Minulih dana, obilazeći po partijskom zadatku sela i zaseoke Cetinja, Tuzi, Mojkovca i Petnjice, grupica partijskih aktivista banula je i u dom starca za kojega su im skrenuli pažnju da na daleko nema ravnoga po stečenom životnom iskustvu i iskazanoj mudrosti. Mladost ko mladost, radoznala i prepuna nade u ljepše sjutra, pred mudraca tresnu pitanje: Kaži đede – kad će biti bolje? Čiča se bogme zamisli, ili zadrijema, tek tišina potraja…
Za to vrijeme puk je u velikom gradu, a sve su varošice i gradovi u Crnoj Gori veliki, sa dužnom pažnjom analizirao ono što je Duško Marković izrekao u razgovoru za Pogled, časopis Inženjerske komore Crne Gore. Marković nije mudrac, ali je predsjednik Vlade, koja ovih dana obilježava godišnjicu postojanja, pa sumira učinjeno, kritikuje zatečeno, najavljuje veće i bolje (godišnjica je, u ove predizborne dane, zgodna prilika za dodatnu samohvalu).
„Najbolji dani za Crnu Goru tek predstoje”, poručio je premijer Marković, „dosadašnji rezultati Vlade daju za pravo da vjerujemo da se mnogo brže možemo primaći životnom standardu najrazvijenijih zemalja Evrope”. Pa još dodaje: „Svaka Vlada i svaki premijer žele za svoju državu da urade velike stvari”.
Mnogo brže? U odnosu na šta?
Ministar evropskih poslova Aleksandar Andrija Pejović nekada je najavljivao, pozivajući se na vladin Program pristupanja EU, da ćemo do 2018. „da završimo sve obaveze i budemo interno spremni za članstvo”. Potom su ciljevi postali skromniji. Ali jednako nerealni i neostvarivi. ,,Imajući u vidu obim i kompleksnost obaveza u okviru pojedinih pregovaračkih poglavlja, cijenim da je realno očekivati da sva poglavlja otvorimo do kraja 2017″. Novi cilj, ili nova šarena laža, glasi – sva poglavlja će biti otvorena do kraja naredne godine. Otvorena. O kraju pristupnih pregovora još ne smije ni da se razmišlja.
„Olako licitiranje sa nerealnim rokovima podiže očekivanja, dok istovremeni izostanak rezultata posljedično dovodi do razočarenja. Usled toga ne treba da čudi sve veći pad podrške procesu pristupanja, što dovodi u pitanje i legitimitet procesa”, kazala je nedavno za Vijesti koordinatorka programa CGO za evropske integracije Ana Vujošević.
Činjenice, međutim, nijesu dovoljne da pokvare optimizam vladinih zvaničnika. Predstavljajući prijedlog budžeta koji je, u poslednji čas, prošle nedjelje upućen Skupštini, potpredsjednik Vlade Milutin Simović je potencirao odomaćenu tvrdnju da je Crna Gora tokom ove godine bila zemlja sa najbržim rastom BDP u Evropi. I Marković se pohvalio kako Crna Gora ima „realni rast” među najvećim na kontinetu – pa to pritvrdio podatkom da je rast BDP za prvih šest mjeseci ove godine 4,2 odsto.
Razni ljudi – razni podaci. Prema brojkama koje kruže po regionu, Albanija, Bugarska i Rumunija imaju veći rast BDP u tri kvartala ove godine u odnosu na Crnu Goru. Sve i da ne gledamo u tuđa dvorišta, mada nas ovdašnja vlast prečesto nagovara na tako nešto, rast BDP od tri, četiri ili pet odsto nije dovoljan da se u prvoj polovini ovog vijeka primaknemo standardu razvijenih zemalja Zapadne Evrope. Sve pod uslovom da one zastanu u mjestu, čekajući na nas. A neće.
,,Sasvim otvoreno mogu da vam saopštim da je takvom rezultatu umnogome doprinijelo i članstvo Crne Gore u Sjevernoatlantskom savezu, jer smo u prethodnih pet mjeseci I te kako osjetili pojačano interesovanje stranih investitora i veće povjerenje međunarodnih finansijskih institucija”, kaže premijer sasvim otvoreno, „to je naravno rezultat našeg posvećenog rada, ali dobrim dijelom i povjerenja i sigurnosti koje nam je u njihovim očima donijelo članstvo u NATO”.
Moramo razumjeti premijera – učlanjenje u NATO je, uz gradnju dionice autoputa Gornje Mrke – Mateševo, rijetko ispunjeno obećanje aktuelnih vlasti. Ako u ispunjena obećanja ne svrstamo i ukidanje naknade za majke troje i više djece, u čemu je Vlada imala očekivanu pomoć Ustavnog suda. Na drugoj strani: ne znamo šta će biti sa drugim blokom Termoelektrane u Pljevljima; Ne znamo ko će gazdovati Rudnikom uglja; Ne znamo po kome modelu, kojoj cijeni i kada će se konačno završiti partnerstvo Vlade i A2A u Elektroprivredi; Ne znamo ko su poreski dužnici i kada će, odnosno da li će, izmiriti svoj dug prema državnom budžetu; Kada će proraditi Novi duvanski kombinat; Kada će se okončati stečajni postupak u Kombinatu aluminijuma; Šta će biti sa Montenegroerlajnsom; Kome smo obećali aerodrome; A kome šume…
Previše je nepoznanica u crnogorskim ekonomskim stranputicama koje kreira DPS vlast. Zato, valjda, Vlada nije uspjela da pronađe kreditore spremne da nam pozajme novac planiran ovogodišnjim Zakonom o budžetu. Pa su u pomoć pozvali Svjetsku banku i domaće tržište novca. Podižući i onako previsoke kamate u ovdašnjim bankama. Javna je tajna: Vlada Crne Gore se zadužuje uz kamate po kojima, u Hrvatskoj ili Srbiji, mladi bračni par ne želi da uzme stambeni kredit.
Prema predloženom budžetu za narednu godinu, Vlada će na ime otplate prispjelog duga potrošiti nešto manje od 180 miliona eura. Važan je podatak – na ime otplate glavnice domaćim zajmodavcima otići će 50, a stranim 100 miliona eura. Odnos je, dakle, 1:2. I to potvrđuje crnogorsku nekonkurentnost na međunarodnom tržištu kapitala. Premijer Marković i njegovi saradnici vole da se pohvale kako su agencije za ocjenu kreditnog rejtinga ljetos popravile naš status (dugoročni izgledi promijenjeni iz negativnih u stabilne). Jednako, međutim, vole da prešute da je, i pored toga, naš kreditni rejting danas niži nego što je bio u prvoj polovini prošle godine. Pošto bi onda morali da se pozabave i razlozima tog pada. A to nijesu Edi, Paja i Sinđa.
Uglavnom, u pomenutom predlogu budžeta, na strani jedan, stoji da će uz otplatu glavnice domaćim i stranim kreditorima, na ime „otplate obaveza iz prethodnog perioda” (kao da svi dugovi nijesu obaveze iz prethodnog perioda) otići više od 28 miliona eura. Nećete pogriješiti ako protumačite da je taj iznos, zapravo, cijena povjerenja domaćih i stranih kreditora u ekonomsku politiku DPS i njenih političkih/poslovnih saveznika.
Crna Gora je, možda to nijeste znali, regionalni šampion u rastu cijena. Od početka godine do kraja septembra, prema zvaničnim podacima, inflacija u Crnoj Gori dostigla je 2,9 odsto. Sličan rezultat bilježe samo Srbija i Albanija. Ali one, za razliku od nas, troše dinare i leke, a ne eure. Pa time naš uspjeh dobija na značaju.
S tim u vezi je i sledeći podatak: Crna Gora je jedina zemlja u regionu (od Hrvatske do Bugarske i od Ruminije do Albanije) u kojoj je vrijednost prosječne zarade, u realnom odnosu sa rastom cijena, bila manja nego godinu ranije. I pored toga što nominalno, zapošljeni stanovnici Crne Gore imaju prosječnu platu manju samo od stanovnika Hrvatske i Bugarske (Rumuni su nam bili za petama i preteći će nas krajem ove ili početkom naredne godine, što ne treba da čudi imajući u vidu da je BDP po stanovniku u Rumuniji za približno polovinu veći nego u Crnoj Gori) jedini smo čija kupovna moć – opada.
Ostaje da se nadamo da predstojeće povećanje stope PDV sa 19 na 21 odsto neće dodatno uticati na rast cijena i pad standarda.
Marković se, što mu ne treba zamjeriti, na sav glas hvali kako je u vrijeme njegove vladavine broj zapošljenih porastao za skoro sedam hiljada. „Prosječan broj zaposlenih u prvih sedam mjeseci ove godine iznosio je preko 183 hiljade, što je blizu sedam hiljada zaposlenih osoba više nego u istom periodu 2016. godine”, ponosan je premijer. Pa zaboravi da pomene – veću stopu nezaposlenosti imaju samo Makedonija i Bosna i Hercegovina (zbog nedostatka vjerodostojnih podataka Kosovo nije uključeno u navedena poređenja).
,,Porast zaposlenosti doveo je i do rasta standarda koji se ogleda u rastu zarada”, ubjeđuje nas premijer Marković. Pa vi birajte – da li da vjerujete sebi i svom novčaniku ili premijeru u njegovim medijskim eksponentima. U svakom slučaju, čestitamo!
Nakon poduže pauze mudri starac podiže glavu, otvori oči i, odlučno, odgovori na postavljeno pitanje. „Već je bilo bolje”. Pa vi sami procijenite đe smo. I đe idemo.
Zoran RADULOVIĆ
HORIZONTI3 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
FOKUS3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice