Povežite se sa nama

MONITORING

Ljubav za vječnost

Objavljeno prije

na

Ima takvih ljubavi: voljene osobe jedna drugoj znaju svašta da urade, život međusobno zagorčavaju, ali kad dođe stani-pani, uvijek su tu jedna za drugu. Takav je slučaj, pokazuje vrijeme, odnos između svjetovnog i duhovnog poglavara Crne Gore, premijera Mila Đukanovića i mitropolita Amfilohija Radovića. Veliki se događaji očekuju. U Podgorici će 7. oktobra biti osveštan Saborni hram Vaskrsenja Hristovog.

 

,,U prisustvu više patrijarha na čelu sa vaseljenskim Vartolomejom i moskovskim Kirilom, predstavnicima pravoslavne crkve, kardinala iz Rimske crkve i visokim zvanicama iz evropskih država, osveštaćemo naš hram. Ne možemo dozvoliti da prosimo, već moramo i da dajemo Evropi ono što je najznačajnije – svjedočanstvo hrišćanskog identiteta i doprinos evropskoj i svjetskoj kulturi i civilizaciji”, objasnio je ljetos mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.

Naglasio je da će država ,,što je i potpuno prirodno” doprinijeti da osvećenje sabornog hrama dobije prave dimenzije, koje pristoje Crnoj Gori.

U cilju operacionalizacije čitave stvari, kažu Monitorovi pouzdani izvori, Amfilohije i Đukanović su se nedavno sreli u zgradi vlade. Premijer je mitropolita dočekao na parkingu, srdačnosti, liše ljubljenja ruke, nije falilo. Kad se stvar na tom nivou dogovori, ostalo je tehnika: Filip Vujanović, sva je prilika, biće instaliran i na mjesto predsjednika organizacionog odbora, državna televizija uredno će izvještavati, najvjerovatnije i direktno prenositi svečanost.

Sa mitropolitove strane razlozi za obnovu ljubavi su jasni. Proslava treba da izgleda što bolje, da se što dalje čuje, a falilo je i nešto para.

Premijerovi razlozi slojevitiji su. Vlada mu je sve nepopularnija, krasne priče o razvitku u sve su većem raskoraku sa situacijom u novčanicima njegovih podanika. Izbora će biti – ako ne drugih, lokalnih na proljeće, izvjesno. U glavnom gradu njegova partija izgubila je na prethodnim lokalnim i na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima. Kandidat vladajuće stranke na predsjedničkim izborima Filip Vujanović dobio je preko pet hiljada glasova manje od opozicionog kandidata Miodraga Lekića. U takvoj situaciji, ne bi loše došlo, malo pravoslavlja i malo srpstva.

Uostalom, premijerove zasluge za nicanje Hrama, nesporne su.

,,Služi na čast Vladi da su negdje do 1997.godine, zahvaljujući ugovoru između Vlade i Direkcije za javne radove i ondašnjem i sadašnjem premijeru Milu Đukanoviću, grubi radovi Hrama urađeni”, fino je objasnio mitropolit Amfilohije. Njegovi saradnici precizirali su da je Vlada uložila ondašnjih blizu dva miliona maraka. Zemljište na kom je hram glavni grad je poklonio, komunalije, koliko se zna, nikad nijesu plaćene.

Hram se gradi evo dvadeset godina. Kamen temeljac osveštao je 9. avgusta 1993. patrijarh carigradski i vaseljenski Vartolomej. Bio je to državni događaj. Pobjeda, tada jedini dnevni list, objašnjavala je da će kapija hrama imati dva zvonika – jedan posvećen Stefanu Nemanji, drugi svetom Jovanu Vladimiru. Savršeno se uklapalo u tadašnju državnu politiku crnogorskog imena i srpskog prezimena ovdašnjeg naroda.

Predsjednik vlade Milo Đukanović našao se mitropolitu Amfilohiju i u vrijeme pokušaja obnavljanja Crnogorske pravoslavne crkve. Arhimandrit Antonije Abramović na Lučindan 31. oktobra 1993. na zboru je na Cetinju proglašen za duhovnog poglavara Crnogoraca pravoslavne vjeroispovijesti.

,,Naši preci su imali svoju Crkvu. Mi imamo našu crkvu koja je od Svetog Save na ovom prostoru. Zato, poštujući druge vjere, ne vidim razloga, opravdanja ni potrebe za novom crkvom”, poručivao je tada sveprisutni Svetozar Marović.

Vlada, na čelu sa Milom Đukanovićem, preko Ministarstva unutrašnjih poslova, bila je mnogo konkretnija. Saopštili su da je Služba državne bezbjednosti ,,u posjedu saznanja” i dokumenata o ,,nastranim aktivnostima” Antonija Abramovića, te da je isti izbjegao krivičnu odgovornost zbog ,,specifičnih odnosa sa raznim obavještajnim službama”. Smatrali su obavezom da o tome obavijeste javnost, ,,a posebno one koji budu željeli da gospodinu Abramoviću poljube ruku”. Dokumenti, naravno, nikad nijesu objavljeni.

Vrijeme da mitropolit uzvrati stiglo je u vrijeme raskola u DPS-u. Tiho je stao na Đukanovićevu, zapravo je bilo važno da ne stane na stranu Momira Bulatovića. U aprilu 1997. predsjednik crnogorske Vlade Milo Đukanović obišao je u društvu mitropolita gradilište Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici. Obilasku je prethodio premijerov razgovor sa mitropolitom koji je, kako smo nezvanično saznali, trajao ,,oko sat vremena”, pisala je tada Naša borba. Bilo je to drugo pojavljivanje u javnosti premijera Đukanovića nakon dramatične sujednice Glavnog odbora DPS-a, na kojoj je premijerova struja ostala u manjini. Susret je protumačen kao javna podrška mitropolita Đukanoviću. To se ne zaboravlja.

Reagujući u časopisu Pravoslavlje na stavove Dobrice Ćosića koji je u knjizi U tuđem veku napisao da je ,,mitropolit Amfilohije ideološkim antagonizmom podstakao raskol crnogorski, pa je javnom podrškom Milu Đukanoviću podržao separatizam i secesiju Crne Gore”, episkop Atanasije Jevtić bilježi: ,,Ovde neću braniti Amfilohija, samo navodim podatak: u vreme pred izbore Milo Đukanović je lično – svakako lukavo – došao u Cetinjski manastir i Amfilohije ga primio, dok je Momir Bulatović tražio da mu mitropolit Amfilohije dođe u vilu na Gorici, na što mu je mitropolit odgovorio da, ako već neće da dođe u Cetinjski manastir, neka dođe u Manastir Dajbabe da se tamo susretnu, što Bulatović nije prihvatio”. Mora čovjek znati kad treba da se pokloni.

Na protestima zbog priznanja Kosova 2009. mitropolit Amfilohije je, kako je tvrdila Uprava policija izgovarajući rečenicu – Sve je u božjim, a sad u vašim rukama – izazvao nerede. Lider PZP-a Nebojša Medojević optužio je mitropolita da je svojim govorom nanio štetu opozicionom protestu.

,,Poštujući njegovu brigu za nacionalne interese i uz svo uvažavanje njegove crkvene funkcije, mislim da je nastup Amfilohija bio autogol opoziciji. Da bi Crna Gora zaista ušla u fazu demokratije i promjena neophodno je da sa javne scene odu dva glavna lika – protagonista Đukanović i mitropolit Amfilohije”, kazao je Medojević.

U vrijeme dok je bio dokon, kad nije bio premijer nego predsjednik DPS-a, Milo Đukanović se pomalo zanimao crnogorskim identitetom. Otvarajući VI kongres DPS-a rekao je da će DPS podsticati objedinjavanje pravoslavnih vjernika u jednu crkvu. Objasnio je da Mitropolija crnogorsko-primorska nije usaglašena sa državnim interesima Crne Gore, jer je dio Srpske pravoslavne crkve , čija je centrala u državi Srbiji koja ne gleda blagonaklono na crnogorsku nezavisnost.

,,Ako želimo pravoslavnu crkvu u harmoničnim odnosima s državom i crnogorskim državnim organima, logičan je cilj samostalnost crkve”, kazao je Đukanović.

Ipak, nije zaboravio da napomene da je Mitropolija crnogorsko-primorska u važnim političkim trenucima bila konstruktivna po političku stabilnost Crne Gore u interesu njenog pravilnog demokratskog usmjerenja koji su je doveli do stabilnosti i nezavisnosti. Posebno je pomenuo 1997. i 2006. godinu.

U vrijeme referenduma Mitropolija je reagovala na programske ciljeve DPS-a. Kazali su da je ,,potpuno deplasirano i politički štetno”, da jedna politička partija u svoj program upisuje otvorene stavove o kanonskom ustrojstvu Crkve. ,,Mitropolija Crnogorsko-primorska ima puno moralno pravo da upozori na tu anomaliju, jer je upravo ona, zajedno sa drugim pravoslavnim eparhijama na tlu Crne Gore, bez ikakvih komentara ispratila referendumski proces 2006. godine, poštujući slobodnu volju crnogorskih građana i njihovo mišljenje o državno-pravnom statusu Crne Gore.” Političari su, naglasila je mitropolija, dužni da poštuju i afirmišu slobodu vjerujućih ljudi i sveštenstva da odlučuju o kanonskom i organizacionom ustrojstvu crkve. Ukratko – caru carevo, bogu božje.

Đukanović je kasnije objasnio da je stvar oko objedinjavanja pravoslavaca bila samo smjernica za djelovanje članova njegove partije koji su vjernici, nikako miješanje u crkvene poslove. Nikad nije objašnjeno kako bi se objedninjavanje pravoslavlja imalo izvesti. Recimo: uz pomoć Crnogorske pravoslavne crkve, ili uspostavljanjem ,,nezavisne” mitropolije, sa Amfilohijem na čelu. Isto tako se precizno ne zna kakav su uticaj nježni odnosi između Đukanovića i Srpske napredne stranke na čelu sa Tomislavom Nikolićem doprinijeli otopljavanju odnosa između mitropolita i premijera.

Kao bonus u kompjuterskim igricama, ovdašnja javnost redovno dobija razna zamešateljstva u odnosima države i crkve. Jednom država traži da se crkva registruje po zakonu, pa mitropolit, dao ga Bog rječitog, uzvrati: red bi bilo da se nova država, koju mi priznajemo, registruje kod crkve Božje, kod Svetog Petra Cetinjskog i Svetog Vasilija Ostroškog. Kad joj padne na pamet, ili kad treba odvratiti pažnju od nečeg važnog, država probudi inspekcije koje kažu da treba maknuti crkvu sa Rumije ili potegne pitanje vlasništva nad kakvom parcelom. Mitropolit prokune kad koga treba. I gradi.

Kad ljubav i sve drugo prođe, ostaće ono što je gradio Amfilohije, na svakom kraju Crne Gore. Premijer je daleko iza mitropolita, nekako ga je više zapalo rasturanje, razaranje i rasprodavanje. Kako će ih istorija zabilježiti zavisiće, kao i uvijek, od toga ko je bude pisao. Kako trenutno stvari stoje ratni huškači nijesu bili ni jedan ni drugi.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo