Povežite se sa nama

FOKUS

Pinokio, pazi nos

Objavljeno prije

na

Ozvaničeno je: Predrag Sekulić i Tarzan Milošević, novi članovi vlade premijera Igora Lukšića, glasali su u Skupštini za vlastito unaprjeđenje u ministre. ,,To je uobičajena praksa”, pojasnio je novoimenovani ministar turizma i održivog razvoja. ,,Imao sam povjerenja u izbor mandatara Igora Lukšića i zato sam glasao za Vladu i program”. Ništa lično, dakle.

VLADA KONTINUITETA: Šta je, uostalom, neobično u tome što se u ministra samoproizveo predsjednik UO Pobjede, koji je i tu funkciju prihvatio svjestan činjenice da krši Zakon o medijima („ne može se sve urediti zakonom”, objasnio je Sekulić)?

Nijesmo đeca da se stidimo kada drugovi otkriju kako smo pri izboru predsjednika odjeljenske zajednice glasali sami za sebe.

I novoimenovani premijer je prvi ministarski mandat u Vladi Crne Gore (2004. godine) započeo kršenjem zakona. Lukšić je u uniformi Đukanovićevog ministra finansija odslužio vojni rok u osnovnoj školi u Baru. To što je civilno služenje vojske, prema zakonu, bilo nespojivo sa istovremenim profesionalnim angažmanom na nekom drugom mjestu nije smetalo – ni premijeru, ni ministru. Ni onima koji bi trebalo da brinu o poštovanju zakona i sankcionišu sve koji ih krše.

Proizilazi da je to bezakonje bilo svojevrsna preporuka Lukšiću za napredovanje. Đukanoviću se, valjda, svidjela spremnost da se moć i pozicije iskoriste za vlastite potrebe.

Danas možemo, bez problema, prepoznati kontinuitet politike dvostrukih standarda i privilegija. Petnaest dana Lukšićeve vladavine bilo je dovoljno da, po onome šta nije i onome šta jeste uradio, prepoznamo prioritete novog premijera i njegove Vlade.

Na sastanku sa predstavnicima ovdašnjih NVO premijer Lukšić predočio je odluku da novoimenovani ministar pravde Duško Marković zamijeni Gordanu Đurović na mjestu predsjednika Nacionalne komisije za borbu protiv korupcije i oprganizovanog kriminala. Marković je, znamo, čovjek koji je posljednjih 13 godina proveo kao pomoćnik ministra policije, odnosno, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost. Za svo to vrijeme nije pokazao trunku spremnosti da se uhvati u koštac sa korupcijom i organizovanim kriminalom. Ko zna – možda ga baš to preporučuje za mjesto predsjednika Komisije. Tamo će ga, uostalom, predložiti premijer koji je prije nepunih godinu dana objašnjavao da crnogorski pasoš izdat Taksinu Šinavatri, čovjeku osuđenom za koruptivne radnje teške približno milijardu dolara, nije problem nego razvojna šansa naše zemlje. ,,Šinavatra će donijeti korist crnogorskoj ekonomiji time što će privući nove investitore ili sam investirati”, objasnio je Lukšić.

Važi li ista ponuda i za sve druge bjegunce pred zakonom sa dovoljno novca skrivenog na tajnim računima? Ili je to privilegija samo onih koji imaju prave preporuke? Premijer nam nije odao tu tajnu. Kao što nam nije ni objasnio da li to što ne vidimo Šinavatrine investicije znači da je on izigrao one koji su mu dali crnogorska dokumenta. Ili mi Taksinov novac tražimo na pogrešnom mjestu?

DUGOVI I DUŽNICI: Lukšić odlukom da dodatni Markovićev angažman obznani baš na sastanku sa predstavnicima NVO pokazuje specifičan, nazovimo ga đukanovićevski, smisao za humor. Naime, ako je prosječno obaviješten građanin Crne Gore zapamtio neku aktivnost ministra Markovića (da ne računamo radijatore i tombole s početa njegove karijere u Podgorici) onda je to pismo koje je njegova ANB poslala na kućnu adresu Vanje Ćalović, direktorice MANS-a i jedne od predstavnica nevladinog sektora u pomenutoj Komisiji za borbu protiv korupcije.

Tim pismom, iz oktobra 2006. godine, Vanja Ćalović se zvanično – sve sa logom, pečatom, djelovodnim brojem i potpisom direktora Agencije – obavještava kako ANB smatra da njena medijska obraćanja ,,nemaju utemeljenja”. Markoviću je, vidi se iz pisma, posebno zasmetalo nastojanje direktorice MANS-a ,,da dovede u pitanje povjerenje koje građani Crne Gore imaju u obavljanje poslova i profesionalnost ANB”. Pa joj je pismo, ,,administrativnom greškom”, umjesto u kancelariju dostavljeno na kućnu adresu. Tek da ima u vidu profesionalnost službe.

Poznato je Lukšić je prije premijerske obavljao funkciju ministra finansija.

Umio je da bude optimističan. Tako je krajem 2008. godine tvrdio kako kriza neće ozbiljnije nauditi Crnoj Gori. ,,Teško možemo u ovom trenutku govoriti o krizi u crnogorskoj ekonomiji”, objasnio je u razgovoru za Vijesti, navodeći da će globalna kriza ,,definitivno usporiti generatore crnogorskog ekonomskog rasta iz proteklog perioda… ” Znamo šta se potom desilo.

Primjetno je da i Lukšić, poput svog prethodnika, ima običaj da jednu priču priča građanima Crne Gore a drugu – mnogo drugačiju – međunarodnim zvaničnicima. Ta je njegova osobina najvidljivija na slučaju Prve banke Crne Gore.

Lukšiću ne smeta što je Prva banka višemilionske kredite Darku Šariću davala nakon zabrane CBCG, a 11 miliona državi vratila tako što je jedan isti milion iz državnog trezora, u jednom danu, jedanaest puta transferisan u krug sa jednog na drugi račun. „Način na koji je Prva banka obezbijedila likvidnost nije za preispitivanje”, kaže on poručujući ovdašnjoj javnosti da je ,,cjelokupan proces davanja i vraćanja kredita bio transparentan, u skladu sa Zakonom…i Ugovorom o kreditu”. O istom poslu Lukšić u odgovorima na Upitnik Evropske komisije piše: ,,Banci je naloženo da odmah napravi Plan namjenskog korišćenja ovih sredstava prihvatljiv za CBCG… Međutim, Banka je ta sredstva koristila po sopstvenom nahođenju. Ovlašćena lica CB su zapravo bila onemogućena da neposredno prate korišćenje novčanih sredstava obezbijeđenih kreditnom podrškom Vlade”.

Problem Prve banke čeka i premijera Lukšića. Nije čak isključeno da će mu sada biti mnogo teže da se nosi sa pritiskom uticajnih akcionara. Đukanović, makar formalno, više nije u konfliktu interesa pa se mnogo odlučnije može pozabaviti rješavanjem porodičnih finansija. Predsjednik DPS-a ima mnogo veći uticaj na čelnike CBCG od aktuelnog premijera, što bi se u nekom trenutku moglo pokazati kao veoma bitan faktor za određenje sudbine Prve banke, Vlade i crnogorskog finansijskog sistema. Što god da se desi – ne treba zaboraviti da je smjenama u CBCG kumovao baš Igor Lukšić.

On je, prošlog ljeta, iznebuha postao pravni ekspert i zaključio ono što nije vidjela radna grupa koja je mjesecima pripremala zakon o Centralnoj banci – da se radi ,,o novoj instituciji koja je ustanovljena novim Ustavom i sa bitno drugačijim nadležnostima”. Pa je neophodno nanovo birati i njene rukovodioce, saopštio nam je Igor Lukšić. Sve praveći se da ne zna kako je to Đukanovićeva kazna za iskazanu nekooperativnost Ljubiše Krgovića.

POVLASTICE IZ RAČUNA: Zato je Lukšić uvijek bio kooperativan. Ministar finansija je sredinom 2009. godine predočio računicu po kojoj značaj KAP-a “čak i pod punim iskorišćenjem njegovih kapaciteta, nije više toliko relevantan kao što je nekada bio za crnogorsku ekonomiju”. To mi nije smetalo da učestvuje u obezbjeđivanju subvencija, garancija i oprosta dugova koji su državni budžet koštale desetine miliona eura. A da niko ne zna šta je kupljeno tim novcem.

Lukšić se nije libio da kao ministar finansija daje poreske i carinske olakšice privatnim i državnim kompanijama koje su, iz ne uvijek jasnog razloga, bile značajne ljudima na vlasti. Pobjeda je, od kada je Lukši ministar, uštedjela skoro deset miliona eura na ime neplaćenih poreza i doprinosa

Eurofond Veska Barovića, saznali smo nedavno i maltene slučajno, državi duguje milione na ime neplaćenih poreza. Ministar se nije baš pretrgao u pokušajima da naplati taj novac. Zapravo, nije jasno kako je i zašto omogućeno Prvoj banci da otme nešto više od milion eura sa računa Eurofonda nakon što je izdat nalog da se taj novac prebaci na račun Poreske uprave. O carinskom kreditu kojim je Ministarstvo finansija omogućilo Vektri Dragana Brkovića da odloži višemilionska plaćanja u državni budžet saznali smo, takođe, tek kada su privatni povjerioci ove kompanije pokrenuli postupak prinudne naplate svojih potraživanja. Da li su organizatori budvanskog gostovanja Rolingstonsa platili porez, ili je Ministarstvo finansija i njima progledalo kroz prste?

Lukšić je, proljetos, u Skupštini priznao da je svojoj partiji iz državnog budžeta nezakonito uplatio skoro 170 hiljada eura. Tim novcem je plaćen zakup poslovnog prostora koji prema važećim zakonima više nije bio u vlasništvu DPS-a.

Tajnovitost vođenja državnih finansija bivši ministar je prenio i na druge državne poslove koji su mu dopali “po službenoj dužnosti”. Javnost nedavno je bila zatečena viješću da je Lukšić vodio radnu grupu koja je, u strogoj tajnosti, prenijela zemne ostatke Ivana Crnojevića u Dvorsku crkvu na Ćipuru. Od koga je i zašto skrivan ovaj postupak i dalje je tajna.

“Kao javna ličnost spreman sam u svakom trenutku da se suočim sa razumnom kritikom svog rada”, pohvalio se premijer ljetos, u svom reagovanju na tekst objavljen u Monitoru. Potom je od Monitora zatražio – izvinjenje. Prema njegovom sudu, nijesmo bili razumni kada smo zaključili da će mu uloga koju je kao ministar finansija u pružanju pomoći Prvoj banci vrlo brzo donijeti ili optuženičku klupu ili premijersku fotelju. Očito je da nijesmo promašili.

,,Pinokio, ako si hrabar, iskren i nesebičan, jednog dana postaćeš pravi

dječak”, savjetuje Mala vila u čuvenoj bajci Karla Kolodija. U suprotnom, kada laže, drvenom lutku raste nos. Problem je što novog premijera nije stvorio Đepeto, nego Milo Đukanović. I što tvorac očekuje da ovaj Pinokio ispunjava njegove kriterijume dobrog dječaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo