Povežite se sa nama

MONITORING

Canetovi medijski krojači

Objavljeno prije

na

Nastavlja se hajka na sve koji pokušaju ukazati na činjenicu da se u Podgorici mjesecima gradi paradržavni biro za (dez)informisanje. U službi Mila Đukanovića, finansiran novcem Stanka Caneta Subotića a pod komandom Vladimira Bebe Popovića. Ta hidra nastaje po uzoru na dvije, po zlu upamćene, beogradske institucije.

Jedna od njih je nekadašnje Ministarstvo za informisanje Aleksandra Vučića, tadašnjeg mezimca Vojislava Šešelja, danas potpredsjednika Vlade Srbije. Posljednje godine režima Slobodana Miloševića obilježili su, uz NATO intervenciju, upravo Vučić i njegov Zakon o informisanju. Tim propisom su novinarima i medijima uvedene astronomske kazne za čitav niz prestupa – od ,,protivdržavnog i podrivajućeg djelovanja”, do fotografisanja javnih događaja bez odobrenja svih učesnika (publike ili demonstranata, na primjer). Vučićevim Zakonom je i Monitor kažnjen sa nekih 400.000 nečega, zbog objavljivanja stisnute pesnice, znaka antirežimske organizacije Otpor. Nasilje je kulminiralo ubistvom Slavka Ćuruvije.

Drugi uzor medijskim manipulatorima angažovanim za odbranu lika i djela Mila Đukanovića je Biro za informisanje Vlade Srbije kojim je, nakon ubistva srpskog premijera Zorana Đinđića, brutalno komandovao upravo Beba Popović. Tako se, prema pisanju beogradskih medija, osoba koju je ,,pokojni Đinđić, šest meseci pre streljanja, nogom u dupe izbacio iz Vlade” preobratila u ,,svemoćnog šefa srpskog agitpropa” i ,,velikog cenzora”.

Nedeljnik Vreme, još 2001. godine (prije ubistva Đinđića) profiliše ,,moćnog čoveka iz senke koji manipuliše srpskim medijima”. Tamo piše: ,,Nema jasnih podataka o tome kako je Vladimir Popović ušao u marketinški biznis pravo sa splava Sava gde je radio kao šef sale. Bio je jedan od radnika Milana Beka i nije sa njim delio svojinski kapital. Onda se u jednom trenutku pojavio kao suvlasnik Spektre, a od juna 1997. godine, Popović se vodi kao direktor preduzeća Ogilvy&Mather, Spectra, sa sedištem u Beču…”. Popovićeve kolege iz svijeta marketinga svjedoče za beogradski nedjeljnik: ,,Beko je otvarao vrata koja su za mnoge od nas bila zatvorena. Oni su prvi postavili sajt Vlade Srbije i krenuli sa internet biznisom u državnim organima… Setite se samo one potpuno besmislene kampanje za Zastavu u Kragujevcu. Možete tri puta da pogađate kome su pomogli da opere novac…”.

Da ne pogađamo. Dovoljno je sjetiti se kako su se Subotić i Beko prvo uortačili a potom i posvađali zbog privatizacije Večernjih novosti.

Hajde da pogledamo kako radi Popovićev biro u Podgorici (zvanično, Popović je u Crnoj Gori direktor NVO Institut za javnu politiku). Povod može biti prošlonedjeljni slučajan susret u jednom podgoričkom restoranu koji je fotografijama ovjekovječila Vanja Ćalović. Za jednim stolom Cane, Beba i Duško Ban, vlasnik Pomorskog saobraćaja, Đukanovićev kum a Subotićev službenik u firmi Mia koja je 90-ih prošlog vijeka kontrolisala ovdašnje duvanske poslove. U društvu je i Zoran Jovanović, policijski službenik i dugogodišnji pripadnik obezbjeđenja premijera Đukanovića.

Zanimljivo, kad god Stanko Subotić boravi u Crnoj Gori, Jovanović ima slobodan dan koji provede u njegovom društvu. Izgleda kako za to znaju svi izuzev resornog ministra Raška Konjevića. Da zna za to, reformista i legalista kakav je ministar policije ne bi tek tako trpio da mu se policajci druže, da ne kažemo rade, sa osobama kojima se u susjedstvu sudi zbog šverca cigareta. Ili se ministar pomirio sa činjenicom da premijer može, po svom nahođenju a o državnom trošku, svojim prijateljima i poslovnim partnerima obezbjeđivati vozače i pratnju.

A prema optužnici iz Beograda, Subotić je bio na čelu grupe koja je, tokom 1995. i 1996. godine, na štetu budžeta Srbije stekla korist od 28 miliona eura i šest miliona dolara. Prvostepeno je bio osuđen na šest godina zatvora, ali je Apelacioni sud zimus ukinuo tu presudu.

Novo suđenje počelo je prošle nedjelje. A onda je počela i zabava zbog koje nastaje ovaj tekst. Prisustvo Zorana Jovanovića daje za pravo i medijima i njihovim čitaocima da obrate pažnju na taj susret. Javni interes nalaže da dobijemo odgovor na pitanja šta za istim stolom rade kontroverzni biznismeni, medijski specijalci i policajci. I taj odgovor će, prije ili kasnije, stići.

,,Po odlasku iz Beograda gde je danima bio na meti čelnika Demokratske stranke, Stanko Subotić obreo se u Podgorici, uveren da će ručak sa prijateljima u restoranu Leonardo biti predah od medijske hajke kojoj je izložen više od decenije”. Ovako svoju priču o prošlonedjeljnim događajima na relaciji Beograd-Podgorica–Beograd počinje Petar Luković, nekadašnji novinar (i Feral Tribjuna, između ostalog) a danas suvlasnik i glavni urednik portala pod nazivom E-novine.

Ako vam nije jasno zbog čega Luković insistira da je Subotić bio na meti DS, a ne srpskog pravosuđa, pogledajte njegov sajt. E-novine sa neskrivenim divljenjem prate svoje glavne oglašivače – Stanka Subotića i Aleksandra Vučića. Jednako se beskrupulozno obračunavaju sa njihovim kritičarima. I kritičarima Mila Đukanovića. Od Nebojše Medojevića i Andrije Mandića, preko vlasnika i novinara Vijesti, Dana i Monitora, do nepodobnih predstavnika NVO sektora. Sigurno ne za džabe.

U E-novinama je tako tekst o kafanskim patnjama Subotića i društva, koji je u stvari Subotićevo saopštenje, praćen fotografijama direktorice MANS-a sa nudističke plaže na Adi Bojani. Radi se o fotografijama već korišćenim kada je gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša sa sinovima, nakon fizičkog napada na urednika i fotoreportera Vijesti, poveo bjesomučnu kampanju protiv tog medija.

Koliko se zna, autori tih fotografija nijesu službenici tajne, partijske ili javne policije. Riječ je o djeci etabliranih predstavnika ovdašnje tajkunsko-poltičke elite. Pošto su im očevi obezbijedili novac, sinovi su odlučili da se sami pobrinu za ugled u društvu. I zaključili da će im željeni prestiž donijeti potvrda o, makar honorarnoj, saradnji sa ANB-om.

Luković se zgražava nad činjenicom da se fotografija društva iz Leonarda ,,odmah obreli na stranicama četničkih Vijesti i četničkih Dana”. Vlasnik E-novina lako prepozna četnika. Nije, valjda, uzalud reklamirao nekadašnjeg Šešeljevog zamjenika Tomislava Nikolića u posljednjoj predsjedničkoj kampanji.

Na istom zadatku našla se i Pobjeda. Tamo je Subotićevo saopštenje dočekano kao događaj dana kome je dat noseći dio naslovne i kompletna treća strana nedjeljnog izdanja. Novinarska preigravanja ,,Istog dana kada su se u Podgorici susreli premijeri Crne Gore i Srbije, Milo Đukanović i Ivica Dačić” i Subotićeve žalopojke začinjene su stavom prorežimskog analitičara Srđana Vukadinovića. ,,Očigledno da je vlast u Srbiji našla dobrog sagovornika u crnogorskoj vlasti i obratno, a to po svoj prilici tabloidnim medijima koji žive od manipulacija i provokacija ne odgovara. Zbog toga su i pokušali da skrenu pažnju sa ovog događaja objavljivanjem fotografije sa privatnog sastanka”, prosuđuje Vukadinović. ,,Ovo je novi pokušaj manipulacija i spekulacija, s obzirom da prethodni, sa navodnim napadom na novinare Vijesti ispred zgrade Europointa, nije uspio”. Da li Vukadinović ne zna da su Popović i saradnici falsifikovali video zapis? Ili se samo pravi?

Da se, vratimo Lukoviću i njegovim četnicima. Zanimljiva je to priča.

,,Od gradonačelnika grada Sarajeva izričito zahtjevam da se inokosnom Luković Petru oduzme titula Počasnog građanina Grada Sarajevo, jer otvoreno i bez ustezanja podržava i reklamira četnike i njihove pristaše, koji su rušili Sarajevo tokom godina opsade”, pisao je Nermin Čengić na svom blogu Protest.ba, u vrijeme kada su E-novine podržavale predsjedničku kampanju Tomislava Nikolića (čuje se da je i nju finansirao Stanko Subotić).

U odbranu Lukovićevog prava da objavljuje reklame svih koji su to spremni da plate stao je Teofil Pančić. Ali on nije propustio priliku da primijeti kako su se ,,E-novine poodavno degradirale u neku vrstu lansirne rampe za sajber-linčovanje. I da su najblaže rečeno širom otvorene za apsolutno svaki zamisliv napad, klevetu i uvredu upućenu bilo kome ko u nekom trenutku bude markiran kao pogodna žrtva.” Pančić opisuje i detalje. ,,Tehnika odstrela je sledeća: najpre te dohvati neko od redakcijskog personala, uvalja te u govna kao prezlu u cvrčeće ulje, a onda te prepusti anonimnoj sajber-linčerskoj gomili, koja te potom razvlači danima kao pacovi crkotinu. Znam o čemu govorim: lično sam poslednjih meseci prošao kroz tu sociopatsku flajšmašinu najmanje dva puta, a neki su prošli i pre, i više, i grđe od mene.”

Mirjana Miočinović, kritikujući bezrezervnu podršku koju od E-novina ima Aleksandar Vučić, napisala je ljetos: ,,Vi ste, poštovani Petre Lukoviću, preuzeli na sebe izgradnju carskog puta za političara o kome bi vam, ako ne razum, a ono intuicija mogla govoriti stvari koje bi trebalo da vas navedu na oprez”.

A Luković uzvraća: ,,Nisu E-novine društveno-javno glasilo da zadovolje polne potrebe svake ideološke grupe; ovo je strogo privatan portal na koji – i da hoćete – ne možete da utičete, bar dok sam ja tu, a ja ću tu biti Forever. Moje je e-pravo da kažem ono što mislim; ako vam se ne sviđa – doviđenja”.

Ako ničim drugim, Luković je demonstriranim bezobrazlukom zaslužio da uđe u konkurenciju za ulogu glavnog urednika Pobjede. Prema vijestima koje upravo stižu iz Vlade to mjesto je upražnjeno, pošto je doskorašnji urednik Srđan Kusovac prekomandovan na mjesto šefa Vladinog biroa za odnose sa javnošću. Kusovac odlazi nakon što je na stranice državnog dnevnika donio sve najgore što je prostor bivše SFRJ mogao da ponudi (laž, prevaru, poltronstvo, jezik mržnje i ulice, psovke i uvrede). I samo je u Đukanovićevoj Vladi tako obavljen posao mogao biti preporuka za novi angažman. Iako to nije unapređenje već marginalizacija.

Sada Popović i njegov paravladin tim specijalaca za (dez)informisanje preuzimaju komandu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo