Povežite se sa nama

MONITORING

CRNOGORSKO-KINESKI ODNOSI – NOVAC I POLITIKA: Na putu svile

Objavljeno prije

na

Ponekad, toliko smo veliki da nam se i milijarde (dolara) priviđaju.

Tek što je izborno veselje za zeru splasnulo, kad profesionalne patriote dobiše novi razlog za slavlje. Podrazumijeva se, uz pomoć patriotskih medija. „Kina će obezbijediti tri milijarde dolara za razvoj zemalja centralne i istočne Evrope (CEE), a najveći kolač dobila je Crna Gora – milijardu i dvjesta miliona dolara”, uhvatio je muštuluk paravladin portal CDM (zvanični vlasnik je Petros Statis). Navodeći detalje. „To je kazao kineski premijer Li Keqiang na samitu 16 plus jedan u Budimpešti, kome prisustvuje i crnogorski premijer Duško Marković”.

Euforiju nijesu pomutili ni suzdržani komentari premijera Markovića nakon samita u Budimpešti, gdje mu je društvo pravio ministar saobraćaja i pomorstva Osman Nurković. Predsjednik Vlade je šesti samit Kine i 16 država centralne i istočne Evrope (Mehanizam 16 + 1) ocijenio uspješnim, a dogovoreno značajnim. „Crna Gora je u okviru tog Mehanizma imala i ima značajne benefite”, prenio je CDM Markovićevu izjavu.

Ubrzo se ispostavilo kako od najavljenog kolača (čitaj zajma pod prilično specifičnim uslovima) za sada nema ništa. Rezultat crnogorske delegacije u Budimpešti ogleda se, uglavnom, u najavama buduće saradnje.

Iz Službe za odnose sa javnošću Vlade CG stiže uvjeravanje da su „tokom Samita potpisani brojni bilateralni sporazumi”. Konkretno je pomenut samo jedan, potencijalni posao: „Inovaciono preduzetnički centar Tehnopolis iz Nikšića i kineska kompanija ChinaBaodingRuiFuDeInvestment, koja je već uspješno investirala u osnivanje privatne zdravstvene ustanove u Crnoj Gori – Kina Medika – potpisale su Memorandum o razumijevanju, sa ciljem realizacije projekta sadnje i prerade kineskog ljekovitog bilja u Crnoj Gori i na ostalim povezanim projektima”.

Sadnja i prerada kineskog ljekovitog bilja u Crnoj Gori!? Moglo bi to biti zanimljivo. Kad već nema domaćeg bilja koje bi se moglo preraditi. Po pelim idemo u Albaniju.

Iz Vlade ubjeđuju kako je na sastanku sa kineskim premijerom i privrednicima „zaključeno da projekat autoputa napreduje odlično, da su i dinamika radova i ostvareni rezultati izvanredni i da su i Vlada i kompanija CCCC i njena kćerka kompanija CRBC zainteresovane da nastave saradnju po modelu javno-privatnog partnerstva”. Jednogodišnje kašnjenje se ne spominje van kuće. Konačno, u saopštenju stoji i kako je „crnogorska strana na sastanku istakla zainteresovanost da sa Kinom razmotri i izgradnju obilaznice oko Tivta i mosta preko Veriga”.

Makar u vladinim saopštenjima, na ovogodišnjem samitu nije pominjana gradnja nove termoelektrane u Pljevljima, hidroelektrana na Morači, kupovina/zakup Luke Bar…

Poređenja bi mogla pomoći da lakše cijenimo (ne)uspijeh crnogorske delegacije na samitu na kome su, uz Kinu, učestvovale i delegacije: Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Češke, Estonije, Hrvatske, Letonije, Litvanije, Mađarske, Makedonije, Poljske, Rumunije, Slovačke, Slovenije i Srbije (abecednim redom). Srbija se sa Memoranduma 16 + 1 vratila sa ugovorima za gradnju dionice autoputa Preljina – Požega, toplovoda Obrenovac – Novi Beograd, fabrike za prečišćavanje vode i brze pruge Beograd – Budimpešta (samo ovaj projekat vrijedan je 2,9 milijardi dolara).

Kada pominjemo tu prugu, važno je pomenuti da su pregovorima o njenoj gradnji prisustvovali – Makedonci. To pokazuje tendenciju da se tom dionicom, preko Skoplja, sa centralnom i zapadnom Evropom poveže grčka luka Pirej. Koja je odnedavno u vlasništvu kineske državne kompanije Cosco. Ako znamo – a znamo – da Kinezi naveliko ulaze i u vlasničku strukturu hrvatskih trgovačkih luka, nameće se pitanje budućnosti Luke Bar. Koja bi mogla stradati kao kolateralna šteta političko-interesnih nadgornjavanja u Baru i Podgorici. No, to nije kineski problem.

Crna Gora je sa Kinezima zaključila dva velika kreditna aranžmana: za izgradnju prve dionice autoputa i četiri trgovačka broda (dva za Barsku i dva za Crnogorsku plovidbu). Oba su zaključena prema važećem modelu – Kinezi daju novac i uzmu posao (njihovim firmama pripada makar 60 odsto ugovorenih radova). Teško je tu govoriti o bilo kakvim investicijama. To bi bili klasični kreditni aranžmani da nije činjenica da kreditor u realizaciji ugovorenih poslova zadržava povlašćenu ulogu. I to je razlog što je pomenuta pruga Beograd-Budimpešta privukla pozornost Evropske komisije (EK) zbg mogućih kršenja propisa EU o konkurenciji, pošto Mađarska nije raspisala tender za izvođače projekta, dok je Srbija radove na svojoj teritoriji ugovorila direktnom pogodbom – sa kineskim kompanijama. Kao što smo i mi uradili na autoputu.

Obećani novac je u regionu bio važniji od principa. Podaci međunarodnih organizacija pokazuju da Srbija, koja sa Kinom ima „sveobuhvatno strateško partnerstvo” očekuje oko 1,9 milijardi dolara investicija u infrastrutkru (kredita, da ne bude zabune). Mađarskoj je, mimo pomenute pruge, obećana 1,5 milijardi dolara. Možda i zbog iskazanog ,,visokog nivoa međusobnog povjerenja”. I Češka je sa Kinom potpisala sporazume vrijedne tri milijarde dolara, pa je prošle godine ustvrdio kako je ona ,,kapija za Kinu u EU”.

Gdje je u cijeloj priči interes Kine?

Analitičari navode da za to postoje makar tri dobra razloga. Peking želi da oživi drevni put svile preko centralne Azije, Irana, Turske i Balkana – do tržišta Zapadne Evrope. Tako bi se dostava roba sa istoka na zapad skratila sa današnjih (u prosjeku) 36 dana brodskim kontejnerima na desetak dana putovanja teretnim vozom. Otud kineske investicije u magistralnu, pretežno međudržavnu, saobraćajnu infrastrukturu. Drugi razlog leži u činjenci da pojedine balkanske zemlje nemaju carinska i tarifna ograničenja pri trgovini sa EU kakva ima Kina. Konačno, nadnice u Kini rastu pa je cijena radne snage na Balkanu sve interesantnija i kineskim proizvođačima (posebno uz manje troškove transporta i uštedu na carinama).

,,Nije probem Kine što Srbija nudi jeftinu radnu snagu, možda i mogućnost neplaćanja poreza, slabu zaštitu radničkih prava i druge privilegije”, rekla je nedavno profesorka FPN-a Dragana Mitrović, koja je i direktor Instituta za azijske studije u Beogradu ističući da je srpska radna snaga već jeftinija nego kineska u pojedinim delovima te zemlje: ,,U kineskom petogodišnjem planu predviđeno je da se niz industrijskih preduzeća iz obasti cementa, stakla, čelika … presele i zbog zastarelih tehnologija i zbog toga što zagađuju atmosferu”. Možemo li se prepoznati u ovom citatu?

Ili nam je važan samo obećani novac. Koji će zajmodavcu vraćati naša djeca i unuci. Uz gratis mogućnost da nam kineski novac bude izgovor za odugovlačenje onog dijela pregovora sa EU koji bi mogao loše uticati na ovdašnje monopole i vlastodržačke navike. Nalik na nedavne najave predsjednika DPS Mila Đukanovića koji je nedavno u Budvi ukazao na „alternative” koje Balkanu nude Rusija, Kina i Turska: „Čini mi se da EU nije registrovala te okolnosti, jer ne radi dovoljno na atraktivnosti svoje politike za zemlje Zapadnog Balkana…”.

Zato, valjda, i nudimo jeftinu zemlju i još jeftiniju radnu snagu. To je mjera našeg uspijeha.

Evropski strah od Istoka

U EU raste strah od uticaja Kine u državama članicama u kojima kineske investicije imaju strateški značaj. Ovoj temi veću pažnju posvetio je i hrvatski Jutarnji list. „Kao primjer se često spominje Grčka, kojoj su kineske investicije bile važne u vrijeme finansijske krize i od strane EU nametnutih mjera štednje”, pisao je Jutarnji početkom septembra. „Neke evropske diplomate kažu kako je Grčka, ali i neke druge članice, u nekoliko navrata bila protiv stavova EU kojima je trebalo osuditi Kinu zbog stanja ljudskih prava ili agresivnog ponašanja. Moguće je da Kina takve usluge od tih država nije direktno tražila, ali je moguće da su se te države same osjetile obaveznim da stanu na stranu Kine i time spriječe EU da o nekom važnom pitanju govori jednoglasno.”

Rezultat uticaja Pekinga u regiji, prema analizi Fejnenšel tajmsa, mogao se vidjeti u reakciji EU na međunarodnu sudsku odluku da Kina nema osnova za polaganje prava na oblasti u Južnom kineskom moru. „Poslije trodnevnih teških razgovora, opozicija, uglavnom Mađarska i Grčka, uspjele su toliko da ublaže saopštenje da Kina uopšte nije direktno pomenuta”.

Mogući problemi nijesu samo političke već i ekonomske prirode. Često citirani evropski portal Politico objavio je, nakon proljetošnjeg samita EU-Kina, kako su tri najveće članice EU (Njemačka, Francuska i Italija) od Evropske komisije (EK) zahtijevale da razotri mehanizme kontrole stranih investicija u EU, posebno u slučaju kada dolazi do preuzimanja „ključnih preduzeća” od strane kompanija iz „trećih zemalja”.

„Dok treće države zadržavaju prepreke za direktne investicije od strane evropskih preduzeća, ili dopuštaju takve investicije samo pod određenim diskriminatorskim uslovima, u isto se vrijeme evropske kompanije preuzimaju kao dio industrijskih strategija drugih država, a to znači da ne postoje jednaki uslovi za sve”, stoji u pismu upućenom EK. Potom se dodaje kako su uslovi poslovanja „još manje jednaki kada su takve investicije direktno ili indirektno subvencionisane od strane državnih tijela”. Iako se u pismu ne pominje nijedna od prozvanih „trećih zemalja” (onih koje nijesu članice EU) iz Politica smatraju kako je jasno „da se to odnosi ponajprije na Kinu”. I dodaju: „međutim, odnosi se i na Rusiju”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo