Povežite se sa nama

MONITORING

Kum nije sam

Objavljeno prije

na

Ovog ljeta Milo Đukanović je pretrpio niz udara. Više međunarodnih instituta i organizacija od Vašingtona, preko Ljubljane i Sarajeva, analiziralo je korumpirani crnogorski poredak čiji su temelji udareni devedesetih, tokom godina šverca i sankcija. Istup Ratka Kneževića, iako najslikovitiji, mogao bi biti samo dio niza kojim se plete mreža oko Đukanovića. Prema jednoj verziji Ratko Knežević je povezan sa moćnim međunarodnim krugovima, kod kojih je Đukanović potpuno izgubio podršku i sve što je objavljeno posljednjih mjeseci dio je šireg plana slabljenja crnogorskog premijera udarima sa strane, pošto to ne polazi za rukom slaboj opoziciji. UBISTVO PUKANIĆA CRVENA LAMPICA: Nekada blizak saradnik crnogorske vlasti i kum premijera Mila Đukanovića Knežević ističe kako njega zanima način na koji se „prljavim” novcem, i te kako začinjenim krvlju, želi uticati na društvene i političke procese u našem regionu. Kako taj novac upravlja ili želi da upravlja vladama, državama i ultimativno sudbinom cijelih naroda.

Pri tom je, po njemu, ubistvo Pukanića izgleda bila „crvena lampica” za vlasti Srbije i Hrvatske da okrenu stranu i počnu saradnju koja bi mogla da uzdrma duvanski kartel, na čijem su čelu, kako Knežević tvrdi, Milo Đukanović i Stanko Subotić Cane.

Prema Kneževiću, „neko je u kartelu, iz bahatosti i arogancije, napravio ogromnu grešku misleći da će Zagreb postati isto što i Miloševićev ‘olovni’ Beograd i Đukanovićeva Podgorica devedesetih. Mala ‘pločica’ sa pežoovog skutera i institut zaštićenog svjedoka jako su zabrinuli kartel.” Kartel je, tvrdi Knežević, zatečen i uplašen saradnjom hrvatske i srpske policije na otkrivanju počinilaca i naredbodavaca ubistva Ive Pukanića i Nike Franjića. „Na sve se moguće načine pokušava, čak i diplomatskim kanalima, uticati na dalju istragu. No, stvari su daleko odmakle”.

LANAC ZLOČINA: Indirektno, Knežević je Stanka Subotića Caneta, osim s likvidacijom Pukanića, doveo u vezu sa još osam ubistava počinjenih od 1997. u Srbiji, Crnoj Gori i Grčkoj. Tako je on naveo ubistva Vanje Bokana, Radovana Stojičića Badže, Jusufa Bulića, Gorana Žugića, Darka Raspopovića, Milana Rajkovića, Blagote Sekulića i Duška Jovanovića.

Iako direktno, kao naručioce i izvršioce ovih zločina Knežević ne navodi nijedno ime, on je, prema procjenama Blica, u intervjuu Vijestima ,,vješto otkrio sponu između ubijenih i Subotića, direktno ukazujući na mogući motiv likvidacija.”

Knežević prije svega tvrdi da duvanski kartel ima „vojno krilo i grupu obučenih desperadosa spremnih da ubiju i za malo novca”.

Knežević tvrdi da je Pukanić, vlasnik i urednik Nacionala, ubijen nakon gomile (dokumentovanih policijskim organima) prijetnji koje su stizale iz Crne Gore. Niko iz hrvatske policije još nije demantovao ove navode.

Pukanić je u ljeto 2002, u svjedočenju pred italijanskim specijalnim tužiocem za mafiju Đuzepe Šelzijem u Bariju ispričao i da mu je poslije članaka u Nacionalu hrvatski ministar unutarnjih poslova Šime Lučin kazao: ,,Situacija je vrlo ozbiljna.”

Pukanić je iznio da mu je tada predočen papir slovenačke službe bezbjednosti sa transkriptima prisluškivanja telefona članova kriminalne grupe Crnogoraca iz Ljubljane, „tj. netko iz te grupe razgovarao s nekim iz crnogorskih službi, uglavnom narudžba, naredba da me ubiju stigla je iz Crne Gore i morala se izvršiti do 1. veljače.” Ni ovo niko nije demantovao.

U martu 2002. Puknića je pozvao savjetnik za nacionalnu bezbjednost predsjednika Hrvatske, koji ga je „ponovo informirao da je oko mene prevelika konfuzija i da su dobili informacije od njemačkih kolega… da su tajne službe države Crne Gore naručile moje ubojstvo od osoba iz Njemačke.”

BEZ TEKSTA: U kabinetu premijera Đukanovića nijesu se podrobno bavili Kneževićevim tvrdnjama. Samo su kazali kako ne „žele da komentarišu gluposti.” Advokat Stanka Subotića Vladimir Beljanski je poručio: ,,Sve je laž.” I najavio tužbu.

U srpskim medijima Knežević je otišao korak dalje. „Koliko mi je poznato, ima ozbiljnih indicija da je predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić predao Borisu Tadiću u Sofiji materijale u vezi sa ugroženošću predsjednika Srbije do kojih se došlo u istrazi ubistva Ive Pukanića i Nike Franjića,” izjavio je Knežević za beogradski Blic.

Blic je objavio kako je Tadić na meti duvanske mafije i sigurnost mu je ugrožena otkako su uhapšene osobe osumnjičene za ubistvo Pukanića, vlasnika Nacionala, i njegovog saradnika Franjića eksplozivom 23. oktobra 2008. godine u Zagrebu.

Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić potvrdio je da je tokom nedavnog boravka u Sofiji upoznao srpskog kolegu Tadića s djelovanjem kriminalne grupe koja je bila pod istragom u Hrvatskoj. „Nijesam odnio nikakve dokumente. Od Tadića sam zatražio puno bolju saradnju sudova, policije i tužilaštava kad već kriminalci Hrvatske i Srbije tako dobro sarađuju”, rekao je Mesić u Vukovaru.

U kabinetu predsjednika Srbije za sada nijesu željeli da potvrde, ali ni da demantuju informaciju objavljenu u Blicu.

POVEĆAN STEPEN BEZBJEDNOSTI: Dragan Šutanovac, ministar odbrane, čije se tajne službe staraju o bezbjednosti predsjednika Tadića, izjavio je kako je već neko vrijeme stepen bezbjednosti najviših državnih funkcionera na visokom nivou.

Knežević je za Blic rekao kako je siguran da sada „u vili Stanka Subotića na Svetom Stefanu ili u kafiću Grand u Podgorici zasjeda krizni štab”. „Oni razmatraju kako da zaustave mogući razgovor Slobodana Đurovića Kardinala sa hrvatskim ili Sretena Jocića sa srpskim tužiocima,” rekao je on.

Proteklih mjeseci je bilo izvještaja u hrvatskim i srpskim medijima da su isljednici u Zagrebu uspjeli da dobiju izjave svjedoka saradnika o ulozi Jocića i Đurovića u likvidaciju Pukanića i Franjića. Čak se pominjalo da bi Jocić i Đurović mogli da budu imenovani za zaštićene svjedoke, ako otkriju ko su nalogodavci zločina.

Kako iznosi Nacional, hapšenju Sretena Jocića prethodio je sastanak predsjednika Mesića i Tadića na marginama energetskog samita u Sofiji koji je trajao više od jednog sata. Poslije razgovora kako saznaje Blic, uslijedili su tajni sastanci najviših policijskih funkcionera Srbije i Hrvatske, na kojima su razmijenjeni podaci o kriminalnoj organizaciji na čijem je čelu glavnoosumnjičeni za ubistvo Pukanića – Sreten Jocić, zvani Joca Amsterdam.

Sastanci su održani za vikend, 25. i 26. aprila. Poslije tih sastanaka najviše rukovodstvo Srbije donijelo je odluku o hapšenju Jocića, koje je izvedeno dan kasnije, kada su u vilu Mirjane Marković na Dedinju, u kojoj je sa porodicom Jocić živio posljednjih godinu dana, upali specijalci Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, kazao je izvor Blica.

KO JE NARUČILAC: Jocić je osumnjičen da je za likvidaciju Pukanića i Franića Željku Milovanoviću i njegovim saučesnicima u likvidaciji Bojanu Guduriću, Milenku Kuzmanoviću, braći Roberu i Luki Mataniću i Amiru Mafalaniju, platio 1,5 miliona eura.

Krivičnom prijavom Jocić se sumnjiči i da je kuma Slobodana Đurovića, zvanog Kardinal, pet dana poslije likvidacije poslao u Zagreb kako bi iz Hrvatske izvukao braću Roberta i Luku Matanića. Po dolasku u Hrvatsku, 28. oktobra, Đurović je uhapšen.

Od osoba za koje se sumnja da su učestvovale u pripremi i izvođenju atentata na slobodi je, koliko je poznato još samo Gudurić. Ostaje, pitanje ko je naučio ubistvo Pukanića, jer se za sada ne vidi Jocićev neposredan interes za taj zločin.

„Subotiću i Đukanoviću je od životne važnosti da se uspostavi ‘njihova’ vlada u Beogradu, jer su uplašeni presude ili hapšenja Subotića u Beogradu i njegovog eventualnog stavljanja na poligraf,” smatra Knežević.

Knežević smatra da Subotić i Đukanović čak rade na tome da vlast u Srbiji preuzme vođa Srpske narodne stranke (SNS) Tomislav Nikolić. To bi bilo ostvareno uz pomoć Canetove finansijske podrške i lobiranjem jake evropske države, Francuske.

Po Kneževiću, Arno Danžan, dugogodišnji špijun francuske obavještajne službe DGSE, a sada poslanik Evropskog parlamenta u Strazburu, „prodao” je svom partijskom šefu i predsjedniku Francuske Nikoli Sarkoziju, priču o pacifizaciji ultradesne Srpske radikalne stranke.

Knežević tumači da Danžan želi da jednim udarcem zadovoljiti dvije stvari. Prva je legitimna aspiracija Francuske da ima veći uticaj na Balkanu. Druga je životno važna potreba njegovog klijenta Subotića da sudski postupak protiv njega u Beogradu koji bi mogao biti fatalan – obustavi.

SASTANAK U RICU: Radi toga je, po Kneževiću, u pariskom hotelu Ric, krajem oktobra 2007. organizovan sastanak na kome su bili i Đukanović i Subotić. Tada je razrađena strategija kako omogućiti Nikoliću da preuzme SRS, kako da je „umije i preobratiti.” „Ne zaboravite da odmah kreće javni nastup Nikolića u kojem jedan ultradesničar šalje maslinovu grančicu mira manjinama, Evropi, susjedima”…kaže Knežević.

Nikolić je potvrdio da se sreo sa Đukanovićem u hotelu Ric u Parizu, ali da je taj susret bio slučajan i da su samo kurtoazno popričali par minuta.

Za crnogorsku vlast, dakle, više nije pitanje šta Knežević govori, već otkud mu sve informacije i zašto ih baš sada plasira. Poznato je da Knežević ima jake veze na Zapadu, da je davnih devedesetih imao presudnu ulogu na povezivanje Đukanovića sa ključnim američkim ličnostima, koje su uticale na odvajanje crnogorskog vrha od Srbije i Miloševića. Knežević je dobro etabliran i u Velikoj Britaniji, u kojoj sa porodicom živi posljednjih godina. Povezan je i sa najmoćnijim ljudima u Hrvatskoj, sa nekima kao što je predsjednik Stjepan Mesić upoznao ga je blizak prijatelj Ivo Pukanić.

Đukanović ima razloga da pita: ko plete mrežu. Njegov nekadašnji kum nije sam.

Francuska veza

Arno Danžan, koji je dio špijunskog mandata odradio i u Hrvatskoj, prema navodima Nacionala, u Zagrebu je bio nekoliko nedjelja prije Subotićevog hapšenja u Moskvi u aprilu 2008. po interpolovoj potjernici iz Srbije. Između njih dvojice je bilo telefonskih kontakata, a u februaru 2007. viđeni su u pariskom hotelu Ric. Danžan je 1994. godine postao šef francuske obavještajne službe DGSE u Sarajevu. U narednih šest godina služio je kao špijun na području Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kosova i Crne Gore. Poslije 2000. postao je savjetnik za Istočnu i Jugoistočnu Evropu, da bi se 2002. pridružio francuskom Ministarstvu spoljnih poslova. Zatim je godinu dana bio na Kosovu kao savjetnik Visokog predstavnika EU za zajedničku spoljnu politiku i bezbjednost Havijera Solane. Početkom 2005. Danžan se pridružio kabinetu francuskog ministra spoljnih poslova kao savjetnik za Jugoistočnu Evropu. Danžan je izabran na izborima za Evropski parlament 7. juna za evroposlanika partije Unija za narodni pokret Nikole Sarkozija, predsjednika Francuske.


Nezgodan svjedok

Ratko Knežević, nekadašnji novinar nekoliko beogradskih, slovenačkih i hrvatskih medija se poslije reporterske karijere upustio u evropski biznis. Bio je blizak prijatelj Mila Đukanovića, i vodio je devedesetih trgovinsku misiju Crne Gore u Vašingtonu. Poslije njegovog razlaza sa Đukanovićem, u Nacionalu je objavljena serija tekstova o švercu cigareta. Mnogi prozvani u tom serijalu vjerovali su da iza optužbi stoji Knežević, prijatelj Ive Pukanića, a da je u sve umiješao prste i američki ambasador u Beogradu Vilijam Montgomeri, sa kojim su se i Knežević i Pukanić dobro poznavali. Blagota Baja Sekulić, prijatelj Stanka Subotića čak je u svom posljednjem intervju datom Monitoru, tvrdio da je Knežević, preko njega od Caneta tražio milion i šesto hiljada maraka da stopira tekstove u Nacionalu. Knežević je te tvrdnje demantovao. Poslije Kneževićevih navoda, koje je ovih dana objavio Blic, bivši koministar policije Božo Prelević, ocijenio je da bi državni tužilac u Srbiji morao da reaguje i sasluša Kneževića. ,,On je apostrofirao i nekoliko političara, Čedu Jovanovića (predsjednika Liberalno demokatske partije) Bebu Popovića (svojvremenog savjetnika za medije premijera Zorana Đinđića) i Tomislava Nikolića (vođu glavne opozicione Srpske narodne stanke, SNS) . Iz te priče treba u zakonito sprovedenom postupku vidjeti šta je tačno, šta je politikanstvo i za čiji račun je to politikanstvo”, ocijenio je Prelević. Prelević koji je sada advokat u Beogradu, upitao je i da li Knežević „ima neki poseban interes da sebe predloži za insajdera, ili ima poseban interes da neku političku opciju u javnom mnjenju poveže sa kriminalom”.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo