Povežite se sa nama

FOKUS

Ko je sljedeći

Objavljeno prije

na

Od kada je, u aprilu 2008. godine, izabrana za Vrhovnog državnog tužioca čekali smo da Ranka Čarapić pokaže namjeru da radi svoj posao. Ona je činjela sasvim suprotno.

U februaru 2009. prizvala je na informativni razgovor profesora Milana Popovića kako bi joj pojasnio navode iz svoje kolumne o sprezi kriminala i vlasti Mila Đukanovića. Krajem iste godine organizovala je smjenu (precizno: spriječila reizbor) Stojanke Radović, dotadašnje specijalne tužiteljice za suzbijanje organizovanog kriminala, terorizma i ratnih zločina i pored mnogobrojnih pohvala za njen rad. Od avgusta te 2009. godine državna tužiteljica ulaže neviđen napor u pokušajima da Mihaila Jovovića urednika Vijesti i žrtvu uličnog napada Miomira i Miljana Mugoše proizvede u krivca i nasilnika. To što dokazi govore suprotno, ništa joj ne smeta. Dokazi nijesu bili problem ni kada je početkom 2010. odbacila krivičnu prijavu Žarka Rakčevića kojom su dokumentovani krajnje neobični poslovni aranžmani aktuelnog gradonačelnika Podgorice, još iz vremena dok je kao ministar zdravlja državnim novcem namijenjenim za nabavku ljekova plaćao kozmetičke preparate kupljene od Milana Panića, nekadašnjeg premijera tzv. SRJ.

Da ne nabrajamo dalje. Ranka Čarapić se u Skupštini hvalila što joj od kriminalaca ne prijeti nikakva opasnost, pošto „oni imaju svoj moral” i ,,cijene ono što ona radi”…

NEBO I ZEMLJA: Jedna noć bila je dovoljna da se štošta promijeni. Nije, doduše, to bila obična noć – još su crnogorska brda odjekivala od leleka udvorica zbog ostavke premijera Mila Đukanovića, još su pisci službenih govora uvježbavali hvalospjeve na račun njegovog nasljednika Igora Lukšića, kada su maskirani policajci počeli buditi usnule budvanske prvake. Ranka Čarapić i njena najbliža saradnica, specijalna tužiteljica za organizovani kriminal Đurđina Ivanović odlučile su da model tužilačke istrage prvi put u praksi isprobaju na tri godine starom slučaju Zavala.

Slijed događaja najavljuje da bi zgrada tužilaštva mogla postati centar društvenog, ekonomskog pa i političkog života u Crnoj Gori. Pri tom ne bi bilo pametno zanemariti osnovanu pretpostavku da se konci i dalje vuku iz kancelarije predsjednika DPS-a. U koju, s vremena na vrijeme, navrati šef – Milo Đukanović.

Uglavnom: predsjednik i potpredsjednik SO Budva Rajko Kuljača i Dragan Marović ostaju u pritvoru. U Spužu, društvo će im i naredna dva mjeseca pratiti i poslanik vladajuće koalicije Đorđije Pinjatić.

Seoba uticajnih Budvana u zimovnik kraj Podgorice mogla bi se nastaviti, ako se obistine navodi da policija, na zahtjev tužilaštva, provjerava i sumnjive poslove FK Mogren, kojim u ime opštine gazduje Boro Lazović, šef budvanskog ogranka vladajuće partije. Prema saznanjima medija, tužilaštvu je za oko zapao posao u kome je, bez znanja SO Budva, fudbalski klub ovdašnjoj ekspozituri jedne of šor firme sa Kipra ustupio zemljište od 12 hiljada kvadrata, vrijedno preko osam miliona eura. Zanimljivo, i ta je priča domaćoj javnosti poznata otprilike dvije godine, što znači da su dokazi dugo sazrijevali prije nego su zvaničnici odlučili da ih prikupe i provjere. Na, mora se priznati, veliko iznenađenje budvanskih moćnika.

MUGI I NJEGOVA POSLA: Neposredno pred Novu godinu i Vrhovni sud je donio jednu odluku kojom bi se virus problema lokalnih zvaničnika sa pravosuđem mogao iz Budve proširiti i na Podgoricu.

Vrhovni sud je poništio ugovor iz 2007 godine kojim je Glavni grad preduzeću Carine prodao 15.205 kvadrata gradskog građevinskog zemljišta u podgoričkom naselju Stari aerodrom za 11 miliona eura manje nego što je prethodno ponuđeno na javnoj licitaciji.

Miomir Mugoša je odobrio, a tadašnji direktor Direkcije za imovinu Dragan Đukić potpisao ugovor sa Carinama kojim je parcela, prethodno izlicitirana na 13,5 Čedu Popoviću i njegovoj kompaniji prodata za 2,5 miliona, kako bi ,,dokompletirali parcelu”. A u njihovom posjedu bilo je zemljište pet puta manje od onoga što je u tom trenutku na istom mjestu posjedovala opštine. Sud je utvrdio da je ugovor ništavan pošto je sklopljen „bez pravnog osnova”.

Poslije odluke Vrhovnog suda SO Podgorica će morati da Carinama vrati 2,5 miliona eura, a zemljište na Starom aerodromu ponovo će postati državno vlasništvo.

Da li će neko odgovarati za ovakav posao i njegove posljedice? Tužilaštvo je prethodno odbacilo krivičnu prijavi koju je MANS 2007. podnio protiv Mugoše i Đukića. Mogu li se Ranka Čarapić i njeni saradnici predomisliti? Nakon što je Čarapićeva odradila posao po njegovoj mjeri u slučaju napada na urednika i fotoreportera Vijesti, Mugoša joj je poklonio – ešarpu. Vidjećemo hoće li i tom sitnicom ovjereno prijateljstvo imati veću težinu od dokaza i – što ne treba zanemariti – netrpeljivosti prvog čovjeka Podgorice i premijera Lukšića. Mugoši bi otežavajuća okolnost mogla biti i poznata urbanistička razmimoilaženja sa Acom Đukanovićem.

Ne treba, dakle, isključiti mogućnost da u određenom trenutku tužilaštvo odluči da procesuira neku od mnogobrojnih krivičnih prijava koje su u proteklih desetak godina – sa raznih strana – predate protiv Miomira Mugoše i najbližih mu saradnika.

Povjerujemo li u priče prema kojima je Ranka Čarapić na mjesto Vrhovne državne tužiteljice stigla pod okriljem SDP-a, i na to nadovežemo stav te partije da u septembru neće podržati Mugošin reizbor, moglo bi se desiti da neizvjesna politička budućnost prestane biti najveći problem podgoričkog gradonačelnika.

BARSKI SLUČAJ: I ne samo njega. Ostanemo li pri gradonačelnicima, moramo se sjetiti da se u tužilaštvu odavno krčkaju krivične prijave koje je MANS podnio protiv prvog čovjeka Bara Žarka Pavićevića. Pomenimo onu koja je podnijeta zbog sumnje da je Pavićević zloupotrijebio položaj prilikom sklapanja ugovora sa kompanijom Basketing, čiji je vlasnik Nebojša Milošević, brat bivšeg gradonačelnika Bijelog Pola, sadašnjeg ministra poljoprivrede Tarzana Miloševića. Zanimljiva je i ona koja se odnosi na legalizaciju zgrade koju je Pavićević (njegova kompanija) gradio za Miodraga Đurovića, brata Slobodana Đurovića Kardinala, nepravosnažno osuđenog člana kriminalne grupe koja je ubila Iva Pukanića, vlasnika Nacionala.

O tim se prijavama ne govori. Možda zato što je aktuelni premijer, tako se priča u političkim kuloarima, još kao ministar finansija pokazao želju da bude konsultovan prije nego što policija i tužilaštvo zađu u njegov, barski, atar (slučaj Luka Bar). A možda Čarapićka ima preča posla. Poput istrage koju je u Crnogorskom narodnom pozorištu nedavno iniciralo Osnovno tužilaštvo.

Tamo se provjerava ugovor o izdavanju poslovnog prostora u kome je otvoren restoran Talija. I ta bi inicijativa bila za pohvalu da nije jednog, pomalo čudnog, detalja: ugovor je potpisan prije sedam godina dok je direktor CNP-a bio glumac Branimir Popović. Teško da su zaposleni u tužilaštvu bili jedini stanovnici Podgorice koji nijesu znali za taj aranžman, dok o njemu nijesu pročitali u prošlogodišnjem izvještaju Državne revizorske institucije. Ako već čitaju izvještaje DRI – zašto ne obrate pažnju na ono što je u istim izvještajima pisalo o Željeznici, Veterinarskoj ustanovi, Ministarstvu turizma, MUP-u ili samom Državnom tužilaštvu.

Ili su zaključili da su te nepravilnosti finansijski i društveno manje opasne od moguće neispravnog zakupa jednog ugostiteljskog objekta. Kao što su i crkva na Rumiji i tradicionalne božićne kletve popa Rista Amfilohija Radovića zaslužile veću pozornost tužilaštva od nerazjašnjenih ubistava, tranzita, švercova, poreskih utaja i pljački privatne i državne imovine.

PRST U OKO: Dovoljno je da iz zgrade tužilaštva pogledaju kroz prozor i vidjeće Prvu banku, mjesto gdje se prepliću divlja gradnja i divlja privatizacija, poreske utaje i fondovske manipulacije, pranje švercom zarađenog i pronevjera tuđeg novca, zloupotrebe položaja i pljačka na povjerenje. Tu su, na ovaj ili onaj način, okupljeni i gotovo svi junaci ovdašnjeg političkog, ekonomskog i kriminalnog establišmenta. Cane i Šare, Milo i Sveto, Sito i Aco, Brano i Šinavatra… Šta bi Balzak dao za tu ljudsku komediju. A Ranka ne haje.

U pristojnim državama iz saopštenja policije i tužilaštva saznaje se da je neko osumnjičen za pronevjeru, utaju poreza ili nešto slično. U Crnoj Gori mediji i NVO napišu krivičnu prijavu i prikupe dokaze, a tužilaštvo ih potom – arhivira. Dok neka viša sila – evropski ili DPS komesari – ne zatraže da se slučaj „oživi”. Zbog statistike ili partijskih (klanovskih) obračuna.

Podsjetimo se – afera Montenegroerlajns je posljednji slučaj kada su policija i tužilaštvo preduhitrili medije. To su uradili tako da je, nakon pet godina istrage, njihova prijava odbačena.

Slično bi mogle proći i tek aktuelizovane priče od Budve do Podgorice. Sve one uz višegodišnju starost, imaju još jednu zajedničku crtu: u svakoj su tužioci zaboravili glavne junake. Možda će i tako sakate poslužiti ostvarenju zadatih političkih ciljeva. Što se ostalog tiče to će biti – da parafraziramo premijera Lukšića – prst u oko pravdi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo