Povežite se sa nama

FOKUS

Pinokio, pazi nos

Objavljeno prije

na

igor-luksic

Ozvaničeno je: Predrag Sekulić i Tarzan Milošević, novi članovi vlade premijera Igora Lukšića, glasali su u Skupštini za vlastito unaprjeđenje u ministre. ,,To je uobičajena praksa”, pojasnio je novoimenovani ministar turizma i održivog razvoja. ,,Imao sam povjerenja u izbor mandatara Igora Lukšića i zato sam glasao za Vladu i program”. Ništa lično, dakle.

VLADA KONTINUITETA: Šta je, uostalom, neobično u tome što se u ministra samoproizveo predsjednik UO Pobjede, koji je i tu funkciju prihvatio svjestan činjenice da krši Zakon o medijima („ne može se sve urediti zakonom”, objasnio je Sekulić)?

Nijesmo đeca da se stidimo kada drugovi otkriju kako smo pri izboru predsjednika odjeljenske zajednice glasali sami za sebe.

I novoimenovani premijer je prvi ministarski mandat u Vladi Crne Gore (2004. godine) započeo kršenjem zakona. Lukšić je u uniformi Đukanovićevog ministra finansija odslužio vojni rok u osnovnoj školi u Baru. To što je civilno služenje vojske, prema zakonu, bilo nespojivo sa istovremenim profesionalnim angažmanom na nekom drugom mjestu nije smetalo – ni premijeru, ni ministru. Ni onima koji bi trebalo da brinu o poštovanju zakona i sankcionišu sve koji ih krše.

Proizilazi da je to bezakonje bilo svojevrsna preporuka Lukšiću za napredovanje. Đukanoviću se, valjda, svidjela spremnost da se moć i pozicije iskoriste za vlastite potrebe.

Danas možemo, bez problema, prepoznati kontinuitet politike dvostrukih standarda i privilegija. Petnaest dana Lukšićeve vladavine bilo je dovoljno da, po onome šta nije i onome šta jeste uradio, prepoznamo prioritete novog premijera i njegove Vlade.

Na sastanku sa predstavnicima ovdašnjih NVO premijer Lukšić predočio je odluku da novoimenovani ministar pravde Duško Marković zamijeni Gordanu Đurović na mjestu predsjednika Nacionalne komisije za borbu protiv korupcije i oprganizovanog kriminala. Marković je, znamo, čovjek koji je posljednjih 13 godina proveo kao pomoćnik ministra policije, odnosno, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost. Za svo to vrijeme nije pokazao trunku spremnosti da se uhvati u koštac sa korupcijom i organizovanim kriminalom. Ko zna – možda ga baš to preporučuje za mjesto predsjednika Komisije. Tamo će ga, uostalom, predložiti premijer koji je prije nepunih godinu dana objašnjavao da crnogorski pasoš izdat Taksinu Šinavatri, čovjeku osuđenom za koruptivne radnje teške približno milijardu dolara, nije problem nego razvojna šansa naše zemlje. ,,Šinavatra će donijeti korist crnogorskoj ekonomiji time što će privući nove investitore ili sam investirati”, objasnio je Lukšić.

Važi li ista ponuda i za sve druge bjegunce pred zakonom sa dovoljno novca skrivenog na tajnim računima? Ili je to privilegija samo onih koji imaju prave preporuke? Premijer nam nije odao tu tajnu. Kao što nam nije ni objasnio da li to što ne vidimo Šinavatrine investicije znači da je on izigrao one koji su mu dali crnogorska dokumenta. Ili mi Taksinov novac tražimo na pogrešnom mjestu?

DUGOVI I DUŽNICI: Lukšić odlukom da dodatni Markovićev angažman obznani baš na sastanku sa predstavnicima NVO pokazuje specifičan, nazovimo ga đukanovićevski, smisao za humor. Naime, ako je prosječno obaviješten građanin Crne Gore zapamtio neku aktivnost ministra Markovića (da ne računamo radijatore i tombole s početa njegove karijere u Podgorici) onda je to pismo koje je njegova ANB poslala na kućnu adresu Vanje Ćalović, direktorice MANS-a i jedne od predstavnica nevladinog sektora u pomenutoj Komisiji za borbu protiv korupcije.

Tim pismom, iz oktobra 2006. godine, Vanja Ćalović se zvanično – sve sa logom, pečatom, djelovodnim brojem i potpisom direktora Agencije – obavještava kako ANB smatra da njena medijska obraćanja ,,nemaju utemeljenja”. Markoviću je, vidi se iz pisma, posebno zasmetalo nastojanje direktorice MANS-a ,,da dovede u pitanje povjerenje koje građani Crne Gore imaju u obavljanje poslova i profesionalnost ANB”. Pa joj je pismo, ,,administrativnom greškom”, umjesto u kancelariju dostavljeno na kućnu adresu. Tek da ima u vidu profesionalnost službe.

Poznato je Lukšić je prije premijerske obavljao funkciju ministra finansija.

Umio je da bude optimističan. Tako je krajem 2008. godine tvrdio kako kriza neće ozbiljnije nauditi Crnoj Gori. ,,Teško možemo u ovom trenutku govoriti o krizi u crnogorskoj ekonomiji”, objasnio je u razgovoru za Vijesti, navodeći da će globalna kriza ,,definitivno usporiti generatore crnogorskog ekonomskog rasta iz proteklog perioda… ” Znamo šta se potom desilo.

Primjetno je da i Lukšić, poput svog prethodnika, ima običaj da jednu priču priča građanima Crne Gore a drugu – mnogo drugačiju – međunarodnim zvaničnicima. Ta je njegova osobina najvidljivija na slučaju Prve banke Crne Gore.

Lukšiću ne smeta što je Prva banka višemilionske kredite Darku Šariću davala nakon zabrane CBCG, a 11 miliona državi vratila tako što je jedan isti milion iz državnog trezora, u jednom danu, jedanaest puta transferisan u krug sa jednog na drugi račun. „Način na koji je Prva banka obezbijedila likvidnost nije za preispitivanje”, kaže on poručujući ovdašnjoj javnosti da je ,,cjelokupan proces davanja i vraćanja kredita bio transparentan, u skladu sa Zakonom…i Ugovorom o kreditu”. O istom poslu Lukšić u odgovorima na Upitnik Evropske komisije piše: ,,Banci je naloženo da odmah napravi Plan namjenskog korišćenja ovih sredstava prihvatljiv za CBCG… Međutim, Banka je ta sredstva koristila po sopstvenom nahođenju. Ovlašćena lica CB su zapravo bila onemogućena da neposredno prate korišćenje novčanih sredstava obezbijeđenih kreditnom podrškom Vlade”.

Problem Prve banke čeka i premijera Lukšića. Nije čak isključeno da će mu sada biti mnogo teže da se nosi sa pritiskom uticajnih akcionara. Đukanović, makar formalno, više nije u konfliktu interesa pa se mnogo odlučnije može pozabaviti rješavanjem porodičnih finansija. Predsjednik DPS-a ima mnogo veći uticaj na čelnike CBCG od aktuelnog premijera, što bi se u nekom trenutku moglo pokazati kao veoma bitan faktor za određenje sudbine Prve banke, Vlade i crnogorskog finansijskog sistema. Što god da se desi – ne treba zaboraviti da je smjenama u CBCG kumovao baš Igor Lukšić.

On je, prošlog ljeta, iznebuha postao pravni ekspert i zaključio ono što nije vidjela radna grupa koja je mjesecima pripremala zakon o Centralnoj banci – da se radi ,,o novoj instituciji koja je ustanovljena novim Ustavom i sa bitno drugačijim nadležnostima”. Pa je neophodno nanovo birati i njene rukovodioce, saopštio nam je Igor Lukšić. Sve praveći se da ne zna kako je to Đukanovićeva kazna za iskazanu nekooperativnost Ljubiše Krgovića.

POVLASTICE IZ RAČUNA: Zato je Lukšić uvijek bio kooperativan. Ministar finansija je sredinom 2009. godine predočio računicu po kojoj značaj KAP-a “čak i pod punim iskorišćenjem njegovih kapaciteta, nije više toliko relevantan kao što je nekada bio za crnogorsku ekonomiju”. To mi nije smetalo da učestvuje u obezbjeđivanju subvencija, garancija i oprosta dugova koji su državni budžet koštale desetine miliona eura. A da niko ne zna šta je kupljeno tim novcem.

Lukšić se nije libio da kao ministar finansija daje poreske i carinske olakšice privatnim i državnim kompanijama koje su, iz ne uvijek jasnog razloga, bile značajne ljudima na vlasti. Pobjeda je, od kada je Lukši ministar, uštedjela skoro deset miliona eura na ime neplaćenih poreza i doprinosa

Eurofond Veska Barovića, saznali smo nedavno i maltene slučajno, državi duguje milione na ime neplaćenih poreza. Ministar se nije baš pretrgao u pokušajima da naplati taj novac. Zapravo, nije jasno kako je i zašto omogućeno Prvoj banci da otme nešto više od milion eura sa računa Eurofonda nakon što je izdat nalog da se taj novac prebaci na račun Poreske uprave. O carinskom kreditu kojim je Ministarstvo finansija omogućilo Vektri Dragana Brkovića da odloži višemilionska plaćanja u državni budžet saznali smo, takođe, tek kada su privatni povjerioci ove kompanije pokrenuli postupak prinudne naplate svojih potraživanja. Da li su organizatori budvanskog gostovanja Rolingstonsa platili porez, ili je Ministarstvo finansija i njima progledalo kroz prste?

Lukšić je, proljetos, u Skupštini priznao da je svojoj partiji iz državnog budžeta nezakonito uplatio skoro 170 hiljada eura. Tim novcem je plaćen zakup poslovnog prostora koji prema važećim zakonima više nije bio u vlasništvu DPS-a.

Tajnovitost vođenja državnih finansija bivši ministar je prenio i na druge državne poslove koji su mu dopali “po službenoj dužnosti”. Javnost nedavno je bila zatečena viješću da je Lukšić vodio radnu grupu koja je, u strogoj tajnosti, prenijela zemne ostatke Ivana Crnojevića u Dvorsku crkvu na Ćipuru. Od koga je i zašto skrivan ovaj postupak i dalje je tajna.

“Kao javna ličnost spreman sam u svakom trenutku da se suočim sa razumnom kritikom svog rada”, pohvalio se premijer ljetos, u svom reagovanju na tekst objavljen u Monitoru. Potom je od Monitora zatražio – izvinjenje. Prema njegovom sudu, nijesmo bili razumni kada smo zaključili da će mu uloga koju je kao ministar finansija u pružanju pomoći Prvoj banci vrlo brzo donijeti ili optuženičku klupu ili premijersku fotelju. Očito je da nijesmo promašili.

,,Pinokio, ako si hrabar, iskren i nesebičan, jednog dana postaćeš pravi

dječak”, savjetuje Mala vila u čuvenoj bajci Karla Kolodija. U suprotnom, kada laže, drvenom lutku raste nos. Problem je što novog premijera nije stvorio Đepeto, nego Milo Đukanović. I što tvorac očekuje da ovaj Pinokio ispunjava njegove kriterijume dobrog dječaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VDT IVICA STANKOVIĆ NOVI LIK U KNEŽEVIĆEVOJ GALERIJI: Nepodnošenje ostavke je priznanje krivice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da je Ivica Stanković podnio ostavku pokazo bi da se ne boji istrage, o tome da li ga je šaljući mu namjenske koverte preko kurira Nena  korumpirao Duško Knežević. Ostajanjem na čelu tužilaštva on je uništio njegov kredibilitet. Tako je javno priznao strah od istine

 

Prema sopstvenom priznanju, Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković nije korumpiran. To je VDT saopštio u ponedjeljak, na vanrednoj konferenciji za štampu koju je Tužilaštvo sazvalo na njegov zahtjev. „Ja sam miran jer takvih dokaza nema niti ih može biti“, rekao je Stanković pred brojnim novinarima i još brojnijim gledaocima direktnog prenosa njegovog vanrednog obraćanja.

VDT je pojasnio kako treba da odgovaraju oni koji su, eventualno, u njegovo ime, a bez njegovog znanja, nekome nešto obećali i zauzvrat nešto uzeli. „Ukoliko je bilo ko zloupotrebljavao moje ime, neka snosi odgovornost “.

Još je Vrhovni državni tužilac pozvao institucije da utvrde istinu!? Kao da to nije svakodnevni posao njegovog Tužilaštva, Uprave policje, Agencije za sprječavanje korupcije, nego nešto što se radi po pozivu i uz dobre preporuke. Onda je Stanković otišao sa vlastitog presa, „zbog ranije preuzetih obaveza“.

Bez objašnjenja. I, mnogo važnije, bez podnošenja ostavke. A pred novinare i gledaoce stao je glavni specijalni državni tužilac Milivoje Katnić, sa zadatkom da  bez ostupnice brani lik i djelo svog pretpostavljenog. Od Katnića smo saznali da Stanković neće podnijeti ostavku, a da ge on neće saslušati u vezi optužbi za korupciju koje je, dan ranije, mogla da čuje sva Crna Gora.

Tada je (u nedjelju) odbjegli tajkun Duško Knežević objavio snimak telefonskog razgovora u kome, navodno, sekretar Vrhovnog državnog tužioca Nenad Vujošević (nema zvanične potvrde da je osoba sa snimka zaista N.V.) potvrđuje da je od njega uzimao novac, 700-800 hiljada eura kaže Knežević, i nosio ga svom šefu i ostalim tužiocima, kao naknadu za usluge vlasniku nekadašnje Atlas banke (boks1).

Ako vjerujemo akterima tog razgovora, Vujošević je dio koruptivnog lanca koji vodi do čelnih ljudi Tužilaštva. Njih Duško Knežević navodno podmićuje, godinama i stotinama hiljada eura (u jednom obračanju vlasnik Atlas Grupe pominje milion eura) kako bi ostavili na miru njegove klijenta iz poslova e-trgovine. I njihov novac.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POTRAGA ZA OMBUDSMANOM: Ono kad Đukanović predlaže a DPS bira

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prijedlog predsjednika države Skupština bi, prostom većinom, trebalo da izabere nasljednika Šućka Bakovića na mjesto Zaštitnika ljudskih prava. Kandidata – i dobrih i loših – ima

 

Predsjednik  Milo Đukanović oglasio je, krajem prošle nedjelje, Javni poziv za predlaganje kandidata za Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsmana).

Od tada teče dvonedjeljni rok u kome naučne i stručne institucije i nevladine organizacije „čija je osnovna djelatnost zaštita ljudskih prava i sloboda“ mogu Kabinetu predsjednika dostaviti obrazložene prijedloge i biografije svojih kandidata. Potom će Đukanović, navode iz njegovog kabineta, obaviti dodatne konsultacije da bi Skupštini predložio jednog kandidata. I taj/ta će postati ombudsman (mandat u trajanju od šest godina) ukoliko dobije podršku proste većine, odnosno vladajuće koalicije predvođene Đukanovićevim DPS-om.

“Neblagovremeni i nepotpuni predlozi neće biti razmatrani”, naglašeno je u pozivu. Kao potvrda da  su se Predsjednik i njegovi saradnici prispjelog posla prihvatili sa dužnom pažnjom.  Kako i dolikuje izboru osobe koja će predvoditi „nezavisnu i samostalnu“ Instituciju kojoj je, Ustavom, zadato da štiti ljudska prava i slobode sve „pridržavajući se i načela pravde i pravičnosti“.

Možda nijeste primijetili, ali Crna Gora od 30. juna nema ombudsmana.

Tada je Zaštitnik Šućko Baković obavijestio Skupštinu da mu je, prije isteka mandata, „nastupio razlog za prestanak funkcije“ zbog odlaska u starosnu penziju.  Baković je  parlamentu sugerisao da bi , prema Zakonu o Zaštitniku, do izbora novog ombudsmana njegove poslove trebalo da obavlja zamjenik sa najdužim stažom na toj funkciji.

U konkretnom slučaju kandidati su bili Zdenka Perović i Siniša Bjeković. A oni su na funkciju zamjenika imenovani, položili zakletvu i stupili na funkciju istog dana – 20. januara 2015.

Suprotno očekivanjima da će odluku o imenovanju vršioca dužnosti Zaštitnika do izbora Bakovićevog nasljednika donijeti, ako ne plenum, a ono makar nadležni skupštinski odbor, posao je završen u kabinetu Generalnog sekretara Skupštine Aleksandra Jovićevića. Pisanim Mišljenjem u kome stoji kako „imajući u vidu da je Perović položila zakletvu prije Bjekovića, po našem mišljenju, ona treba da obavlja poslove Zaštitnice do imenovanja novog ombudsmana“.

Pokazalo da ta stvar sa Mišljenjem –  čak ni u čisto formalnom smislu – nije tako jednostavna. Zakon o Zaštitniku, ne propisuje način, na koji će najstariji zamjenik preuzeti nadležnosti Zaštitnika.

Dok u Skupštini vjeruju da je Mišljenje Generalnog sekretara sasvim dovoljno da obavi taj posao, iz Ministarstva finansija traže da im se dostavi „odluka“ na osnovu koje će Zdenki Perović obračunati ombudsmansku zaradu. Zbog toga su  kasnile plate za svih 37 zapošljenih u Instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

To je forma. Suština je još nezgodnija. I ne tiče se samo novca, mada cijela priča ima i  finansijski dio.

„Obavještavam vas da još nijesam primila uplatu po osnovu rješenja o isplati naknade za neiskorišćeni godišnji odmor za 2016. godinu“, stoji u Urgenciji koju je zamjenica Zdenka Perović, početkom juna, uputila Generalnom sekretaru Zaštitnika I. K., „Ovim dopisom urgiram da se hitno izvrši isplata po predmetnom rješenju, jer sve okolnosti nepostupanja po Zakonu kada sam ja i moja prava iz radnog odnosa u pitanju, ukazuju na Vašu, ili ne znam čija još može biti,  samovolju u namjeri da se ja onemogućim na ostvarenje prava iz radnog odnosa“.

Slijedi opomena (zaposleni u Instituciji ombudsmana, insistirajući na anonimnosti, kažu da je to prijetnja): „Upozoravam Vas da ovakvo postupanje predstavlja omalovažavanje odnosno mobing, te da ću, ako se takav tretman nastavi, preduzeti zakonske mjere“. Pa potpis, pa pečat…

Koliko sjutra, Generalni sekretar Zaštitnika odgovara njegovoj zamjenici: „Upravo Vi, iz Vama dobro poznatih razloga, trebali bi biti posebno senzibilni i oprezni prilikom korišćenja riječi „samovolja“, „omalovažavanje“ i „mobing“, koje ste neutemeljeno upotrijebili u Vašem dopisu. I sam sam u nekoliko navrata bio predmet Vašeg lošeg ophođenja, ali sam uvijek prećutao zarad ugleda naše Institucije“. Slijedi objašnjenje da će isplata naknade za neiskorišćeni godišnji odmor uslijediti nakon što iz Ministarstva finansija budu „otpuštena“  potrebna sredstva.

Pa, nazovimo je, molba: „Upućujem Vas da se ubuduće u vezi ostvarivanja vaših ličnih prava obraćate lično Zaštitniku kao starješini Institucije. U protivnom, radi zaštite svojih prava, neću biti u mogućnosti odgovoriti po vašim zahtjevima. Gotovo u svim vašim obraćanjima, pojedinačno, sadržana je određena doza proganjanja i omalovažavanja“. Konačno, Generalni sekretar zamjenicu Zaštitnika „podučava“ kako stavljanje otpremnog štambilja i službenog pečata  na lična obraćanja nije u skladu sa propisima o kancelarijskom poslovanju organa državne uprave.

To je djelić atmosfere unutar Institucije na čije je čelo prethodno citiranim Mišljenjem, došla Zdenka Popović.

Priče se može proširiti i na osnovu zapisnika sa suđenja koje se u Osnovnom sudu vodi radi utvrđenja zlostavljanja na radu (mobinga). Tuženi – Zaštitnik ljudskih prava i sloboda; Tužilac – D.R. nekadašnji savjetnik u toj Instituciji, koji je nakon podnošenja tužbe (krajem 2017.) dao otkaz. Pod prinudom, tvrdi.

Prethodno se D.R. (sredinom pretprošle godine) obratio čelniku Institicije Šućku Bakoviću, podnoseći Zahtjev za pokretanje  postupka za zaštitu od mobinga. Bez uspijeha.

Slijedio je pokušaj D.R. da se spor riješi pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova. Taj postupak je obustavljen nakon što Zaštitnik ljudskih prava nije prihvatio arbitražu. Na red je došla tužba u kojoj tužilac navodi da njegovo zlostavljanje na radnom mjestu počinje u novembru 2016., „i to od strane njegovog pretpostavljenog Zdenke Perović“, a manifestuje se „svakodnevnim grubim obraćanjima, vikom, šikaniranjem, davanjem neosnovanih naređenja, netačnim predstavljanjem činjenica, uznemiravanjem njegove porodice i konstantnim omalovažavanjem…“.

Perović je negirala optužbe. „Nema nikakvog govora o mobingu. Više od godinu dana imam samo pisanu komunikaciju sa njim- zbog njegovog ponašanja odlučila sam da situaciju stavim pod kontrolu”, kazala je ističući da insistiranje na tačnom i kvalitetnom ispunjavanju radnih obaveza nije mobing.

Svjedoci saslušani tokom suđenja (prvostepena presuda još nije donijeta) potvrdili su da D.R. nije prvi kome su smetale njene metode. J.N., savjetnica u instituciji Zaštitnika ljudskih prava pred sudom  je svjedočila da je ona krajem 2016,  Bakoviću uputila Informaciju „o problemima koje imam u radu i u komunikacijama sa zamjenicom Zdenkom Perović“.

J.N, navodi kako su ona i koleginica N.B. od Perović dobile visoko intelektualni zadatak „da presložimo i čistimo njen lični plakar, koji je bio pun njene literature. Preslaganje je trajalo dva dana, pri tom smo morali napraviti tabelu u exelu, kako bi svaku knjigu unijele i polja obojile raznim bojama”. Sudu je predočena njena Informacija, međutim Baković i njegovi najbliži saradnici tvrde da takav dokument nikada nije stigao do njih. I da nije zaveden u protokolu Zaštitnika.

I D.R.  u svojoj tužbi navodi seobu ormara kao jedan od zadataka koji su ga naveli na pokretanje tužbe.

Još je jedna savjetnica Zaštitnika,  S.M. pred sudom prepričala zanimljiv detalj iz radne svakodnevice: „Ja sam od Zdenke Perović dobila zadatak da ukupno 22 predmeta koja smo imali povodom mirnih građanskih okupljanja tokom oktobarskih protesta sažmem i izvučem najbitnije prvo na 15, a potom na 12 strana što sam ja u primjernom roku uradila. Kasnije je ta publikacija izašla bez mog imena, već je navedeno isključivo ime Zdenke Perović ispred naše Institucije a publikacija je 90 odsto bila ta moja sažeta informacija, a preostalih 10 odsto bio je naš zajednički rad“.

Prema informacijama iz Institucije Zaštitnika Zdenka Perović bi mogla biti jedan od kandidata za novog ombudsmana. Njeni konkurenti mogli bi biti (i): Radenko LacmanovićNebojša Vučinić, Mladen Vukčević

Lacmanović je nekoliko godina član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama. Tu je, po sudu onih koji su ga predložili za funkciju ombudsmana  dao snažan doprinos razvoju ljudskih prava i sloboda afirmišući pravo javnosti da zna i promovišući zaštitu ličnih podataka.

„Lacmanović je pozitivan primjer, a brojnima iz populacije kojoj i sam pripada motivacija da ne osvrćući se na prepreke koje mu pored života i ljudi postavljaju, hrabro, odvažno i sigurno korača prema cilju koji sam bira, a koji je na korist mnogima“, navodi se u kandidaturi koju su, između ostalih, podržali i   Savez slijepih Crne Gore, Organizacija slijepih za Podgoricu, Danilovgrad i Kolašin, Udruženje paraplegičara Podgorica, Građanska alijansa, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) i Paraolimpijski komitet CG.

Profesor Nebojša Vučnić je deset godina bio sudija Evvropskog suda za ljudska prava u Strazburu, a njegovi predlagači ga ističu kao pravnog stručnjaka koji konstantno ukazuje na potrebu usklađivanja prava i prakse u Crnoj Gori sa međunarodnim standardima ljudskih prava. „Pored nesporne stručnosti, njegova spremnost da javno iznese mišljenje i kritiku rada državnih organa je karakteristika koja ga posebno preporučuje za funkciju Zaštitnika”, navodi se u  inicijativi koju je podržalo više od 20 NVO, među kojima i HRA, ANIMA, CEDEM, Institut alternativa, CIN, Medija centar, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava , Sigurna ženska kuća, Udruženje roditelja.

Mladen Vukčević, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda i aktuelni predsjednik Sudskog savjeta (u produženom  v.d. mandatu) slovi za osobu koja bi mogla biti poželjan izbor DPS (Vukčević je nekadašnji direktor te partije). To imenovanje bi moglo biti svojevrstna nagrada  za sve ono što je Vukčević istrpio i uradio u Sudskom savjetu štiteći interese vladajuće većine. Zaključno sa nedavnim, trećim po redu, izborom Vesne Medenice za predsjednicu Vrhovnog suda (zakon dozvoljava dva mandata). Vukčevićevi saradnici, ipak, tvrde da predsjednik Sudskog savjeta nema saznanja o novom imenovanju, izuzev onoga što je vidio u medijima.

Dvije nedjelje će proći kao dlanom o dlan. A onda je na potezu predsjednik Đukanović. Treba li sumnjati u njegovu sposobnost da napravi pravi izbor.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PREMIJER I MINISTAR ODBRANE NAJAVILI NASTAVAK DODJELE STANOVA PRIVILEGOVANIMA: Pljačka bez fantomki

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Stanovi nije jedina koja je zamislia Evropu, ali ni posljednja koja neometano prolazi ovdašnjim vlastodršcima. Snimak, Koverta, RTCG, samo su neke od najsvježijih na podugačkom spisku. A oni su i dalje na vlasti

 

Otkriće da su vlade premijera Duška Markovića i Mila Đukanovića netransparento i bez jasnih kriterijuma dodjeljivale stanove i kredite  funkcionerima, iako su mnogi od njih u tom trenutku bili vlasnici više nekretnina, ili su već dobili kredit  ili stan od vlade, uzbunilo je crnogorske građane koji nijesu u krugu privilegovanih, ali ne i premijera i njegove.  To što su bogatima i svojima dodijelili milione eura naših para na račun stanova za njih je – „humanizam“. Sa kojim će kažu –  nastaviti. Prema podacima  NVO Institut alternativa za te namjene je  od 2009. godine do kraja 2018. potrošeno više od 13,6 miliona eura.

Premijer Marković bio je jasan. Ne trepnuvši kazao je ne samo da će nastaviti sa ovom praksom, već je novinare koji ga priupitaju kako to da se  stanovi  dijele funkcionerima na kilo, optužio za „opstrukciju Vlade“.

“Da li je problem da sjutra neko iz Direkcije javnih radova dobije stan neki pomoćnik, a ova investicija je 4,7 miliona. Ili što ti službenici obezbjeđuju da se budžet puni kako je zakonom propisano. To rade ti ljudi, to ne rade oni koji bojkotuju parlament”, rekao je Marković.  Naravno da nije problem. Treba sve koje rade na tome da Demokratska partija socijalista na vlasti dočeka četvrtu deceniju častiti bar sa nekoliko stanova. Zaslužili su.

Marković je kazao  da “Vlada rješava i stambena pitanja socijalno ugroženih državljana Crne Gore”. Nije samo napomenuo da najugroženijim kategorijama stambeno pitanje po zakonu ne može biti riješeno ako imaju  livadu ili  dvije krave.  I da se tada zakoni primjenjuju kao u Danskoj. Za razliku, Vlada se potrudila da za funckionere važe druga pravila, pa je su Zakon o održavanju stambenih zgrada, umetnute sporne odredbe po kojima se funkcionerima zasebno rješava to pitanje, a koje su sada na Ustavnom sudu.

 

PROČITAJ VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo