Povežite se sa nama

MONITORING

Basket preči od gladnih

Objavljeno prije

na

Sudeći po najavama ministra finansija Radoja Žugića, dok ovaj broj Monitora bude u štampi, na sjednici Vlade ponovo će se razgovarati o ovogodišnjem rebalansu budžeta. ,,Za donošenje rebalansa potrebna je politička saglasnost”, potencirao je ministar na državnoj televiziji. Ako su mu samo za taj nauk trebala tri mjeseca (Vlada je priču o rebalansu otvorila početkom ljeta) onda smo uzalud dangubili. A Crna Gora vremena za gubljenje ima sve manje.

Eto, na primjer, protekla nedjelja.

Dio radnika nikšićkih Rudnika boksita nastavili su blokadu kompanije. Oni sprečavaju izvoz iskopane rude dok im se ne isplati makar dio zaostalih potraživanja. A ona nijesu mala. Rudari od poslodavca (većinske vlasnike, makar zvanično, predstavljaju CEAC Olega Deripaske i Vlada Mila Đukanovića) potražuju osam plata na koje čekaju od decembra prošle godine, tri zarade iz davne 2010. godine, tri zimnice, regres. Ni staž im nije uplaćivan pet godina, a poneko se sjeti i obećanih izdvajanja za stambeni fond…

Sličan protest rudara u maju prekinut je nakon informacije o ugovorenoj isporuci boksita mađarskom Vagon inpeksu. Pokazalo se da, po svoj prilici, od tog ugovora nema ništa. Priča se, ipak, ponavlja. ,,Opet se traži od radnika da vjeruju u realizaciju ugovora sa Vagon inpeksom, da prekinu štrajk, uprkos tome što su prethodna iskustva pokazala da od tih ugovora nema ništa i da služe samo da bi se smirilo radničko nezadovoljstvo i kupilo vrijeme”, istakla je grupa nezadovoljnih radnika uz obećanje da neće dozvoliti da ih iskoriste kao ,,paravan za prikrivanje pravih krivaca za stanje u Rudniku”.

Na njihovo pitanje – kako su, nakon partnerstva Vlade i CEAC-a, od renomirane i profitabilne firme sa 1.460 radnika spali na kompaniju sa 314 radnika kojoj prijeti stečaj zbog duga od 140 miliona – niko nije pokušao da odgovori.

U Podgorici gori na dva mjesta. Prekobrojni radnici KAP-a, budući penzioneri, prekinuli su blokadu izvoza aluminijuma dok očekuju rezultate pregovora sa ministrom ekonomije Vladimirom Kavarićem. Oni od države traže otpremnine, po uzoru na svoje prethodnike iz KAP-a i radnike koji su napustili Željezaru u vrijeme njenog stečaja. Na Vladi je da odluči da li će ili neće pristati na zahtjeve koji nemaju utemeljenje u zakonu, ali ih je upravo DPSDP koalicija odomaćila u praksi, kao vid kupovine glasova pred izlazak na birališta. Sada se radnicima Kombinata, preko opunomoćenih glasnika, šalju signali da ispunjenje njihovih zahtijeva zavisi od rebalansa budžeta. Što će reći – od parlamenta a ne od Vlade.

Štrajkom i blokadama prijete i preostali radnici Duvanskog kombinata (u stečaju). I oni su početkom prošle nedjelje obustavili proizvodnju zahtijevajući da im se u prvoj nedjelji septembra isplati julska a u drugoj i avgustovska zarada kako bi ,,spremili djecu za školu”. Vlast se, međutim, više brine zbog nepoznanice da li će potencijalni kupci akcija Novog Duvanskog Kombinata (NDKP) konzorcijum tri, uglavnom anonimne, kompanije iz Danilovgrada, Užica i Budve uplatiti obećanih 7,1 miliona u predviđenom roku – do 14. septembra.

Da ne bi bilo iluzije kako su nezadovoljni samo radnici u državnim firmama, pobrinuli su se radnici Zavod za izgradnju Bara (ZIB) i pljevaljske Vektre Jakić. Barani su najavili radikalizaciju protesta ukoliko im se do 12. septembra ne isplati makar dio zaostalih potraživanja iz firme kojom gazduje aktuelni gradonačelnik Bara Žarko Pavićević. ,,Radnicima se duguje osam plata, posljednja je isplaćena 30. maja i to za decembar 2012. godine”, podsjetili su građevinci na sudbinu firme koja je, kažu, ,,izgradila skoro 80 odsto modernog Bara”. Nijesu, ipak, propustili da podsjete na lojalnost firmi i Žarku Pavićeviću, podsjećajući kako su ćutali i trpjeli ,,kao niko u Crnoj Gori”.

Sa tom konstatacijom teško da bi se složili (preostali) radnici pljevaljske Vektre Jakić kojom, godinama unazad, gospodari Dragan Brković. Mimo svakog reda i zakona, ali uz izdašnu pomoć Vlade i njenog premijera a Brkovićevog kuma. I dok se Brkovićevi dugovi gomilaju, njegovi radnici trpe i gladuju.

Do Pljevalja je, krajem prošle nedjelje, skoknuo ministar poljoprivrede Petar Ivanović. Tamo je kontroverzni biznismen, savjetnik i ministar, obznanio da Vlada nastavlja dugogodišnje partnerstvo sa Brkovićem, iako im je svaki zajednički posao – od KAP-a do Jakića i HTP Boka – propao. Ivanović, međutim, nije želio da odgovori na pitanje da li Dragan Brković ovih dana Vladinim novcem otkupljuje potraživanja radnika Vektre Jakić. Umjesto toga, saopštio je sljedeće: ,,Protivim se finansijskoj pomoći za isplatu zaostalih zarada, ali ne ako je to za stvaranje novih radnih mjesta, širenje proizvodnje i povećanje izvoza. To sve imate u Vektri Jakić, koja nema svrhu ako ne radi”. Pa vi sad tumačite.

Među pet, šest pomenutih prošlonedjeljnih događaja mnogi bi pronašli svoj utisak nedjelje. Nekima bi se koja od ovlaš dotaknutih tema pretvorila i u utisak mjeseca, godine, decenije. Ali, premijer crnogorski, neki kažu odlazeći, imao je prečega posla od sudbine KAP-a, Boksita, Duvanskog, ZIB-a, Vektre Jakić ili HTP Boke i njihovih radnika. Đukanović je prošle nedjelje u Sloveniji gledao košarku. Kao da se u zemlji kojom, uz dva tajm auta, on vlada evo više od dvadeset godina ne dešava ništa loše i dramatično. I tamo je dočekao informaciju Centralne banke da je, krajem avgusta, svako peto preduzeće registrovano u Crnoj Gori bilo u višemjesečnoj blokadi, zbog dugova koji su dosegli 440 miliona.

I da sve bude u skladu sa vladavinom predsjednika Vlade, DPS-a i Košarkaškog saveza Crne Gore, naši su u Sloveniji (naši, iako Đukanović, Veselin Barović i ostali uporno pokušavaju da ih pretvore u njihove) na dresovima reklamirali fabriku vode koja nesmetano radi iako već četiri godine nema upotrebnu dozvolu. Biće da ni to nema veze sa DPS-om i njegovim predsjednikom.

Kao što ni premijer nema nikakve veze sa slomom privatizovanih firmi, zjapećim rupama u državnoj kasi koje su napravile privilegovane kompanije, aktuelnim bezakonjem u vođenju državnih finansija.

Podsjetimo se samo Đukanovićevog priznanja kako je Vlada svojevremeno dala ,,prećutnu saglasnost” KAP-u da troši besplatnu struju, a Elektroprivredi da ne plaća poreze i doprinose. Onda su nas, ljetos, na sav glas ubjeđivali kako smo mi dužni da platimo taj ceh od nekih 65-70 miliona eura.

Pošto priča nije prošla, DPS je odlučio da napravi pauzu. Tajm-aut, rekao bi Đukanović. Ministar Žugić više ne pominje dug koji EPCG ima prema državi. Umjesto toga pomirljivo konstatuje kako u Informaciji o javnim finansijama koje je pripremilo njegov Ministarstvo ,,neće biti riječi o rješavanju dužničko povjerilačkih odnosa na relaciji KAP-EPCG”. Kao da to nije i prva i posljednja priča aktuelnog ekonomskog trenutka u Crnoj Gori.

Žugić, zapravo, samo slijedi smjernice premijera Đukanovića. Ovaj je, nedavno, objelodanio kako rebalans budžeta sa pitanjem odnosa na relaciji KAP-EPCG ,,nije prioritet”. Potom je premijer još jednom najavio nemoguće. To će pitanje, navodno, biti riješeno ,,međusobnim poravnanjem”. Prvi je problem što se sa KAP-om koji su sravnili Đukanović i njegovi poslovni partneri i saradnici više niko ne može poravnavati. Drugo, makar bilo i važnije, u odnosima KAP-a i Elektroprivrede državna kasa je zakinuta za skoro 70 miliona. To neko mora da plati.

Umjesto toga iz Vlade najavljuju nova zaduženja na račun države, nove namete za (ne)zapošljene, manje plate, (ne)redovne penzije bez obavezne povišice. A o nenaplaćenim potraživanjima države niko ni riječi. Tako premijer kaže kako partneri iz DPS-a i SDP-a „razmatraju drugi modeli rješavanja rebalansa budžeta, koji neće opteretiti koalicione odnose”. Nije, dakle, bitno to što zapošljeni u Crnoj Gori, posebno oni kojima je država poslodavac, nemaju šta da jedu, nego kako sačuvati koalicione odnose i vlast. Makar dok pojedini čelnici koalicije na vlasti ne srede pravne i finansijske probleme sa kojima se suočavaju oni, njihovi rođaci, prijatelji i poslovni partneri. Do tada ni radničke blokade od Bara do Pljevalja neće imati ko da vidi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVANI TRAŽE OSLOBAĐANJE UZURPIRANIH JAVNIH POVRŠINA: Investitori samovoljno blokirali javne puteve i staze

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, novi vlasnik ograđuje svoje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta koje su mještani koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu

 

Privatizacija hotela na teritoriji opštine Budva donijela je građanima mnogobrojne probleme sa kojima se suočavaju posljednju deceniju. Većina novih vlasnika, Vladinih strateških investitora i zakupaca nije uspostavila korektan odnos sa stanovništvom, nisu se integrisali u društvenu zajednicu gdje su započeli  poslovanje. Nakon ulaska u posjed hotela koji su prodati sa velikim zemljišnim kompleksima i parkovima, prvi  potezi vlasnika najčešće su bili podizanje betonskih ograda i gvozdenih kapija kojima su ograđivali novostečene nekretnine.

Poznati budvanski hoteli postali su mali bunkeri, izolovana ostrva na čijim su prilazima podignute stražarske kućice kako niko, osim gostiju hotela, ne bi mogao prići privatnom posjedu. Građane je najviše pogodila prateća uzurpacija javnih puteva i staza, koje su postojale u okviru hotelskih kompleksa od ranije i koje su oduvijek bile u opštoj upotrebi kao komunikacija između naselja i morske obale. Mnogobrojni protesti građana sa zahtjevima za slobodan prolaz pješačkim stazama i šetalištima, za nesmetan pristup moru, uglavnom su bili bezuspješni. Investitori, koji su po pravilu uživali povlastice kod administracije vlasti na čelu sa DPS-om, ostajali su nijemi za potrebe mještana.

Jedan od najbezobzirnijih uzurpatora javnog prostora u Budvi je kompanija Beppler&Jacobson, ruskog biznismena Igora Lazurenka, koja je 2003. godine kupila Hotel Avala sa vilama i velikom zemljišnom parcelom u centru Budve, pored Starog grada. Dug je spisak negativnih efekata ove privatizacije za mještane Budve, čiju zakonitost, od 2016. godine, ispituje Specijalno državno tužilaštvo.

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, vlasnik ograđuje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta kojima su mještani naselja Gospoština, u kome se hotel nalazi, koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu. Lazurenko je naložio presijecanje javnog puta, ulice naselja Gospoština kojoj gravitira ovo veliko naselje. Dio ulice istog naselja na čijem se kraju nalazi jedina okretnica za vozila,   obreo se  u posjedu hotela, metalnom kapijom odvojen od ostatka ulice, čime je nanijeta ogromna šteta mještanima i turistima,  i napravljen  saobraćajni kolaps koji traje punih 17 godina. Hotel Avala postojao je i ranije, ali do dolaska ruskih biznismena, ova  ulica nikada nije bila prekinuta i blokirana.

Sa druge strane hotelskog kompleksa, na granici pored mora, iznad staze koja vodi ka plaži Mogren, nalazi se staro kameno stepenište, put od Starog grada ka Vidikovcu. Postoji stotinama godina, predstavljalo je jedinu vezu naselja iznad Jadranske magistrale, Seoca, Prijevora i Komoševine sa Starim gradom i morskom obalom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NASTAVAK SUĐENJA ZA MALE HIDROELEKTRANE: Kad građani plaćaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Privrednom sudu počeo je novi proces protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana.  Iz ove, kao i ostalih tužbi, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju, a nakon toga pod pritiskom javnosti izbjegavale rješavanje problema

 

Ove nedjelje počelo je još jedno suđenje protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana (HE).

Kompanija Dekar, koja je gradila malu HE na Ljeviškoj rijeci – Izvor Morače, kod Kolašina, od države traži naknadu štete u visini investicije, koja je procjenjena na 1,7 miliona eura, ali i izgubljenu dobit za koncesioni period od 25 godina.

Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović, bivše pomoćnice ministra zdravlja, članice NKT-a i visoke funkcionerke DPS-a.

Proces se vodi pred Privrednim sudom, sudija Faruk Mušović. Državu zastupa Zaštitnik državnih interesa Milan Krsmanović, a advokatica Ana Đukanović zastupa Dekar kao i većinu drugih investitora malih HE koji su podnijeli tužbu protiv države.

Dekar je probio sve rokove za izgradnju male HE. Posljednji put ih je, krajem oktobra, bivša Vlada upozorila na kršenje ugovornih obaveza i dala im rok od dva mjeseca da ih isprave.

Koncesionar je 26. novembra zatražio prolongiranje roka za dostavu bankarske garancije, a dan kasnije i zahtjev za raskid ugovora na štetu države. Tužba protiv države, u kojoj se tvrdi da je onemogućavan u razvoju svoje investicije, podnijeta je 30. novembra prošle godine, pet dana prije izbora nove vlade. Na osnovu upozorenja prethodne vlade da otkloni nepravilnosti u roku 60 dana, koji je istekao 28. decembra, nova vlada je raskinula ugovor sa ovim koncesionarom.

U tužbi, koju potpisuje Ana Đukanović, Dekar optužuje državu da joj nije omogućila prikljućenje na elektrodistributivnu mrežu. Ilustruju: „Mala HE Ljeviška – Izvor Morače nije projektovana da bude hidroelektrana ostrvskog tipa (da bude bez priključka na nacionalnu elektrodistributivnu mrežu), već je projektovana da proizvedenu električnu energiju uključi u elektroenergetski sitem – što nije moguće bez priključka“. Objašnjavaju da je sve povezano, naime mala HE Raštak nije izgrađena pa samim tim ni dalekovod od ove HE do Manastira Morače. U međuvremenu, nova vlada je, pored pet drugih, u decembru raskinula ugovore za gradnju dvije male HE na vodotoku Raštak.

Iz ovog, ali i procesa, koji je počeo prošle nedjelje, u kome konzorcijum Hydra MNE tuži državu, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju malih hidroelektrana, a nakon toga, pod pritiskom javnosti, izbjegavale rješavanje problema. Tako Dekar u tužbi navodi da im država čak od 2015. nije odgovarala na zahtjeve za mirovanje prava i obaveza iz ugovora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAJAVLJENO NOVO POVEĆANJE AKCIZA NA DUVAN I DUVANSKE PROIZVODE: Švercovane cigarete čekaju nove namete u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. O ima upozorenja da se akcize  ne smiju  povećavati dok država ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta

 

Kada je Vlada Crne Gore 2018. godine povećala akcize na cigarete i druge duvanske proizvode samo u prva četiri mjeseca došlo je do pada legalne prodaje za 25 odsto, dok je eksplodiralo sivo tržište, odnosno roba iz šverca. Iako je država pojačala kontrole i proširila ovlašćenja određenim institucijama, i dalje svaki pušač ima švercera cigareta u svom kraju grada.

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. Pored toga, dodatno će se, prema nacrtu Budžeta Crne Gore za 2021. godinu, oporezovati gazirana pića sa dodatkom šećera ili drugim sredstvima za zaslađivanje ili aromatizaciju. Uvešće  se akcize i na proizvode od šećera, kakaoa i sladoleda, povećaće se akciza na alkohol i alkoholna pića i markiranje mineralnih ulja (nafte) i njihovih derivata.

Ministar Milojko Spajić očekuje da će od povećanja akciza na duvan i duvanske proizvod prihodovati oko 16,8 miliona eura. Međutim, opozicione i dio partija koje čine vlast upozoravaju da država može mnogo više da izgubi novim povećanjem akciza na cigarete.

„Ovakva odluka Vlade samo će povećati prihode švercerima cigareta koji decenijama kontrolišu šverc cigareta na domaćem tržištu, tako i kada je u pitanju tranzit“, smatra predsjednik mladih Pokreta za promjene Boban Stanišić.

Pošto je potrošnja cigareta u Crnoj Gori konstanta i kreće se između 1.500 i 1.600 tona godišnje, ili oko 2,6 kilograma po stanovniku“,  kaže Stanišić, akcize se ne smiju povećavati dok se ne reguliše šverc cigareta, odnosno dok država Crna Gora ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta. On je istakao da je 2018. godine tržištu trebalo skoro godinu dana da se oporavi i da se prodaja vrati u legalne tokove i to tek nakon smanjenja uvećanih akciza.

Uprava policije i nadležna tužilaštva već su počela sa suzbijanjem cigareta bez akciznih markica na tržištu. Od kada je u medijima, krajem marta, objavljen nacrt Budžeta, istražni organi i organi gonjenja imali su više zapljena nelegalnih cigareta.

Već u prvim danima aprila u Podgorici je pretreseno više lokacija i lišeno slobode  nekoliko osoba u čijim objektima su zaplijenjene cigareta bez akciznih markica. Procjenjuje se da je švercom zaplijenjene količine cigareta pričinjena šteta  po budžet od oko 230 hiljada eura.

Akcija policije i Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, kodnog imena Krajina usmjerena je ka više osoba i grupacija koji čine krivična djela krijumčarenja. Kako su saopštili iz policije, višemjesečnom kriminalističkom obradom Odsjek za suzbijanje privrednog kriminala je u saradnji sa Osnovnim državnim tužilaštvom iz Podgorice prikupio dokaze da su osumnjičeni od 2019. do momenta realizacije predmeta obavili nabavku i distribuciju cigareta bez akcizne markice radi dalje prodaje na ilegalnom tržištu u Crnoj Gori. Ističu da su sprovedenim aktivnostima utvrdili da je na sivo tržište plasirana roba – ,,cigarete u vrijednosti od oko 170.000 eura, dok izvršenim pretresima na više lokacija koje koriste osumnjičeni pronađena i oduzeta roba pripremljena za dalju distribuciju u iznosu od oko 60.000 eura”.

Nekoliko dana kasnije podgorička policija kontrolišući jedan automobil pronašla je 2.000 paklica cigareta bez akciznih markica u vrijednosti od 4.400 eura. Protiv osobe  koja je upravljala vozilom podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljena trgovina.

Crna Gora zvanično je prepoznata kao ruta za šverc cigareta ka Evropskoj uniji još otkad su današnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i nekadašnji predsjednik Momir Bulatović  1998. godine o švercu cigareta raspravljali u predsjedničkoj debati na državnoj televiziji. I više od dvadeset godina kasnije međunarodna zajednica zamjera Crnoj Gori na švercu cigareta – posljednji put u Izvještaju o napretku Evropske komisije (za 2019).

U tom dokumentu se navodi da u dijelu borbe protiv krijumčarenja duvanskih proizvoda u 2019. godini nije bilo presuda za organizovani šverc cigareta. Navode, međutim, da su pokrenuti krivični postupci u tri slučaja velikih razmjera, uključujući jedan slučaj sa 22 osumnjičena.

U izvještaju se navodi da zapljene cigareta bez akciznih markica redovno obavljaju carinski službenici, lokalna i državna policija. Tokom 2019. godine zaplijenjeno je ukupno 1,7 miliona pakli cigareta, vrijednosti oko 3,9 miliona eura. „Međutim, i pored povećanih napora bezbjednosnih službi u ovoj oblasti, i poboljšane saradnje crnogorskih carinskih službi sa međunarodnim partnerima, broj pokrenutih postupaka i dalje je nedovoljan, uzevši u obzir procjenu razmjera šverca cigareta od, prema i preko Crne Gore“, navodi se u izvještaju EK.

Tokom posljednje dvije godine uhapšeno je više službenika Uprave za carine, zapošljenih u Luci Bar. U jednoj akciji Specijalnog državnog tužilaštva prije dvije godine, zbog sumnji u korupciju,  uhapšeno je i procesuirano 17 carinskih službenika u Luci Bar.

Prema izvještaju Evropske kancelarije za suzbijanje prevara (OLAF) šverc cigareta iz luke Bar za tri godine je Evropskoj uniji nanio štetu od oko 70 miliona eura. Istražni organi iz OLAF-a posebno su u izvještaju tretirali šverc iz Crne Gore, koji decenijama izaziva ozbiljne probleme.

U izvještaju OLAF-a piše da je od početka 2015. godine uhvaćeno osam brodova na koje su cigarete natovarene u luci Bar. Ta plovila zaustavljena su u Grčkoj i Španiji. Od ovih osam brodova šest je putovalo za Libiju, a po jedan za Kipar i Liban. Na tim brodovima zaplijenjeno je oko 350 miliona cigareta vrijednih 70 miliona eura.

Uprkos potencijalnim problemima i prethodnim iskustvom, iz Vlade je saopšteno da se akcizna politika za duvan povećava zbog usklađivanja sa evropskim direktivama. Boban Stanišić, međutim, kaže da određene stavke budžeta imaju dosta sličnosti sa fisklanom politikom bivšeg režima – jer su i oni pod plaštom usklađivanja sa evropskim standardima podizali akcize na cigarete i predlagali oporezivanje penzija. Dok su se stvarni motivi, tvrdi, krili na drugom mjestu.

 

Savjet će ispitati postoji li državni šverc cigareta

Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou tražiće od svih državnih organa i institucija, informacije o svemu što se tiče dviju fabrika cigareta – Tara iz Mojkovca i Novi duvanski kombinat iz Podgorice. Oba preduzeća ranije su optuživana za šverc cigareta, ali ozbiljna istraga nikada nije sprovedena.

To je za medije kazala Vanja Ćalović – Marković, koja rukovodi stručnim tijelom Savjeta. „Tražili smo informacije o poslovanju slobodnih zona Luke Bar i Duvanskog kombinata, prvenstveno imajući u vidu da se sa tih lokacija dešava šverc cigareta. Kad budemo dobili dokumentaciju, analiziraćemo je i na osnovu nje ćemo, gdje bude osnova, podnijeti prijave nadležnim tužilaštvima“, saopštila je Ćalović – Marković.

 

Crna Gora središte šverca cigareta na Balkanu

Međunarodna organizacija ,,Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala” – mreža više od 300 nezavisnih svjetskih i regionalnih eksperata koji se bave ljudskim pravima, demokratijom, upravom i temom razvoja tvrde da je šverc cigareta glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu, a njegovo središte je Crna Gora. U svom izvještaju su naveli da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta, odnosno da inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz tog lučkog grada.

,,Crnogorske cigarete se švercuju širom regiona. Cigarete se takođe nelegalno proizvode u Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu. Zatim se krijumčare u Crnu Goru, odakle nastavljaju, sa crnogorskim cigaretama, ka Evropskoj uniji i dalje. Odnedavno, Kosovo je postalo novi regionalni centar distribucije cigareta. Velike količine se dalje švercuju odatle u Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Bugarsku, a zatim transportuju kroz poroznu granicu ka Crnoj Gori”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo