Povežite se sa nama

SVIJET

MAKEDONIJA POSLIJE REFERENDUMA: Tenzije, neizvjesnost, tihi optimizam

Objavljeno prije

na

Makedonski parlament izglasao je ustavne promjene u okviru procesa poslije kojeg će Makedonija promijeniti ime u Republika Sjeverna Makedonija, dok će Grčka za uzvrat odblokirati euroatlantske integracije bivše jugoslovenske republike – ukoliko parlament u Atini bude usvojio sporazum dvije vlade. U međuvremenu, policija Makedonije štititiće dvije trećine poslanika Sobranja koji su glasali za promjenu imena države.

Parlament Makedonije prošlog petka uveče neophodnom dvotrećinskom većinom od 80 glasova donio je odluku o pristupanju izmjenama ustava. Ustavne izmjene trebalo bi da omoguće promjenu imena u Republika Sjeverna Makedonija u skladu sa Sporazumom makedonskog premijera Zorana Zaeva i grčkog premijera Aleksisa Ciprasa. Dogovorom s Grčkom o rješavanju skoro trodecenijskog spora oko imena, predviđeno je da Makedonija do kraja godine usvoji ustavne izmjene kojima će garatovati promjenu imena u Sjeverna Makedonija, kao i grčko priznavanje makedonskog identiteta, jezika, kulture.

Sobranje je odlučilo da se najkasnije u roku od 15 dana pripremi predlog amandmana na Ustav i dostavi Sobranju. Ta će odluka, po premijeru Zaevu, biti postignuta u dogovoru vlade i skupštinske opozicije i stupiće na snagu odmah.

Skopski mediji pišu da se u Sobranju ne pamti dan kao što je bio 19. oktobar, pun tenzija i neizvjesnosti, s povremenim optimizmom koji se, kako kažu, brzo topio. Izjašnjavanje poslanika kasnilo je satima a obavljeno je elektronskim sistemom. No, onda je na zahtjev šefa poslanicke grupe opozicije VMRO-DPMNE. bilo ponovljeno tako što su se poslanici izjašnjavali pojedinačno.

Pojedinačno glasanje VMRO je zahtijevala zbog sumnje u elektronski sistem, ali je i u prvom i u drugom glasanju za ustavne promjene koje otvaraju put promjeni imena glasalo 80 poslanika. Da na kraju sjednice nije izglasan premijerov prijedlog, parlament bi vjerovatno bio raspušten, a Makedonci ponovo pozvani na birališta.

Na početku sjednice u ponedjeljak 15. oktobra, konzervativna VMRO-DPMNE koja je do proljeća 2017. devet godina upravljala Makedoinijom, podsjećala je da su „građani rekli svoje” na referendumu krajem septembra. Tada je preko 90 odsto izašlih na glasanje podržalo kompromis s Grčkom, ali je izlaznost ostala daleko ispod potrebnih 50 odsto.

„Od Zaeva ne može da se očekuje ništa drugo od podrške za kriminal i rasprodaju nacionalnih i državnih interesa u zamjenu za bjekstva od prava i pravde. Krajnje je vrijeme da ova vlast ode. Republika Makedonija je pobijedila na referendumu”, poručivali su oštro iz VMRO.

Zaev je, pak, istrajan u tumačenju da je rezultat referenduma podrška njegovoj politici u čemu ima jaku potporu sa Zapada. „EU u cjelosti podržava dogovor Makedonije i Grčke kao jedinstvenu priliku za pomirenje u Jugoistočnoj Evropi, kakva se neće pružiti ponovo u skorije vrijeme”, rekla je šefica evropske diplomatije Federika Mogerini.

Američki pomoćnik državnog sekretara za evropska i evroazijska pitanja Ves Mičel bio je jedan od mnogih političara iz EU i Vašingtona koji su pozvali VMRO-DPMNE da ponovo razmotri svoju poziciju. “Nije iznenađenje što smo mi razočarani stavovima rukovodstva VMRO-DPMNE u vezi s referendumom i koracima koji su poduzeti u parlamentu za izmjenu Ustava”, napisao je Mičel u pismu predsjedniku stranke koji je objavila Ambasada SAD u Skoplju.

Na početku sjednice Sobranja u ponedjeljak Zaev je pred poslanicima rekao da je ovo „jedinstvena prilika za jedinstvo u Makedoniji, da oprostimo jedni drugima i da se pomirimo”. On je posebno pomenuo da je spreman da „oprosti” dešavanja 27. aprila prošle godine – kada su demonstranti upali u makedonski parlament, a Zaev i još neki poslanici – tada još u opoziciji – napustili ga krvave glave.

Premijer je pazio da ne upotrijebi riječ „amnestija”, ali su medijski izvještači pretpostavili da bi neke uši u redovima VMRO mogle da se načulje ukoliko bi u izgled bilo stavljeno brisanje odgovornosti za incidente. Činjenica je, međutim, da su četiri poslanika VMRO-DPMNE oslobođena kućnog pritvora, što je bila mjera donijeta na osnovu optužbe da su učestvovali u nasilju u parlamentu, 27. aprila prošle godine, kada je Albanac Talat Xhaferi izabran za predsjednika Skupštine.

, Apelacioni sud je upravo tog dana potvrdio dvogodišnju kaznu zatvora za bivšeg premijera i bivšeg lidera VMRO-DPMNE Nikolu Gruevskog, zbog zloupotrebe službenog položaja i kupovine blindiranog mercedesa, čime je, kako se navodi, oštetio državni budžet za 600.000 eura.

Neki od poslanika tvrde da je na njih vršen pritisak da glasaju za vladinu inicijativu, na neke, pak, da budu protiv ili da ne prisustvuju sjednici. Pojedini mediji su spekulisali da su opozicioni poslanici, koji su glasali za inicijativu za to dobili novac.

Dio poslanika VMRO koji je bio naklonjeniji dogovoru s Grčkom koji otvara brz put u NATO i kakvu-takvu evropsku perspektivu posljednjih dana se žali na pritiske i ucjene iz sopstvenih redova. Ministarstvo unutrašnjih poslova provjerava ove navode.

Glasanjem u Sobranju završena je prva od ukupno tri faze u postupku za izmjenu Ustava Makedonije. U drugoj fazi treba da bude ozvaničen prijedlog amandmana i za to je potrebna prosta većina ili 61 glas od ukupno 120 poslanika. Treća faza je usvajanje amandmana, za šta je neophodna dvotrećinska većina, odnosno podrška najmanje 80 poslanika.

Prijedlog Vlade odnosi se na četiri suštinske promjene: dodavanje pridjeva Sjeverna u imenu Republike Makedonije u cijelom tekstu Ustava; izmjene u Preambuli gdje se pri navođenju državotvornih tradicija potencira Antifašistièko sobranje narodnog oslobodjenja Makedonije (ASNOM) i navode se sve odluke koje su tamo donesene; garancija o nepovredivosti teritorijalnog integriteta i suvereniteta zemlje: kao i briga o dijaspori.

Sporazum koji su u julu potpisali Zaev i Cipras Makedoniji otvara put za članastvo u NATO i EU. Međunarodna je zajednica u međuvremenu poručila da makedonski parlament treba da izglasa ustavne promjene, usvoji i primijeni Prespanski sporazum jer se time Makedoniji u skorijoj budućnosti neće pružiti slična prilika.

“Makedonija će biti dio EU i NATO. Ovom istorijskom odlukom naše započeto pristupanje NATO će se nastaviti a iduće godine će početi proces za EU”, rekao je Zaev na konferenciji za novinare u prisustvu dijela poslanika, predsjednika parlamenta Talata Džaferija i ministra spoljnih poslova Nikole Dimitrova.

Nakon što je odluka o ustavnim promjenama donijeta, uslijedila je oluja reagovanja zvaničnika SAD I EU.

Visoka predstavnica EU Federika Mogerini i komesar za proširenje Johanes Han u zajedničkoj su izjavi pohvalili potez poslanika Sobranja. Dodali su kako očekuju da procedure na državnom nivou za dalju primjenu primenu Prespanskog sporazuma budu “nastavljene bez odlaganja, k usvajanju ustavnih promjena”.

Generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg ocijenio je da je “sada na vladi i političkim liderima da završe proceduru oko sprazuma o imenu i da iskoriste ovu istorijsku priliku da zemlju uvedu u NATO”.

Iz Stejt departmenta je poručeno kako SAD vjeruju da je dogovor Mkakedonije I Grčke “istorijska šansa za napredak u stabilnosti, bezbjednosti i prosperitetu u cijeloj regiji”.

Predsjednik Evropskog savjeta Donald Tusk čestitao je Makedoniji i poručio da je “jedan glas, jedan veliki korak bliže u zauzimanju mjesta u našoj transatlantskoj zajednici”.

Premijer Grčke Cipras je u čestitki kako je naveo, prijatelju Zaevu, poručio kako je glasanje veliki korak ak njihovom zajedničkom uspjehu. „Veoma važan korak mirnoj i prosperitetnoj budućnosti naših naroda”, napisao je Cipras na Tviteru.

Nezadovoljna Moskva

Ministarstvo spoljnih poslova Makedonije kategorički je odbacilo tvrdnju Rusije da je ucjenama, prijetnjama i kupovinom glasova obezbijeđena većina u Sobranju za izglasavanje predloga za pristupanje izmjenama Ustava Makedonije.

Ministarstvo smatra navode iz Moskve potpuno neosnovanim i neistinitim, iznijetim s jasnom tendencijom da bude kompromitovan politički proces koji je od istorijskog značaja za Makedoniju i sve njene građane. „Poslanici su, uz potpuno poštovanje svih demokratskih principa predviđenih parlamentarnom procedurom, donijeli odluku koja reflektuje decenijska zalaganja Republike Makedonije za članstvo u NATO-u i EU, kao strateške prioritete za koje postoji najširi mogući konsenzus, što je dobro poznato i našim ruskim prijateljima”, piše u saopštenju Ministarstva spoljnih poslova Makedonije.

Zapadni zvaničnici optužili su Moskvu da je pomogla kampanju za bojkot referenduma. Navodi se, takođe, da zvanočna Moskva ne želi da se balkanske države priključe NATO, a Makedonija bi trebalo da bude primljena po ubrzanoj proceduri ukoliko stvari oko pitanja iz Prespanskog sporazuma privede kraju.

Mladi bez posla

Mnogi nse nadaju da će ukidanje grčkog veta može otvoriti put Makedoniji k ekonomskim koristima koje donosi članstvo u EU i NATO. Ali e malo je vjerovatno da će to biti dovoljno brzo za mlade Makedonce, od kojih je skoro polovina nezaposleno. “Glavni razlog napuštanja zemlje je borba za opstanak, odnosno rješavanje problema zapošljavanja”, kazao je Zoran Ilieski, izvršni direktor Koalicije omladinskih organizacija.

“Mladi u Makedoniji čine četvrtinu stanovništva – i oni su jedna od najvećih marginalizovanih grupa”, rekla je Dona Kosturanova iz Omladinskog obrazovnog foruma. “Oni se bore s lošim obrazovanjem, visokom stopom nezaposlenosti i slabim mogućnostima za napredak. Oni očajno žele da vide napredak prema prosperitetnijem okruženju”.

Kada se Jugoslavija raspala 1991. godine mnogi su smatrali Makedoniju najsiromašnijom republikom. Tokom godina nije se mnogo toga promijenilo, dok se makedonska ekonomija suočila s novim problemima, naročito nakon finansijske krize posljednjih godina.

Stopa nezaposlenosti i dalje je jako visoka, iznad 20 odsto s prosječnom mjesečnom platom od oko 350 eura, najnižom u regionu. Jedini perspektivni sektor jesu informatičke tehnologije.

Kako bi se borila s odlaskom mladih, vlada je ove godine pokrenula program pod nazivom Garancija za mlade koji povećava uključivanje nezaposlenih mladih na tržištu rada. Program je dio inicijative koju je EU pokrenula 2012.

Ministarka rada i socijalne politike Mila Carovska kaže da je veliko interesovanje za program ohrabrujuće za zemlju u kojoj se procjenjuje da skoro četvrtina od dva miliona građana živi u inostranstvu.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

MJESEC DANA AMERIČKOG PLANA NA BLISKOM ISTOKU: Smrt u doba primirja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni tridesetak dana nakon proglašenja prekida vatre u pojasu Gaze, mir nije došao. Izrael je kršio sporazum gotovo svakodnevnim napadima, ubivši stotine ljudi

 

Ušli smo u drugi mjesec primirja u Gazi. Dvadeset tačaka oko kojih su se složile palestinska i izraelska strana bolje izgledaju na papiru nego u životu.

Ni tridesetak dana nakon proglašenja prekida vatre u pojasu Gaze, mir nije došao. Izrael je kršio sporazum gotovo svakodnevnim napadima, ubivši stotine ljudi. Tel Aviv je po navodima medija prekršio sporazum o prekidu vatre najmanje 282 puta od 10. oktobra do 10. novembra. Tu su i izvještaji da je Izrael nastavio da blokira ključnu humanitarnu pomoć i da uništava domove i infrastrukturu širom Pojasa Gaze.

Prema analizi Al Jazeere, Izrael je napao Gazu dvadeset pet puta u proteklih trideset jedan dan od kada je prekid vatre na snazi, što znači da je bilo samo šest dana bez prijavljenih napada, smrti ili povrijeđenih. Ministarstvo zdravlja u Gazi prenosi da je tokom primirja Izrael ubio 242 i ranio 622 Palestinca.

Devetnaesti i dvadesetdeveti oktobar su bili najkrvaviji. Prvo su izraelske snage u odmazdi za smrt dva svoja vojnika ubile 45 Palestinaca da bi deset dana kasnije u sličnom scenariju ubili još 109 ljudi, među kojima 52 djece javlja Al Džazira koja pomno prati situaciju. Garant mira Donald Tramp je izjavio: „Izraelci su uzvratili, i trebalo je da uzvrate“, nazvavši izraelske napade odmazdom za pogibiju vojnika.

Prisjetimo se nekih od glavnih uslova prve faze primirja. Među dvadeset tačaka su i ove: prestanak neprijateljstava u Gazi od strane Izraela i Hamasa; ukidanje izraelske blokade na sav ulazak pomoći u Gazu i prestanak miješanja u njenu distribuciju; povlačenje izraelskih snaga do „žute linije“…

Prekid vatre je predviđao da će puna pomoć odmah biti upućena u Gazu.Stanje na terenu je drugačije. Prema World Food Programme (WFP), u Gazu stiže samo polovina potrebne količine hrane, dok koalicija palestinskih humanitarnih organizacija navodi da ukupna isporučena pomoć iznosi svega četvrtinu onoga što je dogovoreno. Od 10. oktobra do 9. novembra, samo 3.451 kamion je dostavio pomoć na predviđene lokacije u Gazi, prema UN2720 Monitoringu. Tamošnja kancelarija za medije navodi da je do 6. novembra u Gazu ušlo 4.453 kamiona, od očekivanih 15.600 — u prosjeku 171 kamion dnevno, umjesto predviđenih 600. Bijela kuća tvrdi suprotno. Po njenim izvještajima skoro 15.000 kamiona sa robom i pomoći ušlo je u Gazu od 10. oktobra, što Palestinci i humanitarne organizacije osporavaju.

Hamas je 13. oktobra, u skladu s dogovorom, oslobodio svih 20 preostalih živih izraelskih talaca, u zamjenu za 250 Palestinaca sa dugim zatvorskim kaznama i 1.700 nestalih Palestinaca od 7. oktobra 2023. Do 10. novembra Hamas je predao 24 tijela izraelskih talaca, dok još četiri ostaju u Gazi. Za njihovo izvlačenje, kako navode, treba teška mehanizacija zbog ruševina.

Još jedan od planova koji se nalazi među onih dvadeset tačaka visi u vazduhu. Prije desetak dana ministri spoljnih poslova Katara, Pakistana, Saudijske Arabije, Turske, Jordana, Indonezije i Ujedinjenih Arapskih Emirata sreli su se u Istanbulu kako bi razgovarali o prekidu vatre u Gazi, ali i mogućnosti uspostavljanja međunarodne stabilizacione sile na tom području.

Tijelo koje bi trebalo da upravlja bezbjednošću u pojasu Gaze još nije formirano, niti su njegove dužnosti jasno definisane. Iz Istanbula turski ministar spoljnih poslova Hakan Fidan je rekao da će zemlje učesnice sastanka odlučiti, na osnovu sadržaja definisanog mandata stabilizacionih snaga, da li će poslati vojnike ili ne.

Nekoliko zemalja je ranije pozvalo na rezoluciju Savjeta bezbjednosti UN-a kojom bi se uspostavila takva sila, ukoliko će one u njoj učestvovati. Potencijalne članice žele da znaju šta ih čeka u eventualnom mandatu.

Lideri sedam zemalja koje su se sastale u Istanbulu krajem septembra su imali, kako je turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan opisao, plodan sastanak o ovoj temi sa Trampom. Zbog nataloženog nepovjerenja arapskih zemalja i Izraela i ova faza primirja teče sporije nego što se očekivalo. Gotovo svakodnevno kršenje primirja unosi dodatni nemir. Sa istanbulskog sastanka je poslat jedinstven stav da Izrael iznosi izgovore kako bi raskinuo prekid vatre i da ne ispunjava svoje obaveze.

Tramp tvrdi da mnoge zemlje žele poslati trupe za popunjavanje redova  stabilizacionih snaga, ali arapske diplomate poručuju da ne žele ulaziti u Gazu ako bi morale da se sukobe s Hamasom, koji odbija predaju oružja. Ujedinjeni arapski emirati već su objavili da njihove snage neće učestvovati u ovom planu. SAD razgovaraju s Azerbejdžanom, Indonezijom, UAE, Egiptom, Katarom i Turskom o mogućim doprinosima ukupno 20.000 vojnika. Iz Azerbejdžana je saopšteno da ne planiraju slati mirovnjake osim ako borbe potpuno prestanu. Izrael je ranije rekao da turski vojnici nijesu dobro došli.

Sastanci i na drugoj strani. Premijer Benjamin Netanjahu razgovarao je u ponedjeljak ujutro u svom kabinetu sa savjetnikom Bijele kuće Džeredom Kušnerom. Portparol izraelske vlade saopštio je da su razgovarali o razoružavanju Hamasa, demilitarizaciji Gaze i obezbjeđivanju da Hamas nema buduću ulogu u Gazi. Ovo su ključne tačke druge faze mirovnog plana.

Obraćajući se Knesetu, Netanjahu je rekao da je Izrael želi da sporazume o prekidu vatre u Gazi i Libanu sprovede gvozdenom pesnicom. Dodao je da je Izrael odlučan da vrati preostalu četvoricu ubijenih talaca, pripisujući uspjeh diplomatskom pritisku SAD u namjeri da izoluje Hamas. Naglasio je da rat nije završen i obećao da će Hamas biti razoružan i Gaza demilitarizovana. „Desiće se — lako ili teško — ali desiće se“, obećao je premijer.

Rojters piše da je podjela Gaze na područje pod kontrolom Izraela i drugo kojim upravlja Hamas sve vjerovatnija. Ovaj medij navodi da je ovakve informacije dobio od više izvora.

Šest evropskih zvaničnika sa direktnim uvidom u napore da se sprovede naredna faza plana reklo je za Rojters da je on faktički zaustavljen i da sada izgleda da će obnova biti ograničena na područje pod izraelskom kontrolom.

Prema prvoj fazi plana, koja je stupila na snagu 10. oktobra, izraelska vojska trenutno kontroliše 53 odsto mediteranske teritorije, uključujući veći dio njenog poljoprivrednog zemljišta, kao i Rafu na jugu, dijelove Gaza Sitija i druge urbane zone. Skoro svih 2 miliona stanovnika Gaze nagurano je u kampove sa šatorima i ruševine uništenih gradova na ostatku teritorije Gaze, koja je pod kontrolom Hamasa.

Na terenu ono što se predstavljalo kao mir više djeluje kao pauza između akcija izraelske vojske. Generalni komesar UNRWA-e Filipe Lazarini napisao je da „krhki prekid vatre, prva faza plana od dvadeset tačaka predsjednika SAD-a, predstavlja određeni predah za iscrpljeno stanovništvo“. Međutim, upozorio je da i dalje postoji mnogo razloga za zabrinutost jer pristup skloništu, hrani i čistoj vodi ostaje izazovan dok se približava zima. Lazarini je istakao da prava, trajna budućnost mira zahtijeva istinsko ulaganje u konačno političko rješenje izraelsko-palestinskog sukoba.

Svijet opet ćuti. „Izrael neće biti zadovoljan dok Gaza potpuno ne postane njihova, a Zapadna obala nestane“, izjavio je ministar finansija Bezalel Smotrič. Najavljujući: „Palestinci će u velikom broju otići u treće zemlje.“ I ministar kulture Amichai Elijahu je izričit: „Cijela Gaza biće jevrejska“.  „Oni otvoreno saopštavaju svoje namjere, dok se svijet pretvara da je iznenađen svakim novim kršenjem, svakim prekršenim sporazumom, svakim mrtvim djetetom za koje tvrde da je greška“, piše ovih dana kolumnista londonskog Gardiijana.

Magazin The New Humanitarian prenio je riječi palestinske pjesnikinje Nur Elasi: „Prekid vatre koji ne rješava potpuno ekonomsko razaranje u Gazi samo je iluzija stabilnosti. Izraelsko razaranje enklave uzrokovalo je procijenjenih 70 milijardi dolara štete. UN procjenjuje da je 81 odsto svih zgrada u Gazi oštećeno, a od toga je 61 odsto potpuno uništeno. Oko 86 odsto poljoprivrednog zemljišta je oštećeno. Zdravstveni sistem je u rasulu. Gotovo 1,5 miliona ljudi (što čini 71 odsto stanovništva) treba hitno sklonište. Više od 91 odsto škola mora biti potpuno obnovljeno ili proći kroz veliku rekonstrukciju da bi ponovo bilo funkcionalno“. Elasi zaključuje svoj osvrt na Palestinu riječima da čak i kada bi oružje zaista ućutalo, istina je – Gaza je nenastanjiva.

 

SMRTNA KAZNA I NEPRIJATELJSKI MEDIJI

Dok se pregovara o razmjeni tijela stradalih Palestinaca i Izraelaca, u Tel Avivu se donose kontroverzni zakoni. Knesset je usvojio u prvom čitanju zakon koji proširuje primjenu smrtne kazne na osuđene „teroriste“ i na osobe koje počine nacionalistički motivisana ubistva. Prijedlog je prošao sa 39 glasova za i 16 protiv, a glavni zagovornik zakona je krajnje desničarski ministar nacionalne bezbjednosti Itamar Ben-Gvir.

Zakon predviđa da se smrtna kazna može izreći i prostom većinom u vojnim sudovima na okupiranoj Zapadnoj obali, ukida mogućnost ublažavanja kazne, i prema kritikama organizacija za ljudska prava posebno pogađa Palestince.

Nacrt zakona predviđa da će se svaka osoba koja namjerno ili iz nepažnje prouzrokuje smrt izraelskog građanina, kada je motivirana rasizmom, mržnjom ili namjerom da naudi Izraelu, suočiti sa smrtnom kaznom i zabranjuje bilo kakvo smanjenje kazne nakon što bude izrečena.

Odobrenje zakona izazvalo je burne rasprave u parlamentu. Ben-Gvir tvrdi da će zakon odvraćati terorizam, dok UN i brojni pravni stručnjaci upozoravaju da izraelski vojni sudovi na Zapadnoj obali decenijama krše osnovne garancije pravičnog suđenja.

Na istom zasjedanju usvojen je i zakon koji omogućava vladi da bez sudskog naloga zatvori strane medijske kuće. Predlog, nazvan zakon Al Džazira, trajno bi dao vladi ovlašćenja da blokira strane medije, a posebno se odnosi na katarsku mrežu kojoj je rad zabranjen 2024. godine.

Organizacije poput Reportera bez granica upozoravaju da se time ozbiljno ugrožava medijska sloboda u Izraelu i da se pokušava ućutkati kritičko izvještavanje, posebno tokom rata u Gazi i predizbornih procesa.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POBJEDA  ZOHRANA MAMDANIA U TRCI ZA NJUJORŠKOG GRADONAČELNIKA OBILJEŽILA  IZBORE U SAD: Kuda duvaju vjetrovi američke politike

Objavljeno prije

na

Objavio:

 „Konvencionalna mudrost bi rekla da sam veoma daleko od savršenog kandidata“, rekao je novi gradonačelnik Nju Jorka Zohran Mamdani, navodeći svoju mladost, islamsku vjeru i identitet demokratskog socijaliste. „Ako nas ovo večeras ičemu uči, to je da nas je konvencija kočila“.  Nastavio je darom na glavu države: „Ako postoji način da uplašite despota, to je razbijanjem uslova koji su mu omogućili da akumulira moć“ Ako Mamdani, ispuni obećanja, NYC bi mogao postati model za druge američke gradove.  Ako ne,  mogao bi biti korišćen kao upozorenje protiv progresivaca uoči preliminarnih izbora 2028.

 

 

Dok se američki predsjednik Donald Tramp šepuri svjetskom političkom scenom, stvari u zemlji se vrlo često odvijaju suprotno od onoga što bi on želio. Rezultati novembarskih izbora i pobjede demokratskih kandidata su samo još jedna u nizu opomena u vezi problema koje američki predsjednik donosi čak i republikanskoj struji u toj zemlji.

Politizacija federalnih institucija i birokratije kritikovana je od šireg auditorijuma, jer je uočeno smanjivanje nezavisnosti službi. Tu je i preraspodjela kadrova, ataci na „DEI“ (diversity, equity, inclusion) inicijative. Sa Trampom je došao i snažan trend u kom administracija otkazuje ili odlaže pravila u oblastima zaštite okoline, rada, zdravstva… Stalne su tenzije i napetosti oko pitanja rasizma, prava manjina i policijskog postupanja. Na ovo se nadovezuje upotreba Nacionalne garde na ulicama gradova poput Vašingtona i Los Anđelesa. Mnogi kritikuju i predsjednikove Americas First politike trgovinskih tarifa i zaštite domaće proizvodnje. Strahuje se za neizvjesnost biznisa. Izlazne ankete pokazale su da su glasači na birališta izašli zabrinuti za ekonomiju, uz šire nezadovoljstvo stanjem u državi.

Usred takve atmosfere u zemlji, a neki kažu baš zbog toga, Demokrate su ostvarile pobjede u četiri ključne izborne trke: onoj za gradonačelnika Nju Jork Sitija, izborima za guvernere Nju Džerzija i Virdžinije, te Prop 50 – glasačkoj inicijativi u Kaliforniji.

Ono što se desilo na novembarskim izborima bilo je očekivano za mnoge. Vjerovatno i za samog Trampa, koji će u danima pred najvažniji događaj – njujorške izbore, pozvati republikance da ne glasaju za svog kandidata, već za nezavisnog kandidata za gradonačelnika. Tramp je izjavio: „Ako biram između lošeg demokrate i komuniste, uvijek biram lošeg demokratu“.

U prvih trista dana Trampove administracije pitali smo se gdje su Demokrate. Pokunjeni nakon izbora prošle godine, njihove akcije su bile gotovo nevidljive. Novembarski izbori pokazali su da se ipak radilo, ili su, kako neki tvrde jednostavno profitirali od akumuliranog bijesa biračkog tijela. Glasači duž Istočne obale donijeli su im čistu pobjedu u utorak, birajući kandidate širom ideološkog spektra partije u jasnom izrazu nezadovoljstva predsjednikom SAD-a i njegovom unutrašnjom politikom. Ovakav udarac u ranim danima predsjednikovanja je znakovit.

Izbori su donijeli pobjede dvijema vrstama demokrata. Centrističke kandidatkinje Miki Šeril i Abigejl Spanberger osvojile su guvernerske pozicije u Nju Džersiju i Virdžiniji. Na ljevici demokratski socijalista Zohran Mamdani pobijedio je u trci za gradonačelnika Nju Jorka. Njegova pobjeda, suštinski je obilježila ove izbore.

Nakon talasa bolnih rezultata, koje su mnogi tumačili kao referendum o Trampu i republikancima, predsjednik je pokušao da umanji loše vijesti nizom objava na društvenim mrežama. „Tramp nije bio na glasačkom listiću, i shutdown, bila su dva razloga zbog kojih su republikanci izgubili izbore večeras“, objavio je misleći na blokadu budžeta koja još traje.

Rezultati na terenu govore puno. U Virdžiniji, Abigejl Spanberger je ostvarila  najjači rezultat u novijoj istoriji države. Svoj uspjeh bazirala je na pitanjima smanjenja troškova života, unapređenja javnih škola, infrastrukture, borbe protiv droga, ruralnog razvoja i pružanja pomoći veteranima. Kroz kampanju se zalagala i za prava LGBT osoba i protiv ekstremnog ograničavanja prava na zdravstvenu zaštitu. Njena partjia ne zna za guvernersku poziciju u ovoj zemlji od 2013. godine. Pobjeda je znakovitija uz činjenicu da je upravo Virdžinija jedna od ključnih, odnosno swing država u SAD-u.

Virdžinija je ispisala istoriju, pobjednica postaje prva žena koja će ikada služiti kao guvernerka te savezne države. „Velika je stvar da djevojčice i mlade žene sada znaju da mogu postići sve“, rekla je nova guvernerka.

Sličan je i u Nju Džersiju. Predstavnica Demokrata Miki Šeril, je razbila koaliciju koju su Tramp i njen republikanski rival, bivši državni zakonodavac Džek Kiatareli, pokušali da izgrade. Na krilima priča o manjinskim pravima, razvoju infrastrukture i lokalnih projekata, Šeril je politiku američkog predsjednika vješto koristila kao pokazatelj neznanja ili nefunkionalnosti na lokalnom nivou. Ovo je prvi put od šezdesetih godina prošlog vijeka da ista stranka dobija guvernersko mjesto u tri mandata. „Mi polažemo zakletvu Ustavu, a ne kralju“, bockala je Šerilova nakon pobjede.

A onda kao ultimativni udarac, pobjeda  Zohrana Mamdanija u Nju Jorku. „Ovo nije samo poruka o Demokratama; to je poruka o cijeloj našoj zemlji. Mislim da su Amerikanci zgroženi onim što vide od ove administracije“, rekla je na CNN-u predstavnica Nju Jorka Aleksandria Okasio-Kortez sa Mamdanijeve proslave pobjede.

„Konvencionalna mudrost bi rekla da sam veoma daleko od savršenog kandidata“, rekao je Mamdani, navodeći svoju mladost, islamsku vjeru i identitet demokratskog socijaliste. „Ako nas večeras ičemu uči, to je da nas je konvencija kočila“. Nastavio je direktnim udarom na glavu države: „Ako postoji način da uplašite despota, to je razbijanjem uslova koji su mu omogućili da akumulira moć“.

Ako novi gradonačelnik ispuni obećanja, NYC bi mogao postati model za druge američke gradove suočene sa eksplozijom troškova života. Ako ne uspije, mogao bi biti korišćen kao upozorenje protiv progresivaca uoči preliminarnih izbora 2028.

Mamdani je u govoru citirao Judžin Debsa, ikonu američkog socijalizma. Republikanci su to dočekali s oduševljenjem, jer vide novog gradonačelnika kao idealno lice demokrata koje mogu napadati. Predsjedavajući Predstavničkog doma SAD, republikanac Majk Džonson poručio je da Mamdanijeva pobjeda cementira transformaciju Demokratske partije u radikalnu socijalističku partiju. Ranije ove nedjelje, Tramp je zaprijetio da će smanjiti federalno finansiranje Nju Jorku ako Mamdani pobijedi.

Pobjede demokratskih kandidata različitih ideoloških uvjerenja neće mnogo doprinijeti rješavanju višegodišnjih unutrašnjih rasprava u partiji o njenom smjeru, a predsjednička trka se već nazire. Ali, njihove kampanje imale su zajedničke tačke. Iako su se rješenja razlikovala, fokus je bio na standardu i troškovima života. Krtika Trampa i njegove administracije je još jedno vezivno tkivo tri kandidata.

Iako Tramp nije bio na listićima u ovim državama, ankete govore da ne bi bilo bolje i da jeste. U Nju Džersiju 55 odsto birača imalo je negativan stav o Trampu, u Virdžiniji 56 odsto. U Nju Jork Sitiju tokom gradonačelničke trke, 69 odsto. U Kaliforniji tokom kampanje za Proposition 50, 63 odsto. Demokratski strateg Erik Koh i pored slatke pobjede upozorava ovih dana: „Nije dovoljno samo biti protiv Trumpa — morate ponuditi jasnu viziju i baviti se pitanjima koja su biračima važna“.

U Kaliforniji, birači su usvojili Prop 50 – redistricting glasačku inicijativu čiji je cilj da poveća izglede demokrata u borbi za kontrolu nad Predstavničkim domom. Proposition 50 ili Prop 50 je inicijativa od nacionalnog značaja koja bi mogla imati veliku ulogu u određivanju partijske kontrole nad ovim domom nakon međuizbora 2026.

Korjen ove priče treba tražiti u republikanskim inicijativama sa izmaka ovogodišnjeg ljeta. Skupština američke savezne države Teksas u avgustu je usvojila novu izbornu mapu, koja će omogućiti republikancima osvajanje do pet dodatnih mjesta u Kongresu SAD-a. Tramp je javno vršio pritisak na republikanske zvaničnike u toj južnoj saveznoj državi da sprovedu ovo prekrajanje izbornih jedinica, s ciljem očuvanja svoje tijesne većine u Kongresu. Prop 50 je u početku izgledao kao rizik. Gavin Njusom, guverner Kalifornije je predložio mjeru kojom bi ta država suzbila republikansku računicu u Teksasu i osigurala demokratama do pet dodatnih mjesta u Kongresu 2026.

Novembarskim izborima kalifornijski glasači su Demokratama dali ogroman podsticaj za preuzimanje većine u Predstavničkom domu u novembru naredne godine. Usput dali su  guverneru Njusomu nacionalnu pozornicu usred njegovih priprema za moguću predsjedničku trku 2028. On je predvodio kampanju, prikupio 108 miliona dolara i pojavljivao se u reklamama, nazivajući Prop 50 zakonskim odgovorom na manipulacije izborima. Njegova poruka biračima nije mogla biti jasnija: „Možemo zaustaviti Trampa“.

Pored ovih pobjeda, demokrate su pobijedile i u manjim trkama koje bi mogle dugoročno imati veliki značaj. U Pensilvaniji, demokratske sudije Vrhovnog suda zadržale su mandate, štiteći većinu u državi gdje je gotovo sigurno da će se voditi pravne bitke oko izbornih pravila. U Mejnu, ključnoj državi za Senat 2026, birači su odbili mjeru koja bi zahtijevala obaveznu foto identifikaciju prilikom glasanja, zajedno sa drugim restriktivnim mjerama.

Neće ovo proći bez Trampove reakcije. Već najavljene restrikcije u federalnim finansijama Nju Jorku na to ukazuju. Pitanje je koju stranu će osnažiti njegov odgovor. Od nove političke krvi koju su Demokrate ubrizgale u svoj sistem zavisi budućnost partije i zemlje. Pitanje je hoće li krenuti starim stazama ili krčiti nove.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

MAĐARSKI POLITIČKI PEJZAŽ:  Orbanovi kupuju medije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se veće medijske transakcije obično dešavale nakon izbora ili u mirnijem političkom periodu, kupovina Ringier Hungary od strane struktura bliskih Viktoru Orbanu desila se manje od šest mjeseci prije aprilskih opštih izbora. Tabloid Blikk je smatran primarnom metom za Orbana i njegovu stranku u trenutku kada ankete pokazuju da u opoziciji imaju ozbiljnog protivnika prvi put u više od decenije. Orban je često isticao da put ka moći zahtijeva sopstvene medije

 

 

Bliže se još jedni važni izbori u Evropi. Mađarska će sledećeg proljeća na birališta kako bi odredila kakva će biti raspodjela snaga u parlamentu te države.

Kroz tu prizmu treba gledati i nova prestrukturiranja na medijskoj sceni te zemlje. Ovih dana su novinari najčitanijeg mađarskog dnevnika Blikk izrazili zabrinutost nakon što je medijska grupa Indamedija bliska  stranci Fidesz premijera Viktora Orbána, kupila ovaj tabloid od švajcarskih vlasnika iz grupe Ringier.  Razlog zašto se ovo vezuje za nadolazeće izbore je veliki rast popularnosti opozicije.

Dok su se veće medijske transakcije obično dešavale nakon izbora ili u mirnijem političkom periodu, kupovina Ringier Hungary desila se manje od šest mjeseci prije aprilskih opštih izbora. Blikk je smatran primarnom metom za Orbána i njegovu stranku u trenutku kada ankete pokazuju da imaju ozbiljnog protivnika, prvi put u više od decenije.

Medijska grupa Indamedia saopštila je da je kupila niz mađarskih medija od Ringiera, uključujući časopis Glamour i tabloid Blikk, čiji sajt mjesečno posjeti oko tri miliona čitalaca. Uredništvo napušta ovaj medij. Mnogi novinari koji su odlučili da ostanu kažu da se nalaze u teškoj poziciji jer ne postoji mnogo drugih medija u kojima bi mogli da se zaposle.

Lider opozicije, Peter Mađar, čija stranka Tisza obećava iskorjenjivanje duboko ukorijenjene korupcije, oštro kritikuje premijerovu propagandnu fabriku i štetu koju ona nanosi mađarskoj demokratiji. Tisza prema aktuelnim istraživanjima ima dobre šanse da pobijedi na parlamentarnim izborima.

Više od deceniju, Mađarska se smatra uzorom za  neliberalne modele širom svijeta. Donald Tramp i njegovi saveznici odavno hvale Orbanovu Mađarsku, uprkos padu u rangiranju slobode medija. Orban je često isticao da put ka moći zahtijeva sopstvene medije.

Nedavno je mađarski premijer pravio i spiskove „Glavnih proizvođača lažnih vijesti“. Na njima su se nalazila lica 22 novinarke i novinara medija koji mu nijesu naklonjeni. I Orbanovi govori su sve vatreniji: „Postoje stranke, nevladine organizacije i mediji“, rekao je nedavno premijer, „koji samo čekaju da sprovedu uputstva iz Brisela“. Oni su, adresirao je , odgovorni za agresiju i kampanje klevetanja protiv hrišćanskih i nacionalnih umjetnika, medija i stranaka.

Da bi pojačao medijski pritisak i učinak Orban se često pojavljuje i u emisijama i podkastima brojnih njemu naklonjenih blogera. Jedan od njih mu je nadjenuo ime Don Veto zbog čestog suprotstavljanja politici Evropske unije. Aluzije na glavnog aktera filma Kum su jasne.

Dojče vele je prenio zanimljivo istraživanje budimpeštanskog trusta Political Capital. Od januara do avgusta 2025. u Mađarskoj je potrošeno oko 5,6 miliona eura na političko oglašavanje. Samo na Fejsbuku. Od toga 85 odsto dolazi od provladinih aktera.

Državna medijska kuća MTVA, koju je Orban odavno doveo pod svoju kontrolu, samo u prvih šest meseci ove godine dobila je oko 80 milijardi forinti (oko 205 miliona evra) iz javnih sredstava. Brojni privatni portali i regionalne novine nalaze se čvrsto u rukama kompanija bliskih Fideszu, a najvažnije državno regulatorno telo popunjeno je partijskim kadrovima, pisao je nedavno Dojče vele.

U svijetlu ovih brojki preuzimanje Blikka od strane Fideszu bliskih struktura je još opasnije. Dodatno zaoštravanje javnog diskursa se očekuje do izbora ovog proljeća. Cilj je jasan. Novi mandati populistima.

R.M.

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo