Povežite se sa nama

FOKUS

Računi za pljačku

Objavljeno prije

na

Prihvati li Regulatorna agencija za energetiku zahtjeve Elektroprivrede (EPCG) i Elektroprenosnog sistema (CGES) građani bi, od prvog aprila, dobijali račune za struju uvećane za 79 odsto. To bi značilo da prosječno crnogorsko domaćinstvo, uz prosječnu prošlomjesečnu potrošnju, za struju godišnje daje skoro četiri prosječne plate od 480 eura! Ili sedam penzija u (prosječnom) iznosu od 270 eura!

Poskupi li struja 1. aprila, računajte da, recimo od 1. septembra pa do kraja godine, radite za EPCG i njene većinske vlasnike i upravljače – Vladu Crne Gore i italijansku kompaniju A2A.

Struja bi, tako, u Crnoj Gori mogla postati najskuplja u regionu, i makar cijenom konkurentna Mađarskoj i Njemačkoj. Zašto kada se u tim zemljama troši skupa struja iz termoelektrana i još nedovoljno efikasnih obnovljivih izvora (energija vjetra)? Većina električne energije proizvedene u Crnoj Gori potiče iz davno izgrađenih i amortizovanih hidroelektrana. Tako je proizvodna cijene tih kilovata mnogo niža. Da ne pominjemo činjenicu da crnogorske elektrane zapravo nijesu građene novcem EPCG, već su ih finansirali nekadašnji i današnji potrošači.

Zvaničnici Elektroprivrede saopštavaju kako se cijena struje u Crnoj Gori – nakon privatizacije i prelaska na tržišno poslovanje – ne smije porediti sa cijenama u regionu. Tamo je, kažu, ,,struja socijalna kategorija” dok smo mi u nekoj drugoj, tvrde, tržišnoj priči.

MALI PERICA NA TRŽIŠTU: Istina je drugačija. Osnovne karakteristike crnogorskog tržišta su neobične. Takvo tržište teorija prepoznaje kao monopol. Pošto na njemu egzistira samo jedan proizvođač (EPCG). Onda struja do potrošača stiže preko jedinog distributera (CGES). Uz to, na crnogorskom tržištu električne energije potražnja premašuje ponudu. To daje za pravo EPCG i CGES da korisnicima nameću sve obaveze koje im mogu pasti na pamet, dok im uskraćuju prava koja potrošači imaju tamo gdje postoji konkurencija. Elektroprivreda se nije pozivala na Zakon kada joj je on nametao obavezu potpisivanja ugovora sa svojim potrošačima. A REA joj je omogućila da nekažnjeno krši, u međuvremenu promijenjeni, Zakon. Zato iz Nikšića sada na sav glas ponavljaju da je prizvodnja struje, prema novom Zakonu, tržišna djelatnost. Što im daje za pravo da samostalno određuju cijenu struje iz Termoelektrane u Pljevljima i postojećih HE.

To je ,,tržišno poslovanje” po modelu crnogorskih energetskih preduzeća. A ona, u najkraćem, od Regulatorne agencije traže da im za narednih 12 mjeseci (računajući od 1. aprila) dozvoli godišnji prihod u iznosu od 376,2 miliona eura, ili 65 odsto veći od sada važećeg.

Taj bi prihod, izračunali su menadžeri angažovani od Vlade i A2A, bio dovoljan da pokrije skromne troškove crnogorskih elektroenergetskih kompanija. Zapošljeni bi i ubuduće prosječno zarađivali tek nešto preko 1400 eura mjesečno (bruto). To je, približno, dva puta više no što primaju zapošljeni u obrazovanju ili zdravstvu.

Prenos i Distribucija traže da im Regulator odobri a potrošači plate 24,15 miliona eura na ime varijabilnih troškova. To je struja koju ove kompanije izgube između proizvođača i potrošača. Preciznije – riječ je o tehničkim gubicima i krađi koji su u crnogorskom sistemu na nivou od 22 – 23 odsto. Skoro tri puta veći nego što je to standard u kompanijama i sistemima koji zaista posluju po tržišnim principima.

A, uz varijabilne, naš operator distributivnog sistema ima i ostale fiksne troškove. Ne znamo o čemu se tačno radi, ali su ti troškovi tako fiksni da će u odnosu na prošlu godinu porasti 19 puta – sa 400 hiljada na osam miliona eura! Za svoj rad, konačno, Operator očekuje valjanu nagradu – 21 milion profita (povrat na sredstva).

Javni snabdjevač (dio sistema iz koga nam stižu računi za utrošenu struju) od REA traži da mu odobri tačno 11 miliona eura ,,rezervisanja nenaplaćenih potraživanja”. Da prevedemo: vrhunski plaćeni stručnjaci crnogorskog energestkog reprolanca su zaključili da im, uz tehničke gubitke i krađu, problem predstavlja i uredna naplata potraživanja, pa traže da im makar dio tog novca umjesto neažurnih daju uredni potrošači.

Prepiska između Izvršnog direktora EPCG Enrika Malerba sa resornim Ministarstvom ekonomije, iz novembra prošle godine, otkriva da EPCG “uz velike poteškoće” realizuje naplatu na nivou od 93 odsto fakturisanih računa. Koliko su te poteškoće neka posvjedoči faksimil računa koji objavljujemo uz ovaj tekst: Stanovnik Podgorice, legalni potrošač iz stambene zgrade u gradskom jezgru, dobio je račun nešto veći od 100 eura i podsjećanje na dug – ravno 6.001 euro. Taj potrošač i dalje dobija struju i ako duguje približno petogodišnju potrošnju. Zašto i ne bi kada njegove dugove EPCG namiruje od potrošača – urednih platiša. A on, uz to, pametno glasa.

Da ne otvaramo tu priču. Sada vam je, nadamo se, jasnija stavka ,,rezervisanje nenaplaćenih potraživanja”.

Konačno, zahtijevani troškovi proizvodnje za 2011. godinu iznose 183 miliona eura, što je 71 odsto više nego što je REA odobrila prošle godine. Samo polovinu tog novca čine troškovi poslovanja. Ostalo otpada na amortizaciju (14,7 miliona) i dobit. EPCG, vjerovali ili ne, traži povrat na sredstva od 73,6 miliona eura. Doda li se tome tražena dobit Operatera i Snabdjevača, ukupna dobit kompanija iznosila bi nestvarnih 95 miliona eura, ili 25 odsto od traženih 376,2 miliona godišnjeg prihoda!?

I ZA MILA I ZA SILVIJA: Te su računice razljutile potpredsjednika Vlade Vujicu Lazovića. On je najavio da će razgovarati sa predstavnicima države u Odboru direktora EPCG. Lazović će od njih tražiti da objasne ,,šta ih je motivisalo” na takav zahtjev prema REA. Kao da mu nije jasno da je u pitanju profit. Kompanijski i lični. Ili razmišljanje na tu temu nije uračunato u novac koji je dobio kao nagradu za uspješno proveden postupak djelimične privatizacije i dokapitalizacije EPCG. U čijim plodovima uživamo.

,,Nema osnova za poskupljenje koje traže energetska preduzeća”, tvrdi Lazović. ,,Jedan od indikatora za ispunjenje ugovora o dokapitalizaciji EPCG je smanjenje troškova, a ne njihovo povećanje”. Problem je u tome što je i predsjednik Savjeta za privatizaciju zaslužan što su aneksi ugovora sa A2A koji preciziraju finansijske djelove aranžmana i dalje skriveni od javnosti. Možemo samo da nagađamo šta su obaveze a šta prave jedne i druge strane.

“Treba im dati šansu i nakon godinu će se znati imamo li dobrog, solidnog ili lošeg partnera”, saopštio je nakon potpisivanja ugovora Srđan Kovačević, predsjednik Odbora direktora EPCG uz opasku da će A2A ,,teško ostvariti profit od 100 miliona u petoj godini upravljanja”. To je, navodno, jedna od najvažnijih stavki njihovog ugovora sa našom Vladom. Sada vidimo da su Italijani naumili da se traženom profitu primaknu već u drugoj godini gazdovanja. Ali, ne tehnološkim inovacijama, sistematizacijama i(li) uštedama, već podizanjem cijena u nebo.

Znači li to da su A2A dobri, loši ili, možda zli partneri?

Aranžman sa njima suštinski je utanačen u martu 2008. kada su se sreli predsjednici Vlada Milo Đukanović i Silvio Berluskoni. Ono što je tada započeto zaključeno je 16. juna kada su Crna Gora i Italija potpisale Memorandum o saradnji u razvoju energetskog sektora.

Ko je trgovao imunitetom a ko hidropotencijalom, koga je morio manjak novca a koga nedostatak energije iz obnovljivih izvora… saznaće se jednog dana. Sporazum su verifikovali tadašnji ministri Branko Vujović i Klaudio Skajola. Nedugo zatim saznali smo da italijanske kompanije A2A, Enel Terna već dijele zadatke i poslove na novoosvojenoj crnogorskoj teritoriji.

„Osmišljen je scenario energetskog sektora jugiostočne Evrope”, piše u jednom od dokumenata A2A: „Zadatak koji je A2A dobila od Terne i Enela jeste upravljanje EPCG-om preko učešća u privatizacionom tenderu i razvoja i upravljanja postojećim i planiranim hidorelektranama u Crnoj Gori…”. Terna je, znamo, dobila zadatak da tu struju, podvodnim kablom, prenese u Italiju. Tamošnji tužioci već mjesecima vode istragu zbog sumnji da je taj posao već pokrenuo točak korupcije na jednoj i drugoj strani Jadrana.

Italijani su još u ljeto 2008. najavili da će od REA tražiti ,,povećanje naknade investiranog kapitala do nivoa drugih evropskih zemalja”. Sada to i rade. O prirodi uspostavljenog energetskog partnerstva, njegovim dometima i posljedicama dovoljno govori dio pomenutog međudržavnog Sporazuma: ,,Projekat interkonekcije između Crne Gore i Italije, od izuzetnog je značaja za Italiju, zbog proširenja relevantnih tržišta, i za Crnu Goru je značajan zbog razvoja i jačanja energetskog sektora”.

Mi, ako ne umijemo da napravimo razliku između izuzetno značajnog i značajnog – znaćemo da je platimo.

Po glavi

Iz EPCG su saopštili kako su ukupni (očitani) računi potrošača iz kategorije domaćinstva za decembar prošle godine iznosili oko 11 miliona eura, i izračunali da ,,u odnosu na ukupan broj mjernih mjesta, prosječan račun po domaćinstvu za decembar iznosi 33,27 eura”.

U Crnoj Gori, međutim, nema 330 hiljada domaćinstava. Zato posljednji podaci MONSTAT-a i Fonda PIO kažu da platu prima 157, a neki vid penzije 112 hiljada stanovnika. Svakoga od njih će, u prosjeku, decembarski račun za struju koštati 40 eura. Prosječna porodica u Crnoj Gori ima (skoro) dva člana sa platom ili penzijom. Tako stvarni prosječni decembarski račun za utrošenu električnu energiju ovdašnjeg domaćinstva iznosi 80 eura, i ako je uglavnom podijeljen na više brojila. Tek na taj iznos treba dodati traženo poskupljenje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo