vlahović. Šta će biti potopljeno niko u selu ne zna. Vlahović se prisjeća kako je posljednje katastarsko snimanje u Rovcima i Morači bilo osamdesetih godina. Tu su, u međuvremenu pravljene kuće i pomoćni objekti. Njih u opštinskim papirima nema jer kraj nije urbanizovan. ,,Ja sam još kao momak pomagao u premjeravaju kada su prvi put planirali da rade branu. Vjerujem da te stare karte i sada koriste jer niko nije dolazio da mjeri i ispituje teren”, objašnjava Vlahović.

VLAST TJERA SVOJE: Čelnici kolašinske opštine su se deklarisali kao pobornici brana. Predsjednik Ekološkog društva Kolašin Dragiša Dožić ne slaže se sa zvaničnicima opštine: ,,Moraču ne bi smjeli dirati zbog izuzetnih ljepota i rijetkih životinjskih vrsta. Uz to – trusno je područje. Hidrocentrale bi ugrozile i jedan od najpoznatijih spomenika kulture – Manastir Moraču. Zar nije bolje da prave male hidroelektrane – i svako ostane na svome, ljudi, priroda i životinje, a i zarade i struje bi bilo. Ali, vlast uporno tjera svoje”. Mišljenje Rovčana i Moračana – nikoga, izgleda, ne zanima, ali ni mišljenje stručnjaka.  ,,Odluka o gradnji brana na Morači mora sačekati finalizaciju i usvajanje Strateške procjene uticaja na životnu sredinu”, objašnjava Jelena Marojević iz NVO Green home. ,,Studija treba da sagleda pozitivne i negativne aspekte eventualne gradnje, razmotri alternativna rješenja i da konačni odgovor na pitanje da li je takve objekte moguće graditi i ako jeste kojim se mjerama mogu umanjiti svi negativni uticaji”.

Strateška procjena uticaja na životnu sredinu nije gotova. A kada bude – mora da prođe javnu raspravu i verifikaciju Agencije za životnu sredinu.

ZEMLJA ČUDA: Prvo bi, kaže Branko Radulović, profesor UCG i funkcioner PzP trebalo iskoristiti Pivu, projekte Komarnicu i Kruševo, napraviti drugi blok Termoelektrane… ,,Imamo prečih i isplativijih od HE na Morači. Ne smije se ovako graditi. Zakon o koncesijama je loš, kolonizatorski, proces je netransparentan, Skupština nema kontrolu i mogla bi nastati velika šteta. Nije napravljena analiza troškova i koristi, niti se zna kolika bi bila koncesiona naknada … Neozbiljni su, rade na starim projektima, kartama zastarjelim geološkim, hidrološkim i drugim podacima”, objašnjava Radulović.

On navodi i da ima drugih zanimljivosti vezanih za Moraču. ,,Da li je u pitanju dil sa Berluskonijem? Da li će struja koja će kablom ići u Italiju biti crnogorska kao i profit ili će to biti italijanska struja i italijanski profit? U pitanju je ili lični interes ili lični problem premijera Đukanovića”,
objašnjava Radulović.

SCENARIO PIVA: I dok nagađaju šta se iza brda valja – mještanima moračkih i rovačkih brda ostaje da gledaju – put Pive.

,,Nekada je kanjon Pive bio stanište brojnih ribljih i ptičjih vrsta. Njih više tamo nema, a potočarka i lipljen simboli brze i hladne vode rijeke Pive danas se mogu vidjeti samo u muzejskim i prirodnjačkim zbirkama. U jezeru se riblji fond mora svake godine obnavljati ubacivanjem kalifornijske pastrmke, i to ako resorno ministarstvo plati za to”, kaže Jelena Marojević.  Ljudi koji su nekada tamo živjeli sa sjetom pričaju o starom kraju. Danas u Pivi živi jedva tri hiljade ljudi. Oni koji su ostali čekali su godinama da do njihovih kuća dospiju dalekovodi i lokalni putevi. Valjda će jednom tamo stići i turisti. Ali, danas Morači predviđaju optimisti puno riba i turista. O parama od struje da i ne govorimo.

Prvo dobro procijenite

MONITOR: Kakve negativne uticaje brane na Morači mogu da
prouzrokuju?
ANTONELI: Brane mogu da imaju vrlo veliki uticaj na biodiverzitet rijeke Morače i Skadarskog jezera, kao i na životni standard ljudi koji žive na tim područjima. Potapanjem kanjona Morače biće ugrožene dvije Emerald lokacije (mreže zaštićenih područja u Evropi) – a to su rijeka Mrtvica i Mala rijeka. Uz to – pitanje je da li bi 300 porodica koje sada svoje budžete popunjavaju i zaradom od ribarenja na Skadarskom jezeru i dalje moglo da računaju na taj novac.Vrlo rijetka vrsta pastrmke mogla bi nestati, a ribarenje na Skadarskom jezeru koje se uglavnom zasniva na šaranu, moglo bi se smanjiti za 30 procenata, što predstavlja gubitak od milion i po eura na godišnjem nivou.

MONITOR: Koje su mogućnosti da se ublaži uticaj brana ako one, ipak, budu izgrađene?
ANTONELI: Prvo treba dobro ispitati da li su sprovedene sve mjere uštede energije na postojećim objektima i nastojati da se izbjegnu gubici na mreži, kao i da se provjeri jesu li sva alternativna rješenja za proizvodnju struje dobro procijenjena. Što se tiče ublažavanja uticaja – možemo dati dva primjera. Prvo – mjesto na kojem se radi brana mora biti pažljivo odabrano kako bi ostale zaštićene biodiverzitetski važne tačke kao što su rijeka Mrtvica i Mala rijeka. Posebno je važno da brane omoguće održavanje tzv. ekološki prihvatljivog protoka – dovoljnu količinu vode u ključnom periodu za živi svijet, kad se mrijeste ribe.

MONITOR: Pristalice izgradnje brana na Morači često govore da je u Evropi mnogo brana koje odlično rade, pa zašto i mi da ih nemamo.
ANTONELI: U posljednjih 20 godina samo je nekoliko brana napravljeno – pa govoriti o ,,mnogo dobrih brana” djeluje malo sumnjivo. Istina je da hidroenergetski sektor sada teži da prvo dobro ispita alternativne mogućnosti proizvodnje energije. Brane su skupe i imaju veliki uticaj na okolinu i grade se samo kada su jedino rješenje za dobijanje energije. I upravo je to ono što bismo mi željeli da se u Crnoj Gori desi – da ide u korak sa najrazvijenijim evropskim državama.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo