Povežite se sa nama

MONITORING

S konja na magarca

Objavljeno prije

na

srdjan-Kusovac-za-biografij

Nakon četiri godine provedene na mjestu glavnog i odgovornog urednika državne Pobjede Srđan Kusovac se, protekle sedmice, vratio odakle je i došao: na poziciju savjetnika sedmostrukog premijera Mila Đukanovića. Ovoga puta u vidu rukovodioca službe – vladinog Biroa za odnose sa javnošću. Ništa od drugog mandata u Pobjedi. Zašto je Đukanović odlučio da jednog od svojih najlojalnijih vojnika skloni iz svog najlojalnijeg glasila?

U poređenju sa funkcijom urednika Pobjede, Vladin Biro za odnose sa javnošću je nižerazredna, tehnička funkcija. Ako i zvučno primamljiv – zbog onog „Vladin” – Biro je, suštinski, za Kusovca, korak nazad. Đukanovićeva istinska adresa za komunikaciju sa javnošću jesu uslužni mediji, među kojima birano mjesto zauzima Pobjeda. Potvrda narečenog jeste i totalna anonimnost mladog Vuka Vujanovića bivšeg šefa Biroa, čovjeka kojeg je Kusovac zamijenio.

Jedan od razloga mogao se pročitati u javnosti ovih dana, a koji je uticao na premještenje, (formalno – Kusovac je samoinicijativno otišao iz Pobjede, nije konkurisao za drugi mandat) jeste nedavni nesvakidašnji incident u Briselu, kada je Evropski komesar za proširenje Štefan File, javno i direktno, bez diplomatskih rukavica, kritikovao Pobjedu za neprofesionalizam. Bio je to, nesumnjivo, ozbiljan šamar i Đukanoviću.

Monitorovi izvori, novinari Pobjede, koji su insistirali na anonimnosti, tvrde da je navedena briselska epizoda svakako uticala na sklanjanje Kusovca, poput kapi u punoj čaši vode, no da to nije jedini i glavni razlog.

Istinski razlog za odlazak Kusovca iz Pobjede, kaže nam dugogodišnji novinar tog lista, jeste činjenica da njegova kampanja odbrane režima, zbog koje je i doveden, nije donijela rezultate koje je želio njegov nadređeni, Đukanović.

Kusovac nije zadovoljio šefa. Ko je, u protekle četiri godine, pratio njegovo urednikovanje, zna: došao je u najstariji crnogorski list sa jasnom zadaćom – da se na sve moguće načine obračuna sa Đukanovićevim neistomišljenicima. Iako je Kusovac dao sve od sebe, pomjerajući granice Pobjedinog novinarskog beščašća iz ranih devedesetih, premijer, očito, nije oduševljen učinkom.

Još jedna znakovita podudarnost doprinosi razumijevanju Kusovčevog odlaska: dolazak drugog medijskog specijalca, nekadašnjeg šefa Biroa za medije, ali vlade Srbije, Vladimira Bebe Popovića, u Crnu Goru. Sagovornik Monitora kaže da je njegovim dolaskom potreba za „istrošenim” Kusovcem smanjenja. „Popović i Pink su zauzeli poziciju udarnih medijskih pesnica režima, koju su do sada apsolutno držali Kusovac i Pobjeda. Očekuje se da će Popović sa svojom medijskom hobotnicom, pokušati da učini ono što nije Kusovac.”

Uz to, primjećuje naš izvor, sasvim je sigurno da je Kusovac nevoljno prihvatio novu funkciju, jer na tom mjestu u vladinom Birou na njega mogu da utiču i ministri, od kojih neki neće dozvoliti da se sa njima manipuliše kao sa novinarima Pobjede. Uostalom, ministri iz redova SDP-a su bili protiv njegovog imenovanja.

Dio zasluga za odlazak Kusovca, smatraju naši upućeni izvori, imaju, direktno ili indirektno, i kadrovi okupljeni oko bivšeg premijera Igora Lukšića, bivši prvi čovjek finansija Milorad Katnić i družina, koje je Kusovac otvoreno blatio. Ne treba zaboraviti ni uticaj SDP-a, koji je lobirao da Kusovac napusti uredničku poziciju.

Kusovčeva verzija priče o njegovom odlasku, saznaje Monitor, je da nikako nije mogao da sarađuje sa izvršnim direktorom Lavom Lajovićem. Izvori našeg lista potvrđuju – netrpeljivost među njima bila je neskrivena. Djelić: u Pobjedi je decenijama postojala tradicija da se direktor ne miješa u uređivanje novine, dok Lajović, od prvoga radnog dana, svakog jutra prisustvuje kolegijumu, te predlaže teme i tekstove.

Nema sumnje, saglasni su naši sagovornici, da će Kusovac nastojati da održi svoj uticaj na uređivanje Pobjede, samo sada sa pozicije šefa vladinog Biroa, i to preko odgovorne urednice, između ostalih.

Trenutno, vršilac dužnosti glavnog i odgovornog urednika Pobjede je dugogodišnja novinarka i donedavno Kusovčeva zamjenica Vesna Šofranac. Nekoliko novinara tog lista kazalo nam je da se u preduzeću očekuju veliki nesporazumi i borbe za prevlast jer Šofranac slovi za kadra bliskog Đukanoviću, dok je Lajović blizak Svetozaru Maroviću, čovjeku čiji je savjetnik nekada bio. Vesna Šofranac bi mogla biti prelazno rješenje, dok autori kadrovske vrteške ne otkriju karte.

Da se ne bi stekao pogrešan utisak, Pobjeda, prema mišljenju zaposlenih sa kojima je Monitor imao kontakt, još nije, a očigledno i neće, napraviti značajniji otklon od Kusovca. To najbolje ilustruje podatak da je Lajović (nakon dolaska u Pobjedu, među prvima, doveo je svoju suprugu Svetlanu) u kolegijumu ostavio sve kadrove Srđana Kusovca, a iz njega izbacio dvoje urednika koji su se, na neki način, suprotstavljali Kusovcu i pokušavali da održe svoje rubrike na koliko-toliko profesionalnom nivou.

Ne samo to: „Ubuduće će se na Pobjedu lakše nego ranije uticati iz DPS-a, jer je Kusovac primao naredbe isključivo od Mila Đukanovića, a sada će biti teško odbiti molbu i nižih partijskih činovnika”, kaže jedan od naših izvora.

Pobjedi, nakon Srđana Kusovca, teško da ima spasa. On je od nje stvorio glasilo bez granica, u veličanju neprikosnovenog šefa, bespoštednoj i vulgarnoj pljuvačini oponenata, konstrukcijama i podmetačinama.

Kusovac je, kaže naš sagovornik zaposlen u Pobjedi, stvorio novu školu novinarstva u kojoj je mladim kadrovima postalo prihvatljivo da im se nemoralni i neprofesionalni stavovi, ako su u korist šefa režima, ubacuju u tekstove. Cenzura je postala potpuno ustaljen način uređivanja.

Kusovac je jednom, i to će ostati upamćeno u riznicama mudrosti, kazao kako ne podnosi gadosti kakve je imao prilike da čita u crnogorskim medijima. Onda je u Pobjedi, objavio seriju tekstova u kojima su Marko Vešović i Šemsudin Radončić pišući o oponentima režima koristili riječi poput: popuši, ispiša, budaletina, kurac, avetinja, krme, goveče, splačina, kučka, bitanga, nesoj, ljudski izmet… Ili, za žene:,,ker u suknji”, ,,riječ o smjesi ćurke i siledžije”, ,,kurvetinu kakva je … majka lako ne rađa”, ,,drolje su dame u poredbi s …”, ,,gospoče koje nikad nije u ruku uzelo ništa teže od kite”…

Zakonitost poslovanja i dugovi Pobjede, u trenutku kada je Kusovac napušta, posebna su priča: preduzeće nezakonito posluje od 2004. godine, kada je moralo biti privatizovano. Dugovi su protekle godine iznosili oko sedam miliona eura, u to ne računajući one koje je Vlada već preuzela. Kapital Pobjede krajem prošle godine iznosio je 18 miliona eura, a gubitak skoro 20 miliona.

Ove godine državno izdavačko preduzeće Pobjeda, od januara do kraja juna, poslovalo je sa gubitkom od 906.785 eura, piše u polugodišnjem izvještaju o poslovanju Komisije za hartije od vrijedosti. Gubici Pobjede, prema podacima iz bilansa stanja kompanije, za godinu su povećani sa 22,78 miliona na 24,94 miliona eura. Sve ovo zapisano i u revizorskom izvještaju za prošlu godinu, čini neizvjesnim nastavak poslovanja državne kompanije.

Samo nekoliko mjeseci ranije, u avgustu, Srđan Kusovac je demantovao pisanje Vijesti da je podnio ostavku Odboru direktora Pobjede, poručivši da odlazi na godišnji odmor, te da će ih ,,kad se vrati dotući i otjerati u Spuž kao što je i davno obećao”. Takva mu je svaka istina.

Ipak, ne treba se opuštati: pulicer crnogorske mafije isti je, gdje god bio.

Pobjeda ostaje bilten vlasti

Upravo je negativna selekcija kadrova koji participiraju u okruženju Đukanovića, u vladi, institucijama-ključ za razumijevanje višedecenijske „uspješnosti” DPS-ovskog mračnog protokola. U državi koja je servis kriminalnih i destruktivnih procesa sve profesije, ali i opšte vrijednosti, gube svoje izvorno značenje i prelaze u svoju suprotnost, kaže za Monitor kolumnista dnevnika Vijesti Duško Kovačević.

,,Tako dolazimo do apsurdnih i neshvatljivih selekcija u kojima ogrešenje o sopstvenu profesiju ne aktivira degradaciju i ostavku nego unapređenje, ugled i beneficije. Policajci, tužioci, sudije, novinari… koji pogaze fundamentalna i pozitivna načela svog posla postaju uporišni stubovi nakaradnog sistema.

Prema tome, Srđa Kusovac je najindikativniji primjer poželjnog i na sve spremnog činovnika koji opslužuje i na koga se oslanja gore opisani aparat.

Međutim, u neutoljivoj želji da se dodvori i da poltronski podiđe šefu režima, u jednom momentu prelazi granicu dozvoljenog beščašća i niskosti i udara tamo gdje nije smio (u Filea, u Brisel). Epilog je jasan. Staro dobro mjesto za potrošene sluge: savjetnik diktatora. Naravno, Pobjeda ostaje bilten mafije.”

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PETRA IVANOVIĆA: Mak na konac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova vlast bi, ukoliko zaista ima namjeru da ispravi krive drine prethodnog režima, i izvede na čistac sve zloupotrebe državnih resursa od strane ranijih moćnika, morala najprije da oslobodi institucije, prvenstveno tužilaštvo. A ne da kopa, što bi reko′ bivši ministar Ivanović, po fiokama, i u televizijskim emisijama glumi civilni sektor

 

Petar Ivanović, bivši ministar poljoprivrede, istjerivao je „mak na konac“ na državnoj televiziji. S brdom fascikli i dokumenata, opušten kao kod kuće, objašnjavao je kako je „notorna laž“, da je za jedan dan, tokom kog je bio u Podgorici, uzeo dnevnice od pet hiljada eura za put u sedam zemalja, za šta ga je prethodno optužio aktuelni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, aludirajući da je Ivanović zloupotrijebio tadašnju poziciju.

I istjerao ga je, reklo bi se. Dokazao je silnim papirima i slajdovima u studiju, brižljivo pripremljenom da i tehnički odbrani bivšeg ministra i aktuelnog ekonomskog savjetnika predsjednika države, da je stvarno bio na tim putovanjima, da ih nije izmislio, a da su mu dnevnice koje su mu po tom osnovu pripale, isplaćene kasnije, u jednom danu. Stvar računovodstva valjda.

Zanimljivo je, svakako to, da prvi put gledamo bivšeg ministra s tolikom dokumentacijom kako maše papirima u sopstvenu odbranu. A prilika, da se brani javno, imao je mnogo. Ranije je, međutim, kad god bi postao akter neke od afera, radije pribjegavao performansima – bacao perje ili citirao Ajnštajna. Kao onda kada je pokušao da demantuje pisanje Vijesti da je u godini kojom je vladao poljoprivredom broj zaposlenih u toj oblasti smanjen na 2.490 hiljada. Istina, nije mu tada bilo lako da papirima dokaže svoje fantastične statistike o vrtoglavom rastu zaposlenih u poljoprivredi od 52 odsto za jednu ili 136,5 posto za dvije godine njegovog ministrovanja. Lakše mu je bilo da u studio dovede sve zaposlene u poljoprivredi. Stali bi.

Papire i fascikle, a ni gostovanje ministra na TV-u nijesmo vidjeli ni onda kada je OCCRP objavio istraživanje koje je Ivanovića dovelo u vezu sa klanom Darka Šarića, koji je u Srbiji nedavno zbog trgovine narkoticima osuđen na 15 godina zatvora.

To istraživanje dovelo je bivšeg ministra u vezu sa Šarićevim kompanijama i aferom vezanom za Fudbalski klub Mogren, kada je budvanski DPS funkcioner Boro Lazović poklonio  zemljište od 20.000 kvadratnih metara FK Mogrena, tik uz obalu, „investitorima iz Švajcarske i Francuske”.  Lazović je zemljište, u stvari, poklonio Šariću, otkrio je OCCRP u saradnji sa MANS-om, a čitava transakcija odrađena je preko dvije kompanije – Nova Star CG i Amsone Enterprises Montenegro. OCCRP je došao do dokaza da je Nova Star CG u vlasništvu firme Nikomat LLC iz Delavera, iza koje su bili Šarićeva sestra Danijela i Nebojša Jestrović, a da je direktor kompanije Nova Star CG Blagota Radulović, pomoćnik ministra Petra Ivanovića.

OCCRP je takođe objavio i dokument iz crnogorskog Privrednog registra, dopis upućen Ivanoviću od strane advokata panamske kompanije Adriatic Overseas Holdings na koju je kasnije prenijet udio firme Nova Star CG sa kojom je Lazović potpisao sporni angažman. Dopis iz Paname je Ivanoviću poslat na njegovu kućnu adresu, kako bi potpisao punomoćje koje je firma izdala u korist advokatice Zorice Đukanović. Ona je zastupala više osoba povezanih sa Šarićem, ali i Aleksandra Aca Đukanovića, brata crnogorskog predsjednika, čija je banka poslovala sa narko bosom.

„Ova firma je od posebnog značaja jer predstavlja konačnu vezu između Darka Šarića, srbijanskog biznismena Stanka Subotića i Mila Đukanovića, tri osobe koje su zajedno blisko povezane preko Prve banke i niza poslovnih aranžmana”, zaključio je OCCRP u istraživanju. A Petar Ivanović je za tu kompaniju potpisivao punomoćje. Valjda je zbog toga danas u kabinetu predsjednika države, a ne zbog urednih putnih naloga.

Ivanović se nije oglasio tim povodom. A lijepo bi bilo da smo ga vidjeli kako drži punomoćje na TV-u i objašnjava sopstvenu ulogu u toj transakciji, i uopšte veze bivše vlasti sa Šarićem. Ili da objasni zašto su ga Monitorovi izvori nazivali „ključnim čovjekom Šarića za pranje para preko Hipo banke”. Ivanović je jedno vrijeme upravljao bordom Hipo alpe adria banke, preko koje su kompanije povezane sa Šarićem imale milionske transakcije.

MANS je objavio i da je Iva­no­viću narko bos Darko Šarić platio avionsku kartu za putovanje na istom letu na kom je bio i Šarićev saradnik i direktor pljevaljske Mat company Jovica Lončar.

„Avio-listing na kome se nalazi ime ministra Petra Ivanovića i njegovog saputnika na letu za Pariz i Ženevu Jovice Lončara, dio je dokumentacije koja je zaplijenjena po naredbi istražnog sudije Posebnog odjeljenja Višeg suda u Beogradu u okviru istrage protiv narkobosa Darka Šarića i njegove kriminalne grupe“, saopšteno je tada iz Istraživačkog centra MANS-a.

Ivanović je doduše dostavio demant, tvrdeći da mu „gospodin Šarić”  nije platio avionsku kartu. „Nije tačno da mi je gospodin Darko Šarić ili bilo ko drugi kupio karte za Pariz ili Ženevu. Avio karta za let Podgorica – Pariz – Ženeva (19.11.2009) i Ženeva – Cirih – Podgorica (20.11.2009) plaćena je sredstvima Agencije Crne Gore za promociju investicija. Račun broj 510/9298/82 izdat je od turističke agencije Gallileo, saopštio je. Iz MANS-a su odgovorili da „fakture i izvodi sa računa CKB banke koje je uz svoj „demanti” dostavio ministar Ivanović ni u jednom svom dijelu ne demantuju dokumentaciju koja je zaplijenjena po naredbi Višeg suda u Beogradu”.

Bilo je još optužbi. Tu je svakako i afera Abu Dabi. Specijalno tužilaštvo je nedavno pokrenulo istragu vezano za taj aranžman, tražeći i skidanje imuniteta Ivanoviću. Tužilaštvo tvrdi da je država u ovom projektu, prema grubim procjenama, oštećena za više od devet miliona eura, koliko su vrijedne aktivirane garancije firmi koje su tokom 2015. i 2016. godine, bez valjanih zaloga, uzele novac za podsticaj sjevera države. Ivanović je dao izjavu tužilaštvu, ali u javnosti ne govori mnogo o tome. Radije bi o putnim nalozima.

Na kraju, Ivanoviću uvijek ostaje nada da će to biti novi slučaj SDT, na čijem su čelu isti ljudi, koji će pasti pred crnogorskim sudovima. Baš kao i slučaj Šarić. A ima i lično iskustvo sa „efikasnošću” pravosuđa. Ivanović je tako zbog zastare, pravosnažno oslobođen optužbi da je u oktobru 2010. vozilom udario djevojčicu.

Nova vlast bi, ukoliko zaista ima namjeru da ispravi krive drine prethodnog režima, i izvede na čistac sve zloupotrebe državnih resursa od strane ranijih moćnika, morala najprije da oslobodi institucije, prvenstveno tužilaštvo. Koje neće potrošiti afere i svjedočenja brižljivo dokumentovana u medijima prethodnih decenija. A ne da kopa, što bi reko′ bivši ministar Ivanović, po fiokama, i u televizijskim emisijama glumi civilni sektor.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo