FOKUS
Računi za pljačku

Prihvati li Regulatorna agencija za energetiku zahtjeve Elektroprivrede (EPCG) i Elektroprenosnog sistema (CGES) građani bi, od prvog aprila, dobijali račune za struju uvećane za 79 odsto. To bi značilo da prosječno crnogorsko domaćinstvo, uz prosječnu prošlomjesečnu potrošnju, za struju godišnje daje skoro četiri prosječne plate od 480 eura! Ili sedam penzija u (prosječnom) iznosu od 270 eura!
Poskupi li struja 1. aprila, računajte da, recimo od 1. septembra pa do kraja godine, radite za EPCG i njene većinske vlasnike i upravljače – Vladu Crne Gore i italijansku kompaniju A2A.
Struja bi, tako, u Crnoj Gori mogla postati najskuplja u regionu, i makar cijenom konkurentna Mađarskoj i Njemačkoj. Zašto kada se u tim zemljama troši skupa struja iz termoelektrana i još nedovoljno efikasnih obnovljivih izvora (energija vjetra)? Većina električne energije proizvedene u Crnoj Gori potiče iz davno izgrađenih i amortizovanih hidroelektrana. Tako je proizvodna cijene tih kilovata mnogo niža. Da ne pominjemo činjenicu da crnogorske elektrane zapravo nijesu građene novcem EPCG, već su ih finansirali nekadašnji i današnji potrošači.
Zvaničnici Elektroprivrede saopštavaju kako se cijena struje u Crnoj Gori – nakon privatizacije i prelaska na tržišno poslovanje – ne smije porediti sa cijenama u regionu. Tamo je, kažu, ,,struja socijalna kategorija” dok smo mi u nekoj drugoj, tvrde, tržišnoj priči.
MALI PERICA NA TRŽIŠTU: Istina je drugačija. Osnovne karakteristike crnogorskog tržišta su neobične. Takvo tržište teorija prepoznaje kao monopol. Pošto na njemu egzistira samo jedan proizvođač (EPCG). Onda struja do potrošača stiže preko jedinog distributera (CGES). Uz to, na crnogorskom tržištu električne energije potražnja premašuje ponudu. To daje za pravo EPCG i CGES da korisnicima nameću sve obaveze koje im mogu pasti na pamet, dok im uskraćuju prava koja potrošači imaju tamo gdje postoji konkurencija. Elektroprivreda se nije pozivala na Zakon kada joj je on nametao obavezu potpisivanja ugovora sa svojim potrošačima. A REA joj je omogućila da nekažnjeno krši, u međuvremenu promijenjeni, Zakon. Zato iz Nikšića sada na sav glas ponavljaju da je prizvodnja struje, prema novom Zakonu, tržišna djelatnost. Što im daje za pravo da samostalno određuju cijenu struje iz Termoelektrane u Pljevljima i postojećih HE.
To je ,,tržišno poslovanje” po modelu crnogorskih energetskih preduzeća. A ona, u najkraćem, od Regulatorne agencije traže da im za narednih 12 mjeseci (računajući od 1. aprila) dozvoli godišnji prihod u iznosu od 376,2 miliona eura, ili 65 odsto veći od sada važećeg.
Taj bi prihod, izračunali su menadžeri angažovani od Vlade i A2A, bio dovoljan da pokrije skromne troškove crnogorskih elektroenergetskih kompanija. Zapošljeni bi i ubuduće prosječno zarađivali tek nešto preko 1400 eura mjesečno (bruto). To je, približno, dva puta više no što primaju zapošljeni u obrazovanju ili zdravstvu.
Prenos i Distribucija traže da im Regulator odobri a potrošači plate 24,15 miliona eura na ime varijabilnih troškova. To je struja koju ove kompanije izgube između proizvođača i potrošača. Preciznije – riječ je o tehničkim gubicima i krađi koji su u crnogorskom sistemu na nivou od 22 – 23 odsto. Skoro tri puta veći nego što je to standard u kompanijama i sistemima koji zaista posluju po tržišnim principima.
A, uz varijabilne, naš operator distributivnog sistema ima i ostale fiksne troškove. Ne znamo o čemu se tačno radi, ali su ti troškovi tako fiksni da će u odnosu na prošlu godinu porasti 19 puta – sa 400 hiljada na osam miliona eura! Za svoj rad, konačno, Operator očekuje valjanu nagradu – 21 milion profita (povrat na sredstva).
Javni snabdjevač (dio sistema iz koga nam stižu računi za utrošenu struju) od REA traži da mu odobri tačno 11 miliona eura ,,rezervisanja nenaplaćenih potraživanja”. Da prevedemo: vrhunski plaćeni stručnjaci crnogorskog energestkog reprolanca su zaključili da im, uz tehničke gubitke i krađu, problem predstavlja i uredna naplata potraživanja, pa traže da im makar dio tog novca umjesto neažurnih daju uredni potrošači.
Prepiska između Izvršnog direktora EPCG Enrika Malerba sa resornim Ministarstvom ekonomije, iz novembra prošle godine, otkriva da EPCG “uz velike poteškoće” realizuje naplatu na nivou od 93 odsto fakturisanih računa. Koliko su te poteškoće neka posvjedoči faksimil računa koji objavljujemo uz ovaj tekst: Stanovnik Podgorice, legalni potrošač iz stambene zgrade u gradskom jezgru, dobio je račun nešto veći od 100 eura i podsjećanje na dug – ravno 6.001 euro. Taj potrošač i dalje dobija struju i ako duguje približno petogodišnju potrošnju. Zašto i ne bi kada njegove dugove EPCG namiruje od potrošača – urednih platiša. A on, uz to, pametno glasa.
Da ne otvaramo tu priču. Sada vam je, nadamo se, jasnija stavka ,,rezervisanje nenaplaćenih potraživanja”.
Konačno, zahtijevani troškovi proizvodnje za 2011. godinu iznose 183 miliona eura, što je 71 odsto više nego što je REA odobrila prošle godine. Samo polovinu tog novca čine troškovi poslovanja. Ostalo otpada na amortizaciju (14,7 miliona) i dobit. EPCG, vjerovali ili ne, traži povrat na sredstva od 73,6 miliona eura. Doda li se tome tražena dobit Operatera i Snabdjevača, ukupna dobit kompanija iznosila bi nestvarnih 95 miliona eura, ili 25 odsto od traženih 376,2 miliona godišnjeg prihoda!?
I ZA MILA I ZA SILVIJA: Te su računice razljutile potpredsjednika Vlade Vujicu Lazovića. On je najavio da će razgovarati sa predstavnicima države u Odboru direktora EPCG. Lazović će od njih tražiti da objasne ,,šta ih je motivisalo” na takav zahtjev prema REA. Kao da mu nije jasno da je u pitanju profit. Kompanijski i lični. Ili razmišljanje na tu temu nije uračunato u novac koji je dobio kao nagradu za uspješno proveden postupak djelimične privatizacije i dokapitalizacije EPCG. U čijim plodovima uživamo.
,,Nema osnova za poskupljenje koje traže energetska preduzeća”, tvrdi Lazović. ,,Jedan od indikatora za ispunjenje ugovora o dokapitalizaciji EPCG je smanjenje troškova, a ne njihovo povećanje”. Problem je u tome što je i predsjednik Savjeta za privatizaciju zaslužan što su aneksi ugovora sa A2A koji preciziraju finansijske djelove aranžmana i dalje skriveni od javnosti. Možemo samo da nagađamo šta su obaveze a šta prave jedne i druge strane.
“Treba im dati šansu i nakon godinu će se znati imamo li dobrog, solidnog ili lošeg partnera”, saopštio je nakon potpisivanja ugovora Srđan Kovačević, predsjednik Odbora direktora EPCG uz opasku da će A2A ,,teško ostvariti profit od 100 miliona u petoj godini upravljanja”. To je, navodno, jedna od najvažnijih stavki njihovog ugovora sa našom Vladom. Sada vidimo da su Italijani naumili da se traženom profitu primaknu već u drugoj godini gazdovanja. Ali, ne tehnološkim inovacijama, sistematizacijama i(li) uštedama, već podizanjem cijena u nebo.
Znači li to da su A2A dobri, loši ili, možda zli partneri?
Aranžman sa njima suštinski je utanačen u martu 2008. kada su se sreli predsjednici Vlada Milo Đukanović i Silvio Berluskoni. Ono što je tada započeto zaključeno je 16. juna kada su Crna Gora i Italija potpisale Memorandum o saradnji u razvoju energetskog sektora.
Ko je trgovao imunitetom a ko hidropotencijalom, koga je morio manjak novca a koga nedostatak energije iz obnovljivih izvora… saznaće se jednog dana. Sporazum su verifikovali tadašnji ministri Branko Vujović i Klaudio Skajola. Nedugo zatim saznali smo da italijanske kompanije A2A, Enel Terna već dijele zadatke i poslove na novoosvojenoj crnogorskoj teritoriji.
„Osmišljen je scenario energetskog sektora jugiostočne Evrope”, piše u jednom od dokumenata A2A: „Zadatak koji je A2A dobila od Terne i Enela jeste upravljanje EPCG-om preko učešća u privatizacionom tenderu i razvoja i upravljanja postojećim i planiranim hidorelektranama u Crnoj Gori…”. Terna je, znamo, dobila zadatak da tu struju, podvodnim kablom, prenese u Italiju. Tamošnji tužioci već mjesecima vode istragu zbog sumnji da je taj posao već pokrenuo točak korupcije na jednoj i drugoj strani Jadrana.
Italijani su još u ljeto 2008. najavili da će od REA tražiti ,,povećanje naknade investiranog kapitala do nivoa drugih evropskih zemalja”. Sada to i rade. O prirodi uspostavljenog energetskog partnerstva, njegovim dometima i posljedicama dovoljno govori dio pomenutog međudržavnog Sporazuma: ,,Projekat interkonekcije između Crne Gore i Italije, od izuzetnog je značaja za Italiju, zbog proširenja relevantnih tržišta, i za Crnu Goru je značajan zbog razvoja i jačanja energetskog sektora”.
Mi, ako ne umijemo da napravimo razliku između izuzetno značajnog i značajnog – znaćemo da je platimo.
Po glavi
Iz EPCG su saopštili kako su ukupni (očitani) računi potrošača iz kategorije domaćinstva za decembar prošle godine iznosili oko 11 miliona eura, i izračunali da ,,u odnosu na ukupan broj mjernih mjesta, prosječan račun po domaćinstvu za decembar iznosi 33,27 eura”.
U Crnoj Gori, međutim, nema 330 hiljada domaćinstava. Zato posljednji podaci MONSTAT-a i Fonda PIO kažu da platu prima 157, a neki vid penzije 112 hiljada stanovnika. Svakoga od njih će, u prosjeku, decembarski račun za struju koštati 40 eura. Prosječna porodica u Crnoj Gori ima (skoro) dva člana sa platom ili penzijom. Tako stvarni prosječni decembarski račun za utrošenu električnu energiju ovdašnjeg domaćinstva iznosi 80 eura, i ako je uglavnom podijeljen na više brojila. Tek na taj iznos treba dodati traženo poskupljenje.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
NOSIOCI LISTA: Zvijezde vodilje ili padalice

Izbore će obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa. Zato smo se odlučili da predstavimo nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista. Prema redosljedu sa glasačkih listića
Manje od deset dana dijeli nas od vanrednih parlamentarnih izbora na kojima će glasači birati između 15 ponuđenih i prihvaćenih izbornih lista. Izbore će, prema mišljenju analitičara, obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa.
Zato smo odlučili da predstavimo čitaocima Monitora nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista za koje mogu glasati 11. juna. Prema redosljedu sa glasačkih listića.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima
Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.
Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.
Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.
Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.
Milatovićevoj inauguraciji u Podgorici, prisustvovali su ne samo odlazeći predsjednik Đukanović i predstavnici opozicije nego i lideri zemalja regiona i evropski i svjetski zvaničnici. Ukupno oko – 200 zvanica.
U prvom redu, rame uz rame sa Milatovićem, sjedeli su Đukanović, predsednici Srbije i Hrvatske Aleksandar Vučić i Zoran Milanović, kao i predsedavajuća Predsedništva BiH Željka Cvijanović, te članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović. Tu je bila i predsjednica Kosova Vjosa Osmani. To je nešto što su posebno istakli mnogi regionalni mediji prateći Milatovićevu inauguraciju.
U plenarnoj sali su i bili specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, specijalni izaslanik Velike Britanije Stjuart Pič, ambasadorka Amerike u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke, kao i ambasadorka Velike Britanije Karen Medoks. Milatoviću su stigle brojne čestitke evropskih i svjetskih lidera (vidi box).
„Zaklinjem se da ću dužnost predsjednika obavljati odgovorno, časno, savjesno, pravedno i nepristrasno po Ustavu i zakonu”, kazao je Milatović.
„Nikad više ne smijemo dozvoliti da se bilo koji pojedinac osjeća obespravljeno. Moja misija je Crna Gora jednakih šansi za sve građane, u kojoj su vrijedan rad i obrazovanje glavni faktori za uspjeh u životu. To je moja priča za koju želim da postane priča svih nas u Crnoj Gori. Biću kohezivni faktor u zajedničkoj borbi za bolju Crnu Goru “, obećao je novi predsjednik.
Na Milatovićev govor nije bilo zamjerki, ni iz vlasti, ali ni opozicije.
No, Milatovića tek čeka najteži dio posla. Negov mandat najviše određuje odlazak Đukanovića nakon tri decenije vladanja Crnom Gorom. Pred novim predsjednikom su otuda brojna velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Đukanovićevu vladavinu okarakterisale su godine ratova, sankcija, opustošenih preduzeća i korupcije, porasta organizovanog kriminala, zarobljene institucije… Snažni politički zaokreti. Đuukanović je bio akter i referenduma iz 1992. godine, kada je Crna Gora utopljena u Miloševićevu SRJ, i onog iz 2006, kada je obnovljena crnogorska državna nezavisnost.
Milatović nema dugu političku biografiju. U predsjedničku trku ušao je neočekivao, nakon što je njegov partijski kolega Milojko Spajić diskvalifikovan. Pobijedio je Đukanovića osvojivši čak 60 posto glasova.
Milatović je inauguracijom nagovijestio da želi drugačijim putem, ali to neće biti tako lak posao. Dodatno, njegova ovlašćenja, kao predsjednika, ne omogućavaju mu moć koju je tri decenije na ovim prostorima imao Đukanović, kao šef moćne partije.
Iako se očekuje da će Pokret Evropa sad, kojoj Milatović pripada, na predstojećim vanrednim parlamentarnim izborima nastaviti sa uzletom, od predsjedničkih izbora do danas, u toj partiji desile su se brojne nesuglasice. Milatović i Spajić iznijeli su brojne suprotstavljene izjave na različite teme od javnog interesa, a odluka o modelu izlaska na predstojeće izbore donijeta je mimo Milatovića.
U zapadnim medijima, nakon što je pobijedio u predsjedničkoj trci, posebno su se isticale veze, odnosno podrška Milatoviću od strane „klimavog saveza koji uključuje stranke koje se zalažu za bliže veze sa susjednom Srbijom i Rusijom“. Te ukazivalo da su „zapadne snage zabrinute da bi Crna Gora pod Milatovićem mogla da dođe pod pojačan uticaj Srbije, ali indirektno i Kremlja“.
Milatović je na inauguraciji naročito istakao namjeru da Crnu Goru održi na evropskom kursu. Njegova prva posjeta trebalo bi da bude upravo Briselu.
„Smatram privilegijom ali i najvećom odgovornošću što sam dobio priliku da budem na čelu zemlje u kojoj sam rođen i koju beskrajno volim, u čije temelje su utkale generacije mojih predaka znojem i krvlju, osvajajući njenu slobodu i braneći pravo na njeno postojanje. Da sam mogao da biram, rodio bih se baš ovdje na najljepšem parčetu zemlje, ušuškanom između mora i kamena, na vječitoj raskrsnici između istoka i zapada”.
Kako će se snaći na „granici između Istoka i Zapada”, te dinamičnim domaćim prestrojavanjima, vidjećemo.
ČESTITKE
Čestitke novom predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću stigle su sa brojnih međunarodnih adresa, sa Zapada, ali i Istoka.
Milatoviću je čestitku, između ostalih, uputio evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji, uz poruku da se „raduje revitalizaciji procesa pristupanja Crne Gore”.
Portaprolka Evropske komisije Ana Pisonero potvrdila je da očekuje ubrzo da se organizuju prvi sastanci na visokom nivou između EU i novoizabranog predsjednika Jakova Milatovića u Briselu. Njegova prva posjeta van zemlje bi trebala biti u Briselu. Milatović će učestvovati na samitu Evropske politčke zajednice koja će se održati 1. juna u Kišinjevu. Ne isključuje se mogućnost da prije Kišinjeva prvo posjeti Brisel kako bi potvrdio posvećenost evropskim integracijama.
Milatović je tokom govora na inauguraciji istakao da vidi Berlinski proces „kao glavni most između Zapadnog Balkana i Brisela”. On je kazao da je njegova revitalizacija od izuzetnog značaja, prvenstveno u kontekstu nove i dodatne potvrde prisutnosti EU u našem regionu.
Američki predsjednik Džo Bajden takođe je uputio čestitku Milatoviću u kojoj je, između ostalog, kazao da su izbori u Crnoj Gori još jednom pokazali da građani žele ulazak u Evropsku uniju.
„Dragi novoizabrani predsjedniče, čestitam Vam na izboru za predsjednika Crne Gore. Radujem se unapređivanju bliske saradnje naše dvije države, podršci Crnoj Gori na njenom putu integracije u Evropsku uniju, i proširenju naših sigurnosnih i ekonomskih veza”. I ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke čestitala je predsjedniku Jakovu Milatoviću stupanje na dužnost šefa države.
Čestitka je stigla i od ambasadorke Velike Britanije Karen Medoks: „Čestitam Jakovu Milatoviću i zahvaljujem Vam što ste ugostili mene i specijalnog izaslanika, lorda Stjuarta Piča, tokom dostojanstvene i inkluzivne ceremonije“, kazala je britanska ambasadorka
Milatoviću je čestitao i predsjednik Kine Si Đinping, saopštili su iz ambasade te zemlje u Crnoj Gori. Si Đinping je istakao da su se Kina i Crna Gora uvijek uzajamno poštovale i vjerovale jedna drugoj.
Čestitka koja je posebno bila interesantna za medije je i ona koja je stigla od poglavara rimokatoličke crkve – pape Franja.
„Ekscelencijo, sa zadovoljstvom Vam izražavam moje najsrdačnije čestitke povodom početka Vašega mandata predsjednika Crne Gore, obećavajući istodobno moje molitve da Vam Bog podari jakost i mudrost u Vašem služenju za opće dobro te zazivam na Vas i na ovaj ljubljeni narod obilje milosti od gospodina“, navodi se u čestitki Pape Franja.
KO JE JAKOV MILATOVIĆ
Milatović je rođen 1986. godine u Podgorici. Prema njegovoj zvaničnoj biografiji, bio je student generacije na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, stipendista američke vlade na Univerzitetu u Ilinoisu, a magistarske studije završio je na prestižnom Oksfordu.
Radio je u NLB banci u Podgorici, Dojče banci u Frankfurtu i Evropskoj banci za obnovu i razvoj.
U politiku je ušao kao ministar ekonomije u kabinetu premijera Zdravka Krivokapića, prvoj vladi nakon pada Demokratske partije socijalista 2020 godine.
Nakon pada te vlade, Milatović i Spajić, bivši ministar finansija u Krivokapićevoj Vladi, formirali su partiju Pokret Evropa sad, nazvavši je po istoimenom ekonomskom program, koji su osmislili kao ministri, a koji je podigao zarade u Crnoj Gori. To se smatra i glavnim faktorom njihovog vrtoglavog političkog uzleta.
Evropa sad je na lokalnim izborima u Podgorici prošle godine osvojila najveći broj glasova, kada je Milatoviću je bila namijenjena funkcija gradonačelnika Podgorice.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
ISPRAĆAJ VETERANA: I ne zamjerite što

Izborno odbrojavanje tek je počelo a promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore.
Dok čekamo da Državna izborna komisija proglasi konačnu listu učesnika predstojećih parlamentarnih izbora, u javnosti se već analizira njihov prvi rezultat – smjena generacija na političkoj sceni.
Predstojeći izbori biće prvi, od 1990. godine, na kojima učešće neće uzeti nekadašnji partijski saborci Milo Đukanović i Predrag Bulatović. Uz Miodraga Lekića i Duška Markovića to su bili poslednji partijski prvaci u Crnoj Gori čija je politička biografije sezala i u vrijeme SFR Jugoslavije, prije uvođenja višepartizma i krvavog raspada nekadašnje zajedničke domovine na sedam samostalnih država.
Ratovi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, bombardovanje tzv. SRJ, međunarodne sankcije, kampanja za/protiv nezavisnosti Crne Gore, vlasnička transformacija preduzeća iz društvenih u državnu pa privatnu svojinu koju najveći dio njih nije preživio, prvobitna akumulacija kapitala uz nepojmljiva društvena i socijalna raslojavanja, ideološka lutanja između Istoka i Zapada, jačanje društvene i političke uloge vjerskih organizacija i njihovih lidera… To su samo neke od priča koje ne mogu biti ispričane bez pomena navedenih aktera.
Dovoljno je pomisliti da su pred nama prvi izbori bez Đukanovića na predizbornim plakatima i bilbordima. Sedmostruki premijer, predsjednik države u dva mandata, jedan od glavnih aktera ratne (u prvoj polovini ‘90-ih) i antiratne politike (1998 – 1999.). Predvodnik referendumske kampanje za utapanje Crne Gore u projekat Velike Srbije (1992.) pa, 14 godina kasnije, za obnovu njene nezavisnosti. Balkanska uzdanica Rusije Vladimira Putina i SAD Bila Klintona i Baraka Obame. Akter, bezmalo, svih velikih poraza i afera (domaćih i međunarodnih) kroz koje je prošlo ovo društvo, ali i obnove državne nezavisnosti.
Vječiti poslanik, Predrag Bulatović bio je, kažu upućeni, i crna kutija izbornih pobjeda jedinstvenog DPS-a. Onda je sa Momirom Bulatovićem i Zoranom Žižićem gradio promiloševićevski SNP. Imao je jednu od najzaslužnijih uloga što je podijeljena i zavađena Crna Gora sačuvala građanski mir tokom NATO bombardovanja 1999. Predvodio je unoonistički blok tokom referendumske kampanje. Prije i poslije referenduma, ponovo dijelio SNP sa Momirom Bulatovićem, Zoranom Žižićem, Srđanom Milićem i Milanom Kneževićem.
Biće ovo prvi izbori u višepartijskoj Crnoj Gori bez Predraga Bulatovića na izbornim listama.
Duško Marković je bio generalni sekretar prve Vlade Mila Đukanovića. Tu je ostao do 1998. Kada je mjesto premijera preuzeo Filip Vujanović on je postao pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, pa direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost, ministar pravde, potpredsjednik i, konačno, predsjednik Vlade u mandatu 2016 – 2020. Prvi, i za sada jedini, premijer koji je dužnost predao nasljedniku iz redova političkih oponenata (Zdravko Krivokapić je izbjegao primopredaju dužnosti Dritanu Abazoviću). Čuvar mnogih bezbjednosnih i poslovnih tajni DPS vlasti. I jedan od odlazećih veterana koji, možda, nije rekao posljednje zbogom visokoj politici.
Ministar inostranih poslova Đukanovićevoj Vladi, ambasador u Italiji u vrijeme Miloševića i Bulatovića na čelu SRJ, nezvanični pobjednik predsjedničke utrke sa Filipom Vujanovićem, prvi predsjednik i jedan od prvih disidenata DF-a. Miodrag Lekić je u ovdašnjoj politici simbolizovao intelektualca diplomatskih manira, spremnog na kompromise i dogovor. I čovjeka nevoljnog da se odrekne komoditeta za račun viših ciljeva.
To je samo vrh piramide.
Na izbornim listama, ukoliko budu verifikovane, neće biti trojice aktuelnih predsjednika parlamentarnih partija. (SDP – Raško Konjević, UCG – Goran Danilović, SD – Damir Šehović), i dvoje njihovih doskorašnjih prethodnika (Draginja Vuksanović Stanković i Ivan Brajović).
Doduše, Danilovića nije bio na listi ni na prethodnim parlamentarnim izborima. Njegova Ujedinjena Crna Gora je održala tradiciju da na svake izbore izlazi sa novim koalicionim partnerima.
SDP bi na izbore mogao izaći sa listom na kojoj nema nijednog poslanika i ministra iz vremena njihove, skoro dvodecenijske, koalicije sa DPS-om. Zapravo, samo dva njihova kandidata imaju poslaničko iskustvo iz aktuelnog saziva parlamenta (Adnan Striković i Dragica Anđelić) a jedan (Budimir Mugoša) zna kako je to biti ministar.
Boris Mugoša (SD) biće jedan od najiskusnijih kandidata za poslanika sa zajedničke liste sa DPS-om. Na njoj su, nakon tri decenije vlasti, samo dva kandidata sa ministarskim iskustvom – Nikola Janović (DPS) i Mehmed Zenka (DUA). Na listi nema vječitih funkcionera: Branimira Gvozdenovića, Petra Ivanovića, Predraga Boškovića… Oni su, vrlo je moguće, akteri više afera nego što njihovi politički nasljednici mogu da nabroje (KAP, Plantaže, Abu Dabi Fond, teren te nije prepoznao, Duško Knežević…). Na poslaničkoj listi nema ni potpredsjednice DPS-a Sanje Damjanović, najzaslužnije za posljednji veliki izborni rezultat te partije (lokalni izbori u Nikšiću i 40 odsto osvojenih glasova).
Ko je tu pobjegao od koga, a ko je bio spriječen zbog objektivnih okolnosti (istraga koje su u toku) da se nađe na poslaničkoj listi – to ćemo tek saznati. Jedno je sigurno: biće mnogo novih lica u poslaničkim klupama koalicije oko DPS-a.
Ni partije koje u izbornu utakmicu kreću sa pozicije konstituenata vlade, izuzev Bošnjačke stranke, na izbore neće izaći ucijelo. Vladimir Joković će ponovo predvoditi SNP, ali ni on ne zna šta to tačno znači u personalnom smislu. Većina aktuelnih ministara iz kvote te partije nije na koalicionoj listi. Aleksandar Damjanović,Marko Kovać i Miomir Vojinović, ministri finansija, pravde i prosvjete izgleda su odbili ponudu partijskog vrha. Isto je uradila i predsjednica parlamenta Gordana Đurović baš kao i nedavni nosilac liste SNP-a na izborima u Podgorici i predsjednik Odbora direktora Plantaža Nebojša Vuksanović. Uz Jokovića je ostao ministar zdravlja Dragoslav Dado Šćekić.
I u GP URA – razmještaj. Na izbornoj listi njihove koalicije sa Demokratama nema aktuelnih poslanica Božane Jelušić i Suade Zoronjić (potpredsjednica GP URA). Ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović je na poslednjem, 81. mjestu zajedničke liste. Prethodno je njihov koalicioni partner sa prethodnih izbora CIVIS pristupio koaliciji okupljenoj oko Pokreta Evropa sad.
U vrhu poslaničke liste Pokreta za promjene, koji poslije desetak godina prvi put samostalno izlazi na izbore, imamo troje bivših poslanika Nebojšu Medojevića, Branku Bošnjak i Branka Radulovića. Poslanik i portparol te partije Nikola Bajčetić podnio je ostavku na sve funkcije i napustio PzP nakon gašenja DF-a i činjenice da za njega nije bilo mjesta na poslaničkoj listi.
U partijama Alekse Bečića, Andrije Mandića i Milana Kneževića, sem povlačenja Predraga Bulatovića, nema značajnijih odstupanja od očekivane kadrovske liste. To, opet, ne znači da ozbiljnih lomova neće biti nakon izbora. Sve tri partije očekuju mjesta u budućoj vladi i eventualni izostanak takvog rezultata (a to ne zavisi samo od njih) smatraće se za ozbiljan neuspijeh. Koji bi, nakon povlačenja Đukanovića, morao podrazumijevati i ozbiljne kadrovske promjene u vrhu.
Promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore. Iskustvo dolaska na vlast mladih i lijepih 1989, koji su zemlju odveli u pakao rata i sankcija, mora postati trajna opomena. Ni promjena vlasti u ljeto 2020, nije donijela ono čemu su se mnogi nadali, i što su pobjednici obećavali. Ipak, donijela je novu društvenu dinamiku. Posljedica te dinamike je i smjena generacije u političkoj klasi. Sve ostalo je samo mogućnost za koju se treba izboriti.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
-
HORIZONTI3 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU2 sedmice
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
INTERVJU2 sedmice
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
Izdvojeno3 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
FOKUS3 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
Izdvojeno2 sedmice
BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Deportacije