Povežite se sa nama

MONITORING

Basket preči od gladnih

Objavljeno prije

na

Sudeći po najavama ministra finansija Radoja Žugića, dok ovaj broj Monitora bude u štampi, na sjednici Vlade ponovo će se razgovarati o ovogodišnjem rebalansu budžeta. ,,Za donošenje rebalansa potrebna je politička saglasnost”, potencirao je ministar na državnoj televiziji. Ako su mu samo za taj nauk trebala tri mjeseca (Vlada je priču o rebalansu otvorila početkom ljeta) onda smo uzalud dangubili. A Crna Gora vremena za gubljenje ima sve manje.

Eto, na primjer, protekla nedjelja.

Dio radnika nikšićkih Rudnika boksita nastavili su blokadu kompanije. Oni sprečavaju izvoz iskopane rude dok im se ne isplati makar dio zaostalih potraživanja. A ona nijesu mala. Rudari od poslodavca (većinske vlasnike, makar zvanično, predstavljaju CEAC Olega Deripaske i Vlada Mila Đukanovića) potražuju osam plata na koje čekaju od decembra prošle godine, tri zarade iz davne 2010. godine, tri zimnice, regres. Ni staž im nije uplaćivan pet godina, a poneko se sjeti i obećanih izdvajanja za stambeni fond…

Sličan protest rudara u maju prekinut je nakon informacije o ugovorenoj isporuci boksita mađarskom Vagon inpeksu. Pokazalo se da, po svoj prilici, od tog ugovora nema ništa. Priča se, ipak, ponavlja. ,,Opet se traži od radnika da vjeruju u realizaciju ugovora sa Vagon inpeksom, da prekinu štrajk, uprkos tome što su prethodna iskustva pokazala da od tih ugovora nema ništa i da služe samo da bi se smirilo radničko nezadovoljstvo i kupilo vrijeme”, istakla je grupa nezadovoljnih radnika uz obećanje da neće dozvoliti da ih iskoriste kao ,,paravan za prikrivanje pravih krivaca za stanje u Rudniku”.

Na njihovo pitanje – kako su, nakon partnerstva Vlade i CEAC-a, od renomirane i profitabilne firme sa 1.460 radnika spali na kompaniju sa 314 radnika kojoj prijeti stečaj zbog duga od 140 miliona – niko nije pokušao da odgovori.

U Podgorici gori na dva mjesta. Prekobrojni radnici KAP-a, budući penzioneri, prekinuli su blokadu izvoza aluminijuma dok očekuju rezultate pregovora sa ministrom ekonomije Vladimirom Kavarićem. Oni od države traže otpremnine, po uzoru na svoje prethodnike iz KAP-a i radnike koji su napustili Željezaru u vrijeme njenog stečaja. Na Vladi je da odluči da li će ili neće pristati na zahtjeve koji nemaju utemeljenje u zakonu, ali ih je upravo DPSDP koalicija odomaćila u praksi, kao vid kupovine glasova pred izlazak na birališta. Sada se radnicima Kombinata, preko opunomoćenih glasnika, šalju signali da ispunjenje njihovih zahtijeva zavisi od rebalansa budžeta. Što će reći – od parlamenta a ne od Vlade.

Štrajkom i blokadama prijete i preostali radnici Duvanskog kombinata (u stečaju). I oni su početkom prošle nedjelje obustavili proizvodnju zahtijevajući da im se u prvoj nedjelji septembra isplati julska a u drugoj i avgustovska zarada kako bi ,,spremili djecu za školu”. Vlast se, međutim, više brine zbog nepoznanice da li će potencijalni kupci akcija Novog Duvanskog Kombinata (NDKP) konzorcijum tri, uglavnom anonimne, kompanije iz Danilovgrada, Užica i Budve uplatiti obećanih 7,1 miliona u predviđenom roku – do 14. septembra.

Da ne bi bilo iluzije kako su nezadovoljni samo radnici u državnim firmama, pobrinuli su se radnici Zavod za izgradnju Bara (ZIB) i pljevaljske Vektre Jakić. Barani su najavili radikalizaciju protesta ukoliko im se do 12. septembra ne isplati makar dio zaostalih potraživanja iz firme kojom gazduje aktuelni gradonačelnik Bara Žarko Pavićević. ,,Radnicima se duguje osam plata, posljednja je isplaćena 30. maja i to za decembar 2012. godine”, podsjetili su građevinci na sudbinu firme koja je, kažu, ,,izgradila skoro 80 odsto modernog Bara”. Nijesu, ipak, propustili da podsjete na lojalnost firmi i Žarku Pavićeviću, podsjećajući kako su ćutali i trpjeli ,,kao niko u Crnoj Gori”.

Sa tom konstatacijom teško da bi se složili (preostali) radnici pljevaljske Vektre Jakić kojom, godinama unazad, gospodari Dragan Brković. Mimo svakog reda i zakona, ali uz izdašnu pomoć Vlade i njenog premijera a Brkovićevog kuma. I dok se Brkovićevi dugovi gomilaju, njegovi radnici trpe i gladuju.

Do Pljevalja je, krajem prošle nedjelje, skoknuo ministar poljoprivrede Petar Ivanović. Tamo je kontroverzni biznismen, savjetnik i ministar, obznanio da Vlada nastavlja dugogodišnje partnerstvo sa Brkovićem, iako im je svaki zajednički posao – od KAP-a do Jakića i HTP Boka – propao. Ivanović, međutim, nije želio da odgovori na pitanje da li Dragan Brković ovih dana Vladinim novcem otkupljuje potraživanja radnika Vektre Jakić. Umjesto toga, saopštio je sljedeće: ,,Protivim se finansijskoj pomoći za isplatu zaostalih zarada, ali ne ako je to za stvaranje novih radnih mjesta, širenje proizvodnje i povećanje izvoza. To sve imate u Vektri Jakić, koja nema svrhu ako ne radi”. Pa vi sad tumačite.

Među pet, šest pomenutih prošlonedjeljnih događaja mnogi bi pronašli svoj utisak nedjelje. Nekima bi se koja od ovlaš dotaknutih tema pretvorila i u utisak mjeseca, godine, decenije. Ali, premijer crnogorski, neki kažu odlazeći, imao je prečega posla od sudbine KAP-a, Boksita, Duvanskog, ZIB-a, Vektre Jakić ili HTP Boke i njihovih radnika. Đukanović je prošle nedjelje u Sloveniji gledao košarku. Kao da se u zemlji kojom, uz dva tajm auta, on vlada evo više od dvadeset godina ne dešava ništa loše i dramatično. I tamo je dočekao informaciju Centralne banke da je, krajem avgusta, svako peto preduzeće registrovano u Crnoj Gori bilo u višemjesečnoj blokadi, zbog dugova koji su dosegli 440 miliona.

I da sve bude u skladu sa vladavinom predsjednika Vlade, DPS-a i Košarkaškog saveza Crne Gore, naši su u Sloveniji (naši, iako Đukanović, Veselin Barović i ostali uporno pokušavaju da ih pretvore u njihove) na dresovima reklamirali fabriku vode koja nesmetano radi iako već četiri godine nema upotrebnu dozvolu. Biće da ni to nema veze sa DPS-om i njegovim predsjednikom.

Kao što ni premijer nema nikakve veze sa slomom privatizovanih firmi, zjapećim rupama u državnoj kasi koje su napravile privilegovane kompanije, aktuelnim bezakonjem u vođenju državnih finansija.

Podsjetimo se samo Đukanovićevog priznanja kako je Vlada svojevremeno dala ,,prećutnu saglasnost” KAP-u da troši besplatnu struju, a Elektroprivredi da ne plaća poreze i doprinose. Onda su nas, ljetos, na sav glas ubjeđivali kako smo mi dužni da platimo taj ceh od nekih 65-70 miliona eura.

Pošto priča nije prošla, DPS je odlučio da napravi pauzu. Tajm-aut, rekao bi Đukanović. Ministar Žugić više ne pominje dug koji EPCG ima prema državi. Umjesto toga pomirljivo konstatuje kako u Informaciji o javnim finansijama koje je pripremilo njegov Ministarstvo ,,neće biti riječi o rješavanju dužničko povjerilačkih odnosa na relaciji KAP-EPCG”. Kao da to nije i prva i posljednja priča aktuelnog ekonomskog trenutka u Crnoj Gori.

Žugić, zapravo, samo slijedi smjernice premijera Đukanovića. Ovaj je, nedavno, objelodanio kako rebalans budžeta sa pitanjem odnosa na relaciji KAP-EPCG ,,nije prioritet”. Potom je premijer još jednom najavio nemoguće. To će pitanje, navodno, biti riješeno ,,međusobnim poravnanjem”. Prvi je problem što se sa KAP-om koji su sravnili Đukanović i njegovi poslovni partneri i saradnici više niko ne može poravnavati. Drugo, makar bilo i važnije, u odnosima KAP-a i Elektroprivrede državna kasa je zakinuta za skoro 70 miliona. To neko mora da plati.

Umjesto toga iz Vlade najavljuju nova zaduženja na račun države, nove namete za (ne)zapošljene, manje plate, (ne)redovne penzije bez obavezne povišice. A o nenaplaćenim potraživanjima države niko ni riječi. Tako premijer kaže kako partneri iz DPS-a i SDP-a „razmatraju drugi modeli rješavanja rebalansa budžeta, koji neće opteretiti koalicione odnose”. Nije, dakle, bitno to što zapošljeni u Crnoj Gori, posebno oni kojima je država poslodavac, nemaju šta da jedu, nego kako sačuvati koalicione odnose i vlast. Makar dok pojedini čelnici koalicije na vlasti ne srede pravne i finansijske probleme sa kojima se suočavaju oni, njihovi rođaci, prijatelji i poslovni partneri. Do tada ni radničke blokade od Bara do Pljevalja neće imati ko da vidi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRED 31. GODIŠNJICU ZLOČINA U ŠTRPCIMA: Otmica istine u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostala je nepoznanica da li su vlasti u Podgorici bile obaviještene o onome što se sprema na pruzi Beograd – Bar. A mogle su biti. U tadašnjoj saveznoj vladi premijera Milana Panića na poziciji ministra unutrašnjih poslova bio je DPS kadar – Pavle Bulatović

 

Narednog utorka, 27. februara, navršiće se 31 godina kako su iz brzog voza 671 Lovćen na liniji Beograd –Bar, u stanici Štrpci na teritotiji BiH, pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske pod nazivom Osvetnici, oteli 20 putnika. Zarobljene su odveli, opljačkali pa ubili. Njihova tijela bacili su u Drinu. Do danas su, u jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve planirane i, pokazaće se, najavljene otmice dominantno su bili državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad KapetanovićIljaz LičinaFehim BakijuŠećo SoftićRifat HusovićHalil ZupčevićSenad ĐečevićJusuf RastoderIsmet BabačićAdem AlomerovićMuhedin HanićSafet PreljevićDžafer TopuzovićRasim ĆorićFikret MemovićFevzija ZekovićNijazim KajevićZvjezdan Zuličić i jedna neidntifikovana osoba. Među žrtvama je i Tomo Buzov, prenzionisani oficir i Hrvat po nacionalnosti, koji se, jedini, usprotivio odvođenju putnika. Pitao je uniformisane otmičare  “Ljudi šta to radite?”.

Njihova otmica praktično je bila najavljena. Pripadnici Osvetnika četiri mjeseca ranije, na gotovo identičan način, oteli su 16 Bošnjaka (15 muškaraca i jedna žena) iz sela Sjeverin (Srbija) koji su autobusom pošli u Priboj, gdje su pozvani da nakon tri mjeseca prime platu. Autobus je išao uobičajenom (jedinom) trasom i zaustavljen je u selu Mioče (opština Rudo, BiH). Putnici bošnjačke nacionalnosti su izvedeni i kamionom odvezeni u motel Vilina vlas u Višegradu. Tu su, nekoliko dana kasnije, ubijeni, a njihova tijela bačena u Drinu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

REFORMSKI KURS MANDIĆEVE NOVE: Slavljenje komšijskih praznika i kriminala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Daria Vraneša, gradonačelnika multietničkih i viševjerskih Pljevalja,  Pljevlja su  „srpska zemlja i rasadnik srpskog naroda kroz vjekove“. Ta srpska zemlja „još uvijek ima mnogo neprijatelja …i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod.“    Ove misli izrekao je na proslavi Dana državnosti Republike Srbije , koji je organizovala pljevaljska opština

 

 

U srijedu veče je u Pljevljima, u organizaciji Opštine Pljevlja, u sali Centra za kulturu održana Svečana akademija povodom 220 godina od Prvog srpskog ustanka i 189 godina od donošenja Sretenjskog ustava Knjaževine Srbije. Pozivnice za  događaj je potpisao gradonačelnik Dario Vraneš. Skup je počeo intoniranjem srbijanske himne Bože pravde, a onda je mileševski episkop  Atanasije Rakita, u čijoj jurisdikciji su Pljevlja, blagoslovio prisutne. Gradonačelnik Vraneš je podsjetio na značaj ustanka u Srbiji 1804. i da je u četvrtak „i praznik pljevaljskih Srba, nas koje od naše etničke matice dijeli prevoj koji se zove Jabuka (na granici sa Srbijom)“.

Na praznik Sretenja 15. februara Karađorđe Petrović je u Orašcu podigao ustanak protiv otomanske vlasti. Na isti dan je 1835. proglašen ustav tadašnje Srbije a od 2002. godine se slavi i kao Dan državnosti Republike Srbije.

„U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“ istakao je prvi čovjek Pljevalja. Za njega su  multetnička i viševjerska Pljevlja „srpska zemlja i rasadnik srpskog naroda kroz vjekove“. Ta srpska zemlja „još uvijek ima mnogo neprijatelja …i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“.

Četiri dana ranije Vraneš je na TV Vijesti rekao da se nada da će se taj srbijanski praznik „u Pljevljima proslavljati vječno“ i da se time ne podriva ustavni poredak Crne Gore. Dan nakon toga Vraneš je odćutao pitanje Vijesti koliko će novca građane koštati proslava srbijanskog državnog praznika. Umjesto toga pitao je novinara „zašto se bruka“ i da treba da „radi neki časni posao“ – očigledno smatrajući  novinarstvo nečasnim zanimanjem kad nije u službi njegovih političkih mentora iz Beograda.

Vraneš je doktor medicine po struci i specijalizirani hirurg opšte prakse, što je plemenito zanimanje.  No istovremeno se opredijelio i za politiku i  služenje  srbijanskoj autokratiji. Izabran je za gradonačelnika Pljevalja krajem aprila 2023. godine na listi Nove srpske demokratije (NSD) čiji predsjednik je Andrija Mandić  aktuelni šef Skupštine Crne Gore. Vranešov izbor je podržao i Pokret Evropa Sad (PES) i Demokrate sa kojima je u koaliciji u lokalnoj skupštini.

Vraneš se nakon izbora brzo bacio na identitetska pitanja. Najavio je podizanje spomenika i pravljenje trga Patrijarhu Varnavi na istoimenoj ulici jer se radi o „jednom od najvećih pravoslavnih duhovnika“ i „najslavnijem Pljevljaku svih vremena“. Patrijarh Varnava Rosić je bio drugi patrijarh Srpske crkve (SPC) od njenog osnivanja 1921. godine i stolovao je od 1930. do 1937.  Umro je pod nerazjašnjenim okolnostima (i optužbama da je otrovan) kao srpski ultranacionalista i oponent Vlade Milana Stojadinovića.  Vlada je nastojala stvoriti političku stabilnost u višenacionalnoj Kraljevini Jugoslaviji tako što bi dala jednaka prava Katoličkoj crkvi kroz potpisivanje posebnog ugovora sa Vatikanom (konkordat). Varnava Rosić je nesporno  (na osnovu njegovih intervjua štampi tog vremena) bio antisemita i vatreni podržavalac Adolfa Hitlera i njegove nacističke stranke.

Vraneš je kasnije položio vijenac na mjesto gdje su partizani strijeljali 25 četnika i nacističkih kolaboracionista 1944.godine rekavši prošlog ljeta da je opština odala poštu i da su se „pomolili Bogu i zapalili svijeću za sve heroje koji su bili u četničkom pokretu i koji su život dali za slobodu“. Četnici su, služeći fašistima, u pljevaljskom kraju tokom rata počinili brojne zločine protiv civilnog stanovništva, pogotovo protiv muslimana.

Vraneš je pokušao promijeniti i Dan opštine sa 20.novembra (kada je 1944. oslobođen od nacista) na vjerski praznik Svete Petke (27. oktobar) kada je u 1918. u grad ušla srbijanska vojska. Na dan srbijanskih (vrlo vjerovatno pokradenih) izbora 17. decembra „brat Dario Vraneš, predsednik opštine Pljevlja, (je) dao snažnu podršku listi Aleksandar Vučić-Prijepolje ne sme da stane“ stoji u objavi Opštinskog odbora Srpske napredne stranke (SNS) u Prijepolju uz objavljene fotografije. Njegov partijski šef Andrija Mandić je  skoknuo do Beograda da lično čestita izbornu „pobedu“ srbijanskom vođi Aleksandru Vučiću.

Mandić je rekao da je pozvan od Vučića i za Dan državnosti i da će se „naravno odazvati“ pozivu ne odgovorivši da li tamo ide u državnom ili partijskom svojstvu. I Mandićev koalicioni partner, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je najavio prisustvo nakon poziva Vučića. DNP je u saopštenju objavila da je „savremena Srbija dostojna svojih slavnih predaka (i) nastavlja slobodarsku politiku odbrane nacionalnih interesa i teritorijalnog suvereniteta“.

Na posljednje izlive srpstva Vraneša pljevaljska podružnica PES-a je odgovorila da „opština Pljevlja nema nadležnosti da slavi praznike drugih država pa ni naše komšijske i drage Srbije“ te da Vraneš „kao gradonačelnik Pljevalja, ima obavezu da se fokusira na rješavanje nagomilanih lokalnih problema u našem gradu, i prestane da stvara nepotrebne krize i tenzije, sa svrhom da sitno politički poentira“.

I PES i Demokrate su rekle da ih niko nije konsultirao oko proslave srbijanskog  praznika. Demokrate su naglasile da „obilježavanje datuma iz istorije i kulturnog nasljeđa svih naroda koji žive u opštini mora biti isključivo uz poštovanje Ustava Crne Gore“, uz obazrivo „trošenju javnog novca u dijelu kulturnih događaja“. Premijer Milojko Spajić, koji je rodom iz ovog grada, se do sada nije oglasio, kao ni Mandić kao predsjednik parlamenta.

Pljevlja grcaju u nevoljama. Enormno zagađenje vazduha – među najvećim u Evropi, raseljavanje osiromašenog stanovništva i njegovo korištenje  kao regrutni centar za narko kartele čiji neki od glavnih operativaca su iz ovog grada  predstavljaju ogromni izazov kojim se Mandićeva stranka ne bavi, makar na vidljiv način.

Posebno je zabrinjavajući i indikativan  njihov odnos prema prirodi režima u Srbiji. Vučićeva vlast je istog (i sada vjerovatno goreg) karaktera nego doskorašnja vlast njegovog prijatelja i saveznika – Mila Đukanovića. Đukanovićev režim je  proganjao NSD i Demokratski front (DF) nekad uz Vučićevu  pomoć. Montirana afera Državni udar protiv Mandića i Kneževića je dobila na legitimitetu nakon što su policijski doušnici i saradnici vlasti u Srbiji svjedočili protiv njih, a u korist režima Đukanovića. Prvi sporazumi o „priznanju krivice“ su sklopljeni sa srbijanskim molerima, nadničarima, i šoferima koji su dovučeni iz Srbije, da navodno zauzmu Skupštinu.  Priznanja su uslijedila nakon što je srpska ambasada pritisnula svoje građane u pritvoru da potpišu lažna priznanja krivice kao jedini način izlaska na slobodu. Rukovodstvo bivšeg DF-a dobro zna da su stradali upravo etnički Srbi čije osude su dogovorile i sredile vlasti „dva oka u glavi“.

Slučaj osuđenog vođe kriminalne organizacije i ranijeg vladara Budve Svetozara Marovića je svima poznat. Ni Mandić niti bilo ko iz prosrpskog bloka se nisu nikada usudili uputiti poziv Vučiču da prestane štititi kriminalca i da ga pošalje na izdržavanje zatvorske kazne. Nedavna objava prepiske sa SKY aplikacije koje je Crnoj Gori poslao Europol o poslovima Andreja Vučića, brata srbijanskog predsjednika, i narko bosa Zvonka Veselinovića (po procurjelim izvještajima same srpske policije) i proslava njihove prve zarađene milijarde je izazvala osude Milana Kneževića i ad hominem napade na Vijesti jer su se usudili tako nešto objaviti.

Odlasci DF-ovih političara u Beograd na skupove SNS političara i ministara koji otvoreno sarađuju sa narko bosovima i koji su upleteni u veliki broj korupcionaških afera u najmanju ruku izaziva sumnju da njihova borba protiv kriminalne Đukanovićeve vladavine nije vjerodostojna. Prozivanje Đukanovića za Pandora papire a istovremeno ćutanje na iste takve  kada su u pitanju Vučićevi ljudi je simptomatično.

Ponašanje NSD-a i manjih srpskih partija u slučaju uhapšenog gradonačelnika Budve Mila Božovića zbog članstva u kriminalnoj organizaciji i trgovine narkoticima još više problematizira njihovu deklarativnu borbu za pravnu državu. Poslanik NSD-a Jovan Vučurović je ne nedavnoj sjednici skupštinskog Odbora za odbranu i bezbjednost ponovo probao preseliti slučaj iz sudnice (čiji glavni pretres tek treba početi) u medije i skrenuti pažnju sa gorućih problema. Vučurović je optužio tužilaštvo, koje slučaj bazira na istim prepiskama sa SKY aplikacije kao i protiv osoba bliskih DPS-u, da je hapšenje Božovića „politički motivisano“ i da „iza toga svega stoje strane adrese koje su tu odigrale najvažniju ulogu“. Vučurevićeva „poruka Vladimiru Novoviću je da se prestane sa progonom Mila Božovića, kao da je okorjeli kriminalac“.

Na kraju će mnogi zaključiti  da bivši DF i nema problem sa kriminalom koliko ima problem sa crnogorskim prefiksom. Srpski kriminal i jednopartijska država koja krade izbore, štiti OKG bosove i oslobađa ubice novinara je prihvatljiva alternativa DPS-u.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo