SVIJET

MAKEDONIJA POSLIJE REFERENDUMA: Tenzije, neizvjesnost, tihi optimizam

Objavljeno prije

6 godina

26 Oktobra, 2018

Objavio:

Makedonski parlament izglasao je ustavne promjene u okviru procesa poslije kojeg će Makedonija promijeniti ime u Republika Sjeverna Makedonija, dok će Grčka za uzvrat odblokirati euroatlantske integracije bivše jugoslovenske republike – ukoliko parlament u Atini bude usvojio sporazum dvije vlade. U međuvremenu, policija Makedonije štititiće dvije trećine poslanika Sobranja koji su glasali za promjenu imena države.

Parlament Makedonije prošlog petka uveče neophodnom dvotrećinskom većinom od 80 glasova donio je odluku o pristupanju izmjenama ustava. Ustavne izmjene trebalo bi da omoguće promjenu imena u Republika Sjeverna Makedonija u skladu sa Sporazumom makedonskog premijera Zorana Zaeva i grčkog premijera Aleksisa Ciprasa. Dogovorom s Grčkom o rješavanju skoro trodecenijskog spora oko imena, predviđeno je da Makedonija do kraja godine usvoji ustavne izmjene kojima će garatovati promjenu imena u Sjeverna Makedonija, kao i grčko priznavanje makedonskog identiteta, jezika, kulture.

Sobranje je odlučilo da se najkasnije u roku od 15 dana pripremi predlog amandmana na Ustav i dostavi Sobranju. Ta će odluka, po premijeru Zaevu, biti postignuta u dogovoru vlade i skupštinske opozicije i stupiće na snagu odmah.

Skopski mediji pišu da se u Sobranju ne pamti dan kao što je bio 19. oktobar, pun tenzija i neizvjesnosti, s povremenim optimizmom koji se, kako kažu, brzo topio. Izjašnjavanje poslanika kasnilo je satima a obavljeno je elektronskim sistemom. No, onda je na zahtjev šefa poslanicke grupe opozicije VMRO-DPMNE. bilo ponovljeno tako što su se poslanici izjašnjavali pojedinačno.

Pojedinačno glasanje VMRO je zahtijevala zbog sumnje u elektronski sistem, ali je i u prvom i u drugom glasanju za ustavne promjene koje otvaraju put promjeni imena glasalo 80 poslanika. Da na kraju sjednice nije izglasan premijerov prijedlog, parlament bi vjerovatno bio raspušten, a Makedonci ponovo pozvani na birališta.

Na početku sjednice u ponedjeljak 15. oktobra, konzervativna VMRO-DPMNE koja je do proljeća 2017. devet godina upravljala Makedoinijom, podsjećala je da su „građani rekli svoje” na referendumu krajem septembra. Tada je preko 90 odsto izašlih na glasanje podržalo kompromis s Grčkom, ali je izlaznost ostala daleko ispod potrebnih 50 odsto.

„Od Zaeva ne može da se očekuje ništa drugo od podrške za kriminal i rasprodaju nacionalnih i državnih interesa u zamjenu za bjekstva od prava i pravde. Krajnje je vrijeme da ova vlast ode. Republika Makedonija je pobijedila na referendumu”, poručivali su oštro iz VMRO.

Zaev je, pak, istrajan u tumačenju da je rezultat referenduma podrška njegovoj politici u čemu ima jaku potporu sa Zapada. „EU u cjelosti podržava dogovor Makedonije i Grčke kao jedinstvenu priliku za pomirenje u Jugoistočnoj Evropi, kakva se neće pružiti ponovo u skorije vrijeme”, rekla je šefica evropske diplomatije Federika Mogerini.

Američki pomoćnik državnog sekretara za evropska i evroazijska pitanja Ves Mičel bio je jedan od mnogih političara iz EU i Vašingtona koji su pozvali VMRO-DPMNE da ponovo razmotri svoju poziciju. “Nije iznenađenje što smo mi razočarani stavovima rukovodstva VMRO-DPMNE u vezi s referendumom i koracima koji su poduzeti u parlamentu za izmjenu Ustava”, napisao je Mičel u pismu predsjedniku stranke koji je objavila Ambasada SAD u Skoplju.

Na početku sjednice Sobranja u ponedjeljak Zaev je pred poslanicima rekao da je ovo „jedinstvena prilika za jedinstvo u Makedoniji, da oprostimo jedni drugima i da se pomirimo”. On je posebno pomenuo da je spreman da „oprosti” dešavanja 27. aprila prošle godine – kada su demonstranti upali u makedonski parlament, a Zaev i još neki poslanici – tada još u opoziciji – napustili ga krvave glave.

Premijer je pazio da ne upotrijebi riječ „amnestija”, ali su medijski izvještači pretpostavili da bi neke uši u redovima VMRO mogle da se načulje ukoliko bi u izgled bilo stavljeno brisanje odgovornosti za incidente. Činjenica je, međutim, da su četiri poslanika VMRO-DPMNE oslobođena kućnog pritvora, što je bila mjera donijeta na osnovu optužbe da su učestvovali u nasilju u parlamentu, 27. aprila prošle godine, kada je Albanac Talat Xhaferi izabran za predsjednika Skupštine.

, Apelacioni sud je upravo tog dana potvrdio dvogodišnju kaznu zatvora za bivšeg premijera i bivšeg lidera VMRO-DPMNE Nikolu Gruevskog, zbog zloupotrebe službenog položaja i kupovine blindiranog mercedesa, čime je, kako se navodi, oštetio državni budžet za 600.000 eura.

Neki od poslanika tvrde da je na njih vršen pritisak da glasaju za vladinu inicijativu, na neke, pak, da budu protiv ili da ne prisustvuju sjednici. Pojedini mediji su spekulisali da su opozicioni poslanici, koji su glasali za inicijativu za to dobili novac.

Dio poslanika VMRO koji je bio naklonjeniji dogovoru s Grčkom koji otvara brz put u NATO i kakvu-takvu evropsku perspektivu posljednjih dana se žali na pritiske i ucjene iz sopstvenih redova. Ministarstvo unutrašnjih poslova provjerava ove navode.

Glasanjem u Sobranju završena je prva od ukupno tri faze u postupku za izmjenu Ustava Makedonije. U drugoj fazi treba da bude ozvaničen prijedlog amandmana i za to je potrebna prosta većina ili 61 glas od ukupno 120 poslanika. Treća faza je usvajanje amandmana, za šta je neophodna dvotrećinska većina, odnosno podrška najmanje 80 poslanika.

Prijedlog Vlade odnosi se na četiri suštinske promjene: dodavanje pridjeva Sjeverna u imenu Republike Makedonije u cijelom tekstu Ustava; izmjene u Preambuli gdje se pri navođenju državotvornih tradicija potencira Antifašistièko sobranje narodnog oslobodjenja Makedonije (ASNOM) i navode se sve odluke koje su tamo donesene; garancija o nepovredivosti teritorijalnog integriteta i suvereniteta zemlje: kao i briga o dijaspori.

Sporazum koji su u julu potpisali Zaev i Cipras Makedoniji otvara put za članastvo u NATO i EU. Međunarodna je zajednica u međuvremenu poručila da makedonski parlament treba da izglasa ustavne promjene, usvoji i primijeni Prespanski sporazum jer se time Makedoniji u skorijoj budućnosti neće pružiti slična prilika.

“Makedonija će biti dio EU i NATO. Ovom istorijskom odlukom naše započeto pristupanje NATO će se nastaviti a iduće godine će početi proces za EU”, rekao je Zaev na konferenciji za novinare u prisustvu dijela poslanika, predsjednika parlamenta Talata Džaferija i ministra spoljnih poslova Nikole Dimitrova.

Nakon što je odluka o ustavnim promjenama donijeta, uslijedila je oluja reagovanja zvaničnika SAD I EU.

Visoka predstavnica EU Federika Mogerini i komesar za proširenje Johanes Han u zajedničkoj su izjavi pohvalili potez poslanika Sobranja. Dodali su kako očekuju da procedure na državnom nivou za dalju primjenu primenu Prespanskog sporazuma budu “nastavljene bez odlaganja, k usvajanju ustavnih promjena”.

Generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg ocijenio je da je “sada na vladi i političkim liderima da završe proceduru oko sprazuma o imenu i da iskoriste ovu istorijsku priliku da zemlju uvedu u NATO”.

Iz Stejt departmenta je poručeno kako SAD vjeruju da je dogovor Mkakedonije I Grčke “istorijska šansa za napredak u stabilnosti, bezbjednosti i prosperitetu u cijeloj regiji”.

Predsjednik Evropskog savjeta Donald Tusk čestitao je Makedoniji i poručio da je “jedan glas, jedan veliki korak bliže u zauzimanju mjesta u našoj transatlantskoj zajednici”.

Premijer Grčke Cipras je u čestitki kako je naveo, prijatelju Zaevu, poručio kako je glasanje veliki korak ak njihovom zajedničkom uspjehu. „Veoma važan korak mirnoj i prosperitetnoj budućnosti naših naroda”, napisao je Cipras na Tviteru.

Nezadovoljna Moskva

Ministarstvo spoljnih poslova Makedonije kategorički je odbacilo tvrdnju Rusije da je ucjenama, prijetnjama i kupovinom glasova obezbijeđena većina u Sobranju za izglasavanje predloga za pristupanje izmjenama Ustava Makedonije.

Ministarstvo smatra navode iz Moskve potpuno neosnovanim i neistinitim, iznijetim s jasnom tendencijom da bude kompromitovan politički proces koji je od istorijskog značaja za Makedoniju i sve njene građane. „Poslanici su, uz potpuno poštovanje svih demokratskih principa predviđenih parlamentarnom procedurom, donijeli odluku koja reflektuje decenijska zalaganja Republike Makedonije za članstvo u NATO-u i EU, kao strateške prioritete za koje postoji najširi mogući konsenzus, što je dobro poznato i našim ruskim prijateljima”, piše u saopštenju Ministarstva spoljnih poslova Makedonije.

Zapadni zvaničnici optužili su Moskvu da je pomogla kampanju za bojkot referenduma. Navodi se, takođe, da zvanočna Moskva ne želi da se balkanske države priključe NATO, a Makedonija bi trebalo da bude primljena po ubrzanoj proceduri ukoliko stvari oko pitanja iz Prespanskog sporazuma privede kraju.

Mladi bez posla

Mnogi nse nadaju da će ukidanje grčkog veta može otvoriti put Makedoniji k ekonomskim koristima koje donosi članstvo u EU i NATO. Ali e malo je vjerovatno da će to biti dovoljno brzo za mlade Makedonce, od kojih je skoro polovina nezaposleno. “Glavni razlog napuštanja zemlje je borba za opstanak, odnosno rješavanje problema zapošljavanja”, kazao je Zoran Ilieski, izvršni direktor Koalicije omladinskih organizacija.

“Mladi u Makedoniji čine četvrtinu stanovništva – i oni su jedna od najvećih marginalizovanih grupa”, rekla je Dona Kosturanova iz Omladinskog obrazovnog foruma. “Oni se bore s lošim obrazovanjem, visokom stopom nezaposlenosti i slabim mogućnostima za napredak. Oni očajno žele da vide napredak prema prosperitetnijem okruženju”.

Kada se Jugoslavija raspala 1991. godine mnogi su smatrali Makedoniju najsiromašnijom republikom. Tokom godina nije se mnogo toga promijenilo, dok se makedonska ekonomija suočila s novim problemima, naročito nakon finansijske krize posljednjih godina.

Stopa nezaposlenosti i dalje je jako visoka, iznad 20 odsto s prosječnom mjesečnom platom od oko 350 eura, najnižom u regionu. Jedini perspektivni sektor jesu informatičke tehnologije.

Kako bi se borila s odlaskom mladih, vlada je ove godine pokrenula program pod nazivom Garancija za mlade koji povećava uključivanje nezaposlenih mladih na tržištu rada. Program je dio inicijative koju je EU pokrenula 2012.

Ministarka rada i socijalne politike Mila Carovska kaže da je veliko interesovanje za program ohrabrujuće za zemlju u kojoj se procjenjuje da skoro četvrtina od dva miliona građana živi u inostranstvu.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:Broj 1462

Sljedeće

IZBORI U SJEDINJENIM DRŽAVAMA: DJELIMIČNA POBJEDA OBJE STRANE: Najgori scenario nije se dogodio

Ne propusti

REZULTATI IZBORA U BAVARSKOJ: LOŠE VIJESTI ZA ANGELU MERKEL: Pad tradicionalnih konzervativnih ljevičarskih partija

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENLJIVA RATNA SREĆA I (NE)ADEKVATNA POMOĆ UKRAJINI: Rat iscrpljivanja resursa i nerava

Objavljeno prije

3 sedmice

26 Aprila, 2024

Objavio:

Monitor online

Do sada je Amerika poslala 44 milijarde pomoći od početka agresije prije dvije godine. Sadašnji paket je gotovo 61 milijardu dolara. Vijest je u Kijevu dočekana sa velikim olakšanjem i nadom. Nestašica artiljerijske municije i protivazdušnih sredstava još od kraja ljeta prošle godine uzima sve veći danak.. Od propasti ukrajinske kontraofanzive prošlog ljeta Rusija je ponovo preuzela inicijativu duž više od hiljadu kilometara širokog fronta

Prije dva dana je američki predsjednik Džozef Bajden potpisao paket pomoći za Ukrajinu koji je, nakon mjeseci zastoja usljed protivljenja Republikanaca, konačno izglasao Kongres 21. aprila. Usvojen je i zakon kojim se omogućava oduzimanje zamrznutih ruskih sredstava i njihovo preusmeravanje Kijevu. Do sada je Amerika poslala 44 milijarde pomoći od početka agresije prije dvije godine. Sadašnji paket od gotovo 61 milijardu dolara uključuje 13,8 milijardi za kupovinu sofisticiranog oružja, 13,4 milijardi za popunu američkih zaliha, 11 milijardi za podršku američkim saveznicima u regionu i još 13,8 milijardi za kupovinu američkih odbrambenih sistema za Ukrajinu. Dodatnih devet milijardi biće izdvojeno za ekonomsku pomoć kroz zajmove pod veoma povoljnim uslovima , koje će Bajden u potpunosti oprostiti u naredne dvije godine, uz odobrenje Kongresa. Posebno je izdvojeno 26 miliona dolara za praćenje raspodjele i trošenja američkih sredstava zbog neobuzdane korupcije u Ukrajini, posebno u Ministarstvu odbrane koje tresu korupcijski skandali.

Vijest je u Kijevu dočekana sa velikim olakšanjem uz nade predsjednika Volodimira Zelenskog da će pomoć ubrzo osjetiti „borci na prvim linijama fronta, kao i gradovi i sela koja pate od ruskog terora“.

Nestašica artiljerijske municije i protivazdušnih sredstava još od kraja ljeta prošle godine uzima sve veći danak. Utvrđeni grad Avdijevka u Donjetskoj oblasti koji je odolijevao silovitim napadima još od 2014. tokom prve ruske agresije je morao biti napušten 17. februara uprkos ogromnim gubicima koje su branitelji nanijeli ruskoj armiji plaćenicima i kriminalaima puštenim iz zatvora. Od propasti ukrajinske kontraofanzive prošlog ljeta Rusija je ponovo preuzela inicijativu duž više od hiljadu kilometara širokog fronta.

Rusija je pokrenula i razorne napade na civilnu i elektroenergetsku infrastrukturu Ukrajine u ranim satima 11. aprila sa baražom od 42 rakete i 40 dronova protiv elektrana u pet regija – Odesa, Harkov, Zaporožja, Lavov i Kijev. Termoelektrana na ugalj (TE)- Tripilska sa kapacitetom od 1,8 TW i najveća u zemlji koja opslužuje Kijev i Žitomir strujom je gotovo potpuno uništena. Video snimci koji kruže na ukrajinskim društvenim mrežama prikazuju pakao koji je zahvatio elektranu. Ruske snage su već izbacile iz stroja TE Zmivskaja u Harkovskoj oblasti i TE Vuglehirskaja u Donjeckoj oblasti. Hidroelektrana Dnjepar je takođe van pogona. DTEK, najveća ukrajinska privatna energetska kompanija, kaže da je 80 odsto njenih objekata oštećeno ili uništeno.

Izvršni direktor DTEK-a Maksim Timčenko kaže da su najnoviji napadi predstavljali stratešku promjenu u pristupu ruskog agresora. Za razliku od prethodnih napada koji su bili usmjereni na distribucijske stanice i transformatore, ruske snage sada koncentrišu svoju vatrenu moć na velike elektrane, s ciljem njihovog potpunog uništenja. Rusija je vjerovatno uništila i jedno od najvećih skladišta prirodnog gasa u Evropi, na zapadu Ukrajine, južno od Lavova. Kyiv Independent je objavio da je raspored isključenja struje već usvojen u regijama Harkov, Dnjepropetrovsk i Donjeck. Stručnjaci upozoravaju da ako Rusija nastavi sa ovakvim sistematskim napadima, moguće je da ukrajinske nuklearne elektrane neće imati dovoljno balansne struje iz elektrana na ugalj i plin i da će stoga morati biti zatvorene. Ni Ukrajina ni Zapad nemaju mogućnost da u potpunosti poprave štetu na energetskoj infrastrukturi zemlje u relevantnom vremenskom okviru prije nego se zima vrati.

Posljedice potpunog nestanka struje u Ukrajini bi mogle biti katastrofalne. Gašenje frižidera i zamrzivača u supermarketima i kućama bi povećavalo nesigurnost u snabdijevanju hranom dok bi i željeznički transport, ključan za kretanje trupa i materijala, bio ugrožen. Proizvodnja i snabdijevanje vojske bi u takvoj situaciji doveli do velikih problema i možda kolapsa ekonomije.

Ranjivost energetske mreže rezultat je dostatka raketnih odbrambenih sistema Patriot, ključnih za odbranu od ruskog vazdušnog terora. Nedostatak odbrambenih sredstava nije samo uzrokovan dosadašnjim otezanjem Republikanaca u Kongresu da odobri pomoć. Sistem Patriot, kao jedan od glavnih oslonaca vazdušne odbrane je izuzetno skup i proizvodi se u malom broju. Rakete MIM-104 koje sistem Patriot ispaljuje, proizvode se po stopi od samo 550 komada godišnje. U situaciji u kojoj se Ukrajina nalazi, godine mirnodopske proizvodnje se potroše/ispale sa lansera za svega nekoliko sedmica. Nedostatak raketa čini i sistem Patriot ranjivim na napade pa se mora računati i na to da će s vremenom pojedine jedinice biti ili oštećene ili uništene.

Washington Post javlja da Pentagon već priprema pošiljke za jednostavnija borbena sredstva koji se mogu brzo rasporediti kao što je artiljerijska municija od 155mm i da se isporuke očekuju već narednih dana. Kada je u pitanju oprema za protivvazdušnu odbranu, situacija izgleda puno mračnija, i moguće je da će Ukrajinci čekati i mjesec dana da stignu prijeko potrebne rakete. Najsofisticiranija oružja nisu još ni naručena od dobavljača koji ne povećavaju skromne proizvodne kapacitete. Logično je očekivati da će Rusija u narednim sedmicama maksimalno iskoristiti situaciju i intenzivirati napade.

Institut za proučavanje rata (ISW), američka neprofitna i nezavisna istraživačka organizacija, smatra da će doći do poboljšanja ukrajinske operativne pozicije tek u junu. Ruska vojna komanda će u međuvremenu „vjerovatno razmotriti značajne promjene u ofanzivnoj operaciji velikih razmjera“ kako bi iskoristila postojeće ukrajinske vojne deficite dok ne stignu američke zalihe. Ruske snage su vjerovatno i dalje sposobne da operativno napreduju u narednim sedmicama, navodi ISW, pogotovo u sektorima fronta zapadno od Avdijevke u Donjeckoj oblasti, ili područjima fronta gdje su ruske snage nadomak operativno značajnog cilja, u blizini Časiv Jara.

I ukrajinska vojska očekuju da Rusija otpočne svoju ljetnu ofanzivu u narednih mjesec dana, što je potvrdio je i načelnik Glavnog obavještajnog direktorata Ukrajine (HUR) general-pukovnik Kirilo Budanov.

U reakcijama na vijesti iz Amerike, među prvima se javio bivši predsjednik Rusije i sadašnji potpredsjednik ruskog Savjeta za bezbjednost Dmitri Medvedev. On je rekao da će američka pomoć „učiniti Ukrajinu još siromašnijom, više Ukrajinaca će umrijeti”. Medvedev se do sada profilirao kao najekstremniji nacional socijalista u Kremlju i zagovornik uništenja Ukrajinaca rekavši da ih „mrzi jer su gadovi i degenerici“ i da će „sve učiniti da nestanu“.

Direktor CIA-e Vilijam Berns je nedavno rekao pred Obavještajnim komitetom Senata da bez američke vojne pomoći Ukrajinci mogu izgubiti rat do kraja godine ili biti dovedeni u poziciju da Vladimir Putin diktira uslove za mir. Sa nedavno odobrenom pomoći Berns smatra da Ukrajinci mogu držati sadašnje linije. Zapadni vojni komentatori ističu da količina pomoći koju Zapad isporučuje Ukrajini je daleko od toga da joj omogući pobjedu u ratu. U ovoj fazi pomoć nije dovoljna ni da pokrene kontranapad. Zapad za sada isporučuje samo toliko koliko je neophodno za puko preživljavanje, tj. da izbjegne sudbinu koju joj želi Medvedev. Ukrajinci sve više pokušavaju nadoknaditi neisporučivanje pomoći Zapada proizvodnjom vlastitog oružja, prevashodno bespilotnih letilica domaće proizvodnje kako bi zadržali napredovanje ruskih snaga sa udaljenosti. Ukrajinski dronovi su povećali i napade na teritoriju agresora, pogotovo protiv naftnih postrojenja udaljenih stotinama kilometara od linije fronta. Dosadašnji napadi su smanjili proizvodnju za nekih 16 odsto prema procjenama koje navodi BNE Intellinews ali teško je očekivati da će napadi postići osjetljiviji ekonomski efekat osim propagandne svrhe i blamaže za rusku vojsku koja nije u stanju spriječiti dalekometne napade na vlastitu teritoriju.

Predsjednik Zelenski ne krije nelagodu zbog direktnog učešća SAD, Velike Britanije i Francuske u odbrani Izraela tokom masovnog iranskog raketnog napada 13. aprila, kada su ove tri NATO zemlje obarale iste vrste raketa i dronova iranske proizvodnje koje koristi Rusija u Ukrajini. On je podsjetio da je NATO odbio da „zatvori nebo nad Ukrajinom“ nakon početka agresije dok je „u slučaju Izraela situacija potpuno pragmatična“ rekavši da je „dobro da je sve to oboreno i hvala Bogu da su ljudi još živi“. Ipak Zelenski je optužio NATO za „dvostruke standarde“ jer očigledno „postoji dovoljno tehnologije za obaranje stotina iranskih projektila i dronova”.

Osim problema sa oružjem i municijom, Ukrajina ima problem i sa nedovoljnim ljudstvom. Uprkos ogromnim gubicima agresora koji se mjeri stotinama hiljada mrtvih i ranjenih, režim u Moskvi i dalje uspješno regrutira između 30 i 40 hiljada plaćenika mjesečno, u zemlji i širom planete. Smatra se da su ruska armija i njene paravojske 15 odsto veće nego na početku rata. Gubici Ukrajine su državna tajna ali je jasno da oni nisu mali. Zelenski je prošle sedmice potpisao kontroverzni prijedlog zakona o mobilizaciji. Krajem 2023. je Ministarstvo odbrane zatražilo od predsjednika regrutaciju dodatnih 450 do 500 hiljada vojnika kako bi ojačao odbranu Ukrajine.

Slijedi trka sa vremenom i veoma vruće ljeto.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZARANJA GAZE: Sve veća cijena podrške Izraelu

Objavljeno prije

1 mjesec

5 Aprila, 2024

Objavio:

Monitor online

Galup nedavno objavljuje da je 55 posto Amerikanaca protiv rata Izraela u Gazi, a samo 36 posto ga podržava. Slika je još dramatičnija medju glasačima Demokrata, od kojih samo 18 posto podržava izraelsku agresiju, a 75 posto je protiv! Organizacijama demokratskog političkog establišmenta je sve teže da prihvati Bajdenove apele Izraelu da zaštiti civile i omogući dotok humanitarne pomoći, uz istovremene donacije oružja Izrelu

Ponedjeljak 1. aprila je bio dan kad su se stvari odvijale, onako kako bi trebalo da se odvijaju u nekom boljem svijetu, na način koji nijesmo vidjeli u prethodnih šest mjeseci neprestanih napada na Gazu, ni u reakcijama Izraela, ni u djelovanju njegovih moćnih patrona.

Radilo se o kratkotrajnoj “normalnoj”, reakciji ograničenoj na jedan “incident”, a koja je bila izazvana činjenicom da je Izrael u napadu 1. aprila prolio krv državljana moćnih, prijateljskih zemalja.

Sedam plemenitih humanitaraca iz organizacije Svjetska centralna kuhinja putovali su u konvoju od tri jasno obelježena vozila izmedju kojih je distanca bila najmanje pola kilometra. Pogodjeni su pojedinačno u odvojenim raketnim napadima od strane Izraela, u “sigurnoj” zoni kod grada Deir Al Balah u centralnoj Gazi.

Kao u slučaju desetina uništenih bolnica, škola, džamija i crkava, lokacije tri vozila su bile poznate Izraelcima. Dodatno u ovom slučaju, njihova ruta je bila unaprijed prijavljena i odobrena od Izraelske okupacione vojske.

Uprkos svim mjerama predostrožnosti,konvoj nije bio poštedjen i ubijeni su trojica Britanaca, Aurstalijanka, Poljak, humanitarc sa dvojnim američko-kanadskim državljanstom i Palestinac koji nije završio kao bezimena i nebitna žrtva kao preko 32.000 njegovih ubijenih sunarodnika.

Samo nekoliko sati poslije ovog masakra portparol izraelske vojske Daniel Hagari je održao poduži govor u kome je sa rukom na srcu rekao da se radilo o grešci i izrazio žalost zbog izgubljenih života nedužnih ljudi,

Oglasio se do sada nevidjenom brzinom državni sekretar SAD, Blinken koji je ubijene humanitarce nazvao herojima izražavajući očekivanje da će biti sprovedena brza i nezavisna istraga.

Britanski ministar inostranih poslova Dejvid Kameron je pozvao na hitni sastanak izraelsku ambasadorku u Londonu tražeći objašnjenje za ubistvo tri britanska državljanina.

Netanjahu je u toku dana dao dvije izjave u kojima figurarju riječi greška i tragedija, ali je kazao i da se “ovakve stvari dešavaju u ratu”. Ovo je i u Izraelu lojalnim vladajućim krugovima u Britaniji ocijenjeno kao neozbiljno, arogantno i bezosjećajno objašnjenje, što je dovelo do zahtjeva iz redova vladajućih kozervativaca da se obustavi prodaja oružja Izraelu.

Sa izuzetkom Generalnog sekrtetara, UN-a Guteresa, koji je istakao da se radi o ilustraciji načina na koji se vodi rat u Gazi, pozivajući na prekid vatre bez odlaganja, ni jedna od gornjih reakcija se ne bi desila da se radilo o uobičajhenim žrtvama – Palestincima.

Uz izražavanje šoka ovim najnovijim krvoprolićem, ali i brzim i detaljnim reakcijama i Izraela i njegovih Zapadnih saveznika, izvještači su podsjetili, da je u Gazi do sada ubijeno oko 200 UN humanitaraca Palestinaca. Komentatorima Al Jazeere nije promaklo da ni jednan od brojnih, prethodnih slučajeva očigledne asasinacije civila o kojima uglavnom saznajemo iz video trofeja izraelskih vojnika napravljenih mobilnim telefonima, nijesmo čuli niti priznanje niti preuzimanje odgovornosti.

Svakodnevica Gaze je tragedija za tragedijom, bez pauza izmedju. Dan masakra “stranih” humanitaraca, počeo je povlačenjem izraelske vojske iz najveće Al Šifa bolnice u centru razorenog Gaza sitija, posle dvonedjeljne invazije. Za sobom su ostavili nevidjenu devastaciju, uključujući i leševe desetina ubijenih i preminulih i destrukciju gotovo čitave medicinske opreme, namještaja i zidova bolnice.

Izraelska vojska je po povlačenju poručila svojoj javnosti da “Al Šifa više neće biti u finkciji”, proglašavajući ovaj očigledni ratni zločin uspješnom akcijom u kojoj su navodno ubili 200 vojnika Hamasa, uključujući i visoke vojne činove, a da za to nijesu ponudili ni jednog dokaza.

Teško je zamisliti da pomor boraca i lidera Hamasa u Al Šifi nije ovjekovječen brojnim video klipovima, koji bi poslužili kao pokriće za dosadašnje i buduće napade na zdravstvene, obrazovne i slične institucije, jer se u njima navodno kriju borci Hamasa, koristeći civile Gaze kao štitove.

Oštriji narativ koji je konačno počeo da stiže iz Vašingtona pod pritiskom domaćeg javnog mnjenja kome je dosta bezrezervne političke i vojne podrške Izraelu, rezultirao je prvom rezolucijom Savjeta bezbjednosti koja nalaže momentalni prekid vatre, oslobadjanje taoca i ekspanziju humanitarne pomoći, koja je prošla jer se SAD uzdržao od glasanja.

Izraelski premijer Netanjahu, a upućeni kažu i izrazito većinska populacija Izraela, su reagovali sa nevjericom i bijesom. Netanjahu je otkazao zvaničnu posjetu Bijeloj kući, uvjeravajući izraelsku javnost da ostaje na zacrtanom kursu konačne pobjede uz invaziju Rafe i totalno uništenje Hamasa, po bilo koju cijenu.

Masakri pacijenata i civila u Al Šifa bolnici, ubijanje izgladnjelih civila dok čekaju na humanitarnu pomoć, a vjerovatno i asasinacija stranih humanitaraca su Netanjahuovi praktični dokazi da će raditi što mu je volja, sa ili bez Amerike, što je strategija koju masovno podržava izraelska javnost.

Američka UN ambasadorka Linda Tomas-Grinfild je, čim je izglasana UN rezolucija o primirju, izjavila da ona nije obavezujuća. Predsjednik Bajden je uprkos oštrim riječima i odluci da humanitarnu pomoć organizuje kontra željama Izraela, Izraelu poslao sljedeći contingent oružja, bez koga ovaj rat, koga je Medjunarodni sud pravde karakterise vjerovatno genocidnim, ne bi mogao da se nastavi.

Radi se o 2000 bombi od jedne tone i 500 od četvrtine tone, koje sa lakoćom mogu da sravne sa zemljom čitave kvartove i za koje Vašington post kaže da ih Zapadne zemlje gotovo nikad ne koriste na gusto naseljenim lokacijama, kao što je Gaza, zbog izvjesnih civilnih žrtava.

Američko javno mnjenje užasnuto je do te mjere da je čak i predsjednički kandidat Donald Tramp, čije je predsjednikovanje bilo obilježeno zadovoljavanjem svakog, ma kako šokantnog zahtjeva Izraela, izjavio da Izrael pravi grešku, da mu teško pada da svaku noć gleda kako ljudima padaju zgrade na glave i da Izrael treba što prije da okonča ovaj rat.

Birači su ljuti na Bajdena i mnogi odbijaju da mu oproste saučesništvo u genocidu u Gazi. Nije mali šok da u Mičigenu, koji ima veliku arapsku i pro-palestinsku populaciju, Tramp ima 20 posto više potencijalnih glasova od Bajdena! “Bajden je mislio da se šalimo”, prokomentarisao je birač za medije.

Bajden i te kako ima razloga za brigu i ne samo u Mičigenu. Poznati istraživač javnog mnjenja organizacija Galup objavljuje nedavno da je 55 posto Amerikanaca protiv rata Izraela u Gazi, a samo 36 posto ga podržava. Slika je još dramatičnija medju glasačima Demokrata, od kojih samo 18 posto podržava izraelsku agresiju, a 75 posto je protiv!

Bajdenovi potezi kreiraju i rascjep sa bitnim organizacijama demokratskog političkog establišmenta, kome je sve teže da prihvati njegove apele Izraelu da zaštiti civile i omogući dotok humanitarne pomoći, uz istovremene donacije oružja i PR pokrića, koji ih čine mogućim. Tink tank Centar za američki progress je samo jedna od liberalnih organizacija koja je promijenila ploču i sada otvoreno zagovara obustavljanje pomoći Izraelu.

Izrael je zbog načina vojevanja u Gazi i zbog mnogih šokantnih izjava njegovih čelnika zaslužan za svoju sve veću političku izolaciju. Podržati poltiku Izraela, ovih dana znači izložiti se opasnosti za optužbe za saučesništvo u genocdu, aparthejdu i ratnim zločinima.

U Britaniji je nedavno procurila vijest da su vladini pravnici zaključili da Izrael krši medjunarodni humanitarni zakon i da su savjetovali premijera Riši Sunaka da obustavi prodaju oružja Izraelu jer bi to inkriminisalo Britaniju.

Vlada za sada odbija da ovo potvrdi, ali ćutanje na ovu temu će biti sve teže posle nedavne jednoglasne odluke “Medjunarodnog suda pravde” u Hagu, da naredi Izraelu da preduzme “sve neophodne i efektivne mjere” da spriječi dalje pogoršanje katastrofalnih životnih uslova Palestinaca u Gazi. Sud je de fakto optužio Izrael za glad u Gazi uz zahtjev da preduzme hitne mjere, uključujući otvaranje dodatnih sigurnih ruta za dostavu humanitarne pomoći u saradnji sa UN-om i obezbjedjivanje dovoljno hrane, vode, struje, goriva, smještaja i ostalih potrepština neophodnih za život.

Liderima širom svijeta, donedavnim apologetama Izraela, se izbori sužavaju pred izazovima masovne opozicije iz baze i zakonskim pritiscima. Izrael, pod trenutnim rukovodstvom, neće učiniti ništa da “prijateljima” olakša nastavljanje podrške.

Danas, (srijeda 3. mart ) glavni medjunarodni mediji su preplavljeni informacijama o ubijenim humanitarcima i analizama kako je došlo do izraelskog napada.

Detalji njihovih života i smrti su u fokusu pažnje široke javnosti koja ih s pravom identifikuje kao nesebične heroje koji su odlučili da pruže pomoć najugroženijoj populaciji na svijetu, stanovnicima Gaze.

Izvještaji o njihovoj humanitarnoj misiji i o njihovim zadnjim momentima, daju jasnu sliku i o katastrofalnom životu civila u Gazi i o načinu djelovanja izraelske ratne mašine.

Nije nerealno očekivati da će ubistvo šest medjunarodnih humanitaraca biti kap koja će preliti punu čašu i da će dovesti do kritičkog političkog preokreta koji nijesu izazvale desetine hiljada palestinskih žrtava. Njihovo stradanje će mnoge ljude širom svijeta ostaviti bez iluzija o tome da je ono što Izael naziva odbrambenim ratom za opstanak, u stvari genocid.

Crne statistike

2. april, 179. dan napada na Gazu:

– 32.916 ubijenih Palestinaca Gaze. Broj uključuje samo pronadjene i identifikovane, a ranjenih je najmanje 75.494.

– Ubijenih Palestinaca na okupiranoj Zapadnoj obali i u okupiranom Istočnom Jerusalimu je najmanje 451.

– Oko 600 izraelskih vojnika je ubijeno od 7. oktobra, a najmanje 3.302 ih je ranjeno.

– Broj ubijenih humanitaraca je 197. Prije mjesec dana UN je objavio da je ubijeno 122 novinara i medijskih radnika u Gazi uz puno veći broj dodatnih žrtava, ranjenih i uhapšenih na okupiranoj Zapadnoj obali, u Istočnom Jerusalimu i u djelovima Libana obuhvaćenim neprijateljstvima izmedju Izraela i Hizbolah boraca.

Radmila STOJANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠESTI MJESEC NAPADA NA GAZU: Ključ rješenja u pogrešnim rukama

Objavljeno prije

2 mjeseca

15 Marta, 2024

Objavio:

Monitor online

Nedostatak političke petlje Džoa Bajdena u komunikacji sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom, uz kombinaciju molbi, upozorenja i izraza bezrezervne odanosti Izraelu, rezultirao je nastavljanjem genocidnog pohoda. Zovu ga “rat protiv žena i djece”

Na drugi dan za muslimane svetog mjeseca Ramazana, u utorak 12.marta ni Palestinci Gaze, ni oni koji žive u okupiranoj Zapadnoj obali i u Istočnom Jerusalimu, nijesu bili poštedjeni genocidne rutine umiranja, ranjavanja i razaranja.

Krvavi balans sto pedeset osmog dana uništavanja Gaze je desetine ubijenih i ranjenih civila u bombardovanju iz vazduha, sa mora i sa kopna duž čitave površine Gaze, sa najvećim intenzitetom u sjevernom dijelu.

Palestinska novinska agencijka WAFA, javlja da su razaranja izraelskih ratnih aviona posebno skoncentrisana na Gaza siti i okolinu. Ovo je žarište rata od prvih dana agresije Izraela, a većina populacije iz ovog dijela protjerana je na jug Gaze u okolinu grada Rafa uz granicu sa Egiptom. Preko milion etnički očišćenih Gazana živi u improvizovanim šatorima, u jezivim uslovima. Bez dovoljno hrane, vode, elementarne medicinske pomoći, sanitarija i bez zaštite od stalnog bombardovanja.

U beskrajnim naseljima pod šatorima haraju bolesti, a žrtve genocida počinju u sve većem broju da umiru i od tihih ubica, od gladi i žedji. Fotografije koje kruže socijalnim medijima, a kojima daju kredibilitet novinari iz Gaze, su zastrašujuća ilustracija kumulativnog učinka mjeseca gladi, žeđi i terora kojima prvo podliježu najslabiji: djeca, stariji i bolesni.

Neki pokušavaju da se vrate na sjever u mjesta gdje su živjeli. Smatraju da je smrt neizbježna, pa makar da umru na svome.

Rijetki uspijevaju, a kad stignu ne propoznaju ni jedno crtu iz svojih života prije oktobra. Često ne mogu da pronadju gdje im je bila kuća.Pokušavaju da prežive pod napadima još intenzivnijim nego na jugu i bez humanitarne pomoći koja u ovaj dio nije stizala od početka rata.

Izrael je na ruševinama sjevernog dijela Gaze uspio da izgradi saobraćajnicu koja kida Gazu poprečno na dva dijela. Preko nje se može preći samo kroz punktove koje kontroliše okupaciona vojska, koja je stekla reputaciju da puca na sve što mrda, i koja ako postavlja pitanja ne čeka na odgovore.

Radi se o koraku u pravcu ostvarenja otvorenog plana Izraela da čitavu Gazu isprazni od palestinske populacije, čemu se verbalno protive i SAD i EU. Iz tog razloga, ali i zbog žestokog otpora boraca Gaze, ovaj plan je samo donekle sproveden i to upravo u sjevernom dijelu, jer ga Izrael, navodno, drži pod kontrolom.

Ovo je ilustracija stepena neuspjeha petomjesečnog vojnog pohoda Izraela na Gazu. Uprkos tome što ima najmodernije oružje iz nepresušnih SAD i EU arsenala, uprkos taktici uportrebe neprimjerene sile i neselektivne devastacije svega što im se nadje na putu, Izrael još uvijek snosi ogromne žtrve u napadima pokreta otpora. Oko 600 izraelskih vojnika je do sada izgubilo živote, a radi se o umanjenoj cifri koja isključuje vojnike iz specijalnij jedinica, čija imena se ne objavljuju. Preko 3200 vojnika je ranjeno i realno je očekivati da će bilans žrtava rasti na obje strane, dok se ne uspostavi primirje.

U poredjenju sa palestinskim žrtvama izraelske se čine neznatnim, ali se treba podsjetiti da su ove brojke šokantne za Izraelce. Oni nijesu navikli da ginu upravo zbog taktike “minimalizovanja svojih žrtava”’ koja rezultira masovnim “kolateralnim” žrtvama na palestinskoj strani.

U tom stilu je preko noći i do podne 12. marta, na sjeveru ubijeno 10 ljudi, a ranjeno 20. U gradu Deir Il Balah u centralnom dijelu, bombardovana je privatna kuća iz koje je do sada izvadjeno osam tijela, žena i djece, dok su mnogi još pod ruševinama.

U okolini grada Kan Junis ubijeno je nekoliko desetina ljudi a bombe su padale i južnije po gradu Rafa i tik uz šatorsko naselje sa izbjeglicama.

Da bi se mogao zamisliti teror populacije Gaze, treba se sjetiti da se radi o komadiću zemlje koji je dugačak 41 kilometar ,a širina mu je od pet do 13 kilometara!

Nedostatak političke petlje Džoa Bajdena u komunikacji za izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom, uz kombinaciju molbi, upozorenja i izraza bezrezervne odanosti Izraelu, rezultirao je nastavljanjem genocidnog pohoda. Zovu ga rat “protiv žena i djece” sa preko 100 hiljada žrtava i sa dva miliona ljudi koji gladuju, dok na stotione UN i drugih šlepera sa humanitarnom pomoći čekaju danima na granici sa Egiptom i na dijelu granice sa Izraelom.

Apeli i molbi Bajdena, saveznika koji obezbjedjuje oružje, novac i PR podršku, ne uspijevaju da pomjere šlepere preko granice i bar donekle utišaju uzavrelo domaće javno mjenje u ključna predizborna vremena. Netanjahu zna da svojim akcijama dodaje Bajdenovoj političkoj impotenciji i da pothranjuje Bajdenov pogubni imidž zaboravnog starca koji se ne snalazi najbolje u svijetu u kome bi trebalo da igra vodeću ulogu.

Netanjahuovi motivi uključuju i onaj koji se smatra najvažnijim: kraj rata u Gazi značio bi i kraj njegove političke karijere, a vjerovatno i gubljenje slobode zbog optužbi za korupociju. Drugi bitan motiv Netanjahua je da sa sebe spere optužbe da je zaspao na poslu i omogućio napad iz Gaze i da demonstrira da je spreman na totalnu eliminaciju, po svaku cijenu, otpora Palestinaca. .

Nije nelogičan ni motiv da bi poraz Bajdena i pobjeda Trampa bili u interesu Izraela.Makar za dlaku, Trampova podrška Izraelu bila bi “bezrezervnija “.

Što se tiče Bajdenove motivacije, jedno je jasno: Izrael je do te mjere bitna politička ekspozitura SAD-a na Bliskom istoku, da nema toga što Izrael može uraditi, da zavrijedi prekid vojne i političke podrške ili, ne daj bože, primjenu sankcija.

Činjenica je da Bajden podržava rat protiv Gaze, i šire protiv Palestinaca, ali ne može sebi da priušti reakciju javnog mnjenja na horor slike pomora civila nasiljem i gladju.

Kad je svijet zahvaljujući društvenim mrežama, i medijskim kućama, kao što je Al Jazira, počeo da gleda direktan prenos genocida u Gazi, eksponirana je uloga SAD i drugih moćnih zapadnih zemalja kao nesumnjivih ključnih kolaboranata.

Bajden je promijenio ton, ali ne i suštinski pristup. Odlučio je da uvede sopstvene inicijative kojima je cilj da utole, po riječima komentatora “glad SAD medija za pozitivnim vijestima”, a ne glad miliona u Gazi.

Američki avioni su počeli padobranima da spuštaju humanitarnu pomoć. Njihova ukupna količina se može smjestiti u jedan šleper, a prije oktobarskog razaranja je Gazi trebalo 500 šlepara da se održi u životu.

Haos koji je stvorio ovaj Bajdenov okrutni medijski spin je bio očekivan. Paketi čiji se padobrani nijesu otvorili ubili su petoro ljudi, od kojih su dvoje bili djeca i doveli su do razdora medju prevelikim brojem očajnika koji se bore za dio nedovoljne količine hrane.

Simultano sa “bombardovanjem Gaze hljebom “, SAD šalju sljedeću tranšu oružja Izraelu. “Da umremo siti”, komentarišu Palestinci.

Druga Bajdenova ideja je da SAD armija izgradi luku u Gazi za dostavljanje pomoći, a da američki vojnici ne kroče na tlo Gaze. Radi se o još ciničnijem medijskom spinu, kome treba dva mjeseca da zaživi i koji će, ako mu ne istekne rok političke upotrebljivosti, dovesti u opasnost živote još većeg broja Gazana, koji će biti na meti i SAD i izraelskih vojnika, sumnjičavih i lakih na okidaču.

Bajden pokušava i promjenu režima u Izraelu. U izuzetno neobičnom potezu, rezervisanom za opozicione lidere neprijateljskih zemalja, Stejt department je nedavno pozvao u zvaničnu posjetu Netanjahuovog rivala Beni Ganca, koji je član Ratnog kabineta Izraela. Razbjesnjeli Netanjahu je naredio izraelskoj SAD ambasadi da ignoriše Gancovu posjetu.

Izvještaj obavještajnih službi SAD-a o potencijalnim prijetnjama i procjena njihove opasnosti po SAD, koji je objavljen prije desetak dana, govori da su potezi Netanjahua rizični po medjunarodnu poziciju i Izraela i SAD.

Isti izvještaj ne izražava optimizam oko brzog završetka rata u Gazi. Dovode se u pitanje šanse izraelske vojske da pobijedi Hamas. Predvidja se da Hamas može da opstane u produženom ratu i da se regeneriše. Očekuje se i da će rat u Gazi dovesti do radikalizacije u drugim djelovima svijeta i do radjanja novih militantnih i ekstremnih grupa.

Izvještaj eksplicitno kaže da je pozicija Netanjahua kao lidera u opasnosti zbog odbijanja da prihvati pregovore o palestinskoj državi. Očekuje se i nastavak protesta unutar Izraela sa zahtjevima za Netanjahuovim smjenjivanjem i novim izborima.

Ključ rješenja je u rukama SAD-a. Može se reći nažalost, jer Bajden propušta istorijsku šansu da kao lider uradi pravu stvar i za Palestince i za svoju zemlju, koja sebe vidi kao lidera “slobodnog svijeta “ i sve je usamljenija u tom mišljenju.

Stanovnici Gaze slave Ramazan gladni, u stotinama razrušenih džamija. Imaju bezrezervnu i glasnu solidarnost i podršku miliona običnih ljudi širom svijeta.

Rat u Gazi je predočio mnogima da lideri koji treba da ih zastupaju shvataju tu dužnost kao formalnost i nemaju moralnih dilema kad ignorišu svoju javnost i svrstaju se uz zemlju za koju Medjunarodni sud pravde u Hagu kaže da protiv nje ima osnova optužba za genocid.

Na nedavnom masovnom protestu za Palestinu u Londonu, vidjela sam plakat: Palestina će nas sve ostoboditi. Nadati se da se ne radi samo o tračku nade, već o lavini koja je nezustavljiva.

Izvjesno je da svijet nikad neće biti ono što se mislilo da je prije 7.oktobra. Zvjerstva koja čini Izrael, uz podršku čelnika razvijenih zemalja, izazvala su budjenje i masovna previranja koja dovode u pitanje stubove na kojima počivaju zapadne demokratije.

Crne statistike Gaze, utorak 12. marta

31,112 ubijenih, uz nekoliko hiljada nestalih
Najmanje 72,760 ranjenih
25-oro djece je od početka marta umrlo od gladi i dehidracije
Tim Euro-Mediteranian hjuman rights monitor-a javlja sa terena u Gazi o dnevom umiranju starijih osoba od gladi i nedostatka liječenja
Žrtve se u Gazi sahranjuju u impovizovanim grobljima kojih ima preko 140 medju ruševinama kuća
423 Palestinaca je ubijeno na okupiranoj Zapadnoj obali u Istočnom Jerusalimu.