Povežite se sa nama

FOKUS

Pristali su, biće sve što hoće

Objavljeno prije

na

Crna Gora je dobila novog premijera. Policajci u crnim kombinezonima i sa maskama na glavi možda toga nijesu bili svjesni, ali malo šta je imalo tako snažan uticaj na uspostavljanje unutarpartijskog autoriteta dr Igora Lukšića kao način na koji su oni, u noći između prošlog četvrtka i petka, rasanili nekolicinu budvanskih čelnika i priveli ih pred tužioce u Podgorici.

Sljedeće večeri, na sjednici Predsjedništva DPS-a, u zaborav su pale partijske i državne zasluge i međusobna rivalstva. U odsustvu dvojice potpredsjednika partije – zamrznutog predsjednika države Filipa Vujanovića i sleđenog Svetozara Marovića – Milo Đukanović nije imao nikakvih problema da sve prisutne ubijedi kako je Lukšić pravi čovjek da se nađe na pravom mjestu – u njegovom kabinetu predsjednika vlade.

Jednoglasje dobija na snazi ima li se u vidu da su među 15-tak prisutnih članova predsjedništva bili i „vječiti” ministri Branimir Gvozdenović i Milutin Simović kojima je Lukšić prethodno stavio do znanja da su višak u novom kabinetu, kao i podgorički gradonačelnik Miomir Mugoša koji baš i nije skrivao netrpeljivost prema žutom – ministru finansija i potpredsjedniku prethodne Vlade (kao ni Lukšić prema njemu, uostalom). Te večeri nije im bilo do priče.

I poslanički klub vladajuće partije je bio vrijedan. Đorđiju Pinjatiću je za manje od 24 sata od zahtjeve tužioca, predloženo skidanje imuniteta. Prijedlog je brzometno usvojen i Pinjatić je već u pritvoru.

Administrativno odbor, inače, godinama nije u stanju da predloži skidanje imuniteta poslanicima koje pravosuđe sumnjiči za slična ili ista krivična djela koja se spočitavaju Pinjatiću. Samo se još jednom u proteklih dvadeset godina dogodilo da se neko tako brzo iz poslaničke klupe preselio u zatvor u Spužu. Riječ je o Aćimu Višnjiću, koji je robijao zbog Đukanovićeve tužbe za klevete.

TVRĐENJE MANDATARA: Bivši premijer, još od referenduma 2006. godine, priprema teren za promociju Igora Lukšića za nasljednika. Prilikom prvog Đukanovićevog povlačenja potpredsjednici DPS-a – Marović i Vujanović – nijesu dali saglasnost za priželjkivanu primopredaju dužnosti. Mandat je povjeren Željku Šturanoviću.

Krajem 2009. postalo je jasno da se Đukanović sprema na novo povlačenje. Ekonomske performanse slabile su iz dana u dan, socijalne tenzije rasle su istom brzinom, a nekadašnji recepti premijera Đukanovića za premošćavanje privrednih i finansijskih nedaća, pod zajedničkim nazivom „rasprodaja neznanom kupcu i veoma liberalni tranziti” davale su sve tanje rezultate. A pravile sve više problema (slučaj Šarić).

Dešavanja u regionu, posebno sve ono što se nakon povlačenja sa vlasti dogodilo nekadašnjem hrvatskom premijeru Ivu Sanaderu, uslovili su da Đukanović zadrži partijske dizgine kao centralno mjesto za donošenje odluka u crnogorskom političkom sistemu. Borba za prevlast trajala je mjesecima.

Svetozar Marović je, bez mnogo diskrecije, obećavao državni obračun sa tajkunima bliskim Đukanoviću nakon što on i Filip Vujanović, najkasnije 2013. godine, preuzmu partijsku i izvršnu vlast. Po svoj prilici, nešto slično radio je i predsjednik države. Svoje mjesto u tom aranžmanu tražio je, i mislio da ga je pronašao, dio vladajućeg političko-ekonomskog establišmenta iz redova ministara, gradonačelnika, poslanika, direktora javnih preduzeća.

Svi oni su teška srca pristali da podrže Igora Lukšića, očekujući mnogo za uzvrat.

Onda su ih maskirani policajci naoružani automatskim puškama vratili u stvarnost. Tamo gdje sudbina malih predatora zavisi isključivo od volje i milosti najveće među grabljivicama.

Đukanović je odlučio da potencijalne protivnike primiri njihovim oružjem: proklamovanom borbom protiv kriminala i korupcije.

Zašto bi on i novi premijer pravili kompromise i teške ustupke kad je „snaga države” i dalje u njihovim rukama. KAP, Željezara, Jugopetrol, Pivara, Prva i druge banke, ulice, aerodromi i bulevari, Timori, Amani, Avale, Zavale, nacionalizacije i privatizacije, javne nabavke, državno-javna partnerstva, of šor računi i bogata rodbina… Gotovo da nema lokalnog i državnog funkcionera čije ime nije vezano makar za jedan posao sa pridjevom kontroverzan. … Ko zna na čija vrata mogu zakucati polaznici u crnim uniformama?

Rezultat blitz kriga izvedenog uz asistenciju partijskih izvanjaca Ranke Čarapić i Veselina Veljovića čini se zapanjujući. Takvog unutarpartijskog jedinstva nije bilo od kada su 21. maja 2006. ozvaničeni referendumski rezultati. I teško da će sličnog jednoglasja unutar DPS-a ikada više biti.

Nedostaju, ipak, osmjesi. Poslanički klub DPS-a ličio je onomad u Skupštini na razred prvaka spremnih da bespogovorno ispune svaku zapovijed novog učitelja. Partijski portparol Rajko Kovačević kaže da ni Predsjedništvo nije bilo drugačije.

Paralelno mediji se utrkuju izvještavajući da li će i kada potpredsjednik DPS-a biti saslušan, kažu kao svjedok, u već četiri godine aktuelnoj aferi Zavala. Onda je Ranka Čarapić obećala da crnogorska političko-pravosudna farma neće imati nastavak. Bar ne u ovoj godini.

Je li to uplašenima znak da odahnu ili da još više podviju šiju?

NEŠTO SASVIM LIČNO: Krenimo u dalju priču uz jednu realnu, pretpostavku. Prošlonedjeljnim dešavanjima u Budvi nije komandovao Igor Lukšić.

On priznaje da je kao mandatar o njima bio obaviješten, ali iskustvo nam ukazuju na to da Igor ne zove tužilaštvo i policiju kada nekoga treba hapsiti. Ako je vjerovati insajderima, bivši ministar finansije bi se za telefon mašio tek da provjeri da li je bilo neophodno da se neke državne kompanije i njihovi čelnici stavljaju na stroge provjere. Kao što se, kažu, desilo u slučajevima Luka Bar i Montenegroerlajnz.

Pretpostavimo i da prošlonedjeljnu operaciju Budva nijesu zajedno koordinirali Đukanović i Marović. Ostaje nam verzija po kojoj je lično bivši premijer iz dubokog sna prenuo crnogorsko pravosuđe. A potom ga vratio u hibernaciju. Nijesu, uostalom, Đukanovića uzalud zvali Britva. Ima indicija i da je u režiji događaja prilična uloga Ranka Krivokapića, dok se Đukanović majstorski uklopio u čitav kontekst priče o lovu na krupne ribe.

Predsjednik DPS-a zna da partijska podrška koju je tojagom utjerao za račun novog premijera nije vječna. Previše je tu „starih vukova” koji su po partijskim kongresima i forumima skupljali veze, iskustva, privilegije dok je Lukšić još bio maloljetan. Ipak, iz njegove perspektive stvari su danas idealno postavljene: DPS će biti lojalan Lukšiću onoliko koliko Lukšić bude lojalan Đukanoviću.

I u toj igri bi se moglo pokazati da bi potpunom eliminacijom Svetozara Marovića iz političkog života najviše gubi – Igor Lukšić. U tom slučaju Đukanović ostaje njegova jedina veza ka partijskim centrima i moćnim kuloarima. On se nema na koga drugoga osloniti, ako poželi da pravi otklon.

Hrvatski analitičare tvrde: Jadranka Kosor je donijela odluku da pravosuđe ne žmuri na (ne)djela bivšeg premijera, ali je Vladimir Šeks, HDZ veteran i predsjednik Sabora bio taj koji je njene želje pretočio u stvarnost. Ko je mogao postati Lukšićev Šeks?

VLADA IZ SJENKE: Jasno je ko ne bi. Đukanović je Lukšića ogradio svojim najodanijim kadrovima. Milanu Roćenu, ministru inostranih poslova i evropskih integracija i Dušku Markoviću, ministru pravde i potpredsjedniku Vlade za politički sistem, prioritetan zadatak biće čuvanje lika, djela i budućih interesa bivšeg premijera.

Bivši ministri: Milutin Simović, Branimir Gvozdenović, Branko Vujović, Predrag Nenezić, Gordana Đurović i Miraš Radović nijesu oskudijevali iskustvom (duže su njih šestoro u vladi nego što novi premijer ima godina života) ali su, sa izuzetkom Đurovićeve i Radovića, njihovi ministarski dani obilježeni sa previše afera da bi se sa njima nosio neko ko to ne mora. Činjenica da je zadržao Slavoljuba Stijepovića na mjestu ministra obrazovanja pokazuje da je novi premijer spreman na trule kompromise između javnih i partijskih interesa.

Zanimljivo, Lukšić je odlučio da se u koštac sa ekonomskim i finansijskim problemima uhvati tako što je za ministre finansija i ekonomije doveo svoje dugogodišnje prijatelje i vršnjake Milorada Katnića i Vladimira Kavarića. Iako im oponenti prigovaraju bliskost sa profesorom Veselinom Vukotićem i njegovom interesnom mrežom, treba očekivati da ovaj trio – bude li mogao da bira – neće odabrati da nastavi crnogorsku neoliberalnu avanturu.

U novoj vladi bilo je mjesta za samo jednu ženu. Sanji Vlahović je pripalo mjesto ministrice za nauku. Tu se bez novca ne može uraditi ništa. A novca nema. Predrag Sekulić kao ministar turizma i održivog razvoja? Čitaćemo u Pobjedi. Treba vidjeti i šta će Tarzan Milošević raditi u pustinji koju mu ostavlja bivši ministar poljoprivrede.

No glavno je pitanje – čija je ovo vlada? Ona je stavljena u kontekst i sastavljena tako da Đukanović njome, lagodno i sigurno, može upravljati sa mjesta predsjednika partije. Iz Prve banke sa nestrpljenjem čekaju da počne.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo