Povežite se sa nama

MONITORING

Kumovi okovali pravosuđe

Objavljeno prije

na

Ponovo se nijesu obistinile najave Dragana Brkovića i njegovih saradnika iz Vektre Montenegro (u stečaju), njenih kćerki firmi (uglavnom u stečaju), Vlade i crnogorskog pravosuđa.

Dakle, pljevaljska kompanija Vektra Jakić nije, sredinom septembra, izašla iz stečaja u kome se nalazi od maja prošle godine, zbog neotplaćenog kredita koji potražuje mađarska OTP banka. Uzalud je Milić Popović, jedan od najbližih Brkovićevih saradnika, najavljivao kako će ukidanje stečaja dokazati da OTP banka nije mogla tražiti uvođenje stečaja, pošto nije bila povjerilac Jakića. ,,Dokazali smo da je na taj način samo zaustavljena investicija čija bi realizacija imala velike pozitivne efekte za cijelu Crnu Goru”, tvrdio je Popović. Bez priželjkivanih rezultata, makar za sada.

Umjesto toga Vektra Jakić je Privrednom sudu u Bijelom Polju podnijela tužbu protiv OTP banke tražeći obeštećenje od nekih 80 miliona. Mađari su, po mišljenju vlasnika Vektre i njihovih advokata, pljevaljsku kompaniju oštetili tako što su pred sudom zatražili stečaj!? Ne smeta im ni to što je sud prihvatio taj zahtjev.

,,Ovo je prvi slučaj u Crnoj Gori da dužnik tuži povjerioca zato što ovaj želi da naplati svoj novac podnošenjem zahtjeva za stečajni postupak”, potvrdio je Vijestima informaciju o tužbi Filip Jovović, advokat OTP banke. Jovović je i tada ponovio kako njegove klijente – OTP banku i njenu ovdašnju ekspozituru, Crnogorsku komercijalnu banku (CKB) – mnogo više zanima sudbina njihove žalbe Apelacionom sudu. A u njoj, podsjetimo se, zahtijevaju poništenje proljetošnje odluke Privrednog suda u Bijelom Polju, da zbog (najavljenog) desetominutnog kašnjenja advokata OTP banke odbaci njihovu tužbu protiv Vektre Jakić i, praktično, učini nenaplativim dokumentovana potraživanja od 77 miliona eura.

Priča o stečaju desetak kompanija iz Brkovićevog sistema Vektra – od Pljevalja i Jakića do Herceg Novog i tamošnjeg HTP Boka – a sve zbog nevraćenih dugova prema OTP banci većih od 100 miliona eura, traje praktično dvije godine. U najkraćem: Brković je, uz svesrdnu pomoć pravosudnih (a sumnja se i izvršnih) vlasti, sudski postupak koji prema važećim propisima može trajati jedva nešto duže od mjesec dana uspio razvući u beskonačnost. Sudije su odgađale ročišta zbog svojih i tuđih bolesti, advokati su, u minut do dvanaest, otkazivali punomoćja, ekspertize su se smjenjivale i nadodavale, a eksperti i sudski vještaci jedni drugima suprotstavljali mišljenja i računice.

Još je u maju prošle godine izgledalo kako su Mađari, konačno, izgubili strpljenje. ,,Uprava mađarske OTP banke razmišlja o pokretanju međunarodne arbitraže protiv države Crne Gore”, objavili su tada domaći i strani mediji. Potom je priča o arbitraži pala u zaborav. Vlade Igora Lukšića i Mila Đukanovića su sa OTP bankom rješavale prvenstveno pitanje KAP-ovih dugova prema ovoj banci. Istina, Vektra ni jednog trenutka nije bila sasvim u drugom planu.

Zato su glasnogovornici banke iz Budimpešte (uz naftnu kompaniju MOL, OTP je jedno od dva najveća mađarska preduzeća) ponovo pokrenuli priču o arbitraži. Oni su se, preko RTV Pljevlja, ponovo obratili ovdašnjoj javnosti ukazujući na ,,razne pokušaje Vektra grupe” da osujeti naplatu njihovih potraživanja. Sve to je, kažu, ,,plod jedne orkestrirane kampanje od strane ljudi, povezanih sa Vektra grupom, koji žele da na svaki način izbjegnu svoje obaveze”. Nabrajajući neke od navodnih nezakonitosti sa kojima su suočeni, autori saopštenja prstom upiru na crnogorsko pravosuđe i pravni sistem. ,,Pravni sistem za sada nije položio ispit, obzirom da ovakve zloupotrebe nisu spriječene, niti izgleda da postoji volja da se tome stane na put”. Slijedi krajnje ozbiljno upozorenje: ,,Ukoliko se ovakvo stanje nastavi i OTP i dalje bude nezakonito šikaniran i diskriminisan, takva situacija bi narušila ugled Crne Gore kao primamljive investicione destinacije, a sasvim sigurno može dovesti i do izdizanja ovog problema na međunarodni nivo i traženje pravičnog zadovoljenja kroz arbitražni postupak”.

Tako smo, nakon Željezare i Kombinata aluminijuma, suočeni sa još jednim arbitražnim postupkom koji bi za rezultat mogao imati finansijski atak na državni budžet. Pravni stručnjaci i ekonomski analitičari su, još početkom prošle godine, upozoravali da bi način na koji se vodi stečajni postupak u slučaju Brkovićevih kompanija kao konačan ishod mogao imati to da njegovi dugovi padnu na teret crnogorskih poreskih obveznika.

Ne bi, konačno, to ni bio prvi put da Dragan Brković i njegova Vektra prave profit na račun poreskih obveznika. Naprotiv, mnogi uspjesi te kompanije direktna su posljedica poslovanja sa državom.

Počnimo od KAP-a. Nedugo po uvođenju ekonomskih sankcija Savjeta bezbjednosti prema tadašnjoj SRJ, menadžment KAP-a i Vlada Crne Gore su odlučile da većinu uvozno–izvoznih poslova Kombinat ubuduće radi uz posredovanje Vektre, par godina stare kompanije sa nekoliko zapošljenih, registrovane za uvoz i prodaju francuskih automobila marke peugeot. Postoji priča kako je nekoliko tih automobila, navodno je u pitanju bio model 107, poklonjenih ljudima na pravom mjestu u vrhovima tadašnjih DPS vlasti, kumovalo poslu sa Kombinatom.

Potom je Vlada kupila Brkovićev građevinski prvijenac, ne mareći za činjenicu da je riječ o krajnje nekvalitetnoj divljoj gradnji (lavori i kante za skupljanje kišnice bili su godinama prepoznatljiv ,,ekološki” dekor Ministarstva turizma). Cijene kvadrata su, zato, bile svjetske – od njih se ne bi zastidjele ni nekretnine u centru Rima ili Londona. I taj ceh su Đukanović i Brković pretovarili na KAP.

Nedugo zatim Vektra je na listi kompanija kojima je KAP dugovao novac dobila privilegovan status ,,stranog povjerioca”. U prevodu, jedne od tri firme kojima je Kombinat vraćao dugove po svaku cijenu. Jednako, po svaku cijenu je sprečavana bilo kakva mogućnost da se provjeri opravdanost tih potraživanja.

Brković je, na talasu tog i takvog uspjeha, privatizovao i nekadašnje Rumijatrans i Moračatrans, integrisao ih i preimenovao u Horizont logistics. Nije mnogo prošlo, a nova kompanija je likvidirana. Radnici su ostali bez posla.

Za neko vrijeme Dragan Brković se okrenuo kupovini nekretnina. Đavo mu, ipak, nije dao mira.

Brković je imovinu Vektre Jakić kupio kroz stečaj 2006. godine za 1,6 miliona. Kupovinu je uslovio zahtjevom da mu Vlada, preko Direkcije za šume, omogući višedecenijsku koncesiju na ,,sve površine Šumske uprave Pljevlja”. Iako je konzorcijum tada već postojećih drvoprerađivača sa sjevera Crne Gore, PV kompanija, za istu koncesiju ponudio 20 miliona eura više od Brkovića, posao je, na 30 godina, dobio omiljeni biznismen svih crnogorskih Vlada. Danas Vektra Jakić duguje novac za koncesiju, ali to njenim vlasnicima ne smeta da traže njeno produženje – do 2041. Koliko bi tek tada Jakić dugovao možemo samo da pretpostavimo.

Uglavnom, Vektra Montenegro je krajem 2007. kupila i državne akcije HTP Boka za 22 miliona eura uz obavezu investicija od 64 miliona eura. U međuvremenu su i HTP Boka, i njen većinski vlasnik Vektra Montenegro završili u stečaju. Država, odnosno Vlada Mila Đukanovića, i pored toga ne razmišljaju o raskidu ugovora. Dijelom zato što je kupoprodajni ugovor napravljen tako da bi Vektra, čak i u slučaju da se ugovor raskida zbog njenog (ne)činjenja, od države dobila obeštećenje. A dobrim dijelom i zbog toga što je Dragan Brković, poput većine tajkuna sa DPS-ovog dvora, postao sljedbenik poslovnog metoda po kome ne morate raditi da bi profitirali. Dovoljno je da založite jeftino kupljenu, državnu imovinu.

Primjera radi, godinu pošto je za 1,6 miliona kupio Vektru Jakić Brković je tu kompaniju založio kao obezbjeđenje kredita od 73,6 miliona eura koji je OTP banka dala njegovoj krovnoj kompaniji, Vektri Montenegro. A danas taj kredit od Jakića potražuju i OTP i Vektra. Po sličnom principu, Dragan Brković je kod domaćih i stranih banaka založio dobar dio nekretnina pazarenih i na crnogorskom primorju. Ne vodeći nimalo računa o ljudima koji su živjeli zarađujući u kompanijama koje su mu dopale.

U Pljevljima kruži vic: radnici Jakića platu primaju redovno – svakog novembra. Stvarnost nije tako vesela. U momentu kada je Privredni sud proglasio (novi) stečaj u Vektri Jakiću, radnicima ove kompanije Brković je dugovao 12 plata. Godinu ranije – samo devet. Isto koliko i 2009. Sindikalne aktiviste koji su organizovali štrajk, istjerao je sa posla. Slično i u Novom. Tamo su ljetos štrajkovali zbog sedam neizmirenih plata, šest naknada za prevoz, dva regresa, neisplaćenih poreza i doprinosa za tri godine. Ti

podaci Brkoviću ne smetaju da se samohvališe i predstavlja kao radnička majka.

A u danu kada se nijesu ostvarile najave Dragana Brkovića i Milića Popovića da će Vektra Jakić izaći iz stečaja, posrnulu firmu u Pljevljima obišao je ministar poljoprivrede Petar Ivanović. Novinari od njega nijesu mogli saznati da li je Vlada Brkoviću ispod žita dala 500 hiljada eura sa kojima on ovih dana otkupljuje radnička potraživanja, kako bi stekao prevlast među povjeriocima Jakića.

Umjesto toga Brković i Ivanović su se slikali u praznim (nezavršenim) halama i najavili nastavak saradnje Đukanovićeve Vlade i Đukanovićevog kuma. Detalje nijesu otkrivali. Ali svako ko zna njihove poslovne biografije, u jedno je siguran – kakav god da bude, taj će nas posao skupo koštati.

Najave stižu. Zato se ne treba začuditi ako sjutra čujemo kako će Vlada, novcem poreskih obveznika vraćati kredite koje je Vektra uzimala zalažući privatizovanu imovinu u Pljevljima i Herceg Novom.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo