Povežite se sa nama

FOKUS

Pristali su, biće sve što hoće

Objavljeno prije

na

Crna Gora je dobila novog premijera. Policajci u crnim kombinezonima i sa maskama na glavi možda toga nijesu bili svjesni, ali malo šta je imalo tako snažan uticaj na uspostavljanje unutarpartijskog autoriteta dr Igora Lukšića kao način na koji su oni, u noći između prošlog četvrtka i petka, rasanili nekolicinu budvanskih čelnika i priveli ih pred tužioce u Podgorici.

Sljedeće večeri, na sjednici Predsjedništva DPS-a, u zaborav su pale partijske i državne zasluge i međusobna rivalstva. U odsustvu dvojice potpredsjednika partije – zamrznutog predsjednika države Filipa Vujanovića i sleđenog Svetozara Marovića – Milo Đukanović nije imao nikakvih problema da sve prisutne ubijedi kako je Lukšić pravi čovjek da se nađe na pravom mjestu – u njegovom kabinetu predsjednika vlade.

Jednoglasje dobija na snazi ima li se u vidu da su među 15-tak prisutnih članova predsjedništva bili i „vječiti” ministri Branimir Gvozdenović i Milutin Simović kojima je Lukšić prethodno stavio do znanja da su višak u novom kabinetu, kao i podgorički gradonačelnik Miomir Mugoša koji baš i nije skrivao netrpeljivost prema žutom – ministru finansija i potpredsjedniku prethodne Vlade (kao ni Lukšić prema njemu, uostalom). Te večeri nije im bilo do priče.

I poslanički klub vladajuće partije je bio vrijedan. Đorđiju Pinjatiću je za manje od 24 sata od zahtjeve tužioca, predloženo skidanje imuniteta. Prijedlog je brzometno usvojen i Pinjatić je već u pritvoru.

Administrativno odbor, inače, godinama nije u stanju da predloži skidanje imuniteta poslanicima koje pravosuđe sumnjiči za slična ili ista krivična djela koja se spočitavaju Pinjatiću. Samo se još jednom u proteklih dvadeset godina dogodilo da se neko tako brzo iz poslaničke klupe preselio u zatvor u Spužu. Riječ je o Aćimu Višnjiću, koji je robijao zbog Đukanovićeve tužbe za klevete.

TVRĐENJE MANDATARA: Bivši premijer, još od referenduma 2006. godine, priprema teren za promociju Igora Lukšića za nasljednika. Prilikom prvog Đukanovićevog povlačenja potpredsjednici DPS-a – Marović i Vujanović – nijesu dali saglasnost za priželjkivanu primopredaju dužnosti. Mandat je povjeren Željku Šturanoviću.

Krajem 2009. postalo je jasno da se Đukanović sprema na novo povlačenje. Ekonomske performanse slabile su iz dana u dan, socijalne tenzije rasle su istom brzinom, a nekadašnji recepti premijera Đukanovića za premošćavanje privrednih i finansijskih nedaća, pod zajedničkim nazivom „rasprodaja neznanom kupcu i veoma liberalni tranziti” davale su sve tanje rezultate. A pravile sve više problema (slučaj Šarić).

Dešavanja u regionu, posebno sve ono što se nakon povlačenja sa vlasti dogodilo nekadašnjem hrvatskom premijeru Ivu Sanaderu, uslovili su da Đukanović zadrži partijske dizgine kao centralno mjesto za donošenje odluka u crnogorskom političkom sistemu. Borba za prevlast trajala je mjesecima.

Svetozar Marović je, bez mnogo diskrecije, obećavao državni obračun sa tajkunima bliskim Đukanoviću nakon što on i Filip Vujanović, najkasnije 2013. godine, preuzmu partijsku i izvršnu vlast. Po svoj prilici, nešto slično radio je i predsjednik države. Svoje mjesto u tom aranžmanu tražio je, i mislio da ga je pronašao, dio vladajućeg političko-ekonomskog establišmenta iz redova ministara, gradonačelnika, poslanika, direktora javnih preduzeća.

Svi oni su teška srca pristali da podrže Igora Lukšića, očekujući mnogo za uzvrat.

Onda su ih maskirani policajci naoružani automatskim puškama vratili u stvarnost. Tamo gdje sudbina malih predatora zavisi isključivo od volje i milosti najveće među grabljivicama.

Đukanović je odlučio da potencijalne protivnike primiri njihovim oružjem: proklamovanom borbom protiv kriminala i korupcije.

Zašto bi on i novi premijer pravili kompromise i teške ustupke kad je „snaga države” i dalje u njihovim rukama. KAP, Željezara, Jugopetrol, Pivara, Prva i druge banke, ulice, aerodromi i bulevari, Timori, Amani, Avale, Zavale, nacionalizacije i privatizacije, javne nabavke, državno-javna partnerstva, of šor računi i bogata rodbina… Gotovo da nema lokalnog i državnog funkcionera čije ime nije vezano makar za jedan posao sa pridjevom kontroverzan. … Ko zna na čija vrata mogu zakucati polaznici u crnim uniformama?

Rezultat blitz kriga izvedenog uz asistenciju partijskih izvanjaca Ranke Čarapić i Veselina Veljovića čini se zapanjujući. Takvog unutarpartijskog jedinstva nije bilo od kada su 21. maja 2006. ozvaničeni referendumski rezultati. I teško da će sličnog jednoglasja unutar DPS-a ikada više biti.

Nedostaju, ipak, osmjesi. Poslanički klub DPS-a ličio je onomad u Skupštini na razred prvaka spremnih da bespogovorno ispune svaku zapovijed novog učitelja. Partijski portparol Rajko Kovačević kaže da ni Predsjedništvo nije bilo drugačije.

Paralelno mediji se utrkuju izvještavajući da li će i kada potpredsjednik DPS-a biti saslušan, kažu kao svjedok, u već četiri godine aktuelnoj aferi Zavala. Onda je Ranka Čarapić obećala da crnogorska političko-pravosudna farma neće imati nastavak. Bar ne u ovoj godini.

Je li to uplašenima znak da odahnu ili da još više podviju šiju?

NEŠTO SASVIM LIČNO: Krenimo u dalju priču uz jednu realnu, pretpostavku. Prošlonedjeljnim dešavanjima u Budvi nije komandovao Igor Lukšić.

On priznaje da je kao mandatar o njima bio obaviješten, ali iskustvo nam ukazuju na to da Igor ne zove tužilaštvo i policiju kada nekoga treba hapsiti. Ako je vjerovati insajderima, bivši ministar finansije bi se za telefon mašio tek da provjeri da li je bilo neophodno da se neke državne kompanije i njihovi čelnici stavljaju na stroge provjere. Kao što se, kažu, desilo u slučajevima Luka Bar i Montenegroerlajnz.

Pretpostavimo i da prošlonedjeljnu operaciju Budva nijesu zajedno koordinirali Đukanović i Marović. Ostaje nam verzija po kojoj je lično bivši premijer iz dubokog sna prenuo crnogorsko pravosuđe. A potom ga vratio u hibernaciju. Nijesu, uostalom, Đukanovića uzalud zvali Britva. Ima indicija i da je u režiji događaja prilična uloga Ranka Krivokapića, dok se Đukanović majstorski uklopio u čitav kontekst priče o lovu na krupne ribe.

Predsjednik DPS-a zna da partijska podrška koju je tojagom utjerao za račun novog premijera nije vječna. Previše je tu „starih vukova” koji su po partijskim kongresima i forumima skupljali veze, iskustva, privilegije dok je Lukšić još bio maloljetan. Ipak, iz njegove perspektive stvari su danas idealno postavljene: DPS će biti lojalan Lukšiću onoliko koliko Lukšić bude lojalan Đukanoviću.

I u toj igri bi se moglo pokazati da bi potpunom eliminacijom Svetozara Marovića iz političkog života najviše gubi – Igor Lukšić. U tom slučaju Đukanović ostaje njegova jedina veza ka partijskim centrima i moćnim kuloarima. On se nema na koga drugoga osloniti, ako poželi da pravi otklon.

Hrvatski analitičare tvrde: Jadranka Kosor je donijela odluku da pravosuđe ne žmuri na (ne)djela bivšeg premijera, ali je Vladimir Šeks, HDZ veteran i predsjednik Sabora bio taj koji je njene želje pretočio u stvarnost. Ko je mogao postati Lukšićev Šeks?

VLADA IZ SJENKE: Jasno je ko ne bi. Đukanović je Lukšića ogradio svojim najodanijim kadrovima. Milanu Roćenu, ministru inostranih poslova i evropskih integracija i Dušku Markoviću, ministru pravde i potpredsjedniku Vlade za politički sistem, prioritetan zadatak biće čuvanje lika, djela i budućih interesa bivšeg premijera.

Bivši ministri: Milutin Simović, Branimir Gvozdenović, Branko Vujović, Predrag Nenezić, Gordana Đurović i Miraš Radović nijesu oskudijevali iskustvom (duže su njih šestoro u vladi nego što novi premijer ima godina života) ali su, sa izuzetkom Đurovićeve i Radovića, njihovi ministarski dani obilježeni sa previše afera da bi se sa njima nosio neko ko to ne mora. Činjenica da je zadržao Slavoljuba Stijepovića na mjestu ministra obrazovanja pokazuje da je novi premijer spreman na trule kompromise između javnih i partijskih interesa.

Zanimljivo, Lukšić je odlučio da se u koštac sa ekonomskim i finansijskim problemima uhvati tako što je za ministre finansija i ekonomije doveo svoje dugogodišnje prijatelje i vršnjake Milorada Katnića i Vladimira Kavarića. Iako im oponenti prigovaraju bliskost sa profesorom Veselinom Vukotićem i njegovom interesnom mrežom, treba očekivati da ovaj trio – bude li mogao da bira – neće odabrati da nastavi crnogorsku neoliberalnu avanturu.

U novoj vladi bilo je mjesta za samo jednu ženu. Sanji Vlahović je pripalo mjesto ministrice za nauku. Tu se bez novca ne može uraditi ništa. A novca nema. Predrag Sekulić kao ministar turizma i održivog razvoja? Čitaćemo u Pobjedi. Treba vidjeti i šta će Tarzan Milošević raditi u pustinji koju mu ostavlja bivši ministar poljoprivrede.

No glavno je pitanje – čija je ovo vlada? Ona je stavljena u kontekst i sastavljena tako da Đukanović njome, lagodno i sigurno, može upravljati sa mjesta predsjednika partije. Iz Prve banke sa nestrpljenjem čekaju da počne.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo