Povežite se sa nama

MONITORING

Ni ruke ne peru

Objavljeno prije

na

Kada se detaljno iščita, nakon pritiska u javnost nedavno dospjeli dokument, rađen pod nadzorom kancelarije UNICEF-a – Ocjena bezbjednosti i kvaliteta bolničke njege majki i novorođenčadi u Crnoj Gori – može se zaključiti samo jedno: opasno po život. Majke i djeteta.

Malo šta, kao tih četrdesetak stranica, koje potpisuju neonatolog iz Litvanije Audrius Maciuleavicius i akušer iz Moldavija Stelian Hodorogea, tako hirurški precizno i tačno, raskrinkava stanje u našem zdravstvenom sistemu. U onom njegovom dijelu najvažnijem za društvo, za porodicu, za jedno biće – rađanje. Stručno: perinatalna njega. Prevedeno: kasna trudnoća, porođaj i period nakon njega.

Istraživanje je sprovedeno od 5. do 14. decembra 2011. godine. Treba znati: u Crnoj Gori postoji osam porodilišta nivoa između 233 i 850 porođaja godišnje, kao i dodatna četiri, manja porodilišta, sa 3, 10, 55 i 126 porođaja godišnje.

Rezultati iskazani kroz pojedinačne prosječne ocjene za pet posjećenih gradova – Opšte bolnice Cetinje, Kotor, Berane i Nikšić, te Klinički centar Podgorica – poražavajući su.

Oblast ,,bolničke zdravstvene statistike” UNICEF je ocijenio prosječnom ocjenom 1.1! Istražitelji su precizno zabilježili glavne probleme bolničke zdravstvene statistike: vođenje kliničkih kartona je ispod standarda. Nepostojanje ili nedovoljno korišćenje formulara za praćenje. Neprecizno dostavljanje podataka i njihova neprecizna lokalna upotreba.

Pomenuto je da se podaci šalju i sumiraju u Institutu za javno zdravlje. Međutim, veliki problem je, stoji u izvještaju, što se podaci ne koriste za korigovanje nedostataka, već se statistika pravi samo zbog zakonske obaveze. Posljednja aktivnost analiziranja podataka, evidentirano je, realizovana je i podaci prezentirani zdravstvenim radnicima – 2007. godine! Bez predloga rješenja za unapređenje kvaliteta njege.

Inspektori ukazuju da statističke informacije nijesu uvijek tačne. U ustanovi sa notiranom stopom carskih rezova od 20 odsto inspektori su kontrolom knjige porođaja u samom porodilištu utvrdili da je oko dva puta veća (16 carskih rezova na 39 porođaja – 41 odsto). To, prema riječima Monitorovog sagovornika iz zdravstvenog sistema Crne Gore, koji je insistirao na anonimnosti, ukazuje na pojavu da se podaci falsifikuju sa ciljem da se prikriju nedostaci i odgovornost za loše stanje.

Ni stanje oprema i zaliha, nije mnogo bolje. Nijedna od ocjenjivanih ustanova nije adekvatno pripremljena da pruži njegu u toku i poslije porođaja, koju preporučuje SZO. Nema adekvatno opremljenih pojedinačnih porođajnih sala. Nema stolica za porođaj. Nedovoljan je broj sprava za mjerenje tjelesne težine, zidnih i elektronskih toplomjera. Ne postoji dovoljan broj stolova za reanimaciju novorođenčadi sa izvorima grijanja. Nedovoljno opreme za smanjenje bolova i promovisanje partnerstva: gimnastičkih lopti, stolica za alternativne položaje pri porođaju, stolova i stolica za partnere; setova za hitnu akušersku intervenciju…

Inspektori su zaključili da svuda ne postoje pojedinačne porođajne sale. Zbog toga, tvrde, ne postoji mogućnost da se pratiocima, otac ili druga bliska osoba, dozvoli prisustvo porođaju. Ne promovišu se djelotvorne tehnologije tokom porođaja: šetnja i kretanje, nehorizontalni položaji, kontakt koža na kožu i rano dojenje i uspostavljanje veze između bebe i majke.

I dalje se, dijagnostifikovano je, u fazi porođaja koriste brojne zastarjele tehnologije, koje nisu zasnovane na naučnim dokazima. Neke metode primjenjuju se više nego liberalno, recimo epizitomija koja se negdje primjenjuje u 80 odsto slučajeva! Istovremeno, niz djelotvornih tehnologija, koje preporučuje SZO, ne primjenjuju se.

Jedno povlači drugo: nedovoljno korišćenje efikasnih tehnika koje se primjenjuju u toku porođaja, rezultira visokom stopom carskih rezova, te velikom učestalošću podstaknutog porođaja. Inspektori zaključuju da sa lošim praćenjem dobrobiti fetusa i nedovoljno čestim korišćenjem „pomognutog” vaginalnog porođaja, ovakva praksa(!) dovodi do čestih slučajeva asfiksije, stanja izazvanog nedostatkom kiseonika kod bebe u toku porođaja. Skoro 800 beba starosti do godinu bude liječeno u ovoj ustanovi (čak jedna od 10 beba), zbog nedostatka kiseonika. To može dovesti do manjih ili većih oštečenja mozga kao i smrti bebe!

Što se tiče njege nakon porođaja, glavni problem je to što se bebe odmah odvajaju od majki i samo nekoliko porodilišta primjenjuje praksu smještaja beba uz majke. Kontakt koža na kožu, što sprečava hipotermiju i infekcije nastale u medicinskoj ustanovi, kao i rano dojenje se ne primjenjuju. Kvalitet promovisanja dojenja zdravog novorođenčeta je loš, zapisano je u izvještaju.

Inspekcija je utvrdila da ne postoji koncept toplog lanca ni u jednom od posjećenih porodilišta: temperatura u salama za porođaj se ne prati. Ne postoji praksa da se novorođenčad obrišu, stave kod majke i pokriju kako bi se spriječila hipotermija. Ne nose se kapice i čarape. Umjesto toga, u mnogim ustanovama novorođenčad se povijaju i odvajaju od majki. Bez obzira što su povijena ona ne mogu proizvoditi toplotu u dovoljnoj mjeri, pa je neophodno da budu prislonjena uz majku.

Tokom jedne decenije stopa carskih rezova drastično je porasla: sa 10 odsto iz 2000. godine, na skoro 24 odsto iz 2010. godine. Inspekcija je utvrdila da je jedna od ustanova lažno prijavila da je od ukupnog broja porođaja imala 20% carskih rezova, a da je u stvari imala čak 41% carskih rezova. Tako, inspekcija tvrdi, da je u stvari stopa carskih rezova u nekim ustanovama 35-40%, te da ne postoje nacionalne kliničke smjernice niti lokalni protokoli o indikacijama i procedurama carskog reza!

Kontrolori su zaključili da, generalno, u mnogim ustanovama perifernog nivoa, postoji veoma mali stepen pripravnosti za rješavanje glavnih komplikacija! Kada je inspekcija pitala medicinsko osoblje kakve hitne mjere primjenjuju u slučaju eklampsije ili teške preeklampsije (izuzetno teško zdravstveno stanje koje može dovesti i do smrti trudnice ili bebe) lokalno osoblje je ponudilo dosta čudne odgovore: „… mi nemamo takvih slučajeva, jer je njega prije porođaja vrlo kvalitetna”. Kada su pitani o postupanju u slučaju distocije, veoma teške komplikacije, odgovorili su – „nikad nijesam imao slučaj ramene distocije”.

Da li to znači – pita se sagovornik Monitora – da imamo zastrašujuću činjenicu kada se ovaj problem pojavi u crnogorskom porodilištu da su majka i dijete vjerovatno osuđeni na smrt i koliko je ljudi do sada umrlo zbog njihovog neznanja?

Inspekcija takođe zaključuje da osoblje nije obučeno za reanimaciju novorođenčadi! Izvor našeg lista postavlja pitanje – koliko je do sada ljudi u crnogorskim porodilištima umrlo zbog toga što medicinsko osoblje ne umije da pruža reanimaciju?

Nije to sve: kao i u slučaju zdravih novorođenčadi, majkama nije dozvoljeno da njeguju bolesnu novorođenčad. Te bebe su odvojene od majki, ne dobijaju majčino mlijeko za hranjenje i umjesto toga, pretjerano se koriste vještačka hrana i cucle.

Inspekcija je, vjerovali ili ne, utvrdila i da se „najdjelotvornija tehnika za sprečavanje infekcija – pranje ruku – ne primjenjuje na adekvatan način i ne koristi u većini porodilišta u Crnoj Gori.” Onda: nema potpuno opremljenih mjesta za pranje ruku. Pa: kontrola infekcija je nedovoljna.

Tek sistemski nedostaci: ne izrađuju se nacionalni, niti lokalni protokoli koji bi dali jasna uputstva ljekarima kako da postupaju u određenim situacijama. Utvrđeno je da ne postoje ni lokalni algoritmi za upravljanje ozbiljnim komplikacijama. Ne postoji organ na nacionalnom nivou koji bi bio odgovoran za postavljanje standarda njege. Nema unutrašnje revizije! I tako redom.

Možda će nekoga začuditi zašto je iza ovakvog, alarmirajućeg, istraživanja, pod patronatom UNICEF-a, stalo Ministarstvo zdravlja. Dokument je, kako je u intervjuu TVCG, priznala doktorica Mira Jovanovski Dašić, trebalo da bude povjerljivog karaktera. „Međutim, počeli su ljudi da politizuju, da pričaju o toj ocjeni kao da nešto neko želi da sakrije, pa prema tome, sada je na uvidu.”

Prema upućenim izvorima Monitora iz sistema zdravstva, kad je sadržina spisa počela je da curi u javnost, Ministarstvo se odlučilo na kontrolu štete. Tako je, 11. jula ove godine (na početku perioda ljetnjih odmora!), značajno nakon što je izvještaj završen i dostavljen na crnogorsku adresu, Ministarstvo promovisalo čitavo istraživanje. Opasno po život.

Bebe prije svega

Dokument o kome se, u medijima neobjašnjivo malo pričalo, sam po sebi je horor, pa je dobro što će šira javnost biti upoznata s njegovom sadržinom. To je pravo lice našeg zdravstvenog sistema koje niko, ali baš niko, godinama nije kontrolisao, kaže za Monitor Dejan Cvijanović iz NVO Krug života. ,,Smatramo da za ovakvo stanje treba da se utvrdi odgovornost pojedinaca, nosioca zdravstvenog sistema. Ne treba zaboraviti da se dokumenat može smatrati i kao dokaz da se propusti koji se čine u zdravstvenim ustanovama mogu svrstati u krivična djela. Zahtijevamo od nadležnih organa da hitno sprovedu istragu u pomenutim bolničkim centrima i da se pojedinci ,,zaslužni” za ovakvo stanje po hitnom postupku smijene. Takođe zahtijevamo da se formira radno tijelo koje će imati jedinu svrhu da se u najhitnijem roku riješe najakutniji problemi. Živote naše djece, naročito beba, treba staviti ispred svih drugih interesa i to se ne smije odlagati.”

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo