Povežite se sa nama

MONITORING

Canetovi medijski krojači

Objavljeno prije

na

Nastavlja se hajka na sve koji pokušaju ukazati na činjenicu da se u Podgorici mjesecima gradi paradržavni biro za (dez)informisanje. U službi Mila Đukanovića, finansiran novcem Stanka Caneta Subotića a pod komandom Vladimira Bebe Popovića. Ta hidra nastaje po uzoru na dvije, po zlu upamćene, beogradske institucije.

Jedna od njih je nekadašnje Ministarstvo za informisanje Aleksandra Vučića, tadašnjeg mezimca Vojislava Šešelja, danas potpredsjednika Vlade Srbije. Posljednje godine režima Slobodana Miloševića obilježili su, uz NATO intervenciju, upravo Vučić i njegov Zakon o informisanju. Tim propisom su novinarima i medijima uvedene astronomske kazne za čitav niz prestupa – od ,,protivdržavnog i podrivajućeg djelovanja”, do fotografisanja javnih događaja bez odobrenja svih učesnika (publike ili demonstranata, na primjer). Vučićevim Zakonom je i Monitor kažnjen sa nekih 400.000 nečega, zbog objavljivanja stisnute pesnice, znaka antirežimske organizacije Otpor. Nasilje je kulminiralo ubistvom Slavka Ćuruvije.

Drugi uzor medijskim manipulatorima angažovanim za odbranu lika i djela Mila Đukanovića je Biro za informisanje Vlade Srbije kojim je, nakon ubistva srpskog premijera Zorana Đinđića, brutalno komandovao upravo Beba Popović. Tako se, prema pisanju beogradskih medija, osoba koju je ,,pokojni Đinđić, šest meseci pre streljanja, nogom u dupe izbacio iz Vlade” preobratila u ,,svemoćnog šefa srpskog agitpropa” i ,,velikog cenzora”.

Nedeljnik Vreme, još 2001. godine (prije ubistva Đinđića) profiliše ,,moćnog čoveka iz senke koji manipuliše srpskim medijima”. Tamo piše: ,,Nema jasnih podataka o tome kako je Vladimir Popović ušao u marketinški biznis pravo sa splava Sava gde je radio kao šef sale. Bio je jedan od radnika Milana Beka i nije sa njim delio svojinski kapital. Onda se u jednom trenutku pojavio kao suvlasnik Spektre, a od juna 1997. godine, Popović se vodi kao direktor preduzeća Ogilvy&Mather, Spectra, sa sedištem u Beču…”. Popovićeve kolege iz svijeta marketinga svjedoče za beogradski nedjeljnik: ,,Beko je otvarao vrata koja su za mnoge od nas bila zatvorena. Oni su prvi postavili sajt Vlade Srbije i krenuli sa internet biznisom u državnim organima… Setite se samo one potpuno besmislene kampanje za Zastavu u Kragujevcu. Možete tri puta da pogađate kome su pomogli da opere novac…”.

Da ne pogađamo. Dovoljno je sjetiti se kako su se Subotić i Beko prvo uortačili a potom i posvađali zbog privatizacije Večernjih novosti.

Hajde da pogledamo kako radi Popovićev biro u Podgorici (zvanično, Popović je u Crnoj Gori direktor NVO Institut za javnu politiku). Povod može biti prošlonedjeljni slučajan susret u jednom podgoričkom restoranu koji je fotografijama ovjekovječila Vanja Ćalović. Za jednim stolom Cane, Beba i Duško Ban, vlasnik Pomorskog saobraćaja, Đukanovićev kum a Subotićev službenik u firmi Mia koja je 90-ih prošlog vijeka kontrolisala ovdašnje duvanske poslove. U društvu je i Zoran Jovanović, policijski službenik i dugogodišnji pripadnik obezbjeđenja premijera Đukanovića.

Zanimljivo, kad god Stanko Subotić boravi u Crnoj Gori, Jovanović ima slobodan dan koji provede u njegovom društvu. Izgleda kako za to znaju svi izuzev resornog ministra Raška Konjevića. Da zna za to, reformista i legalista kakav je ministar policije ne bi tek tako trpio da mu se policajci druže, da ne kažemo rade, sa osobama kojima se u susjedstvu sudi zbog šverca cigareta. Ili se ministar pomirio sa činjenicom da premijer može, po svom nahođenju a o državnom trošku, svojim prijateljima i poslovnim partnerima obezbjeđivati vozače i pratnju.

A prema optužnici iz Beograda, Subotić je bio na čelu grupe koja je, tokom 1995. i 1996. godine, na štetu budžeta Srbije stekla korist od 28 miliona eura i šest miliona dolara. Prvostepeno je bio osuđen na šest godina zatvora, ali je Apelacioni sud zimus ukinuo tu presudu.

Novo suđenje počelo je prošle nedjelje. A onda je počela i zabava zbog koje nastaje ovaj tekst. Prisustvo Zorana Jovanovića daje za pravo i medijima i njihovim čitaocima da obrate pažnju na taj susret. Javni interes nalaže da dobijemo odgovor na pitanja šta za istim stolom rade kontroverzni biznismeni, medijski specijalci i policajci. I taj odgovor će, prije ili kasnije, stići.

,,Po odlasku iz Beograda gde je danima bio na meti čelnika Demokratske stranke, Stanko Subotić obreo se u Podgorici, uveren da će ručak sa prijateljima u restoranu Leonardo biti predah od medijske hajke kojoj je izložen više od decenije”. Ovako svoju priču o prošlonedjeljnim događajima na relaciji Beograd-Podgorica–Beograd počinje Petar Luković, nekadašnji novinar (i Feral Tribjuna, između ostalog) a danas suvlasnik i glavni urednik portala pod nazivom E-novine.

Ako vam nije jasno zbog čega Luković insistira da je Subotić bio na meti DS, a ne srpskog pravosuđa, pogledajte njegov sajt. E-novine sa neskrivenim divljenjem prate svoje glavne oglašivače – Stanka Subotića i Aleksandra Vučića. Jednako se beskrupulozno obračunavaju sa njihovim kritičarima. I kritičarima Mila Đukanovića. Od Nebojše Medojevića i Andrije Mandića, preko vlasnika i novinara Vijesti, Dana i Monitora, do nepodobnih predstavnika NVO sektora. Sigurno ne za džabe.

U E-novinama je tako tekst o kafanskim patnjama Subotića i društva, koji je u stvari Subotićevo saopštenje, praćen fotografijama direktorice MANS-a sa nudističke plaže na Adi Bojani. Radi se o fotografijama već korišćenim kada je gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša sa sinovima, nakon fizičkog napada na urednika i fotoreportera Vijesti, poveo bjesomučnu kampanju protiv tog medija.

Koliko se zna, autori tih fotografija nijesu službenici tajne, partijske ili javne policije. Riječ je o djeci etabliranih predstavnika ovdašnje tajkunsko-poltičke elite. Pošto su im očevi obezbijedili novac, sinovi su odlučili da se sami pobrinu za ugled u društvu. I zaključili da će im željeni prestiž donijeti potvrda o, makar honorarnoj, saradnji sa ANB-om.

Luković se zgražava nad činjenicom da se fotografija društva iz Leonarda ,,odmah obreli na stranicama četničkih Vijesti i četničkih Dana”. Vlasnik E-novina lako prepozna četnika. Nije, valjda, uzalud reklamirao nekadašnjeg Šešeljevog zamjenika Tomislava Nikolića u posljednjoj predsjedničkoj kampanji.

Na istom zadatku našla se i Pobjeda. Tamo je Subotićevo saopštenje dočekano kao događaj dana kome je dat noseći dio naslovne i kompletna treća strana nedjeljnog izdanja. Novinarska preigravanja ,,Istog dana kada su se u Podgorici susreli premijeri Crne Gore i Srbije, Milo Đukanović i Ivica Dačić” i Subotićeve žalopojke začinjene su stavom prorežimskog analitičara Srđana Vukadinovića. ,,Očigledno da je vlast u Srbiji našla dobrog sagovornika u crnogorskoj vlasti i obratno, a to po svoj prilici tabloidnim medijima koji žive od manipulacija i provokacija ne odgovara. Zbog toga su i pokušali da skrenu pažnju sa ovog događaja objavljivanjem fotografije sa privatnog sastanka”, prosuđuje Vukadinović. ,,Ovo je novi pokušaj manipulacija i spekulacija, s obzirom da prethodni, sa navodnim napadom na novinare Vijesti ispred zgrade Europointa, nije uspio”. Da li Vukadinović ne zna da su Popović i saradnici falsifikovali video zapis? Ili se samo pravi?

Da se, vratimo Lukoviću i njegovim četnicima. Zanimljiva je to priča.

,,Od gradonačelnika grada Sarajeva izričito zahtjevam da se inokosnom Luković Petru oduzme titula Počasnog građanina Grada Sarajevo, jer otvoreno i bez ustezanja podržava i reklamira četnike i njihove pristaše, koji su rušili Sarajevo tokom godina opsade”, pisao je Nermin Čengić na svom blogu Protest.ba, u vrijeme kada su E-novine podržavale predsjedničku kampanju Tomislava Nikolića (čuje se da je i nju finansirao Stanko Subotić).

U odbranu Lukovićevog prava da objavljuje reklame svih koji su to spremni da plate stao je Teofil Pančić. Ali on nije propustio priliku da primijeti kako su se ,,E-novine poodavno degradirale u neku vrstu lansirne rampe za sajber-linčovanje. I da su najblaže rečeno širom otvorene za apsolutno svaki zamisliv napad, klevetu i uvredu upućenu bilo kome ko u nekom trenutku bude markiran kao pogodna žrtva.” Pančić opisuje i detalje. ,,Tehnika odstrela je sledeća: najpre te dohvati neko od redakcijskog personala, uvalja te u govna kao prezlu u cvrčeće ulje, a onda te prepusti anonimnoj sajber-linčerskoj gomili, koja te potom razvlači danima kao pacovi crkotinu. Znam o čemu govorim: lično sam poslednjih meseci prošao kroz tu sociopatsku flajšmašinu najmanje dva puta, a neki su prošli i pre, i više, i grđe od mene.”

Mirjana Miočinović, kritikujući bezrezervnu podršku koju od E-novina ima Aleksandar Vučić, napisala je ljetos: ,,Vi ste, poštovani Petre Lukoviću, preuzeli na sebe izgradnju carskog puta za političara o kome bi vam, ako ne razum, a ono intuicija mogla govoriti stvari koje bi trebalo da vas navedu na oprez”.

A Luković uzvraća: ,,Nisu E-novine društveno-javno glasilo da zadovolje polne potrebe svake ideološke grupe; ovo je strogo privatan portal na koji – i da hoćete – ne možete da utičete, bar dok sam ja tu, a ja ću tu biti Forever. Moje je e-pravo da kažem ono što mislim; ako vam se ne sviđa – doviđenja”.

Ako ničim drugim, Luković je demonstriranim bezobrazlukom zaslužio da uđe u konkurenciju za ulogu glavnog urednika Pobjede. Prema vijestima koje upravo stižu iz Vlade to mjesto je upražnjeno, pošto je doskorašnji urednik Srđan Kusovac prekomandovan na mjesto šefa Vladinog biroa za odnose sa javnošću. Kusovac odlazi nakon što je na stranice državnog dnevnika donio sve najgore što je prostor bivše SFRJ mogao da ponudi (laž, prevaru, poltronstvo, jezik mržnje i ulice, psovke i uvrede). I samo je u Đukanovićevoj Vladi tako obavljen posao mogao biti preporuka za novi angažman. Iako to nije unapređenje već marginalizacija.

Sada Popović i njegov paravladin tim specijalaca za (dez)informisanje preuzimaju komandu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo