Povežite se sa nama

FOKUS

Kroz pustinju

Objavljeno prije

na

Prošlo je neopaženo: pred Novu godinu izmijenjen je sastav Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore. Predsjednik Odbora sada je Predrag Ivanović, profesor Ekonomskog fakulteta u Podgorici, inače i predsjednik Upravnog odbora Luke Bar. Ivanović, kadar DPS-a, nije prvi put na čelu Univerziteta. Slučajno ili ne, upravljao je državnim Univerzitetom do 2004. u vrijeme kad se profesorski kadar počeo ,,osipati” i odlaziti kod privatnika.

Za članove Upravnog odbora Univerziteta izabrani su Damir Šehović, poslanik SDP-a i Biljana Šćekić, pomoćnica Ministarstva finansija u vrijeme dok je ministar bio novi premijer Igor Lukšić. Svoje su, u ime Vlade, tamo odužili – Vujica Lazović, Miodrag Radunović i Sreten Škuletić.

Kadrovi novog premijera ,,osvježili” su nešto ranije i Upravni odbor Pobjede. Predrag Sekulić i Milorad Katnić pošli su u ministre, a na njihova mjesta stigli su Ana Ivanović iz Ministarstva finansija i Lav Lajović, doskorašnji savjetnik Svetozara Marovića. Na čelu Pobjede ostaće Miodrag Ivanović, koji je i u Upravnom odboru preduzeća Montenegro bonus sa Cetinja.

DPS MENADŽERI: Upravni odbori Univerziteta i Pobjede možda nijesu unosni kao oni državnih privrednih kompanija u kojima se zarađuje i po nekoliko hiljada eura, ali ni to nije za bacit.

Bolje ili slabije plaćeni, nema tog depeesovca sa spiska užeg i šireg rukovodstva vladajuće partije koji se bar jednom nije našao u upravnom odboru neke državne kompanije. A malo je kompanija koje su to preživjele. Od toliko mudrih glava koristi za sada, sem njihove lične, ima samo partija – 10 odsto od honorara zarađenih u upravnim odborima ide DPS-u, potvrdili su nedavno visoki funkcioneri te stranke. Kućni budžet sem upravnih odbora privrednih društava, depeesovci dopunjavaju upravljanjem u raznoraznim agencijama i drugim javnim ustanovama. Za sve ih je bog dao – od sporta, preko svih privrednih grana do turizma.

U Predsjedništvu DPS-a ne fali menadžera. Svetozar Marović je donedavno bio predsjednik Borda direktora Budvanske rivijere. Željko Šturanović je, sudeći po registru Privrednog suda, član Odbora direktora Monteputa. Branko Čavor je član Odbora direktora preduzeća Montecargo koje se bavi željezničkim saobraćajem. Svojevremeno je bio u Upravnom odboru nikšićkog Montexa. Zbog doprinosa u tom preduzeću manjinski akcionari prijetili su da će ga tužiti. Čavor, inače nekadašnji zamjenik direktora nikšićke Željezare bio je i u Bordu direktora te firme, kao i na čelu nikšićke televizije. Radnici Željezare duže od godinu štrajkuju, a u nikšićkoj televiziji isto toliko ne primaju plate. To ga je valjda preporučilo za rukovođenje Monetcargom. Predsjednik je Savjeta JU Zahumlje.

Branimir Gvozdenović je u biografiju upisao funkciju predsjednika Borda Elektroprivrede. Doveo je do dokapitalizacije i ,,posla godine” kada je prodata italijanskoj A2A. Kao član Tenderske komisije za dokapitalizaciju EPCG nagrađen je sa 17 hiljada eura. Nagrade su dobili i Predrag Bošković, Rajko Kovačević, Ranko Vojinović, Milorad Katnić, Mili Banović i Vujica Lazović.

Bio je direktor Pošte Crne Gore. Sada je direktor DPS-a. S obzirom na sudbinu firimi kojim je rukovodio. DPS možda sruši Gvozdenović a ne opozicija.

Miodrag Vuković bio je dugogodišnji predsjednik Borda direktora Duvanskog kombinata. O uspjesima te firme suvišno je govoriti. Sada sem poslaničke obavlja i funkciju predsjednika Savjeta Agencije za civilno vazduhoplovstvo, gdje je zamijenio Šturanovića, a član je i Upravnog odbora Šahovskog saveza Crne Gore.

Milutin Simović bio je u Upravnom odboru beranske mljekare Zora. Stavili su katanac na nju. Boro Vučinić bio je u Upravnom odboru Agrokombinata 13. Jul. Bio.

Dragan Đurović je po posljednjem popisu predsjednik Upravnog odbora Aerodroma Crne Gore. Prethodno se posebno istakao rukovođenjem državne Pobjede. Zato valjda ne stižu da joj dopune gubitke u poslovanju.

Milica Pejanović-Đurišić bila je u Telekomu do njegove privatizacije. Miodrag Radunović je sem Univerziteta bio i u Upravnom odboru Fonda PIO. Miomir Mugoša je dugogodišnji član Upravnog odbora Hemomonta.

SVE JE LAKO KAD SI ČLAN: I dok u Predsjedništvu stranke ima onih koji zbog funkcija nijesu, bar zvanično, u odborima kompanija, Izvršni odbor DPS-a bi se trenutno komotno mogao zvati Menadžerski odbor.

Tako, recimo, u Luci Bar , pored Ivanovića, sjedi i Goran Jevrić, iako to nije navedeno u njegovom imovinskom kartonu iz prošle godine. Jevrić je istovremeno predsjednik Pozorišnog savjeta nikšićkog pozorišta. U kartonu iz 2009. navodi i da je u Upravnom odboru Agencije za prestruktuiranje privrede i strana ulaganja i član Upravnog odbora Atletskog saveza Crne Gore.

Rajko Kovačević, portparol DPS-a je u Upravnom odboru preduzeća Montenegro bonus sa Cetinja u kom su, po podacima registra Privrednog suda, i Slavoljub Stijepović, ministar prosvjete, te Vojin Vlahović bivši savjetnik Mila Đukanovića, sada ambasador u Rimu. U istom Upravnom odboru je i Mićo Orlandić iz SDP-a. Rajko Kovačević prema posljednjim podacima iz imovinskog kartona je i član Odbora Agencije za prestruktuiranje i strana ulaganja.

U Bordu direktora Duvanskog kombinata AD je Nikola Kovačević.

Časlav Vešović je član Upravnog odbora JP Gradski stadion Podgorica.

Vule Tomašević je na mjestu predsjednika Odbora direktora Budvanske rivijere zamijenio Marovića. Član je Odbora direktora Barske plovidbe. U Upravnom odboru je Nacionalne turističke organizacije sa kolegom Martinom Ivezajem. Zoran Radović je u JP Aerodromi Crne Gore.

Za vjerovali ili ne, ali preko polovina od 139 članova Kongresa DPS-a je u upravnim odborima. Neki od njih su: Zoran Jelić u Ulcinjskoj rivijeri, Miodrag Čanović u Elektroprivredi, Nebojša Kavarić je u Odboru direktora Pošte Crne Gore, Nikola Gegaj predsjednik je UO KIC Malesija Tuzi, inače donedavno u Odboru direktora Kontejnerski terminali i generalni tereti. Kongresmen je i Savo Parača koji je nakon rukovođenja Željeznicom pošao u penziju sa otpremninom od 180.000 eura za pola godine predsjedavanja bordom direktora te firme. Prethodno je bio na čelu Crnagoraputa. Filip Vuković, gradonačelnik Pljevalja je u Rudniku Pljevlja.

SDP NE ZAOSTAJE: Ni u vrhu SDP-a nema nijednog koji nije istovremeno član u upravnom odboru neke od državnih kompanija.

Ranko Krivokapić je član Upravnog odbora JP Aerodromi Crne Gore, a izvršni direktor Aerodroma je funkcioner SDP-a Milovan Đuričković. Raško Konjević je član Odbora direktora Budvanske rivijere i član Odbora direktora Montenegro airlansa.

U Montenegro airlansu su i Džavid Šabović i Rifat Rastoder, a u rukovodstvu iste firme bio je i Ivan Brajović, ministar policije, koji je bio i u odboru Monteputa. U odboru direktora Monteputa sada je kolega Jusuf Kalamperović. Ljubiša Stanković upravljao je Univerzitetom. Doveo ga je đe treba- do urušavanja, u korist konkurencije, među kojima je i UDG Mila Đukanovića.

Radoš Šućur vodio je nikšićki Mesopromet. U Privrednom registru kraj imena te firme stoji – obrisan. Bio je i u upravi Nibusa. I to je obrisano. Prešao je u Upravu za šume. A odatle u zatvor.

NA POSLJETKU: Većina firmi koju su vodili depeesovci i esdepeovci na kraju dođe do privatizacije. Kad tamo – opet oni. U Savjetu za privatizaciju.

Vujica Lazović je predsjednik Savjeta, iako se očekuje da će ga na tom mjestu zamijeniti Igor Lukšić. Članovi su između ostalih Branimir Gvozdenović, Miodrag Radunović, Predrag Nenezić, Tarzan Milošević, Žarko Šturanović…

Pa tenderske komisije za privatizaciju državnih firmi. Pa se desi recimo da Milutin Simović koji je bio u Upravnom odboru Zore bude i u tenderskoj komisiji za njenu privatizaciju, ko ono Gvozdenović u komisiji za privatizaciju Elektroprivrede.

Ljepota.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

ISPRAVKA

U prošlom broju Monitora u tekstu Kroz pustinju omaškom sam napisala da je Predrag Ivanović predsjednik Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore. Ivanović je bio predsjednik UO UCG do 2004. godine, a sada je član tog tijela. Izvinjavam se zbog te greške, koja ne mijenja suštinu teksta.

Milena Perović-Korać

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo