Povežite se sa nama

MONITORING

LOKALNI IZBORI: Generalna proba

Objavljeno prije

na

Crvena lokva, biračko mjesto u Mojkovcu ima pet birača. Svi su izašli na posljednje parlamentarne izbore i glasali – četvoro za DPS, jedan za SDP. Kuća Milosava Mićunovića u opštini Nikšić još je jedno od najmanjih biračkih mjesta u Crnoj Gori. Tamo je upisano sedam birača, na posljednje parlamentarne izbore izašlo je njih četvoro. Rezultat – tri za DPS, jedan za Demokratski front. Na biračkom mjestu OŠ u Jelovom panju, opština Pljevlja, od 11 upisanih glasalo je šestoro ljudi, jedan glas je bio nevažeći. Rezultat: četiri Front, jedan DPS.

I kad bi izbori bili organizovani na samo jednom od tih biračkih mjesta, vlast bi pričala, ne o lokalnom putu ili vodovodu, nego o evroatlanskom putu Crne Gore i odbrani rezultata referenduma. Tako, iz izbora u izbore, uči predsjednik DPS-a Milo Đukanović i još nijesu svi naučili pa mora da ponavlja.

U razgovoru na TV Pink M, objasno je kako je atmosfera za predstojeće izbore na Cetinju u Mojkovcu, Petnjici i Tuzima slična kao što je bila za vrijeme parlamentarnih izbora 2016. godine. Kad bi, kaže, ,,oni” došli na vlast poništili bi “sve što smo postigli na evroatlanskom putu” i, vraćajući se unazad, poništili bi i odluku o crnogorskoj nezavisnosti.

Tako može, a, sva je prilika i hoće, još sto godina. Što bi se reklo.

Ispucalo se šta se imalo, lokalni izbori u četiri mjesta su u nedjelju, 26. novembra. Zanimljivo je da su nekako ispravno multinacionalno raspoređeni. Na Cetinju živi preko 90 odsto Crnogoraca, u Mojkovcu ima više od 35 odsto Srba, u Petnijici žive pretežno Bošnjaci, u Tuzima Albanci. Za sve njih, naravno, vlast ima odgovarajuću priču, u nedjelju će se vidjeti je li upalilo i ovoga puta.

Monitorovi izvori iz prijestonice kažu da DPS ne očekuje izbore sa sigurnim izgledima za uspjeh. A neuspjeh je sve osim apsolutne vlasti, kakvu su dobili na prethodnim lokalnim izborima. Imali su 19 odborničkih mjesta. Socijaldemokratska partija i Pozitivna po pet, Građanski front tri i SNP jedan odbornički mandat.

Na posljednim parlamentarnim izborima na Cetinju nije bila velika izlaznost. Od oko 14 hiljada birača, četiri hiljade nijesu glasali. Nevažećih listića bilo je 321. Za DPS je glasalo 4.886, za SDP 1.275, za koaliciju Ključ – Demos-SNP-URA – 1.201, Demokrate – 1020, DF 750, SD 367 i Pozitivnu 380. To znači da je prije godinu DPS imao značajnu premoć – sa satelitima je prikupio oko 5.600 glasova. Sabrano, opozicione parije su imale oko 4.200. Iako opozicioni optimisti sa terena javljaju kako su SDP i URA u usponu, dok se Demokrate uzdaju u svoju – od vrata do vrata više puta – kampanju, zalihu glasova koje ima vlast nije lako dostići. Uostalom, Cetinje je kao uporište DPS-a palo jedan jedini put, 2002 kada je lokalnu vlast osvojio Liberalni savez Crne Gore.

Čak se na Čevo, da progovori koju o protivnicima države, popeo šef DPS-a Milo Đukanović, ali ga je, ipak, u kampanji zasjenila poslanica njegove partije Ana Nikolić. Ona je poručila mladim ljudima da, ako je smetnja za njihovo zaposlenje partijska knjižica, uzmu knjižicu DPS-a i problem će biti riješen. Ne može jednostavnije.

Opoziciji nije bilo teško da nabroji neispunjena obećanja sa prethodnih izbora: Izgradnja žičare, fabrika čokolade, fabrika kožne galanterije i sladoleda , fabrika za preradu ribe, pogon za izradu solarnih panela, adaptacija Cetinjske pećine i izmještanje ikone Bogorodice Filermose. I još onaj projekat sa Marinom Abramović u bivšem Obodu i koješta još.

Obistinile su se prognoze da će gradonačelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović biti meta kritika zbog porodične veze sa familijom Marović. Stvar je ukusa, ali mogao se dovoljno Bogdanović kritikovati i da Demokrate nijesu napravile skeč u kojem Svetozar Marović traži zeta i govori mu da su milioni na sigurnom.

Vlast je priredila svečano otvaranje početka radova na gradskom stadionu. Kako je krenulo, presijecaće vrpcu ili bacati lopatu zemlje ili smisliti neki simboličan čin i kad urade kakvu studiju lokacije ili donesu akcioni plan.

Ako bi birači u Mojkovcu na lokalnim izborima glasali kao na prošlogodišnjim parlamentarnim, DPS bi izgubio vlast u tom gradu.

DPS je lani osvojio 2.647, Socijaldemokrate 141 glas. Demokratski front imao je 1.560 glasova, koalicija Ključ 985, Demokrate 302, SDP 91. Sabrano, opozicione partije imale su 150 glasova više od vladajućih.

Na prošlim lokalnim izborima DPS je u Mojkovcu sa 17 mandata osvojila apsolutnu vlast, ostali akteri bili su raspoređeni tako da ih nije moguće porediti sa onima koji učestvuju na ovim izborima. Koalicija Demokratski front, SNP i Demokratska srpska stranka nastupili su zajedno i dobili 11 mandata, nezavisna lista Ivan Ašanin imala je dva, a SDP jedan mandat.

Sada se, sa velikom vjerovatnoćom, može očekivati uspjeh Demokrata u Mojkovcu. Demos, jedan od činilaca koalicije Ključ na izbore ne izlazi, SNP je u nekom neodređenom stanju, URA u Mojkovcu teško da je bila glavni stub te koalicije. Tako da veliki broj od 985 njihovih glasova čeka Demokrate gotovo na pladnju.

Za uprotrebu državne finkcije u partijske svrhe u rodnom mjestu, logično, bio je zadužen premijer Duško Marković. Pored toga što je dva puta za deset dana bio u zvaničnoj posjeti rodnom mjestu, premijer nije preskočio ni da naloži primjenu ,,rada na terenu” po kojem je poznat iz vremena dok je bio šef Udbe. Ovoga puta su se sudarili sa terenskom kampanjom Demokrata iz čega su se izrodila dva incidenta.

Vlast se u kampanji hvalila kako je Mojkovac najmanje zadužena opština, opozicija je upozoravala na nezaposlenost i iseljavanje.

,,Na Birou za evidenciju nezaposlenih vlada nezapamćena gužva – u njoj je i stotinak sa fakultetskim diplomama. Mortalitet je duplo veći od nataliteta. Tri osnovne škole, svaka sa područnim odjeljenjima, već nekoliko godina ‘dijele’ jedva dva odjeljenja prvaka. Iseljavanje se nastavlja. Odlaze mladi. I stari bi ali im godine i posustala snaga ne dozvoljavaju”, kazao je nosilac liste ,,SDP Da živi Mojkovac” Božidar Batko Nedović.

U Petnjici je na parlamentarnim izborima 2016. glasalo jedva nešto više od polovine upisanih birača. Od 6.324 upisana birača, glasalo je njih 3.289. DPS je dobio 1.993 glasa, Bošnjačka stranka 596, SDP 262, Socijaldemokrate 234, Ključ 63, Pozitivna i Bošnjačka demokratska zajednica po 45.

Na prethodnim lokalnim izborima DPS je dobio 15 odborničkih mjesta. SDP-u je pripalo 11, Bošnjačkoj stranci četiri i SNP-u jedan mandat. Očigledno, u tom kraju SDP plaća visoku cijenu zbog odvajanja od DPS-a.

,,Nemam dilemu da će na predstojećim lokalnim izborima 26. novembra Bihorci mudro, kao i uvijek, umjeti da prepoznaju kvalitet DPS kao partije koja je najbolja garancija za dalji napredak ovog kraja, kao i da neće pružiti nikakvu šansu onim partijama koje nikad nijesu željele dobro Crnoj Gori, posebno Petnjici”, poručio je Milo Đukanović. Malo je ogovarao bivše koalicione partnere tvrdnjom da SDP stoji uz bok Demokratskom frontu. Oštre međusobne optužbe razmijenjene su između bivših partijskih drugova – SDP-a i Socijaldemokrata.

Adnan Muhović, nosilac liste Bošnjačke stranke, tvrdi da bez te partije neće biti nove vlasti u Petnjici. Pokazali su, kazao je Pobjedi, da su izuzetno autonomni, i da se ne ponašaju u koaliciji kao što se ponašaju Socijaldemokrate. Spavaš li mirno, Ivane Brajoviću, takoreći.

Đukanovića, ko je dobre volje, može zamisliti i kao vilu za kojom kud prolazi sve procvjeta i zazeleni. Prošao je kroz selo Bor, kad eto ti konkursa u kojem kompanija Euro Bor, koja će praviti peškire, traži deset radnika u proizvodnji, pet na pakovanju, poslovođu, kafe kuvaricu, dva radnika na održavanju, vozača i jednog administrativnog radnika.

Na posljednjim lokalnim izborima u gradskoj opštini Tuzi DSP je nadmoćno pobijedio protivnike. Uoči ovih izbora, po ko zna koji put govorilo se o saradnji albanskih partija i, po ko zna koji put dogovor je propao.

Četiri opštine na četiri strane izvjesno će poslužiti kao dobar pokazatelj onoga što se može očekivati u seriji izbora tokom narednog proljeća. Nešto kao mala generalna proba. Možda šapnu i Đukanoviću koliko tačno puk pati za njim.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo