Povežite se sa nama

MONITORING

Ljubav za vječnost

Objavljeno prije

na

Ima takvih ljubavi: voljene osobe jedna drugoj znaju svašta da urade, život međusobno zagorčavaju, ali kad dođe stani-pani, uvijek su tu jedna za drugu. Takav je slučaj, pokazuje vrijeme, odnos između svjetovnog i duhovnog poglavara Crne Gore, premijera Mila Đukanovića i mitropolita Amfilohija Radovića. Veliki se događaji očekuju. U Podgorici će 7. oktobra biti osveštan Saborni hram Vaskrsenja Hristovog.

 

,,U prisustvu više patrijarha na čelu sa vaseljenskim Vartolomejom i moskovskim Kirilom, predstavnicima pravoslavne crkve, kardinala iz Rimske crkve i visokim zvanicama iz evropskih država, osveštaćemo naš hram. Ne možemo dozvoliti da prosimo, već moramo i da dajemo Evropi ono što je najznačajnije – svjedočanstvo hrišćanskog identiteta i doprinos evropskoj i svjetskoj kulturi i civilizaciji”, objasnio je ljetos mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.

Naglasio je da će država ,,što je i potpuno prirodno” doprinijeti da osvećenje sabornog hrama dobije prave dimenzije, koje pristoje Crnoj Gori.

U cilju operacionalizacije čitave stvari, kažu Monitorovi pouzdani izvori, Amfilohije i Đukanović su se nedavno sreli u zgradi vlade. Premijer je mitropolita dočekao na parkingu, srdačnosti, liše ljubljenja ruke, nije falilo. Kad se stvar na tom nivou dogovori, ostalo je tehnika: Filip Vujanović, sva je prilika, biće instaliran i na mjesto predsjednika organizacionog odbora, državna televizija uredno će izvještavati, najvjerovatnije i direktno prenositi svečanost.

Sa mitropolitove strane razlozi za obnovu ljubavi su jasni. Proslava treba da izgleda što bolje, da se što dalje čuje, a falilo je i nešto para.

Premijerovi razlozi slojevitiji su. Vlada mu je sve nepopularnija, krasne priče o razvitku u sve su većem raskoraku sa situacijom u novčanicima njegovih podanika. Izbora će biti – ako ne drugih, lokalnih na proljeće, izvjesno. U glavnom gradu njegova partija izgubila je na prethodnim lokalnim i na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima. Kandidat vladajuće stranke na predsjedničkim izborima Filip Vujanović dobio je preko pet hiljada glasova manje od opozicionog kandidata Miodraga Lekića. U takvoj situaciji, ne bi loše došlo, malo pravoslavlja i malo srpstva.

Uostalom, premijerove zasluge za nicanje Hrama, nesporne su.

,,Služi na čast Vladi da su negdje do 1997.godine, zahvaljujući ugovoru između Vlade i Direkcije za javne radove i ondašnjem i sadašnjem premijeru Milu Đukanoviću, grubi radovi Hrama urađeni”, fino je objasnio mitropolit Amfilohije. Njegovi saradnici precizirali su da je Vlada uložila ondašnjih blizu dva miliona maraka. Zemljište na kom je hram glavni grad je poklonio, komunalije, koliko se zna, nikad nijesu plaćene.

Hram se gradi evo dvadeset godina. Kamen temeljac osveštao je 9. avgusta 1993. patrijarh carigradski i vaseljenski Vartolomej. Bio je to državni događaj. Pobjeda, tada jedini dnevni list, objašnjavala je da će kapija hrama imati dva zvonika – jedan posvećen Stefanu Nemanji, drugi svetom Jovanu Vladimiru. Savršeno se uklapalo u tadašnju državnu politiku crnogorskog imena i srpskog prezimena ovdašnjeg naroda.

Predsjednik vlade Milo Đukanović našao se mitropolitu Amfilohiju i u vrijeme pokušaja obnavljanja Crnogorske pravoslavne crkve. Arhimandrit Antonije Abramović na Lučindan 31. oktobra 1993. na zboru je na Cetinju proglašen za duhovnog poglavara Crnogoraca pravoslavne vjeroispovijesti.

,,Naši preci su imali svoju Crkvu. Mi imamo našu crkvu koja je od Svetog Save na ovom prostoru. Zato, poštujući druge vjere, ne vidim razloga, opravdanja ni potrebe za novom crkvom”, poručivao je tada sveprisutni Svetozar Marović.

Vlada, na čelu sa Milom Đukanovićem, preko Ministarstva unutrašnjih poslova, bila je mnogo konkretnija. Saopštili su da je Služba državne bezbjednosti ,,u posjedu saznanja” i dokumenata o ,,nastranim aktivnostima” Antonija Abramovića, te da je isti izbjegao krivičnu odgovornost zbog ,,specifičnih odnosa sa raznim obavještajnim službama”. Smatrali su obavezom da o tome obavijeste javnost, ,,a posebno one koji budu željeli da gospodinu Abramoviću poljube ruku”. Dokumenti, naravno, nikad nijesu objavljeni.

Vrijeme da mitropolit uzvrati stiglo je u vrijeme raskola u DPS-u. Tiho je stao na Đukanovićevu, zapravo je bilo važno da ne stane na stranu Momira Bulatovića. U aprilu 1997. predsjednik crnogorske Vlade Milo Đukanović obišao je u društvu mitropolita gradilište Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici. Obilasku je prethodio premijerov razgovor sa mitropolitom koji je, kako smo nezvanično saznali, trajao ,,oko sat vremena”, pisala je tada Naša borba. Bilo je to drugo pojavljivanje u javnosti premijera Đukanovića nakon dramatične sujednice Glavnog odbora DPS-a, na kojoj je premijerova struja ostala u manjini. Susret je protumačen kao javna podrška mitropolita Đukanoviću. To se ne zaboravlja.

Reagujući u časopisu Pravoslavlje na stavove Dobrice Ćosića koji je u knjizi U tuđem veku napisao da je ,,mitropolit Amfilohije ideološkim antagonizmom podstakao raskol crnogorski, pa je javnom podrškom Milu Đukanoviću podržao separatizam i secesiju Crne Gore”, episkop Atanasije Jevtić bilježi: ,,Ovde neću braniti Amfilohija, samo navodim podatak: u vreme pred izbore Milo Đukanović je lično – svakako lukavo – došao u Cetinjski manastir i Amfilohije ga primio, dok je Momir Bulatović tražio da mu mitropolit Amfilohije dođe u vilu na Gorici, na što mu je mitropolit odgovorio da, ako već neće da dođe u Cetinjski manastir, neka dođe u Manastir Dajbabe da se tamo susretnu, što Bulatović nije prihvatio”. Mora čovjek znati kad treba da se pokloni.

Na protestima zbog priznanja Kosova 2009. mitropolit Amfilohije je, kako je tvrdila Uprava policija izgovarajući rečenicu – Sve je u božjim, a sad u vašim rukama – izazvao nerede. Lider PZP-a Nebojša Medojević optužio je mitropolita da je svojim govorom nanio štetu opozicionom protestu.

,,Poštujući njegovu brigu za nacionalne interese i uz svo uvažavanje njegove crkvene funkcije, mislim da je nastup Amfilohija bio autogol opoziciji. Da bi Crna Gora zaista ušla u fazu demokratije i promjena neophodno je da sa javne scene odu dva glavna lika – protagonista Đukanović i mitropolit Amfilohije”, kazao je Medojević.

U vrijeme dok je bio dokon, kad nije bio premijer nego predsjednik DPS-a, Milo Đukanović se pomalo zanimao crnogorskim identitetom. Otvarajući VI kongres DPS-a rekao je da će DPS podsticati objedinjavanje pravoslavnih vjernika u jednu crkvu. Objasnio je da Mitropolija crnogorsko-primorska nije usaglašena sa državnim interesima Crne Gore, jer je dio Srpske pravoslavne crkve , čija je centrala u državi Srbiji koja ne gleda blagonaklono na crnogorsku nezavisnost.

,,Ako želimo pravoslavnu crkvu u harmoničnim odnosima s državom i crnogorskim državnim organima, logičan je cilj samostalnost crkve”, kazao je Đukanović.

Ipak, nije zaboravio da napomene da je Mitropolija crnogorsko-primorska u važnim političkim trenucima bila konstruktivna po političku stabilnost Crne Gore u interesu njenog pravilnog demokratskog usmjerenja koji su je doveli do stabilnosti i nezavisnosti. Posebno je pomenuo 1997. i 2006. godinu.

U vrijeme referenduma Mitropolija je reagovala na programske ciljeve DPS-a. Kazali su da je ,,potpuno deplasirano i politički štetno”, da jedna politička partija u svoj program upisuje otvorene stavove o kanonskom ustrojstvu Crkve. ,,Mitropolija Crnogorsko-primorska ima puno moralno pravo da upozori na tu anomaliju, jer je upravo ona, zajedno sa drugim pravoslavnim eparhijama na tlu Crne Gore, bez ikakvih komentara ispratila referendumski proces 2006. godine, poštujući slobodnu volju crnogorskih građana i njihovo mišljenje o državno-pravnom statusu Crne Gore.” Političari su, naglasila je mitropolija, dužni da poštuju i afirmišu slobodu vjerujućih ljudi i sveštenstva da odlučuju o kanonskom i organizacionom ustrojstvu crkve. Ukratko – caru carevo, bogu božje.

Đukanović je kasnije objasnio da je stvar oko objedinjavanja pravoslavaca bila samo smjernica za djelovanje članova njegove partije koji su vjernici, nikako miješanje u crkvene poslove. Nikad nije objašnjeno kako bi se objedninjavanje pravoslavlja imalo izvesti. Recimo: uz pomoć Crnogorske pravoslavne crkve, ili uspostavljanjem ,,nezavisne” mitropolije, sa Amfilohijem na čelu. Isto tako se precizno ne zna kakav su uticaj nježni odnosi između Đukanovića i Srpske napredne stranke na čelu sa Tomislavom Nikolićem doprinijeli otopljavanju odnosa između mitropolita i premijera.

Kao bonus u kompjuterskim igricama, ovdašnja javnost redovno dobija razna zamešateljstva u odnosima države i crkve. Jednom država traži da se crkva registruje po zakonu, pa mitropolit, dao ga Bog rječitog, uzvrati: red bi bilo da se nova država, koju mi priznajemo, registruje kod crkve Božje, kod Svetog Petra Cetinjskog i Svetog Vasilija Ostroškog. Kad joj padne na pamet, ili kad treba odvratiti pažnju od nečeg važnog, država probudi inspekcije koje kažu da treba maknuti crkvu sa Rumije ili potegne pitanje vlasništva nad kakvom parcelom. Mitropolit prokune kad koga treba. I gradi.

Kad ljubav i sve drugo prođe, ostaće ono što je gradio Amfilohije, na svakom kraju Crne Gore. Premijer je daleko iza mitropolita, nekako ga je više zapalo rasturanje, razaranje i rasprodavanje. Kako će ih istorija zabilježiti zavisiće, kao i uvijek, od toga ko je bude pisao. Kako trenutno stvari stoje ratni huškači nijesu bili ni jedan ni drugi.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARSKI POSLOVI MILUTINA SIMOVIĆA I  BIZNISMENA TOMISLAVA ČELEBIĆA: Ja tebi tender – ti meni stan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sumnjiva veza milionskog tendera i kupovine trosobnog stana

 

Odlazeći predsjednik Opštine Nikšić i doskorašnji ministar poljoprivrede i ujedno potpredsjednik Vlade za finansijski sistem Milutin Simović kupio je u septembru 2019. godine imovinu vrijednu 242.000 eura. Međutim, prijavljeni prihodi visokog državnog funkcionera i njegove porodice tada nijesu bili dovoljni da opravdaju toliki trošak. Šta više, nema dokaza da je Simović uopšte isplatio taj novac. Na to ukazuju podaci koje je prikupila Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA i Monitor.

Prema podacima Uprave za nekretnine, Simović je 30. septembra 2019. godine kupio trosoban stan (150m2) i parking prostor (32m2) od kompanije Čelebić, koja je u vlasništvu biznismena Tomislava Čelebića, poslovnog partnera i prijatelja predsjednika države Mila Đukanovića.

Istovremeno, dok se pripremala kupovina stana, tekao je i milionski vrijedan tender Ministarstva poljoprivrede koji je Simović dodijelio upravo Čelebićevoj drugoj kompaniji – Čelebić agrar, koja je postala 30-godišnji zakupac preko 156 hektara državne zemlje po cijeni od svega 1,01 cent/ m2 godišnje.

Zemljište se nalazi nedaleko od obale sa pogledom na more i atraktivnu uvalu Bigovo gdje je planirana izgradnja luksuznog turističkog naselja Bigova Bay sa dva hotela, 357 apartmana i 230 vila ukupne investicije od oko 300 miliona eura.

I iza projekta Bigova Bay se nalazi, preko mreže ofšor firmi sa Kipra i Ujedinjenih Arapskih Emirata, još jedan prijatelj predsjednika Đukanovića – bivši palestinski ministar i poslanik Mohamed Dahlan, osuđen na tri godine zatvora u svojoj zemlji zbog korupcije i zloupotrebe položaja. Dahlanovo hapšenje i izručenje palestinske vlasti traže još od 2015. godine a od 2019. godine je, zbog navodnog učešća u ranijem krvavom pokušaju svrgavanja predsjednika Redžepa Erdogana, i na potjernici Turske koja nudi nagradu od 700 hiljada dolara za informaciju koja bi vodila hapšenju Dahlana.

Prema zvaničnim podacima sa portala Agencije za sprječavanje korupcije (ASK), Simović je kao tadašnji potpredsjednik Vlade po osnovu plate ostvario 2019. godine ukupan godišnji prihod od 21.363 eura kao i još 6.420 eura drugih prihoda što je ukupno 27.783 eura. Predstavnicima Agencije dostavio je podatak da je iste godine njegova supruga Ljiljana Simović prihodovala ukupno 31.156 eura (plate i renta). Bračni par Simović nije imao nikakvu prijavljenu ušteđevinu te, kao ni prethodne godine.

Mimo redovnih prihoda, bračni par Simović ima prijavljena sredstva iz tri stambena kredita od kojih su prva dva korištena za kupovinu pomenutog stana prema riječima samog Simovića. Glavni je od 120.000 eura dobijen 21. novembra 2017. godine od Hipotekarne banke koja je upisala teret na kuću u podgoričkom naselju Zlatica od 214 kvadrata, danas u vlasništvu Simovićeve kćerke. Taj kredit Milutin Simović je prijavio ASK-u u martu 2018. godine i otplaćuje ga u mjesečnim ratama od 855 eura. Drugi kredit je od 40.000 eura iz maja 2019. godine koji je njegova supruga podigla i za koji plaća mjesečnu ratu od 40 eura i treći od 3.500 eura iz oktobra 2015. godine.

Vladimir OTAŠEVIĆ
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA BRATIĆ I NESUĐENA DIREKTORICA  ĐAČIĆ: Slika i prilika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šovinistički ispadi tek postavljene, pa odmah i smijenjene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu slučajni incidenti u resoru kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti

 

Šovinistički ispadi nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu tek slučajni incidenti u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta (MPKNS) kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. I upozorava na opasnu praksu – nigdje drugačijih.

Đačićeva je smijenjena odlukom ministarke Bratić, nakon što je njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, simbolom četničkog pokreta, osvanula ove nedjelje na društvenoj mreži Instagram, i izazvala snažnu osudu javnosti. Za vršiteljku dužnosti direktorice OŠ „Ristan Pavlović“ izabrana je u ponedjeljak, 26. aprila, a smijenjena je jedva dva dana poslije.

,,Nepodnošljiva mi je sama pomisao da Srpkinja ode za Hrvata ili Muslimana. Tu pomirenja nema. Nema objašnjenja za tu ljubav. Imam koleginicu koja je izbjegla iz Sarajeva, došla ovdje i udala se za Muslimana, oca joj je to u grob ‘oćeralo. Umjesto da djecu krštava, ona ih suneti“, jedna je od huškačkih i necivilizovanih objava na nalogu @crnogorka__ na društvenoj mreži Tviter, čija je autorka navodno Đačić.

Navodno, jer je ona demantovala povezanost sa tim online profilom, iako su na njemu objavljivane i njene fotografije. Monitor je Đačićevu kontaktirao, ali do zaključenja ovog broja nije odgovorila na pitanja.

Na istom nalogu podijeljena je i fotografija Instagram profila izvjesne Ermine, koja pravi torte, na kojoj se nalazi torta sa likom Svetog Save, iznad kog je ćirilicom napisan tekst Srećna slava. Uz tu objavu, sa naloga koji se pripisuje Bojani Đačić, napisan je i komentar – Ne može protiv svetosavskog genetskog koda… Kako bula ćirilicu veze.

Još je grozomornih objava dijeljeno sa istog profila.

Valja ukazati na to da se ministarka Vesna Bratić nije distancirala od neprihvatljivog ponašanja njene izabranice. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez ijednog zvaničnog izjašnjenja MPNKS-a. No, to neće izbrisati činjenicu da ju je odabrala i na funkciju postavila upravo ministarka.

Nije imenovanje Bojane Đačić jedini sporni potez Vesne Bratić, čija je, podsjećanja radi, kandidatura osporavana upravo zbog izjava da se ponosi što je „srpski nacionalista“ ili one da je Boris Dežulović ,,ustaša”.

Za novog člana Upravnog odbora (UO) Univerziteta Crne Gore (UCG) Bratićka je postavila Budimira Aleksića, profesora Cetinjske bogoslovije i poslanika DF-a, poznatog javnosti, između ostalog, i po rijetkom glasu u Skupštini Crne Gore protiv Zakona o istopolnim brakovima ili po uvodnom govoru o „snu o srpskom jedinstvu” na konferenciji Podgorička skupština 1918. i ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Osim njega, članice UO UCG-a su i profesorice Milijana Novović Burić i Milena Burić, bliske novim vlastima. Na funkciju vršioca dužnosti rektora Univerziteta postavljen je Vladimir Božović, predsjednik Izvršnog odbora Matice srpske i jedan od osnivača senzacionalističkog portala In4S.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORUPCIJA PRAVOSUĐA PO METRU KVADRATNOM: Dam ti stan, pa ti sudi i tuži nepristrasno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od bivših vlada stanove je dobilo pet tužilaca Specijalnog državnog tužilaštva i četiri Vrhovnog, kao i po četiri sudije Upravnog, Vrhovnog i četiri Ustavnog suda… Predsjednici komisija za dodjelu bili su Slavoljub Stijepović i Predrag Bošković, a sudije i tužioci su onda trebali da odlučuju po krivičnim prijavama podnesenim protiv njih i njihovih partijskih drugova

 

Skandal oko dodjele stanova i kredita po povoljnim uslovima se nastavlja. Rukovoditeljka stručnog tima Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije na visokom nivou Vanja Ćalović-Marković ove nedjelje je objavila nove podatke sa dosad nepoznatim detaljima ovog školskog primjera korupcije. Ugovore su bivše vlade proglasile tajnom, a nova je sa njih skinula oznaku tajnosti.

Povoljni stanovi i krediti za 580 državnih funkcionera i javnih službenika, u posljednjih deset godina, koštali su nas 25 miliona eura. Ćalović-Marković je objavila korupcionu šemu. Za izabrane Vlada je u startu kvadrat procjenjivala oko 30 odsto manje od tržišne cijene, pa je na taj diskont, zbog navodih zasluga, cijena snižavana još za 80 odsto, a ako bi funkcioner uzmogao da to plati u kešu čašćavan je i sa dodatnih 15 odsto popusta. Tako je sudija Ustavnog suda Budimir Šćepanović stan od 90 kvadrata u Univerzitetskom centru platio nevjerovatnih 146 eura po kvadratu ili 13.173 eura.

Posebno problematično kod raspodjele je to što je Vlada direktno uticala na ,,nezavisnu” granu vlasti, a po svom nahođenju odlučivala ko će od sudija i tužilaca dobiti stan ili par desetina hiljada eura pomoći. Vladina Komisija za stambena pitanja podijelila je sudijama i tužiocima više od pola miliona eura vrijedne stambene kredite, a neki od njih su metar kvadratni stana plaćali ispod 100 euro.

Sudije i tužioci su dobro znali da tu nisu čista posla. Od januara 2014. godine, Zakonom o stanovanju i održavanju stambenih zgrada propisano je da se ,,postupak, način i kriterijumi za rješavanje stambenih potreba sudija, državnih tužilaca i sudija Ustavnog suda, utvrđuju aktom Sudskog savjeta, Tužilačkog savjeta i Ustavnog suda”. Oni koji su imali veze sa vlašću vješto su izbjegavali ovu odredbu zakona pa su molili direktno Vladu da im dodijeli stan ili kredit. Suprotno citiranom Zakonu stanove je dobilo pet tužilaca Specijalnog državnog tužilaštva i četiri Vrhovnog državnog tužilaštva, kao i po četiri sudije Upravnog i Vrhovnog, i četiri sudije Ustavnog suda od sedam koliko ih ima…

DPS je tako skoro savršeno zaokružio sistem korupcije – predsjednici  Vladine Komisije za stambena pitanja bile su njegove perjanice Slavoljub Stijepović i Predrag Bošković. Oni su maltene poklanjali stanove i kredite izabranim sudijama ili tužiocima, koji su u isto vrijeme ,,samostalno” i ,,nepristrasno” trebali da odlučuju o brojnim krivičnim prijavama protiv njih  i njegovih partijskih drugova na čelu sa liderom Milom Đukanovićem. Sve je trebalo da prevenira Agencija za sprečavanje korupcije, čiji bivši čelnik Sreten Radonjić u maju 2017. godine,  traži 40.000 eura za adaptaciju i proširenje stana. Vlada je svojom Odredbom propisala da se funkcioneru može dodijeliti kredit za poboljšanje uslova stanovanja do maksimalno 15.000 eura. Međutim, u slučaju Radonjića, kao i mnogim drugim, Vlada krši svoju odredbu i dodjeljuje mu traženi iznos uz obavezu da vrati samo 8.000 eura. Ostatak je čašćavala iz naših džepova. Radonjiću je rata 73,5 eura na deset godina, uz,  za obične  građane, nevjerovatnu kamatu od dva odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo