Povežite se sa nama

MONITORING

Za šaku milosti

Objavljeno prije

na

Za koji dan svaki građanin Podgorice, a i Crne Gore – fala Bogu nije prevelika – imaće nesvakidašnju priliku da ušeta u istoriju. „Budimo učesnici najvećeg događaja u istoriji Crne Gore. Osveštajmo saborni hram Hristovog vaskrsenja u Podgorici zajedno sa svim pravoslavnim patrijarsima svijeta u slavu Božju i čast predaka za svetionik Crne Gore i pravoslavlja i napredak potomaka”, pozvala je Mitropolija crnogorsko-primorska.

Moraće da se pomjere i Grahovac i 13. jul – i 1878. i 1941.

Hram Hristovog vaskrsenja biće osveštan u ponedjeljak, 7. oktobra. Dan ranije, u nedjelju, 6. oktobra biće priređen doček gostiju na čelu sa patrijarhom vaseljenskim i carigradskim Vartolomejem, patrijarhom jerusalimskim Teofilom, moskovskim Kirilom, srpskim Irinejem, arhiepiskopom kiparskim Hrizostomom, arhiepiskopom varšavskim Savom i albanskim Anastasijem, kao i delegacijama pomjesnih pravoslavih crkava. Sveštenici će posebnim letom Montenegroerlajnza doputovati iz Niša, nakon proslave 17 vjekova Milanskog edikta.

I vlast se isprsila. Formiran je Počasni odbor za obilježavanje 1700-godišnjice Milanskog edikta u okviru kojeg će biti osveštan hram Hristovog vaskrsenja. Na čelu odbora je predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, članovi su potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova i evropskih integracija Igor Lukšić, ministar za ljudska i manjinska prava Suad Numanović, ministar zdravlja Miodrag Radunović i gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša.

Ljubav između vlasti i Mitropolije osvježena je, kako je Monitor već pisao, nakon dogovora predsjednika Vlade Mila Đukanovića i mitropolita Amfilohija. Godinama je, na primjer, TVCG bilo zabranjeno da snima događaje u organizaciji Mitropolije crnogorsko- primorske. Dok se ovaj broj Monitora bude štampao, na javnom servisu će biti emitovan intervju sa mitropolitom Amfilohijem. Osveštavanje Hrama TVCG će direktno prenositi.

Mediji su inače Hramu ovih dana poklonili veliku pažnju. Površina mu je 1.270 kvadratnih metara, visina preko 40 metara. Ima sedam pozlaćenih krstova i 17 zvona. Jedno od njih teško je 11 tona i najveće je na Balkanu. Zvono malo manje od tone priložio je mitropolit Amfilohije. Tu su i megaliti i mermer i 14 kvadrata mozaika Nojeva barka. Centralni luster ima prečnik od devet metara i težak je 1.200 kilograma. I on je, kažu, najveći u Evropi. I zlata ima svukuda.

,,Umjesto lapisa i one plave boje koja simbolizuje nebeski svod u raju ovdje je rađena pozlata. Sigurno ima oko 2.800 kvadrata pozlate”, objasnio je u razgovoru za Vijesti protomajstor inženjer Momčilo Stanojević, direktor gradnje hrama.

Izgradnja hrama je, kako su kazali u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, do sada koštala šest i po miliona eura. Pomoć Vlade Crne Gore iznosila je 1,75 miliona njemačkih maraka. Vremena kad su korištene marke, običan svijet u Crnoj Gori se sjeća po tome što su im plate bile po pet-šest maraka. Pored Vlade, veći priložnici su kompanije Dunav, Telekom i NIS iz Srbije, kao i privrednik Miodrag-Daka Davidović.

,,Neka samo svaki Crnogorac ugradi u njega po jedan kamen i veoma brzo će zablistati zlatni krst na ovom hramu Vaskrsenja, pomirenja i bratske sloge. Najstameniji su oni hramovi koje gradi narodna vjera i ljubav, u koje narod ugrađuje svoju dušu, svoje priloge i svoje bogoljublje. Ovaj hram su pozvani da grade svi pravoslavni Srbi, ma gdje bili, kao i svi ljudi žedni pravde Božije i života vječnoga”, objašnjavao je tokom gradnje mitropolit Amfilohije.

Na lelujanju između Crnogoraca i Srba pozavidio bi mu mnogi crnogorski zvaničnik.

Iako se tvrdi da su svi donatori jednaki, dok se hram gradio postojala je, ako nije bogohulno reći, neka vrsta cjenovnika. Na internetu se mogu naći pozivi za pomoć u izgradnji hrama sa detaljima: zadužbinar hrama biće svaki pojedinac ili ustanova koji priloži 10.000 eura, dobrotvor 5.000 eura, priložnik 2.500 eura. ,,Svi takvi će dobiti zlatne povelje, a oni i svi darodavci, od najmanjeg do najvećeg, upisuju se u Vječni pomenik Hrama Vaskrsenja, da im se ime pominje sve dok bude bilo Hrama i vo vjeki vjekova.”

Podgorička čaršija dugo se i uporno zanima pitanjem ko je sve obezbijedio da mu se ime pominje ,,vo vjeki vjekov”, ali pouzdanih podataka o tome nema.

Nema ni najave da će iole istaknuto mjesto na proslavi dobiti neko od radnika Radoja Dakića. Oni su izlili najveći krst na Hramu, crkva ga je pozlatila. Država je pozlatila fabriku.

Mitropolit Amfilohije objasnio je kako Hram treba da sabira oko sebe i u sebi bližnje i daljne, kao i poziv na uzajamno pomirenje i praštanje. ,,A imamo radi čega da se mirimo i imamo šta da praštamo jedni drugima”, podsjetio je u izjavi radiju Svetigora. Prema mitropolitovim riječima, diobe u naše vrijeme ,,su možda još dublje i tragičnije od svih dosadašnjih dioba i podjela”. O sopstvenoj ulozi u tim diobama u našem vremenu nije se izjašnjavao.

Kako god – poziv da se ,,rane zacijele” važi za sve. Pa tako postoji i, doduše teorijska, mogućnost da se ,,bratski zagrle” mitropolit Amfilohije i predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić. U pređašnjoj komunikaciji Krivokapić je znao da mitropolita uporedi sa Bin Ladenom, Amfilohije je smislio da je predsjednik Skupštine – Krivomozgić. Situacija je trenutno bitno drugačija. Na pitanje novinara TVCG da li očekuje dolazak predsjednika Skupštine na proslavu, mitropolit je odgovorio: ,,Ako i njegove poruke, sa mjesta sa kojeg se nalazi nijesu baš mnogo ni bogoljubne i čovjekoljubne, onda šta ste mogli očekivati od mene, kao mitropolita. Odjednom da budem proglašavan sa drugog mjesta kao okupator i kao mitropolit koji je priznat u sveukupnom hrišćanskom svijetu, malo je čudno. Ali, bez obzira na to, sa svim poštovanjem, gospodin Krivokapić će biti dočekan na hramu, zato je i pozvan”. Molim lijepo.

Za brigu o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi zadužen je protojerej Velibor Džomić. Pojasnio je da je mitropolit Mihailo kao i svi, pozvan da dođe na svečanost. Precizirao je: ,,Naravno, pristojno odjeven i u svojstvu građanina”.

Stevo Vučinić, predstavnik CPC, ocijenio je da ,,državna administracija kvislinškim odnosom prema Beogradskoj patrijaršiji iskazanim svakom vrstom pomoći tokom izgradnje tog hrama i pripreme osvećenja vrijeđa crnogorski osjećaj nacionalnog dostojanstva i domoljublja”.

Predsjednik Matice crnogorske Dragan Radulović smatra da bi se najavljena proslava SPC sa crkvenim velikodostojnicima, govorima i estradnim pjevačima, mogla shvatiti kao ,,marketinški potez jedne strane firme koja u Crnoj Gori otvara novi poslovni objekat, da u pozadini ne postoje pogubne političke implikacije”.

,,Reprezentativno učešće države u proslavi jedne religijske ustanove u multikonfesionalnoj Crnoj Gori, u kojoj je Ustavom jasno naznačeno da su ‘vjerske zajednice odvojene od države’, može se tumačiti i kao povratak na ideju iz devedesetih godina da se uvede ‘državna religija'”, naglasio je Radulović.

On ocjenjuje da je podilaženje SPC radi stranačkih interesa oživljavanje političke prakse začete prije 20 godina, koja ohrabruje svetosavske asimilatorske projekte prema Crnoj Gori.

Buke oko Hrama u Podgorici još će biti. Ko pamti duže od dva-tri mjeseca, može se sjetiti tišine koja je ovoga ljeta pratila obilježavanje osamstote godišnjice manastira Đurđevi Stupovi kod Berana. Ni vjera, ni kultura, ni istorija tada nijesu bile dovoljno važne. Jednostavno je: tamo nije moglo da se kaže da su mitropolit i predsjednik vlade izgradili nešto važno ili da je izgrađeno u njihovo vrijeme.

Oduševljavanje najtežim zvonom, najzlatnijim krstom ili najvećim lusterom, možda nam prije svega govori koliko smo, zapravo, mali. Dok milosti koje trenutno razmjenjuju crkva i vlast pokazuju koliko su i jedni i drugi daleko od onoga čime se zaslužuje milost Božja.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo