Povežite se sa nama

FOKUS

Loša vremena za diktatore

Objavljeno prije

na

Poslije više od nedjelju dana masovnih protesta u Kairu i drugim egipatskim gradovima uz nasilje policije koje je odnijelo više od 300 života, postalo je jasno da se ne radi o prolaznom izlivu narodnog nezadovoljstva koje će uvježbani represivni aparat egipatskog predsjednika Hosni Mubaraka lako ugušiti.

„Ljudi su do te mjere bijesni da su izgubili strah”, kazao je pred TV kamerama demonstrant.

Mubarakov režim zauzima neslavno prvo mjesto u regionu po korumpiranosti i okrutnosti sa kojom se razračunava sa političkim protivnicima, medijima ili običnom ljudima. U Mubarakovom Egiptu nije bilo protesta jer je svima bilo jasno kakva tretman im sljeduje u tamnicama koje organizacije kao što je Amnesti internešnal pominju zbog kršenja ljudskih prava i torture.

Mubarak je jedan od onih vladara koji izbore dobijaju sa 99 odsto glasova, a ogromne inostrane donacije i prihode od turizma prosljeđuju biznisima porodice i političkih prijatelja. Oni koji ne spadaju u ovi grupu, žive u ekstremnom siromaštvu. Više od 40 odsto Egipćana preživljava sa dva dolara dnevno.

Kad se ovo zna, jasno je zašto su se demonstracije u Egiptu pretvorile prvo u narodni ustanak, pa u revoluciju koja prijeti da se raširi na čitavi region.

Jedini kojima nije bilo jasno da se pred njihovim očima suštinski mijenja i Egipat i politička mapa svijeta, bili su Mubarak i njegov glavni sponzor Amerika. Tek kada je u utorak 1. februara, osam dana od početka pobune, održan takozvani milionski protest i generalni štrajk i kada je armija izjavila da neće pucati na narod priznajući legitimnost zahtjeva demonstratora, Mubarak je shvatio da mu se drma tron.

Do tada je mislio da će mu postavljanje lojalnog Omara Sulejmana, bivšeg šefa obavještajne službe, za svoga zamjenika omogućiti da ostane na vlasti. Pošto nasilje nije urodilo plodom, Mubarakov aparat se okrenuo alternativnim metodama sabotiranja rastućih protesta. Pred milionsku demonstraciju u utorak vlasti su blokirale internet i mobilne mreže, a obustavljeni su i svi vidovi gradskog i međugradskog prevoza.

Sve ove mjere su se pokazale nedovoljnim. Čitave familije su se poslije izjave armijskog vrha o nenasilju preselile na glavni kairski Tahrir trg, u prevodu Trg oslobođenja, koji je od petka 28. januara bio pod kontrolom naroda.

Protest miliona se pretvorio u opšte narodno veselje kojim je dominiralo osjećanje ponosa i jedinstva između svih slojeva društva, hrišćana, muslimana, ateista, dobrostojećih i siromašnih. Novinar BBC-a je uspio da intervjuiše slavnog egipatskog glumca Omara Šarifa koji je uzbuđeno govorio o tome kako se ponosi odlučnom ali miroljubivom omladinom Egipta.

Opijenost osjećajem slobode i nacionalnog jedinstva je bila vidljiva na svakom koraku. Vojnici i starješine su zajedno sa demonstrantima održavali red, a slika egipatskog vojnika koji ljubi ruku demonstrantu je možda najbolje dočarala suštinu ovih izuzetnih zbivanja.

Egipatska revolucija je dio talasa nezadovoljstva koji je otpočeo u Tunisu protestnim samospaljivanjem mladog nezaposlenog Tunižanina. Ovo je izvelo na ulice mase koje su zbacile poslije 23 godine na vlasti korumpiranog autokratu predsjednika Zine al Abedine Ben Alija.

Tuniska revolucija je pokazala da i diktatori imaju rok trajanja i pokrenula lanac protesta protiv sličnih režima u Egiptu, Jordanu, Jemenu i Alžiru. Vladari ovih zemalja, ali i autokrate Libije, Alžira, Sirije i Saudijske Arabije sa zebnjom prate političko buđenje svojih podanika koje može skupo da ih košta.

U Egiptu mjere liberalizacije ekonomija koje je Mubarak otpočeo 2004. su veliki broj Egipćana ostavile bez posla i bez budućnosti. Kao i u Tunisu populacija Egipta je mlada, a priličan segment omladine je obrazovan i ispolitizovan. Upravo ovi mladi ljudi su prvi izašli na ulice, a kada su im se pridružili ostali, uključujući i široki sloj sirotinje, postalo je jasno da je raskid sa prošlošću neminovan.

Nekoliko miliona ljudi koji su 1. februara izašli na ulice, konačno su ubijedili i Obamu da do transfera vlasti mora da dođe i da svako odugovlačenje može da dovede do situacije haosa u kome bi Amerika mogla da izgubi šansu da utiče na izbor Mubarakovog nasljednika.

Mubarak se, vjerovatno poslije telefonskog razgovora u kome mu je Obama otkazao podršku, obratio naciju preko televizije obećavajući da se neće kandidovati za šesti mandat na izborima u septembru ali da namjerava da do tada ostane na vlasti i rukovoditi političkom tranzicijom.

Mase na Tahrir skveru su zviždale i mahale cipelama, što je u arapskoj kulturi znak izuzetnog nepoštovanja, kada je Mubarak odao sebi priznanje zbog 30-godišnjeg služenja egipatskom narodu.

Da Mubarak u stvari nije voljan da se pomjeri sa vlasti i da je spreman da ignoriše i Ameriku kao što je decenijama ignorisao sopstveni narod, potvrdili su dramatični događaju koji su uslijedili u srijedu 2. februara, dok je Monitor išao u štampu.

Mirni protest stotina hiljada antivladinih demonstranata pretvorio se u krvavi sukob sa pristalicama Mubaraka koji su naoružani kamenjem, šipkama i vatrenim oružjem, neometano prošli pored vojske, koja je do tada detaljno pretresala sve koji su ulazili na Tahrir trg i oduzimala oružje.

Demonstranti tvrde da su kontrademonstranti policajci u civilu i kriminalci plaćenici koje je Mubarakova policija poslala da stvore situaciju haosa i nasilja da bi se Mubarak pokazao kao neophodan faktor za očuvanje mira i stabilnost do izbora.

Sve oči su trenutno uperene u vojsku. Analitičari pokušavaju da nađu objašnjenje za nedostatak intervencije vojske, koja nemiješanje u sukobe između konfrontiranih tabora objašnjava svojom ,,neutralnošću”.

Amerika i zapadne zemlje su godinama žrtvovale politička prava Egipćana i građana ostalih zemalja u regionu, na oltar svojih strateških interesa. Ovo uključuje postavljanje i održavanje na vlasti prijateljskih vlada, kao što je Mubarakova, koje su Americi garantovale obilje jeftine nafte, ali i bezbijednost Izraela, koga mnogi smatraju američkim isturenim odjeljenjem u regionu.

Iako je održavanje status kvoa na Bliskom istoku željena solucija, Amerika je svjesna da nasilne crte autoritarnih prijateljskih režima ove zemlje čine nestabilnim i da eksplozije nezadovoljstva, kao ova koje se trenutno odigrava u Egiptu, mogu da dovedu na vlast partije koje će manje biti spremne da se povinuju američkom diktatu ili, još gore, neprijateljske radikalne islamske partije.

Amerika i razvijene zemlje Zapada takođe brinu da može doći do daljeg širenja narodnih pobuna i destabilizacije drugih prijateljskih zemalja u regionu.

Iako se i SAD i Evropa plaše od političkog vakuuma, podrška autoritarnim režimima kao što je Mubarakov postaje suviše kompromitujuća. Male su šanse da će se Mubarak zadržati na vlasti. Njegovi sin, i po Mubaraku ,,prirodni nasljednik” je sa porodicom odletio u London, a šanse su da će mu se uskoro pridružiti i ostatak familije.

Posmatrači ističu da će strukture vlasti u Egiptu tek da se formiraju jer je 30 godina farsičnih izbora dovelo do toga da je nemoguće predvidjeti za koga će se opredijeliti birači kada im se pruži stvarna prilika da biraju.

Svijetu, sa Amerikom na čelu, predstoji suočavanje sa činjenicom da je ,,balans” koji su uspjeli da uspostave u ovom dijelu svijeta od kraja Drugog svjetskog rata razbijen u paramparčad i da je došlo vrijeme da se traže alternative.

VEZE EGIPTA I CRNE GORE
Ima li Mubaraka na Luštici

Veze Egipta i Crne Gore nijesu samo u sličnosti vladavine Hosnija Mubaraka i Mila Đukanovića, u osiromašenim masama, endemskoj korupciji, tajkunima i vladarskim porodicama koje su zagrabile resurse mediteranskih zemalja. Nije sve u politici, nešto je i u poslovima.

Egipat je jedna od posljednjih zemalja koju je Milo Đukanović posjetio u svojstvu premijera. Dvodecenijski crnogorski vođa sastao sa Mubarakom krajem prošle godine. Razgovarali su, kakve li simbolike, o strateškom partnerstvu dvije države. I dakako, ulaganjima.

Samo nekoliko dana nakon sastanka sa Mubarakom, Đukanović je u Tivtu ugostio Mubarakovog dobrog poznanika – Samiha Savirisa, jednog od vlasnika egipatsko-švajcarske kompanije Oraskom development, sa kojim je otvorio radove na grandioznom kompleksu Luštica development. U publici su bili svi naši tajkuni, od Kneževića nadalje i ministri Nenezić, Gvozdenović… Đukanović je najavio najveću investiciju u istoriji crnogorskog turizma, koja će premašiti milijardu eura, na gotovo nedirnutom čarobnom poluostrvu. Biznis sa egipatskim multimilijarderima rekao je Đukanović „daće novi pečat cijeloj Crnoj Gori koja će biti turistički hit u svijetu”.

Oraskom development, u većinskom je vlasništvu najbogatije egipatske porodice Saviris. Braća Saviris imaju razgranate poslove u Egiptu, Engleskoj, Švajcarskoj, Njemačkoj, Koreji… I to u različitim granama – hotelijerstvo, telekomunikacije, mediji, građevinarstvo… Savirisi, koji su se ovih nemirnih dana zatekli u Kairu, među prvima su privatnim džetom napustili Egipat, ostavljajući izbezumljenog diktatora.

Odavno Savirisi imaju jake veze sa porodicom Mubarak. Začetnik bogatstva otac Onsi Saviris, pripadnik koptske manjine, morao je da napustiti Egipat za vrijeme socijalističke Naserove vlade. Poslije višegodišnjeg egzila vratio se kući, a poslovi su procvjetali u tridesetogodišnjoj diktaturi Hosnija Mubaraka.

U novije vrijeme posebno se izražene bliske veze Samiha i Nagiba Savirisa sa Mubarakovim sinom Gamalom, koji se pominjao često kao nasljednik trona. Gamal je, međutim, ovih dana pobjegao sa porodicom. Mediji pominju bizarnost da je u London stigao sa preko 90 kofera porodičnog blaga.

Prema izvorima Monitora, Đukanovićev susret sa Mubarakom, pripremili su upravo Savirisovi, uz tehničku asistenciju svog savjetnika, advokata Floriana Amerelera, koji je angažovan i oko poslova na Luštici. Prema istim izvorima Mubarakov sin Gamal ima, navodno, poslovne interese na Luštici, i svoj udio u tom projektu.

Amereler, koga smo kontaktirali posredstvom njegovog egipatskog mobilnog telefona, u kratkom razgovoru za Monitor odbio je da govori o vezama dvije moćne egipatske porodice i poslovima u Crnoj Gori. Uputio nas je na predstavnike u Tivtu. U Tivtu, međutim, nije bilo moguće dobiti bilo kakve informacije o povezanosti Mubarakovih i Savarisovih, o čemu svjedoče brojni medijski napisi i internet.

Akcije Oraskom developmenta, koje se kotiraju na švajcarskoj berzi, nakon nemira u Egiptu pale su za više procenata. Neki članovi Savirisove familije, kako se urušava Mubarakov Egipat, počeli su da se ograđuju izjavama od svojih dugogodišnjih poznanika.

Prema sopstvenom priznanju Milo Đukanović se povukao sa premijerske pozicije da bi se posvetio poslovima (mogao je i Mubaraka posavjetovati da na vrijeme ode). Špekulisalo se o Đukanovićevom angažovanju u projektu na Luštici, što on nikada nije potvrdio.

Oraskom ima obavezu da na Luštici u periodu od 12 godina izgradi hotele, golf teren, školu, prodavnice, barove, restorane, apartmane… Nebojša Medojević lider PZP je više puta izjavio da je taj ugovor opasan po državu jer država nema mogućnost njegovog raskida. „Šta će država moći da preduzme ukoliko nakon pet godina ne bude nikakvih investicija, a vlada se obavezala da će izgraditi infrastrukturu?”, pita Medojević.

Ili, će se možda ipak zahuktati radovi, sad pošto se Egipat lomi, a novce iznesene iz te zemlje treba preseliti na druge tačke planete. Ima li idealnijeg mjesta od nedirnutog poluotoka na našoj strani Mediterana… I boljih partnera od naših umornih vođa.

Radmila STOJANOVIĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo