Povežite se sa nama

MONITORING

Canetovi medijski krojači

Objavljeno prije

na

Nastavlja se hajka na sve koji pokušaju ukazati na činjenicu da se u Podgorici mjesecima gradi paradržavni biro za (dez)informisanje. U službi Mila Đukanovića, finansiran novcem Stanka Caneta Subotića a pod komandom Vladimira Bebe Popovića. Ta hidra nastaje po uzoru na dvije, po zlu upamćene, beogradske institucije.

Jedna od njih je nekadašnje Ministarstvo za informisanje Aleksandra Vučića, tadašnjeg mezimca Vojislava Šešelja, danas potpredsjednika Vlade Srbije. Posljednje godine režima Slobodana Miloševića obilježili su, uz NATO intervenciju, upravo Vučić i njegov Zakon o informisanju. Tim propisom su novinarima i medijima uvedene astronomske kazne za čitav niz prestupa – od ,,protivdržavnog i podrivajućeg djelovanja”, do fotografisanja javnih događaja bez odobrenja svih učesnika (publike ili demonstranata, na primjer). Vučićevim Zakonom je i Monitor kažnjen sa nekih 400.000 nečega, zbog objavljivanja stisnute pesnice, znaka antirežimske organizacije Otpor. Nasilje je kulminiralo ubistvom Slavka Ćuruvije.

Drugi uzor medijskim manipulatorima angažovanim za odbranu lika i djela Mila Đukanovića je Biro za informisanje Vlade Srbije kojim je, nakon ubistva srpskog premijera Zorana Đinđića, brutalno komandovao upravo Beba Popović. Tako se, prema pisanju beogradskih medija, osoba koju je ,,pokojni Đinđić, šest meseci pre streljanja, nogom u dupe izbacio iz Vlade” preobratila u ,,svemoćnog šefa srpskog agitpropa” i ,,velikog cenzora”.

Nedeljnik Vreme, još 2001. godine (prije ubistva Đinđića) profiliše ,,moćnog čoveka iz senke koji manipuliše srpskim medijima”. Tamo piše: ,,Nema jasnih podataka o tome kako je Vladimir Popović ušao u marketinški biznis pravo sa splava Sava gde je radio kao šef sale. Bio je jedan od radnika Milana Beka i nije sa njim delio svojinski kapital. Onda se u jednom trenutku pojavio kao suvlasnik Spektre, a od juna 1997. godine, Popović se vodi kao direktor preduzeća Ogilvy&Mather, Spectra, sa sedištem u Beču…”. Popovićeve kolege iz svijeta marketinga svjedoče za beogradski nedjeljnik: ,,Beko je otvarao vrata koja su za mnoge od nas bila zatvorena. Oni su prvi postavili sajt Vlade Srbije i krenuli sa internet biznisom u državnim organima… Setite se samo one potpuno besmislene kampanje za Zastavu u Kragujevcu. Možete tri puta da pogađate kome su pomogli da opere novac…”.

Da ne pogađamo. Dovoljno je sjetiti se kako su se Subotić i Beko prvo uortačili a potom i posvađali zbog privatizacije Večernjih novosti.

Hajde da pogledamo kako radi Popovićev biro u Podgorici (zvanično, Popović je u Crnoj Gori direktor NVO Institut za javnu politiku). Povod može biti prošlonedjeljni slučajan susret u jednom podgoričkom restoranu koji je fotografijama ovjekovječila Vanja Ćalović. Za jednim stolom Cane, Beba i Duško Ban, vlasnik Pomorskog saobraćaja, Đukanovićev kum a Subotićev službenik u firmi Mia koja je 90-ih prošlog vijeka kontrolisala ovdašnje duvanske poslove. U društvu je i Zoran Jovanović, policijski službenik i dugogodišnji pripadnik obezbjeđenja premijera Đukanovića.

Zanimljivo, kad god Stanko Subotić boravi u Crnoj Gori, Jovanović ima slobodan dan koji provede u njegovom društvu. Izgleda kako za to znaju svi izuzev resornog ministra Raška Konjevića. Da zna za to, reformista i legalista kakav je ministar policije ne bi tek tako trpio da mu se policajci druže, da ne kažemo rade, sa osobama kojima se u susjedstvu sudi zbog šverca cigareta. Ili se ministar pomirio sa činjenicom da premijer može, po svom nahođenju a o državnom trošku, svojim prijateljima i poslovnim partnerima obezbjeđivati vozače i pratnju.

A prema optužnici iz Beograda, Subotić je bio na čelu grupe koja je, tokom 1995. i 1996. godine, na štetu budžeta Srbije stekla korist od 28 miliona eura i šest miliona dolara. Prvostepeno je bio osuđen na šest godina zatvora, ali je Apelacioni sud zimus ukinuo tu presudu.

Novo suđenje počelo je prošle nedjelje. A onda je počela i zabava zbog koje nastaje ovaj tekst. Prisustvo Zorana Jovanovića daje za pravo i medijima i njihovim čitaocima da obrate pažnju na taj susret. Javni interes nalaže da dobijemo odgovor na pitanja šta za istim stolom rade kontroverzni biznismeni, medijski specijalci i policajci. I taj odgovor će, prije ili kasnije, stići.

,,Po odlasku iz Beograda gde je danima bio na meti čelnika Demokratske stranke, Stanko Subotić obreo se u Podgorici, uveren da će ručak sa prijateljima u restoranu Leonardo biti predah od medijske hajke kojoj je izložen više od decenije”. Ovako svoju priču o prošlonedjeljnim događajima na relaciji Beograd-Podgorica–Beograd počinje Petar Luković, nekadašnji novinar (i Feral Tribjuna, između ostalog) a danas suvlasnik i glavni urednik portala pod nazivom E-novine.

Ako vam nije jasno zbog čega Luković insistira da je Subotić bio na meti DS, a ne srpskog pravosuđa, pogledajte njegov sajt. E-novine sa neskrivenim divljenjem prate svoje glavne oglašivače – Stanka Subotića i Aleksandra Vučića. Jednako se beskrupulozno obračunavaju sa njihovim kritičarima. I kritičarima Mila Đukanovića. Od Nebojše Medojevića i Andrije Mandića, preko vlasnika i novinara Vijesti, Dana i Monitora, do nepodobnih predstavnika NVO sektora. Sigurno ne za džabe.

U E-novinama je tako tekst o kafanskim patnjama Subotića i društva, koji je u stvari Subotićevo saopštenje, praćen fotografijama direktorice MANS-a sa nudističke plaže na Adi Bojani. Radi se o fotografijama već korišćenim kada je gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša sa sinovima, nakon fizičkog napada na urednika i fotoreportera Vijesti, poveo bjesomučnu kampanju protiv tog medija.

Koliko se zna, autori tih fotografija nijesu službenici tajne, partijske ili javne policije. Riječ je o djeci etabliranih predstavnika ovdašnje tajkunsko-poltičke elite. Pošto su im očevi obezbijedili novac, sinovi su odlučili da se sami pobrinu za ugled u društvu. I zaključili da će im željeni prestiž donijeti potvrda o, makar honorarnoj, saradnji sa ANB-om.

Luković se zgražava nad činjenicom da se fotografija društva iz Leonarda ,,odmah obreli na stranicama četničkih Vijesti i četničkih Dana”. Vlasnik E-novina lako prepozna četnika. Nije, valjda, uzalud reklamirao nekadašnjeg Šešeljevog zamjenika Tomislava Nikolića u posljednjoj predsjedničkoj kampanji.

Na istom zadatku našla se i Pobjeda. Tamo je Subotićevo saopštenje dočekano kao događaj dana kome je dat noseći dio naslovne i kompletna treća strana nedjeljnog izdanja. Novinarska preigravanja ,,Istog dana kada su se u Podgorici susreli premijeri Crne Gore i Srbije, Milo Đukanović i Ivica Dačić” i Subotićeve žalopojke začinjene su stavom prorežimskog analitičara Srđana Vukadinovića. ,,Očigledno da je vlast u Srbiji našla dobrog sagovornika u crnogorskoj vlasti i obratno, a to po svoj prilici tabloidnim medijima koji žive od manipulacija i provokacija ne odgovara. Zbog toga su i pokušali da skrenu pažnju sa ovog događaja objavljivanjem fotografije sa privatnog sastanka”, prosuđuje Vukadinović. ,,Ovo je novi pokušaj manipulacija i spekulacija, s obzirom da prethodni, sa navodnim napadom na novinare Vijesti ispred zgrade Europointa, nije uspio”. Da li Vukadinović ne zna da su Popović i saradnici falsifikovali video zapis? Ili se samo pravi?

Da se, vratimo Lukoviću i njegovim četnicima. Zanimljiva je to priča.

,,Od gradonačelnika grada Sarajeva izričito zahtjevam da se inokosnom Luković Petru oduzme titula Počasnog građanina Grada Sarajevo, jer otvoreno i bez ustezanja podržava i reklamira četnike i njihove pristaše, koji su rušili Sarajevo tokom godina opsade”, pisao je Nermin Čengić na svom blogu Protest.ba, u vrijeme kada su E-novine podržavale predsjedničku kampanju Tomislava Nikolića (čuje se da je i nju finansirao Stanko Subotić).

U odbranu Lukovićevog prava da objavljuje reklame svih koji su to spremni da plate stao je Teofil Pančić. Ali on nije propustio priliku da primijeti kako su se ,,E-novine poodavno degradirale u neku vrstu lansirne rampe za sajber-linčovanje. I da su najblaže rečeno širom otvorene za apsolutno svaki zamisliv napad, klevetu i uvredu upućenu bilo kome ko u nekom trenutku bude markiran kao pogodna žrtva.” Pančić opisuje i detalje. ,,Tehnika odstrela je sledeća: najpre te dohvati neko od redakcijskog personala, uvalja te u govna kao prezlu u cvrčeće ulje, a onda te prepusti anonimnoj sajber-linčerskoj gomili, koja te potom razvlači danima kao pacovi crkotinu. Znam o čemu govorim: lično sam poslednjih meseci prošao kroz tu sociopatsku flajšmašinu najmanje dva puta, a neki su prošli i pre, i više, i grđe od mene.”

Mirjana Miočinović, kritikujući bezrezervnu podršku koju od E-novina ima Aleksandar Vučić, napisala je ljetos: ,,Vi ste, poštovani Petre Lukoviću, preuzeli na sebe izgradnju carskog puta za političara o kome bi vam, ako ne razum, a ono intuicija mogla govoriti stvari koje bi trebalo da vas navedu na oprez”.

A Luković uzvraća: ,,Nisu E-novine društveno-javno glasilo da zadovolje polne potrebe svake ideološke grupe; ovo je strogo privatan portal na koji – i da hoćete – ne možete da utičete, bar dok sam ja tu, a ja ću tu biti Forever. Moje je e-pravo da kažem ono što mislim; ako vam se ne sviđa – doviđenja”.

Ako ničim drugim, Luković je demonstriranim bezobrazlukom zaslužio da uđe u konkurenciju za ulogu glavnog urednika Pobjede. Prema vijestima koje upravo stižu iz Vlade to mjesto je upražnjeno, pošto je doskorašnji urednik Srđan Kusovac prekomandovan na mjesto šefa Vladinog biroa za odnose sa javnošću. Kusovac odlazi nakon što je na stranice državnog dnevnika donio sve najgore što je prostor bivše SFRJ mogao da ponudi (laž, prevaru, poltronstvo, jezik mržnje i ulice, psovke i uvrede). I samo je u Đukanovićevoj Vladi tako obavljen posao mogao biti preporuka za novi angažman. Iako to nije unapređenje već marginalizacija.

Sada Popović i njegov paravladin tim specijalaca za (dez)informisanje preuzimaju komandu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo