Povežite se sa nama

MONITORING

S konja na magarca

Objavljeno prije

na

Nakon četiri godine provedene na mjestu glavnog i odgovornog urednika državne Pobjede Srđan Kusovac se, protekle sedmice, vratio odakle je i došao: na poziciju savjetnika sedmostrukog premijera Mila Đukanovića. Ovoga puta u vidu rukovodioca službe – vladinog Biroa za odnose sa javnošću. Ništa od drugog mandata u Pobjedi. Zašto je Đukanović odlučio da jednog od svojih najlojalnijih vojnika skloni iz svog najlojalnijeg glasila?

U poređenju sa funkcijom urednika Pobjede, Vladin Biro za odnose sa javnošću je nižerazredna, tehnička funkcija. Ako i zvučno primamljiv – zbog onog „Vladin” – Biro je, suštinski, za Kusovca, korak nazad. Đukanovićeva istinska adresa za komunikaciju sa javnošću jesu uslužni mediji, među kojima birano mjesto zauzima Pobjeda. Potvrda narečenog jeste i totalna anonimnost mladog Vuka Vujanovića bivšeg šefa Biroa, čovjeka kojeg je Kusovac zamijenio.

Jedan od razloga mogao se pročitati u javnosti ovih dana, a koji je uticao na premještenje, (formalno – Kusovac je samoinicijativno otišao iz Pobjede, nije konkurisao za drugi mandat) jeste nedavni nesvakidašnji incident u Briselu, kada je Evropski komesar za proširenje Štefan File, javno i direktno, bez diplomatskih rukavica, kritikovao Pobjedu za neprofesionalizam. Bio je to, nesumnjivo, ozbiljan šamar i Đukanoviću.

Monitorovi izvori, novinari Pobjede, koji su insistirali na anonimnosti, tvrde da je navedena briselska epizoda svakako uticala na sklanjanje Kusovca, poput kapi u punoj čaši vode, no da to nije jedini i glavni razlog.

Istinski razlog za odlazak Kusovca iz Pobjede, kaže nam dugogodišnji novinar tog lista, jeste činjenica da njegova kampanja odbrane režima, zbog koje je i doveden, nije donijela rezultate koje je želio njegov nadređeni, Đukanović.

Kusovac nije zadovoljio šefa. Ko je, u protekle četiri godine, pratio njegovo urednikovanje, zna: došao je u najstariji crnogorski list sa jasnom zadaćom – da se na sve moguće načine obračuna sa Đukanovićevim neistomišljenicima. Iako je Kusovac dao sve od sebe, pomjerajući granice Pobjedinog novinarskog beščašća iz ranih devedesetih, premijer, očito, nije oduševljen učinkom.

Još jedna znakovita podudarnost doprinosi razumijevanju Kusovčevog odlaska: dolazak drugog medijskog specijalca, nekadašnjeg šefa Biroa za medije, ali vlade Srbije, Vladimira Bebe Popovića, u Crnu Goru. Sagovornik Monitora kaže da je njegovim dolaskom potreba za „istrošenim” Kusovcem smanjenja. „Popović i Pink su zauzeli poziciju udarnih medijskih pesnica režima, koju su do sada apsolutno držali Kusovac i Pobjeda. Očekuje se da će Popović sa svojom medijskom hobotnicom, pokušati da učini ono što nije Kusovac.”

Uz to, primjećuje naš izvor, sasvim je sigurno da je Kusovac nevoljno prihvatio novu funkciju, jer na tom mjestu u vladinom Birou na njega mogu da utiču i ministri, od kojih neki neće dozvoliti da se sa njima manipuliše kao sa novinarima Pobjede. Uostalom, ministri iz redova SDP-a su bili protiv njegovog imenovanja.

Dio zasluga za odlazak Kusovca, smatraju naši upućeni izvori, imaju, direktno ili indirektno, i kadrovi okupljeni oko bivšeg premijera Igora Lukšića, bivši prvi čovjek finansija Milorad Katnić i družina, koje je Kusovac otvoreno blatio. Ne treba zaboraviti ni uticaj SDP-a, koji je lobirao da Kusovac napusti uredničku poziciju.

Kusovčeva verzija priče o njegovom odlasku, saznaje Monitor, je da nikako nije mogao da sarađuje sa izvršnim direktorom Lavom Lajovićem. Izvori našeg lista potvrđuju – netrpeljivost među njima bila je neskrivena. Djelić: u Pobjedi je decenijama postojala tradicija da se direktor ne miješa u uređivanje novine, dok Lajović, od prvoga radnog dana, svakog jutra prisustvuje kolegijumu, te predlaže teme i tekstove.

Nema sumnje, saglasni su naši sagovornici, da će Kusovac nastojati da održi svoj uticaj na uređivanje Pobjede, samo sada sa pozicije šefa vladinog Biroa, i to preko odgovorne urednice, između ostalih.

Trenutno, vršilac dužnosti glavnog i odgovornog urednika Pobjede je dugogodišnja novinarka i donedavno Kusovčeva zamjenica Vesna Šofranac. Nekoliko novinara tog lista kazalo nam je da se u preduzeću očekuju veliki nesporazumi i borbe za prevlast jer Šofranac slovi za kadra bliskog Đukanoviću, dok je Lajović blizak Svetozaru Maroviću, čovjeku čiji je savjetnik nekada bio. Vesna Šofranac bi mogla biti prelazno rješenje, dok autori kadrovske vrteške ne otkriju karte.

Da se ne bi stekao pogrešan utisak, Pobjeda, prema mišljenju zaposlenih sa kojima je Monitor imao kontakt, još nije, a očigledno i neće, napraviti značajniji otklon od Kusovca. To najbolje ilustruje podatak da je Lajović (nakon dolaska u Pobjedu, među prvima, doveo je svoju suprugu Svetlanu) u kolegijumu ostavio sve kadrove Srđana Kusovca, a iz njega izbacio dvoje urednika koji su se, na neki način, suprotstavljali Kusovcu i pokušavali da održe svoje rubrike na koliko-toliko profesionalnom nivou.

Ne samo to: „Ubuduće će se na Pobjedu lakše nego ranije uticati iz DPS-a, jer je Kusovac primao naredbe isključivo od Mila Đukanovića, a sada će biti teško odbiti molbu i nižih partijskih činovnika”, kaže jedan od naših izvora.

Pobjedi, nakon Srđana Kusovca, teško da ima spasa. On je od nje stvorio glasilo bez granica, u veličanju neprikosnovenog šefa, bespoštednoj i vulgarnoj pljuvačini oponenata, konstrukcijama i podmetačinama.

Kusovac je, kaže naš sagovornik zaposlen u Pobjedi, stvorio novu školu novinarstva u kojoj je mladim kadrovima postalo prihvatljivo da im se nemoralni i neprofesionalni stavovi, ako su u korist šefa režima, ubacuju u tekstove. Cenzura je postala potpuno ustaljen način uređivanja.

Kusovac je jednom, i to će ostati upamćeno u riznicama mudrosti, kazao kako ne podnosi gadosti kakve je imao prilike da čita u crnogorskim medijima. Onda je u Pobjedi, objavio seriju tekstova u kojima su Marko Vešović i Šemsudin Radončić pišući o oponentima režima koristili riječi poput: popuši, ispiša, budaletina, kurac, avetinja, krme, goveče, splačina, kučka, bitanga, nesoj, ljudski izmet… Ili, za žene:,,ker u suknji”, ,,riječ o smjesi ćurke i siledžije”, ,,kurvetinu kakva je … majka lako ne rađa”, ,,drolje su dame u poredbi s …”, ,,gospoče koje nikad nije u ruku uzelo ništa teže od kite”…

Zakonitost poslovanja i dugovi Pobjede, u trenutku kada je Kusovac napušta, posebna su priča: preduzeće nezakonito posluje od 2004. godine, kada je moralo biti privatizovano. Dugovi su protekle godine iznosili oko sedam miliona eura, u to ne računajući one koje je Vlada već preuzela. Kapital Pobjede krajem prošle godine iznosio je 18 miliona eura, a gubitak skoro 20 miliona.

Ove godine državno izdavačko preduzeće Pobjeda, od januara do kraja juna, poslovalo je sa gubitkom od 906.785 eura, piše u polugodišnjem izvještaju o poslovanju Komisije za hartije od vrijedosti. Gubici Pobjede, prema podacima iz bilansa stanja kompanije, za godinu su povećani sa 22,78 miliona na 24,94 miliona eura. Sve ovo zapisano i u revizorskom izvještaju za prošlu godinu, čini neizvjesnim nastavak poslovanja državne kompanije.

Samo nekoliko mjeseci ranije, u avgustu, Srđan Kusovac je demantovao pisanje Vijesti da je podnio ostavku Odboru direktora Pobjede, poručivši da odlazi na godišnji odmor, te da će ih ,,kad se vrati dotući i otjerati u Spuž kao što je i davno obećao”. Takva mu je svaka istina.

Ipak, ne treba se opuštati: pulicer crnogorske mafije isti je, gdje god bio.

Pobjeda ostaje bilten vlasti

Upravo je negativna selekcija kadrova koji participiraju u okruženju Đukanovića, u vladi, institucijama-ključ za razumijevanje višedecenijske „uspješnosti” DPS-ovskog mračnog protokola. U državi koja je servis kriminalnih i destruktivnih procesa sve profesije, ali i opšte vrijednosti, gube svoje izvorno značenje i prelaze u svoju suprotnost, kaže za Monitor kolumnista dnevnika Vijesti Duško Kovačević.

,,Tako dolazimo do apsurdnih i neshvatljivih selekcija u kojima ogrešenje o sopstvenu profesiju ne aktivira degradaciju i ostavku nego unapređenje, ugled i beneficije. Policajci, tužioci, sudije, novinari… koji pogaze fundamentalna i pozitivna načela svog posla postaju uporišni stubovi nakaradnog sistema.

Prema tome, Srđa Kusovac je najindikativniji primjer poželjnog i na sve spremnog činovnika koji opslužuje i na koga se oslanja gore opisani aparat.

Međutim, u neutoljivoj želji da se dodvori i da poltronski podiđe šefu režima, u jednom momentu prelazi granicu dozvoljenog beščašća i niskosti i udara tamo gdje nije smio (u Filea, u Brisel). Epilog je jasan. Staro dobro mjesto za potrošene sluge: savjetnik diktatora. Naravno, Pobjeda ostaje bilten mafije.”

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA JE ZATEKLA, A ŠTA OSTAVLJA BIVŠA VLADA: DPS je bio gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zaostavština Krivokapićeve Vlade može se, u polurečenici, opisati: protesti i sukobi na Cetinju povodom ustoličenja Joanikija Mićovića i program Evropa sad. Ostalo će se, manje-više, zaboraviti. Pošto je DPS ponovo na mjestu zločina

 

Vlada premijera Dritana Abazovića stupila je na dužnost. Bivši premijer Zdravko Krivokapić i „njegovi“ ministri otišli su u istoriju. Vrijeme je za svođenje računa i procjenu obećanja. Starih i novih.

„Crna Gora do sada nije imala bolju, kompetentniju i Vladu sa više znanja i umijeća nego što je trenutna”, ustvrdio je Krivokapić dok je bio boljeg raspoloženja, u vrijeme obilježavanja prve i posljednje godišnjice njegovog kabineta.

„Godinu i po trpjeli smo najgoru Vladu – ikad“, poručila je nakon razrješenja Krivokapićeve Vlade potpredsjednica DPS-a Sanja Damjanović. Zaboraviti apostole nećemo tako lako jer su nas vratili godina(ma) unazad – slijedi vrijeme odgovornosti“. Tu je bila i najava povratka DPS-a u vlast. Ili na mjesto zločina, prema interpretacijama druge strane.

Neki su pokušali da odvagaju. Predsjednik SNP-a i aktuelni ministar poljoprivrede Vladimir Joković pred smjenu Krivokapićeve Vlade je ocijenio: „Možda je ova Vlada najbolja, ali je premijer najgori u istoriji Crne Gore“. Drugi su ukazivali na specifičnost, ili apsurdnost političke situacije. „Potpredsednik najgore Vlade u istoriji Crne Gore, Dritan Abazović, sada bi trebalo kao premijer da popravi štetu koju je ta Vlada napravila. Pa to je genijalno!“, izjavio je pisac i politički analitičar Andrej Nikolaidis. Previđajući da šteta koju treba sanirati nije od juče.

Svaka od izrečenih teza  vodi do seta pitanja: šta je zaostavština Krivokapićeve Vlade? Trebaju li njihovi nasljednici da popravljaju štetu, nastave i unaprijede započeto, ili da se uhvate u koštac sa onim što prethodna Vlada nije htjela ili nije umjela da uradi? Konačno, mogu li se u partnerstvu sa DPS-om graditi stubovi na kojima će, prema obećanjima premijera Abazovića, počivati nova izvršna vlast – vladavina prava i ekonomski razvoj.

Momentu u kome je Duško Marković predao dužnost Zdravku Krivokapiću prethodili su sukobi pozicije i opozicije u parlamentu (izglasavanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti). Bile su litije i kontralitije. Svježa sjećanja na policijsku brutalnost ispred parlamenta i po podgoričkim ulicama (jesen 2015.). Suđenje opozicionim prvacima (afere državni udar i prenje novca), afere iz arhive odbjeglog tajkuna Duška Kneževića. Ekonomska kriza bez presedana (pad BDP-a od 15,3 odsto u 2020.) uzrokovana pandemijom ali i hroničnom zapuštenošću onog dijela crnogorske privrede koji je u državnom vlasništvu. Nezaposlenost. Male plate (minimalac od 225 eura) i još manje penzije.

Predsjednica Vrhovnog suda bila je Vesna Medenica. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. Upravom policije rukovodio je Veselin Veljović, a Agencijom za nacionalnu bezbjednost Dejan Peruničić. Niko od njih nije smijenjen – podnijeli su ostavke ili su penzionisani. Potom se troje od njih četvoro našlo na udaru zakona. Zašto nijesu svi, teže je objasniti. Baš kao i činjenicu da je Blažo Jovanić i dalje predsjednik Privrednog suda, Zoran Jelić senator Državne revizorske institucije, a Petar Ivanović, Branimir Gvozdenović, Predrag Bošković… poslanici najveće partije unutar novoformirane većine. Na kojoj treba da se temelje oni stubovi vladavine prava i ekonomskog razvoja. Pod patronatom Mila Đukanovića, predsjednika države i (opet) vladajuće partije.

Ako najavljena borba protiv korupcije i kriminala nije dala očekivane rezultate i zbog zatečenog stanja, bivša Vlada i parlamentarna većina dijele odgovornost za neusvajanje skoro stotinak predloženih zakona, koji su postali taoci njihovih međusobnih sukoba. Zbog čega su izostale ili su usporene mnoge od obećanih i neophodnih sistemskih reformi.

Bivšoj Vladi niko nije branio da u raspodjeli ministarskih i direktorskih funkcija bude senzibilnija kada su u pitanju manjinski narodi i regionalna (ne)zastupljenost. Tako bi im neki problemi bili bliži i jasniji, a možda bi izbjegli neke od zamki vjerske i nacionalne isključivosti koje je pred njih postavljala tadašnja opozicija. Zašto to nijesu uradili –  znaju oni. A mi možemo da naslutimo na osnovu sladostrašća sa kojim su, neki od njih, ulazili u tradicionalne crnogorsko-srpske sukobe, podstičući podjele i destabilizujući vlastite pozicije.

I Vlada i parlamentarna većina raspali su se nakon cetinjskog ustoličenja Joanikija Mićovića, sporeći se o elementarnom pitanju ravnopravnosti građana Crne Gore i vjerskih organizacija koje u njoj djeluju. Demonstrirajući da su po tom pitanju, u odnosu na bivše vlasti, samo druga strana iste batine. Nekima, u Vladi i oko nje, falilo je više policijske brutalnosti na Cetinju. Potom je početak povratka DPS-a na tek izgubljene pozicije bio samo stvar matematike.

Može da čudi što bivša Vlada, suprotno najavama, nije uspjela da normalizuje odnose sa zvaničnom Srbijom. Moguće da je narativ srpskog sveta za njih bio previše. A moguće da je počelo raslojavanje unutar srpske zajednice u Crnoj Gori, na bezuslovne pripadnike Vučićevog srpskog sveta i na, primarno, građane Crne Gore.

Još malo podsjećanja na stanje u kome je DPS ostavio Crnu Goru 2020. Koleginica Marija Mirjačić, krajem te godine, u Vijestima navodi „neke od problema“ koje čekaju resornog ministra u Krivokapićevoj Vladi: „Pitanje opstanka nacionalnog avioprevoznika Montenegro Airlinesa, definisanje dalje sudbine Aerodroma Crne Gore (ACG), aneks ugovora o novom roku za završetak radova na prvoj dionici auto-puta od Smokovca do Mateševa i zahtjevi kineskog CRBC-a za dodatna plaćanja, nerentabilno poslovanje Barske i Crnogorske plovidbe, ogromni poslovni gubici u četiri željeznička preduzeća…“. Prazna državna kasa bila je druga tema.

Šta imamo danas: Montenegro Airlines je u stečaju, a nova državna aviokompanija u problemima poslovanja u vrijeme globalne pandemije i ratne krize u Evropi. Umjesto jednog imamo dva problema. Aerodromi su, baš kao i državne energetske kompanija, (p)ostali sigurna baza za zapošljavanje članova vladajućih partija.

Gradnja prve dionice auto-puta bliži se kraju. Crnogorska plovidba je, prvi put nakon desetak godina, prošlu godinu završila uz dobit, sposobna da plati dospjelu ratu kredita za svoja dva broda. Tome je najviše doprinijela prošlogodišnja izmjena ugovora o najmu brodova, čime su raniji DPS prihodi višestruko uvećani. I Montekargo se pohvalio pozitivnim poslovanjem u prvom tromjesečju, nakon što su lani prepolovljeni gubici iz 2020. Oživjela je i Luka Bar. Makar u dijelu koji se ne dotiče carinskih skladišta sa lagerovanim cigaretama bez akciznih markica.

Negdje napredak nije vidljiv, ili ga nije ni bilo. Plantaže su primjer. Trenutno prodaju placeve u Donjoj Gorici i na Marezi da bi pregurali još mjesec-dva.

Prethodna Vlada je, zvanično, smanjila državni dug za nekih 240 miliona eura. Tačne podatke znaćemo, ipak, tek kada njihovi nasljednici steknu uvid u dospjele obaveze koje nijesu plaćene u roku.

Odričući se dijela budžetskih prihoda i odlukom o povećanju minimalne zarade, Krivokapićeva Vlada je u značajnoj mjeri povećala prihode zaposlenih u Crnoj Gori. Tako je dodatno podstakla nejednakost između onih koji primaju platu i armije penzionera i nezaposlenih. Zbog rastuće inflacije i globalnog talasa poskupljenja energenata i hrane, njihova kupovna moć danas je, vjerovatno, ista ili čak i nešto manja nego u posljednjim danima DPS vladavine. Kritičari ipak, treba da razmisle gdje bismo danas bili sa minimalnom zaradom od 225 i minimalnom penzijom od nepunih 120 eura. I kako je „najgora Vlada u istoriji“ za godinu uradila više za standard zaposlenih sa najnižim primanjima nego što je DPS za 10-15 godina.

No program Evropa sad nosi opasnost ekonomske neodrživosti. I gotovo izvjesnu potrebu za novim zaduženjima, najkasnije naredne godine. Ono će opet, poput većine prethodnih, otići u potrošnju. Manirom DPS prethodnika, Krivokapić i njegovi najbliži saradnici taj su problem prepoznali kao – tuđu brigu. Pandemija, rat u Ukrajini, globalna kriza, usporiće planirani rast ekonomije i ubrzati otkrivanje mogućih problema.

Legalizacija radnih mjesta, borba protiv ilegalnog tržišta duvanskih i naftnih proizvoda, rekordne zapljene kokaina, fiskalizacija… dio su poslova koje je prethodna Vlada započela u cilju suzbijanja sive ekonomije i borbe protiv organizovanog kriminala. Ti poslovi, ipak, nisu do kraja odrađeni kako valja.  Zato imamo kokainske tovare sa N.N. vlasnicima i nefiskalizovane advokate.

Zaustavljen je talas organizovanih ubistava na ulicama. A otvorena Pandorina kutija saradničke mreže kriminalnih klanova u pravosuđu, policiji a, čuje se, i među nekadašnjim zvaničnicima izvršne i zakonodavne vlasti. To nas, opet vraća na DPS i njegovo nasljeđe. Krivokapićevi nisu bili dobri. DPS je bio gori.

 

Proći će, prošao je

Prvi put u istoriji crnogorskog višepartizma, zvanične primopredaje dužnosti između bivšeg i sadašnjeg premijera nije bilo. Još jedan Krivokapićev korak unazad na račun obećanog povratka u normalnost. Taj gest možemo posmatrati kao kamenčić u mozaiku aktivnosti koje su omogućile povratak Đukanovićevog DPS-a na čelo novouspostavljene parlamentarne većine. Pošto su njihovi nasljednici, u mnogim segmentima (partijsko kadriranje, nepotizam, podobni i nepodobni, tajnost rada, kršenje procedura, servilnost prema novim/starim centrima moći…) previše podsjećali na DPS i satelite.  Samo bez iskustva i rutine koje su oni sticali tokom decenija vladavine.

„Sačekao sam jutros u Vladi novog premijera Zdravka Krivokapića“, saopštio je Duško Marković, bivši premijer nakon što je, u decembru 2020, predao dužnost. ,,Današnji susret i formalna primopredaja dužnosti potvrda su demokratskog sadržaja, zrelosti i odgovornosti koju baštini naša politika. Nadajmo se da će ova Vlada raditi u interesu Crne Gore i svih njenih građana”.

Slične poruke, minulih dana, čuli smo i od ministara finansija, ekonomskog razvoja, poljoprivrede, javne uprave… Ne i od bivšeg premijera.

„Primopredaja dužnosti predsjedniku Vlade kao protokolarni gest praktikuje se u uslovima nespornog legitimiteta“, poručio je  Krivokapić preko društvenih mreža. „Ne želim da simuliranjem redovnosti, pružam legitimitet očiglednom kršenju demokratskih i pravnih postulata. U kabinetu sam ostavio jasnu poruku o prolaznosti: Proći će!”

Prošao je, odgovorili su Krivokapiću njegovi politički oponenti ne prekidajući veselje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OPASNE PRIJETNJE U NEMOĆNOJ DRŽAVI: Organizovana proizvodnja panike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povodom prijetnji da su u školama postavljene bombe, upućeni sagovornici Monitora tvrde da su kapaciteti Uprave policije i drugih nadležnih bezbjednosnih službi veoma slabi. Riječ je o sektoru koji je tek počeo da se razvija. Ukoliko su poruke poslate sa internet adresa drugih država, potrebna je međunarodna saradnja koja je veoma spora. Crna Gora se, tvrde naši izvori, najviše oslanja na organe Europola i Interpola

 

Prošlo je dvadesetak dana od prijetnji da će crnogorske škole biti dignute u vazduh. Javnost još nema odgovor da li ima napretka u istrazi i da li još čekamo podatke od Interpola. Minule srijede javnost je uznemirena nakon što je na mejlove 41 škole stigla dojava o postavljenoj bombi. Prijetnje o navodno postavljenim eksplozivnim napravama stigle su i na adrese opština Nikšić, Bar, Bijelo Polje, Berane, Kotor i Tivat. Djeca su evakuisana, roditelju su bili u strahu. Državni dužnosnici su o ovome govorili ležerno.

„Na teritoriji škole podmetnuto je mnogo bombi“, navodi se u anonimnoj monstruoznoj mejl poruci. „Uvijek smo sanjali o osveti. Uvijek smo sanjali o osveti. Mi ćemo se osvetiti, doći ćemo u školu. Sve ćemo pobiti. Niko neće ostati živ. Cijeli grad će krvariti“.

O lažnim dojavama o postavljenim bombama, zvanično se oglašavala jedino Uprava policije. Vlada i ministarstva se zvanično nijednom nisu oglasili. Iako je vladao strah, funkcioneri se nisu udostojili da sazovu pres konferenciju gdje bi građane uvjerili da su naša djeca bezbjedna, umjesto što su to saopštavali usputno.

Mandatar za sastav nove vlade i odlazeći koordinator svih službi bezbjednosti Dritan Abazović tvrdi da građani treba da se „osjećaju potpuno bezbjedno“ i da nema „nikakvog razloga za paniku“. On je sa novinarima razgovarao nakon konferencije povodom završetka obrazovnog programa „Škole za 21. vijek“ i projekta „Nastavnik za 21. vijek“. Kaže da je samo riječ o pokušaju unošenja tenzija i nemira kod građana.

„Nema rasula u sektoru bezbjednosti. Ništa se ni prošli put nije desilo, nadamo se da će i sad biti tako. Upućuju se zahtjevi drugim državama da izvrše kontrolu. Na njih se ne odgovara baš promptno…“ ističe Abazović.

Međutim, upućeni sagovornici Monitora pojašnjavaju da su kapaciteti Uprave policije i drugih nadležnih bezbjednosnih službi veoma slabi. Riječ je o sektoru koji je tek počeo da se razvija. Ukoliko su poruke poslate sa internet adresa drugih država potrebna je međunarodna saradnja koja je veoma spora. Crna Gora se, kažu naši izvori, najviše oslanja na organe Europola i Interpola. Tvrde da se neko profesionalno angažovao da sakrije tragove prijetnji. Neki domeni, sa kojih su slati mejlovi, kupljeni su u stranim zemljama, a plaćani su u kripto valutama.

Ministarstvo prosvjete obustavilo je nastavu u svim školama u Crnoj Gori zbog prijetećih anonimnih poruka. Međutim, na veb sajtu resora nema ni jednog saopštenja povodom ove situacije. Ni na sajtu Vlade nema saopštenja izvršne vlasti. Nisu se oglasili ni čelnici tih resora. Na sajtu Vlade preneseno je saopštenje policije.

Uprava policije je saopštila da su u toku aktivnosti na identifikaciji osobe koja je poslala dojave o bombama na mejl adrese škola i institucija, kako kroz intenzivne policijsko-tužilačke aktivnosti u zemlji, tako i putem međunarodne policijske saradnje. Tvrde da su pregledali objekte i prostore i da nisu pronađeni sumnjivi ili opasni predmeti. „Sa aspekta izvršenih kontrola, sprovedenih procedura i postupaka koje smo do sada realizovali, postoje svi preduslovi za nesmetano odvijanje nastavnog procesa u obrazovnim ustanovama“, zaključuje se u saopštenju policije.

Abazović kaže da ove prijetnje ne bi vezivao za izbor nove vlade, koji je zakazan za petak, 28. april, na Cetinju. „Da li su to strukture koje ne žele novu vladu? Moguće, ali ne bih to vezao za 43. vladu. Ti ljudi vjerovatno imaju određene agende, a one sigurno nisu progresivne i dobronamjerne“, dodao je Abazović.

Državni sekretar u Ministarstvu unutrašnjih poslova Zoran Miljanić, pak, kaže da se ne može isključiti da su prijetnje povezane sa formiranjem nove vlade. Ocijenio je da se ovakvim dojavama unosi nesigurnost i panika, i pokušava stvoriti iskrivljena slika o stanju bezbjednosti u Crnoj Gori. Navodi da je teško otkriti odakle dolaze prijetnje. „One  uglavnom dolaze iz inostranstva, kako iz regiona tako i zemalja Evrope i šire. Specijalizovane službe čine sve da dođu do pokazatelja i indicija ko bi se sve mogao baviti ovako prljavim poslovima“, rekao je on.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović je pozvao nadležne institucije da hitno rasvijetle prijetnje, pronađu nalogodavce, organizatore i izvršioce. „Ne smijemo dozvoliti da obrazovanje trpi zbog onih koji namjeravaju izazivati vanredne situacije i destabilizovati državu uoči izbora nove vlade, na pragu turističke sezone“, kaže Đukanović.

Predavač nacionalne, regionalne i međunarodne bezbjednosti na Univerzitetu Donja Gorica Nikola Banićević za Monitor kaže da prijetnja aktiviranjem eksplozivne naprave ili više njih predstavlja bezbjednosni problem za svaki sistem nacionalne bezbjednosti, bez obzira što ona nije realizovana. Škole su, pojašnjava, posebno osjetljiva mjesta za ugrožavanje bezbjednosti, jer se radi o ugrožavanju života djece. „Birajući škole za potencijalna mjesta napada, napadači između ostalog žele postići psihološki efekat širenjem straha, panike i nesigurnosti. Radi se o želji za zastrašivanjem stanovništva korišćenjem prijetnji nasiljem ili vršenjem samog akta nasilja. Konačno, ideja je postići stanje pesimizma u društvu, čime se parališe svakodnevan život građana”, ističe Banićević.

On ukazuje da otklanjanje prijetnje ovog tipa zahtijeva sistematičan i združeni odgovor organa i službi u sistemu nacionalne bezbjednosti. „Od posebnog je značaja regionalna i međunarodna bezbjednosna saradnja, kako na bilateralnom nivou tako i kroz članstvo u regionalnim i međunarodnim bezbjednosnim organizacijama. Cilj svakog sistema nacionalne bezbjednost je da na bezbjednosne izazove, rizike i prijetnje pruži preventivan odgovor“, ističe Banićević.

On nasaglašava da posebna pažnja sistema nacionalne bezbjednosti treba da bude usmjerena na djecu, sa naglaskom na njihov boravak u školama, prostorima u kojima treba da budu bezbjedna i sigurna.

Zasad izgleda da zvaničnici aktivno ignorišu strah građana.

 

Vučić tvrdi da dojave šalju bezbjednosne službe

Avioni Er Srbije i dalje lete ka Moskvi dok je Rusija izložena oštrim međunarodnim sankcijama zbog invazije na Ukrajinu. Sa ovim letovima nižu se i lažne dojave o bombama u avionima. Takođe su zabilježene iste dojave za javne prostore, poput tržnih centara. Do sada ih je evidentirano ukupno četrnaest.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tvrdi da u lažnim dojavama o bombama u avionima za Moskvu učestvuju strane službe sa teritorije dvije zemlje. Tvrdi da je jedna zemlja Evropske unije, a druga je Ukrajina. Ukrajinske vlasti su negirali te navode.

Ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin ocijenio je da su dojave o bombama nastavak pritiska na Srbiju, njenu ekonomiju, ali i na Vučića da napusti politiku vojne neutralnosti i donošenja samostalnih odluka. Tvrdi da su posljednje dojave o navodnim bombama u tržnim centrima došle sa servera koji je lociran u Švajcarskoj.

„Naše službe efikasno detektuju odakle dolaze te dojave, uglavnom iz jednog centra jedne zemlјe u Evropskoj uniji i sa teritorije Ukrajine”, rekao je 21. aprila Vulin za Radio-televiziju Srbije.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo