Povežite se sa nama

MONITORING

Pod našom zastavom, u njihov džep

Objavljeno prije

na

milan-rocen

U Izmiru, na Egejskom moru, 26. oktobra u biće otvoren počasni konzulat Crne Gore. Đunejt Bosnalier (Cüneyt Bosnalier), Turčin, obavljaće funkciju počasnog konzula. Ova informacija dostupna je samo na, javnosti nepoznatom internet portalu, pokrenutom prošle godine, za unapređenje crnogorsko-turskog prijateljstva (www.crnagoraturska.com), u sklopu vijesti o posjeti crnogorskog ambasadora Rama Bralića Izmiru, početkom mjeseca. Ništa o tome na sajtu Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija.

Ko je Bosnalijer? Zašto baš on? Povod otvara pitanje: ko nas, i na osnovu kojih kriterijuma, predstavlja u inostranstvu, sa titulom počasni konzul?

Iako se počasni konzulat zvanično otvara krajem oktobra, Đunejt Bosnalier se već godinu i po nalazi na poziciji počasnog konzula. Postavljen je na sjednici Vlade Crne Gore (premijer Milo Đukanović, Ministar vanjskih poslova Milan Roćen) 23. februara 2012, istovremeno kada je donešena odluka o otvaranju konzulata u Izmiru.

Iako je Ministarstvo vanjskih poslova i integracija Igora Lukšića perfidno izbjeglo da odgovori na direktno Monitorovo pitanje o razlozima za angažovanje baš Bosnalijera za počasnog konzula (vidi boks), odgovoreno je uopštenim kvalifikacijama ,,da se radi o licima koja imaju poseban ugled u zemlji prijema, bilo kao predstavnici poslovne zajednice ili kao značajne ličnosti sa važnim i uticajnim vezama u društvenom, kulturnom, privrednom i političkom miljeu države u kojoj obavljaju tu funkciju, uz dokazane tijesne veze sa Crnom Gorom, uključujući u nekim slučajevima i crnogorsko porijeklo.”

Imajući u vidu oskudne podatke dostupne na internetu o Bosnalijeru (o njegovim referencama ni slova na sajtu Ministarstva vanjskih poslova), sve što se, manje-više, za njega može naći jeste da je vlasnik firme Elit Plastik San.Ltd. To je ovlašćeni distributer američke kompanije Hunter sa sjedištem u San Markosu, Kalifornija, koja se bavi proizvodnjom zalivnih sistema svih veličina, od kućnih bašti do velikih parkova (rotacioni i sprej rasprskivači, ventili…), spoljašnje rasvjete, aplikacija za golf terene…

Hunter je itekako prisutan u Crnoj Gori. Ekskluzivni zastupnik za našu državu, preko distributera iz Zemuna – Skala Garden, je preduzeće Veletex, koje ima apsolutni primat, monopol, na tržištu. Sa njim sarađuju, glavni kupci u sektoru distribucije su: Vojska Crne Gore, Uprava policije, Uprava carina, ZIKS, Klinički centar CG, Centralna banka, Glavni grad, Luka Bar, MUP, ZZZCG, EPCG, Rudnik uglja, KAP, Željeznice, Crna Gora put, JP Vodovod i kanalizacija, JP Komunalne usluge, JP Zelenilo, JP Čistoća, Plantaže, bolnice, škole, javne ustanove… Izvršni direktor firme je Vlastimir Golubović, ujedno predsjednik Skupštine Privredene komore Crne Gore.

Bosnalijer koristi svoju ,,počasnu” poziciju, za reklamu, za širenje svojih poslova. Tako se, na zvaničnom Facebook profilu njegove, privatne firme Elit Plastik, od sedam fotografija(!), mogu naći: dvije na kojima je u posjeti Elit Plastiku crnogorski ambasador Ramo Bralić, jedna na kojoj je ambasador Bralić sam u svom kabinetu, sa crnogorskom zastavom u pozadini i fotografijom predsjednika Filipa Vujanovića na zidu, te jedna – mapa Karadaga, tj. Crne Gore.

Do trenutka kada je Monitor Ministarstvu vanjskih poslova poslao pitanja o počasnim konzulima, pa i o Bosnalijeru, na sajtu Ministarstva, pod rubrikom ,,Počasni konzulat Crne Gore u Republici Turskoj; Sjedište – Izmir”, mogla se naći adresa konzulata – Fatih Mah. 184.Sokak. No:35 Sarnıç- Gaziemir- İZMİR / TÜRKİYE. Na istoj adresi zavedena je Bosnalijerova firma Elit Plastik. Ministarstvo vanjskih poslova, na svom sajtu, uz podatke o konzulatu, kao zvaničnu internet adresu konzulata postavilo je intrenet adresu privatne firme Elit Plastik – www.elitplastik.com.tr!

Nakon poslatih pitanja, Ministarstvo promptno mijenja adresu konzulata. Sada je: Mansuroğlu Mah. Ankara Cad.65. Sok. Bayrakli Tower, Kat:18, Daire:120, Bayrakli-Izmir. Ne samo to: Ministarstvo je sa svog sajta izbrisalo i internet adresu Bosnalijerovog Elit Plastika.

Monitor je i od Bosnalijera pokušao da dobije odgovor na pitanja: kakve su veze njegove privatne firme Elit Plastik i crnogorskog konzulata, te što ga je preporučilo da postane crnogorski počasni konzul u Izmiru. Pitanja smo proslijedili na zvaničnu mejl adresu konzulata i na privatni Bosnalijerov Facebook profil. Nijesmo dobili odgovor.

Ministarstvo nije željelo da odgovori ni na naše pitanje zbog čega je baš Marvan Pol Kebe (Marwan Paul Kebbe) postao počasni konzul Crne Gore u Libanu. Inauguracija Kebea održana je 4. decembra 2008. godine (ministar vanjskih poslova – Milan Roćen), u luksuznom hotelu Phoenicia Intercontinental u Bejrutu.

Delegaciju Crne Gore činili su: tadašnji šef Direkcije za konzularne poslove u Ministarstvu vanjskih poslova, sada generalni konzul Crne Gore u Frankfurtu Željko Stamatović sa suprugom, gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša (sa voditeljkom Ljiljanom Blagojević), te tadašnji šef Kabineta gradonačelnika, sada generalni sekretar Skupštine Damir Davidović.

Kebe je od maja 1996. do decembra 1997. godine bio direktor firme naziva Vittoria fabrics limited registrovane u Londonu, sada ugašene. Od februara 1998. do oktobra 1999. godine bio je direktor firme House at home limited, Velika Britanija, takođe ugašene. Od decembra 1997. do septembra 2000. na čelu firme Linea verde limited, London. Ugašene.

Kebe je nekoliko puta pominjan u našim medijima. Jednom, u vezi sa ekskluzivnim hotelskim kompleksom Bolići. Kada je postalo jasno da posao neće biti završen, iako je kamen temeljac postavljen 2006, nadležni su, u potrazi za novim investitorom, pregovarali sa konzorcijumom firmi poznatih u oblasti ugostiteljstva, menadžmenta i razvoja, sa kojima je povezan Kebe. Rezultati pregovora, javnosti nikada nijesu saopšteni. Nije došlo ni do posjete libanske biznis delegacije Podgorici, najavljene za april prošle godine.

Kebe je bio i član delegacije koju je, novembra 2011, predvodio Ministar saobraćaja i javnih radova Libana Ghazi Ariji. Tom prilikom tadašnjem Ministru Milanu Roćenu prenešen je poziv ministra vanjskih poslova Libana Adnana Mansura da zvanično posjeti Bejrut. Posjeta nikada nije realizovana.

Kebe je ministru Roćenu, vidimo to iz podataka Komisije za sprečavanje konflikta interesa, poklonio knjigu Prophet (prorok), a građanima, dok su prije par godina trajale vremenske nepogode u Crnoj Gori, uputio donaciju vrijednu 10.000 eura.

Ministarstvo nije Monitoru željelo da dostavi podatke ni o tome zbog čega je Frančesko Gala Trinkera (Francesco Gala Trinchera) počasni konzul Crne Gore u Italiji, Napulju. Regija Kampanija.

O Trinkeri je javnost upoznata aprila 2011. (Vijesti) kada je isplivao podatak da je on jedan od advokata Đukanovićevog prijatelja, kontroverznog srbijanskog biznismena Stanka Subotića Caneta, kojeg je branio na suđenju za međunarodni šverc cigareta.

Na listi počasnih predstavništava u Napulju, na sajtu Konzularnog tijela ovog grada, naveden je datum od kada Trnikera pokriva ovu funkciju: 2. decembra 2009. godine. Ova informacija nije bila zabilježena na spisku počasnih predstavništava Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore.

Ministarstvo ni tada, pod dirigentskom palicom Milana Roćena, kao ni sada, nije željelo da odgovori na pitanje čime je Trinkera zaslužio status počasnog konzula i zbog čega to nije objavljeno na zvaničnom sajtu Ministarstva.

Trinkera redovno u zvaničnim prezentacijama svoje biografije navodi da je počasni konzul jedne države. ,,Nel dicembre 2009 è stato nominato Console Onorario per Napoli e la Campania della Repubblica del Montenegro.”

Nakon našeg ineresovanja za ovu temu Ministarstvo se nije sjetilo ni da sa svoga sajta izbriše adresu privatne firme našeg počasnog konzula u Jordanu, Ibrahima Naoura.

Počasni konzulat Crne Gore u Jordanu prema podacima Ministarstva vanjskih poslova, koristi internet adresu privatne kompanije počasnog konzula – Naouri Group – (www.naouri.com), koja se, sa oko 650 zaposlenih u Jordanu, Iraku i Siriji, bavi brodskim prevozom, špedicijom, turističkim aranžmanima…

Iz Ministarstva nijesu željeli da nam odgovore šta je Nauorua preporučilo da postane naš počasni ambasador. Nije jasno ni koje su njegove ,,dokazane tijesne veze sa Crnom Gorom”, što je jedan od normativnih kriterijuma za dobijanje titule počasnog konzula, kako su nam, izbjegavajući odgovore o konkretnim imenima, saopštili iz Ministarstva.

Ibrahim Naouru je, u znak pažnje, bivšem ministru vanjskih poslova, Đukanovićevom intimusu Milanu Roćenu poklonio novčanik, olovku i sat marke Jean Louis Scherrer.

Ovo je samo isječak počasne ekipe: ja tebi, ti meni. Sve sa našim pasošem, pod našom zastavom. Za njihov interes.

Kakvi odgovori, takvo Ministarstvo

Monitor je Ministarstvu vanjskih proslijedio sljedeća pitanja: Koji su kriterijumi da neko postane počasni konzul Crne Gore? Zašto je Marwan Paul Kebbe postao počasni konzul Crne Gore u Libanu? Zašto je Đunejt Bosnalier postao počasni konzul u Republici Turskoj, te kako to da se kancelarije našeg konzulata nalaze u prostorijama privatne firme Elit Plastik, u Izmiru? Zbog čega je Janice Darbari postala počasni konzul u Indiji, Milorad Andrijašević u Makedoniji, Carlos Pereira Pinto u Portugalu, Luigi Morfini u Bariju, Francesco Gala Trinchera u Napulju, Stiv Ćuković u SAD, Kaare Foy u Kanadi, Marc L. Firmin u Paragvaju, Alejandro Castaneda Šerović u Gvatemali, Ibrahim Naouri u Jordanu, Kenji Otsubo u Japanu, Alfred Barthet na Malti, Dragan Burić u Panami, Vojislav Kovač u Kranju, Lambertus Hubertus L. VOS u Mastrihtu, Drago Michunovich u Presidencia Roque Saenz Pena, Argentina? Nakon obećanja iz Ministarstva vanjskih poslova kako žele da nam uredno pošalju odgovore u vezi svih počasnih konzula ponaosob, ali da za to nemaju dovoljno vremena, Monitor je izašao u susret i za sedmicu prolongirao objavljivanje teksta. U dogovoreno vrijeme za slanje odgovora, iz Ministarstva su prvo kazali kako će odgovori sigurno biti gotovi kasnije istog dana (ponedjeljak). Onda su kazali da ne mogu stići, već da će nam ih proslijediti najkasnije do sjutradan u podne. Sjutradan (utorak) smo ih kontaktirali u 13.00 sati. Kazali su da još nije gotovo, te da će biti nešto kasnije. Kasnije su rekli da je jako teško da stignu. Proslijedili su nam tek kratak, uopšteni, odgovor čiju suštinu smo citirali u tekstu, a što smo i bez njihove pomoći, mogli pročitati u Zakonu o vanjskim poslovima.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

,,Bez obzira što se može desiti da neki predlog ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića ne dobije podršku ni naše stranke, u ime UCG, ipak, saopštavam da svi kandidati nisu isti i da ni po koju cijenu, pa ni javnog sporenja sa kolegama, ne pristajem da se paušalno svi kandidati svrstaju u isti koš i uz to još označe kao kandidati bivšeg režima”, saopštio je Danilović.

U svakom slučaju, nastavak priča o tome da li su sadašnji vršilac dužnosti direktora Uprave policije i njegovi protivkandidati na bilo koji način povezani sa bivšim režimom, neće povratiti sigurnost i osjećaj bezbjednosti građanima Crne Gore. A Brađaninu to mora biti jedan od najvažnijih zadataka.

Prednost Brđanina je, smatraju njegovi promoteri, to što se odmah može uhvatiti u koštac sa organizovanim kriminalnim grupama, budući da je kao dojučerašnji analitičar morao imati pristup tajnim podacima. Zato vjeruju da on ima priprenljen plan djelovanja. I dok novoimenovani v.d. direktora bude spremao taktiku za očekivani obračun sa kriminalom, koji mora prvo sprovesti u redovima UP-a, javnost čeka da vidi koga će imenovati za svoje najbliže saradnike.

Oponenti mu, sa druge strane, već sada zamjeraju da, osim to što je završio FBI akademiju, nijesmo mogli čuti još neku ozbiljniju pohvalu za njegov rad prethodnih godina. Makar kada je riječ o postignutim rezultatima. Abazović ima objašnjenje za to: ,,Mnogi ljudi koji su bili u policiji nisu mogli da dođu do rezultata jer je struktura u samom vrhu bila postavljena potpuno pogrešno i određivanje prioriteta UP-a je bilo potpuno pogrešno“. Potpredsjednik Vlade naglašava da su pripadnici policije protekla dva mjeseca ostvarili „značajne rezultate“ ali navodi kako „može to još bolje“.

Abazović zaključuje da je za efikasnu borbu protiv organizovanog kriminala neophodno dovesti nove ljude na ključna mjesta u policiji. ,,Ne znam šta su njegovi (misli na Z. Brđanina) planovi ali znam šta su planovi Vlade CG, znam šta su planovi potpredsjednika zaduženog za bezbjednost, znam šta su planovi ministra unutrašnjih poslova: ljudi koji su bili na najvišim pozicijama u UP-u moraju da budu razriješeni, penzionisani, postavljeni na neka druga mjesta, a u svakom slučaju ne mogu više da obavljaju te dužnosti. Dakle, novi ljudi, novi menadžment, novi pomoćnici. Trebaju nam drugi ljudi, treba nam svježa energija, drugi koncept, drugi prioriteti i to je to. Ko je spreman na to – nek izvoli. Svi su dobrodošli koji mogu da rade profesionalno, a nekima koji su imali tu šansu a nisu radili na taj način treba se zahvaliti”, pojasnio je potpredsjednik Vlade.

Kako god, Brđanin će jedno vrijeme biti v.d. direktora Uprave policije. Sve dalje ostaje neizvjesno. Možda njegovo imenovanje u „pravog“ direktora ne zavisi od mišljenja skupštinskog Odbora za bezbjednost (računica pokazuje da, bez DF-a, Vladin prijedlog neće dobiti podršku), ali će svakako zavisti od odluke ostalih kandidata da li će se žaliti Upravnom sudu. Tačnije, da li će pokušati da ospore i ponište tek okončani konkurs.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Predsjednik Opštine Tuzi Nik Đeljošaj nove je mjere nazvao diskriminatorskim  i najavio da će ugostiteljski objekti, po odluci rukovodstva Opštine Tuzi, ostati otvoreni. „Svim našim prijateljima ugodna kafa, a neprijatelji ako nas budu ometali, imaćemo iznenađenje i za njih”, poručio je Đeljošaj u srijedu veče, nakon sastanka sa ugostiteljima iz Tuzi.

Iz Vlade, izgleda, te najave nijesu uzeli za ozbiljno pa su ih u četvrtak otvoreni kafići u Tuzima zatekli nespremne. Na to su premijer Zdravko Krivokapić i potpredsjednik Vlade nadležan za pitanja bezbjednosti Dritan Abazović reagovali kao da su na vlasti trideset godina, a ne nepuna tri mjeseca. Srdito. Poslali su policajce u Tuzi da zatvore lokale i privedu neposlušne. Ali, pred njih su izašli građani najmlađe opštine u Crnoj Gori, blokirajući međunarodni put Podgorica – Skadar.

Đeljošaj je dodatno podigao temperaturu. ,,Ova odluka je lična, kao osveta za postavljanje zastava Albanije i Kosova na zgradu Opštine“, prenijeli su elektronski mediji izjavu u kojoj tvrdi da mu se Krivokapić i Abazović svete zbog prethodnih političkih razmirica. Potom je najavio da će premijer doći na razgovore. „Konačno me nazvao predsjednik Vlade g. Krivokapić i dogovorili smo sastanak u 14:00 u zgradi Opštine Tuzi“, objavio je Đeljošaj na društvenim mrežama. „Tražio je od mene da održimo sastanak u Vladi, međutim kao predstavnik naroda, a znajući da će za mnom doći i okupljeni građani, konačno smo došli do dogovora, da se sastanak održi u Tuzima“.

Do najavljenog sastanka, koji će biti održan nakon završetka ovog teksta, ostalo je još nekoliko sati, a na društvenim mrežama već je krenuo obračun onih koji računaju da je jučerašnjom odlukom o zatvaranju lokala u Tuzima Vlada diskriminisala Albance (Danilovgrad i Bar ne potkrjepljuju tu tezu) sa onima koji smatraju da se Đeljošaj, odbijajući da se povinuje mjerama Ministarstva zdravlja, stavio na čelo svojevrsne pobune. Sve je to, naravno, začinjeno nacionalnim prepucavanjima i prebrojavanjima na prijatelje i neprijatelje. I imenovanjem navodno glavnog krivca – potpredsjednika Vlade. Jedni mu spočitavaju da je izdao svoje, drugi da je prema njima bio suviše mek a treći, oni koji ga već mjesecima vrijeđaju na ljudskoj i nacionalnoj osnovi, i jedno i drugo.

Za glasove razuma sve je manje mjesta. A u najavi je još jedna vruća tema.

,,Veliki broj građana koji godinama žive u Crnoj Gori, a nisu dobili državljanstvo naše zemlje zaslužili su da se to pitanje konačno riješi. Vlada Crne Gore u narednom periodu pristupiće rješavanju ovog problema”, tvitnuo je Krivokapić početkom nedjelje. I ostao nedorečen.

Da li Vlada namjerava da mijenja Zakon o državljanstvu ili  će samo primijeniti odredbe postojećeg, prema kome se crnogorsko državljanstvo može dobiti preko roditelja, mjestom rođenja, brakom i(li) boravkom u Crnoj Gori?

U prvom slučaju, Crna Gora bi brzo mogla udvostručiti, pa i utrostručiti broj svojih državljana, upisom svih stanovnika susjednih zemalja, a prije svega državljana Srbije, koji imaju neke porodične ili imovinske kopče sa Crnom Gorom. Tim pitanjem Krivokapić  se bavio još jesenas. Tada je, u razgovoru za Minu, rekao da brojni građani Srbije čekaju dvojno državljanstvo i da to „ne treba nikome braniti“. Budući premijer je, ipak, istovremeno i upozorio kako „Crna Gora ima mali broj stanovnika i svaka promjena u tome bi mogla da poremeti odnos snaga“. Da li je zadržao taj oprez – tek ćemo vidjeti. Uglavnom Krivokapić je tada promovisao logiku zapadnih država, da „tamo gdje neko plaća porez tu treba i da glasa“.

Pravo glasa je, ipak, samo dio problema na koji bi mogla uticati promjena politike dodjele državljanstva. Jasno je da bi tako došlo do neminovne promjene nacionalne, vjerske i jezičke strukture među državljanima Crne Gore. Toga je svjesna i većina malih evropskih država koje su prilično restriktivne po pitanju prijema u državljanstvo.

Nešto drugačije stvari stoje kada je u pitanju mogućnost dodjele državljanstva onima (izbjegla i raseljena lica) koji decenijama žive i rade u Crnoj Gori. Nezvanično, broj tih osoba koje ispunjavaju uslov za dobijanje crnogorskog državljanstva, što podrazumijeva istovremeno odricanja od državljanstva zemlje iz koje su došli, mjeri se stotinama. Poseban problem među njima imaju oni rođeni u Crnoj Gori. Oni, trenutno, nemaju nijedno državljanstvo, pa ni mogućnost da dobiju putne isprave. Pravnici smatraju da bi se većini od njih moglo izaći u susret prema odredbama postojećeg Zakona. Dovoljna bi, kažu, bila samo dobra volja. Koju bivše vlasti nijesu imale, kalkulišući njihovim političkim opredjeljenjem.

Premijer se pitanjem državljanstva pozabavio i u svom ekspozeu. ,,Želimo da i postojeći program ekonomskog državljanstva promijenimo u program državljanstva za visokokvalifikovani kadar”, najavio je, bez detalja.

Dodatna objašnjenja tek očekujemo. Mada, Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom će već biti jasnije šta je kome činjeti.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Obrazloženje odluke o davanju saglasnosti na gradnju dvospratnog restorana, ogromnog parkinga i drugih sadržaja u zaštićenoj zoni Turskog rta, od strane direktorice Miranović, karakteriše površnost, nestručnost i stavljanje Uprave za zaštitu u službu pojedinačnih i partijskih interesa koji su bili važniji od poštovanja UNESCO standarda. Anastazija Miranović ocijenila je kako će kafe-restoran na Verigama oplemeniti taj zapušteni prostor, na kome su se nalazile tezge za prodaju šarenih džempera i raznih drangulija, te da se iz kafea može uživati u pogledu na zaliv.

Da društvo Hefesta dobije dozvolu za gradnju restorana na Turskom rtu, upregle su se mnoge državne institucije. Prije svih Ministarstvo održivog razvoja i turizma i tadašnji ministar Branimir Gvozdenović lično. On je zaslužan za donošenje izmjena i dopuna Plana privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2013 –2015,  kojim je, umjesto predviđenog turističkog info-punkta površine 4 kvadrata, odobrio da se na platou vidikovca na Turskom rtu ucrta ugostiteljski objekat armirano-betonske konstrukcije, površine 190 m2 u osnovi, sa prostranim parkingom, koji ni po čemu ne pripada kategoriji privremenosti.

Idejni projekat „privremenog” kafe-restorana Verige 65 izradio je arhitekta Goran Radović, nekadašnji dekan Arhitektonskog fakulteta. On nije imao problem sa lokacijom i položajem tog objekta u odnosu na okruženje, koji su prema navodima eksperata ICOMOS-a presudni za njegovo uklanjanje.

„Odluka da se dozvoli ova gradnja ukazuje na hitnu potrebu da se razvije definicija privremenog karaktera za potrebe Plana. Privremeni objekti treba da budu takvi da se lako mogu demontirati, ostavljajući malo tragova svog ograničenog prisustva. Treba staviti vremenski limit na sve što je dozvoljeno ovim zakonodavstvom, a i dalje postoji”, zaključuje se u Izvještaju.

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici „da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebala da bude ključna karakteristika”.

Za sprovođenje ove preporuke određuju se Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, Opština Kotor i opštinski Savjet za baštinu.

Ugovor koji je društvo Hefesta zaključilo sa JP Morsko dobro o korišćenju lokacije Turski rt, ističe već krajem 2021. godine sa pravom produžetka do 2023.  Na osnovu Programa privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2019–2023. zaključen je posljednji ugovor sa Hefestom za korišćenje morskog dobra, koji je Aneksom III u novembru prošle godine produžen do kraja 2021.

Ocjena da jedan ugostiteljski objekat ugrožava Izuzetnu univerzalnu vrijednost prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora predstavlja svojevrsni „crveni karton” institucijama i pojednicima koji su omogućili devastaciju Turskog rta. Da li će pojedinačni privatni interesi prevagnuti u odnosu na interes društva da područje Kotora ni u kom slučaju ne izgubi mjesto na Listi svjetske baštine, pokazaće se najkasnije za dvije godine.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo