Povežite se sa nama

FOKUS

Ko je sljedeći

Objavljeno prije

na

Od kada je, u aprilu 2008. godine, izabrana za Vrhovnog državnog tužioca čekali smo da Ranka Čarapić pokaže namjeru da radi svoj posao. Ona je činjela sasvim suprotno.

U februaru 2009. prizvala je na informativni razgovor profesora Milana Popovića kako bi joj pojasnio navode iz svoje kolumne o sprezi kriminala i vlasti Mila Đukanovića. Krajem iste godine organizovala je smjenu (precizno: spriječila reizbor) Stojanke Radović, dotadašnje specijalne tužiteljice za suzbijanje organizovanog kriminala, terorizma i ratnih zločina i pored mnogobrojnih pohvala za njen rad. Od avgusta te 2009. godine državna tužiteljica ulaže neviđen napor u pokušajima da Mihaila Jovovića urednika Vijesti i žrtvu uličnog napada Miomira i Miljana Mugoše proizvede u krivca i nasilnika. To što dokazi govore suprotno, ništa joj ne smeta. Dokazi nijesu bili problem ni kada je početkom 2010. odbacila krivičnu prijavu Žarka Rakčevića kojom su dokumentovani krajnje neobični poslovni aranžmani aktuelnog gradonačelnika Podgorice, još iz vremena dok je kao ministar zdravlja državnim novcem namijenjenim za nabavku ljekova plaćao kozmetičke preparate kupljene od Milana Panića, nekadašnjeg premijera tzv. SRJ.

Da ne nabrajamo dalje. Ranka Čarapić se u Skupštini hvalila što joj od kriminalaca ne prijeti nikakva opasnost, pošto „oni imaju svoj moral” i ,,cijene ono što ona radi”…

NEBO I ZEMLJA: Jedna noć bila je dovoljna da se štošta promijeni. Nije, doduše, to bila obična noć – još su crnogorska brda odjekivala od leleka udvorica zbog ostavke premijera Mila Đukanovića, još su pisci službenih govora uvježbavali hvalospjeve na račun njegovog nasljednika Igora Lukšića, kada su maskirani policajci počeli buditi usnule budvanske prvake. Ranka Čarapić i njena najbliža saradnica, specijalna tužiteljica za organizovani kriminal Đurđina Ivanović odlučile su da model tužilačke istrage prvi put u praksi isprobaju na tri godine starom slučaju Zavala.

Slijed događaja najavljuje da bi zgrada tužilaštva mogla postati centar društvenog, ekonomskog pa i političkog života u Crnoj Gori. Pri tom ne bi bilo pametno zanemariti osnovanu pretpostavku da se konci i dalje vuku iz kancelarije predsjednika DPS-a. U koju, s vremena na vrijeme, navrati šef – Milo Đukanović.

Uglavnom: predsjednik i potpredsjednik SO Budva Rajko Kuljača i Dragan Marović ostaju u pritvoru. U Spužu, društvo će im i naredna dva mjeseca pratiti i poslanik vladajuće koalicije Đorđije Pinjatić.

Seoba uticajnih Budvana u zimovnik kraj Podgorice mogla bi se nastaviti, ako se obistine navodi da policija, na zahtjev tužilaštva, provjerava i sumnjive poslove FK Mogren, kojim u ime opštine gazduje Boro Lazović, šef budvanskog ogranka vladajuće partije. Prema saznanjima medija, tužilaštvu je za oko zapao posao u kome je, bez znanja SO Budva, fudbalski klub ovdašnjoj ekspozituri jedne of šor firme sa Kipra ustupio zemljište od 12 hiljada kvadrata, vrijedno preko osam miliona eura. Zanimljivo, i ta je priča domaćoj javnosti poznata otprilike dvije godine, što znači da su dokazi dugo sazrijevali prije nego su zvaničnici odlučili da ih prikupe i provjere. Na, mora se priznati, veliko iznenađenje budvanskih moćnika.

MUGI I NJEGOVA POSLA: Neposredno pred Novu godinu i Vrhovni sud je donio jednu odluku kojom bi se virus problema lokalnih zvaničnika sa pravosuđem mogao iz Budve proširiti i na Podgoricu.

Vrhovni sud je poništio ugovor iz 2007 godine kojim je Glavni grad preduzeću Carine prodao 15.205 kvadrata gradskog građevinskog zemljišta u podgoričkom naselju Stari aerodrom za 11 miliona eura manje nego što je prethodno ponuđeno na javnoj licitaciji.

Miomir Mugoša je odobrio, a tadašnji direktor Direkcije za imovinu Dragan Đukić potpisao ugovor sa Carinama kojim je parcela, prethodno izlicitirana na 13,5 Čedu Popoviću i njegovoj kompaniji prodata za 2,5 miliona, kako bi ,,dokompletirali parcelu”. A u njihovom posjedu bilo je zemljište pet puta manje od onoga što je u tom trenutku na istom mjestu posjedovala opštine. Sud je utvrdio da je ugovor ništavan pošto je sklopljen „bez pravnog osnova”.

Poslije odluke Vrhovnog suda SO Podgorica će morati da Carinama vrati 2,5 miliona eura, a zemljište na Starom aerodromu ponovo će postati državno vlasništvo.

Da li će neko odgovarati za ovakav posao i njegove posljedice? Tužilaštvo je prethodno odbacilo krivičnu prijavi koju je MANS 2007. podnio protiv Mugoše i Đukića. Mogu li se Ranka Čarapić i njeni saradnici predomisliti? Nakon što je Čarapićeva odradila posao po njegovoj mjeri u slučaju napada na urednika i fotoreportera Vijesti, Mugoša joj je poklonio – ešarpu. Vidjećemo hoće li i tom sitnicom ovjereno prijateljstvo imati veću težinu od dokaza i – što ne treba zanemariti – netrpeljivosti prvog čovjeka Podgorice i premijera Lukšića. Mugoši bi otežavajuća okolnost mogla biti i poznata urbanistička razmimoilaženja sa Acom Đukanovićem.

Ne treba, dakle, isključiti mogućnost da u određenom trenutku tužilaštvo odluči da procesuira neku od mnogobrojnih krivičnih prijava koje su u proteklih desetak godina – sa raznih strana – predate protiv Miomira Mugoše i najbližih mu saradnika.

Povjerujemo li u priče prema kojima je Ranka Čarapić na mjesto Vrhovne državne tužiteljice stigla pod okriljem SDP-a, i na to nadovežemo stav te partije da u septembru neće podržati Mugošin reizbor, moglo bi se desiti da neizvjesna politička budućnost prestane biti najveći problem podgoričkog gradonačelnika.

BARSKI SLUČAJ: I ne samo njega. Ostanemo li pri gradonačelnicima, moramo se sjetiti da se u tužilaštvu odavno krčkaju krivične prijave koje je MANS podnio protiv prvog čovjeka Bara Žarka Pavićevića. Pomenimo onu koja je podnijeta zbog sumnje da je Pavićević zloupotrijebio položaj prilikom sklapanja ugovora sa kompanijom Basketing, čiji je vlasnik Nebojša Milošević, brat bivšeg gradonačelnika Bijelog Pola, sadašnjeg ministra poljoprivrede Tarzana Miloševića. Zanimljiva je i ona koja se odnosi na legalizaciju zgrade koju je Pavićević (njegova kompanija) gradio za Miodraga Đurovića, brata Slobodana Đurovića Kardinala, nepravosnažno osuđenog člana kriminalne grupe koja je ubila Iva Pukanića, vlasnika Nacionala.

O tim se prijavama ne govori. Možda zato što je aktuelni premijer, tako se priča u političkim kuloarima, još kao ministar finansija pokazao želju da bude konsultovan prije nego što policija i tužilaštvo zađu u njegov, barski, atar (slučaj Luka Bar). A možda Čarapićka ima preča posla. Poput istrage koju je u Crnogorskom narodnom pozorištu nedavno iniciralo Osnovno tužilaštvo.

Tamo se provjerava ugovor o izdavanju poslovnog prostora u kome je otvoren restoran Talija. I ta bi inicijativa bila za pohvalu da nije jednog, pomalo čudnog, detalja: ugovor je potpisan prije sedam godina dok je direktor CNP-a bio glumac Branimir Popović. Teško da su zaposleni u tužilaštvu bili jedini stanovnici Podgorice koji nijesu znali za taj aranžman, dok o njemu nijesu pročitali u prošlogodišnjem izvještaju Državne revizorske institucije. Ako već čitaju izvještaje DRI – zašto ne obrate pažnju na ono što je u istim izvještajima pisalo o Željeznici, Veterinarskoj ustanovi, Ministarstvu turizma, MUP-u ili samom Državnom tužilaštvu.

Ili su zaključili da su te nepravilnosti finansijski i društveno manje opasne od moguće neispravnog zakupa jednog ugostiteljskog objekta. Kao što su i crkva na Rumiji i tradicionalne božićne kletve popa Rista Amfilohija Radovića zaslužile veću pozornost tužilaštva od nerazjašnjenih ubistava, tranzita, švercova, poreskih utaja i pljački privatne i državne imovine.

PRST U OKO: Dovoljno je da iz zgrade tužilaštva pogledaju kroz prozor i vidjeće Prvu banku, mjesto gdje se prepliću divlja gradnja i divlja privatizacija, poreske utaje i fondovske manipulacije, pranje švercom zarađenog i pronevjera tuđeg novca, zloupotrebe položaja i pljačka na povjerenje. Tu su, na ovaj ili onaj način, okupljeni i gotovo svi junaci ovdašnjeg političkog, ekonomskog i kriminalnog establišmenta. Cane i Šare, Milo i Sveto, Sito i Aco, Brano i Šinavatra… Šta bi Balzak dao za tu ljudsku komediju. A Ranka ne haje.

U pristojnim državama iz saopštenja policije i tužilaštva saznaje se da je neko osumnjičen za pronevjeru, utaju poreza ili nešto slično. U Crnoj Gori mediji i NVO napišu krivičnu prijavu i prikupe dokaze, a tužilaštvo ih potom – arhivira. Dok neka viša sila – evropski ili DPS komesari – ne zatraže da se slučaj „oživi”. Zbog statistike ili partijskih (klanovskih) obračuna.

Podsjetimo se – afera Montenegroerlajns je posljednji slučaj kada su policija i tužilaštvo preduhitrili medije. To su uradili tako da je, nakon pet godina istrage, njihova prijava odbačena.

Slično bi mogle proći i tek aktuelizovane priče od Budve do Podgorice. Sve one uz višegodišnju starost, imaju još jednu zajedničku crtu: u svakoj su tužioci zaboravili glavne junake. Možda će i tako sakate poslužiti ostvarenju zadatih političkih ciljeva. Što se ostalog tiče to će biti – da parafraziramo premijera Lukšića – prst u oko pravdi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo