Povežite se sa nama

REGION

MAKEDONIJA UOČI REFERENDUMA: Novo ime, ili uspjeh bojkota

Objavljeno prije

na

zaev

Makedonija broji dane do istorijskog referenduma u nedjelju, 30. septembra. Glasači treba da se izjasne o novom imenu bivše republike socijalističke federalne Jugoslavije, koje je u suštini dogovora vlade u Skoplju sa susjednom Grčkom.

Premijer Zoran Zaev iz Socijaldemokratske unije Makedonije i njegova koaliciona vlada u kojoj su dvije partije etničkih Albanaca, odlučno pozivaju građane da glasaju ,,za”. Predsjednik Republike Đorđe Ivanov, izabran na listi sada najveće opozicione partije VMRO DPMNE, bojkotuje referendum, tvrdeći da dogovor sa Grčkom ugrožava makedonsku državnost.

Premijer Zaev je izjavio da su građani Makedonije uvijek donosili mudre odluke i izrazio uvjerenje da će se to ponovo dogoditi na referendumu o sporazumu između Atine i Skoplja o imenu njihove domovine. ,,Stavimo tačku na izolovanost”, poručio je Zaev dodajući da sporazumu o imenu otvara vrata zemlji k evroatlantskim integracijama. Koalicioni partneri u vladi takođe će podržati opciju “za”.

Član Zaevljeve vlade, ministar spoljnih poslova Nikola Dimitrov uoči referenduma o dogovoru s Grčkom, razjasnio je ključne elemente ovog dokumenta. On je odgovorio na višednevne tvrdnje iz VMRO DPMNE da su ustavne izmjene, odnosno amandmani, već stigle iz Grčke kao “nonpejper” (predloženi sporazum ili tekst za pregovore koji neformalno kruži među delegacijama u diskusiji)), a da ih u Makedoniji dorađuje profesor ustavnog prava. „Ustavne izmjene nisu napisane, niti pregovarane i njih će formulisati parlament”, rekao je Dimitrov.

Dimitrov je spomenuo četiri amandmana. Prvi se odnosi na dodavanje odrednice “sjeverna” imenu Makedonija kao nazivu države; drugi na nemijenjanje granica; a treći na brigu o makedonskoj nacionalnoj manjini u susjednim zemljama, koja će se, kao što je rekao, proširiti u brigu o pravima čitave dijaspore. Četvrti amandman kaže da se u preambuli Ustava neće dirati ništa od državno-pravnog narativa, koji počinje od Ilindenskog ustanka 1903. godine, preko ASNOMA (Antifašističkog Vijeća Narodnog Oslobođenja Makedonije) iz 1944. pa sve do referenduma o nezavisnosti iz 1991. godine, istakao je šef makedonske diplomatije.

“Što više ljudi kaže da želimo ići naprijed, ući u NATO”, toliko će lakši biti politički proces u Sobranju, gdje se treba oformiti većina od 80 poslanika. Mi ćemo pokušati da do kraja decembra ove godine završimo taj proces s ovim ustavnim amandmanima”, rekao je Dimitrov.

Ivanov, predsjednik Makedonije posljednja dva mandata, izjavio je da će bojkotovati referendum o promjeni imena države. U Detroitu na skupu koji je organizovalo udruženje Ujedinjena makedonska dijaspora, Ivanov je rekao da dogovor postignut sa Grčkom ugrožava makedonsku državnost i nacionalni identitet.

“Kada sam preuzeo funkciju predsjednika Republike položio sam svečanu zakletvu da ću poštovati Ustav i zakone. Ne odstupam od te moje zakletve. Zato 30. septembra neću izaći da glasam”, rekao je Ivanov.

VMRO-DPMNE pozvao je građane da na referendumu o promjeni imena glasaju po sopstvenoj savjesti. „Svako će donijeti odluku za koju smatra da je najbolja za porodicu i zemlju. Makedonija nam je sve. Neće stranke odlučivati. Narod će donijeti odluku o nacionalnom pitanju i svi ćemo joj se pokloniti”, poručio je predsjednik VMRO—DPMNE Hristijan Mickoski.

Nekoliko manjih partija, udruženja građana i pojedinci vode kampanju na društvenim mrežama za bojkot referenduma. Smatraju da je Dogovor s Grčkom poguban za budućnost zemlje. Vlada se boji rezultata i zato nije spremna da prihvati volju naroda u svakom slučaju.”

Referendum nije obavezujući. I ukoliko uspije, Sobranje bi moralo da odobri sporazum dvotrećinskom većinom – a to vladajuće socijaldemokrate i njihovi koalicioni partneri nemaju.

Mogući neuspjeh referenduma bi doveo do pada Vlade i vjerovatno otvorio podjele između Makedonaca i Albanaca. Premijer Zaev je najavio da će dati ostavku ukoliko referendum propadne.

Tu se radi o mnogo više toga nego o imenu države. Ukoliko glasanje bude za promenu imena i u saglasju s Dogovorom Skoplja i Atine, Makedoniji će biti otvoren put u NATO, a biće mogući i pristupni pregovori s EU.

Situacija pred referendum je škakljiva, iako ankete pokazuju da će većina biti za sporazum sa Grčkom i time i za pristup NATO. Veliki dio Makedonaca, Albanci, koji čine oko četvrtinu stanovništva, kao i druge manjine s izuzetkom srpske, vjerovatno će složno glasati “za”.

Da bi sve moglo formalno da važi, na referendum mora izaći najmanje polovina građana sa pravom glasa. Ta okolnost bi mogla da pomogne uspjehu protivnika referenduma. Decenijama nepouzdan registar birača kaže da bi na referendumu moglo da glasa 1,8 miliona ljudi, dok se, prema različitim procjenama, u zemlji se nalazi samo oko 1,5 milion. Stotine hiljada makedonskih građana, prije svega Albanaca, već godinama žive kao gastarbajteri u Njemačkoj, Švajcarskoj, Italiji i drugim zemljama, a u Makedoniji se nisu odjavili.

Protivnici promjene imena koncentrišu se prije svega na internet kao bojno polje. Tamo je u toku kampanja “Bojkotujem”.

Iako je EU na Balkanu izgubila znatan dio svoje atraktivnosti, 59 odsto građana Makedonije smatra da bi pristup bio dobar za ovu zemlju. No, odziv i dalje zadaje glavobolje vlastima. Prema jednoj od posljednjih anketa makedonskog Instituta za demokratiju, izlaznost će biti 46 odsto.

Vlada se nada da bi posjete vodećih evropskih političara mogle da pomognu da se izbjegne takav scenario. Makedoniju su prethodnih dana posjetili brojni svjetski čelnici. Svi oni su pozvali Makedonce da zaokruže “da” na referendum

U Makedoniji su u jednom danu, 13. septembra bila čak tri visoka gosta, visoka predstavnica za spoljnu politiku i sigurnost EU Federika Mogerini, šef albanske diplomatije Ditmir Bušati i pomoćnik američkog državnog sekretara za evropska i evroazijska pitanja Ves Mičel koji su se susreli s predstavnicima državnog vrha i opozicije.

Prvi od tri gosta za tri dana, generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg izjavio je da Makedonija ne može postati član Alijanse ukoliko ne postigne dogovor sa Grčkom i ne promijeni ime: “Znam da neki misle da mogu na referendumu da kažu ‘ne’ i da uđu u NATO, ali ne postoji takva mogućnost”, bio je jasan Stoltenberg.

Sjutradan je Sebastijan Kurz, kancelari Austrije, kazao da EU “neće biti kompletna bez Makedonije i država regiona”. Na novinarsko pitanje kakva je njegova poruka opozicionoj VMRO-DPMNE, koja je sestrinska stranka njegovoj partiji (OVP), a protivi se dogovoru Makedonije i Grčke, Kurz je rekao da je važno da Makedonija i balkanske države imaju evropsku perspektivu i da je iskoriste, a dio toga je i rješenje pitanja imena.

Njemačka kancelarka Angela Merkel prilikom posjete 8. septembra poručila je Makedoncima da ne želi da se miješa u njihovu odluku, ali da želi kazati da je to istorijska šansa. „Ne ostanite na ovaj istorijski dan kući, iskoristite ovu mogućnost da kažete šta želite za budućnost vaše zemlje”, kazala je kancelarka. Kasnije su za Merkelovom stigli njeni ministar spoljnih poslova i odbrane Heiko Mas i Ursula von der Lajen.

„Smatramo da je ovo rijedak trenutak dobre diplomatije zato što nemamo ovakve trenutke često, ni u svijetu ni u regionu”, objasnio je njemački diplomata Kristijan Helbah koji je boravio u Skoplju pred posjetu Merkelove. „Drago nam je da vidimo da se Makedonija pomjera naprijed, jer je to u našem interesu, našem ekonomskom interesu. Takođe, imamo bezbednosni interes u Makedoniji kako se ona približava i pridružuje EU i NATO”, objašnjava Helbah.

Sekretar za odbranu Džim Matis bio je treći visoki američki zvaničnik, poslije Mičela i senatora Rona Džonsona, koji u razmaku od dvije sedmice došao u Makedoniju da bi izrazio podršku SAD referendum. Bila je to prva posjeta Makedoniji jednog američkog ministra odbrane u posljednjih 14 godina.

Matis je osudio ruske napore da koristi svoj novac i uticaj da ojača protivljenje predstojećem referendumu u Makedoniji koji bi mogao da otvori put zemlje da uđe u NATO. Matis je novinarima tokom leta rekao da “nema sumnje” da je Moskva finansirala proruske grupe da referendum ne bi uspio.

Polovina plus jedan

Makedonski parlament donio je u julu odluku o održavanju konsultativnog referenduma na kome će građani odgovoriti na pitanje “Da li ste za članstvo u EU i NATO s prihvatanjem sporazuma između Republike Makedonije i Republike Grčke?”.

Dogovor dvije države potpisali su u junu ministri spoljnih poslova Makedonije i Grčke. Dogovor, između ostalog, predviđa da naziv države bude Republika Sjeverna Makedonija za upotrebu unutar države i u međunarodnim odnosima.

U Makedoniji je upisano 1,806.336 birača. Da bi referendum uspio, potrebno je da na glasanje izađe polovina upisanih birača + jedan. Ukoliko „za” bude glasala polovina + 1 od broja izašlih birača, smatraće se da su se građani pozitivno izjasnili o referendumskom pitanju.

Prevlast na Balkanu

Članstvo Makedonije važno je za NATO jer se radi o ograničavaju uticaja Rusije na Balkanu, ocjenjuje strana štampa. „Posebno je VMRO-DPMNE posljednjih godina sve više potpadala pod ruski uticaj, što se vidjelo na važnim odlukama na planu energetske politike. Osim toga, ta stranka je slijedila model „Putin”- snažan muškarac na čelu, slabe institucije i slabljenje pravne države”, piše, između ostalog, bečki Standard.

EU i Rusija bore se za prevlast na Balkanu. Pomirenjem Grčke i Makedonije oko imena ovoj zemlji je otvoren put u EU i NATO, čemu vlada u Skopju već odavno teži. Nakon Bugarske, Rumunije, pa i Crne Gore, sad još jedna balkanska država izmiče kontroli Kremlja, a to se može protumačiti i kao poraz svemoćnog predsjednika Vladimira Putina. Pridobijanjem Makedonije EU može ostvariti značajnu pobjedu u borbi za prevlast na Balkanu.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

REGION

HORIZONTi: Prerada prošlosti  

Objavljeno prije

na

Objavio:

U posljednje  dvije godine  bivše jugoslovenske republike napuštaju  stotine hiljada mahom mladih i obrazovanih,  ljudi primorani beznađem i krizom,  dok političke vrhuške podstiču i zaoštravaju nacionalističke retorike i iznova revidiraju događaje iz skorije i dalje prošlosti

 

Istoriju uvijek pišu pobjednici.  Ali u regionu gdje se pobjednici smjenjuju  često, za očekivati je nekoliko istorija u opticaju koje negiraju jedna drugu, po potrebi političkog trenutka i skretanja sa tekućih gorućih problema. U posljednje  dvije godine Hrvatsku i Srbiju (i ostale ex YU zemlje) napuštaju na stotine hiljada mahom mladih i obrazovanih ljudi primorani beznađem i krizom,  dok političke vrhuške podstiču i zaoštravaju nacionalističke retorike i iznova revidiraju događaje iz skorije i dalje prošlosti. Puno je lakše potezima pera    baviti se  revizijom istorije, otkriti zavjeru, optuživati druge za sve sadašnje probleme koji su proistekli iz te, po njima, krivotvorene prošlosti, nego stvarno rješavati ogromne ekonomske probleme i uvesti red u nazovi državama.

Hrvatska koja je formalno članica EU i za koju bi se očekivalo da nakon ulaska uplovi u mirnije vode je u skorije vrijeme predvodnik nakaradnih revizionističkih ideja. Nedavno su tamo iz štampe izašle tri nevjerovatne knjige: Radni logor Jasenovac Igora Vukića, Ideologija i propaganda genocida nad Hrvatima, projekat homogena Srbija 1941Stjepana Loza i Život Vjekoslava Maksa Luburića- Generala Drinjanina Vlade Vladića. Knjige su veliki pomak udesno koji bi bio nezamisliv i u vrijeme Tuđmana u jeku rata za nezavisnost Hrvatske. Tuđman koji je i sam bio istoričar i partizan bi se ipak  zgrozio sa nedavnim valom apologetike o dešavanjima iz vremena NDH i ustaškog režima.

Igor Vukić u svojoj apologetici koncentracionog logora Jasenovac je otišao dalje od bilo koga prethodnika ,,znanstveno utvrdivši” da je Jasenovac bio samo radni logor gdje su zatvorenici podsticani na radnu kreativnost u pauzama između sportskih utakmica, pozorišnih predstava i drugih zabava kojima ih je obdarila zatvorska uprava konc logora predvođena Vjekoslavom Maksom Luburićem, predratnim sitnim kriminalcem koji se tokom rata ,,proslavio” pokoljima srpskog stanovništva u Lici, Baniji i kasnije u samom Jasenovcu.

Njemački Wehrmacht ga je opisao u izvještajima kao ,,neurotičnu, patološku osobu” i tražili su od ustaškog lidera Anta Pavelića da ga se riješi (što je ovaj morao učiniti privremeno) jer su njegovi pokolji srpskih civila izazvali ustanke koje malobrojne njemačke jedinice na terenu nisu mogle držati pod kontrolom.

Ovakvom ,,hrvatskom vitezu” je Vlade Vladić posvetio 1232 strane svetačkog žitija a promocije knjige su održane i u crkvenim zgradama i splitskom Dominikanskom samostanu. Inače dotični ,,vitez” je ubijen u Španiji od strane UDBE 1969. godine nakon što je odlučio preći na stranu KGB-a i ponuditi Hrvatsku kao koloniju Sovjetskom Savezu u zamjenu za podršku hrvatskoj samostalnosti. Sličan aranžman je uradio njegov bivši šef Pavelić sa Musolinijevom Italijom. U knjizi Stjepana Loza se ide dalje i tvrdi se da ustaše nisu počinile genocid nad Srbima u NDH već su zapravo Srbi počinili genocid nad Hrvatima, ne sjetivši se da to urade tokom 20 godina Kraljevine Jugoslavije kojom su potpuno dominirali nego su čekali da ih Njemačka porazi, porobi, da se proglasi NDH pa su onda krenuli u genocid.

U normalnim zemljama bi ovakve knjige brzo izazvale reakciju države i sudskih vlasti (a možda i psihijatrije) ali u Hrvatskoj su one samo dodatak opštoj nezdravoj klimi u kojoj se mjesecima javno raspravlja da li je Za dom spremni stari hrvatski pozdrav ili samo ustaški iz doba Drugog svjetskog rata- ekvivalent nacističkom Sieg Heil zakonski zabranjenom u današnjoj Njemačkoj. Sve to ide i uz ,,domoljubnu” muzičku podlogu Marka Perkovića Tompsona koji godinama veliča NDH i Maksa Luburića zbog čega mu je u brojnim zapadnim zemljama zabranjen javni nastup. U Hrvatskoj su mu vrata a širom otvorena, pa i na dočeku hrvatske fudbalske reprezentacije nakon osvajanja srebra na svjetskom prvenstvu. Vladajuća HDZ i premijer kao da ispunjavaju ponudu Luburića Rusima i ponovo široko otvaraju vrata malignom sovjetskom uticaju kroz ,,strateška partnerstva” u ekonomiji. To za sada nikome od ,,domoljuba” ne smeta.

I znatan dio Crkve u Hrvata daje zdušnu podršku revizionizmu. Sa istovremenim maksimalnim minimiziranjem ili čak negiranjem srpskih, romskih i jevrejskih žrtava NDH režima, višestruko se multiplicira broj ,,stradalih Hrvata” u ustaškim i domobranskih odorama zarobljenim i likvidiranim nakon završetka rata. Tako se do sada opšte prihvaćena brojka do 50,000 likvidiranih ustaša, domobrana ali i četnika (kao i civila koji su ih pratili u bijegu ka Austriji) isporučenih Jugoslaviji od strane britanske vojske podiže do brojke od čak 600,000 dok se Jasenovačke žrtve spuštaju sa nekih 80,000 na ,,tričavih 2-3,000” od kojih je većina, po revizionistima, pomrla od tifusa i drugih bolesti.

Mnoge ulice u Hrvatskoj i djelovima BH sa hrvatskom većinom nose imena ustaških ratnih zločinaca za koje se redovno održavaju mise dok je preko 3,000 spomenika antifašistima i partizanima porušeno za šta ne postoji bilo kakva zakonska odgovornost. Posljednji primjer  je nedavno rušenje biste Radu Končaru u Splitu gdje je kamena bista pala na vandala i slomila mu nogu. Sveštenik iz Dominikanskog samostana u Splitu gdje je predstavljana knjiga Stjepana Loze o srpskoj genocidnosti prema NDH na sve ovo ima jednostavan odgovor koji nema nikakve veze ni sa vjerom Sv. Dominika ni sa vjerom crkve kojoj formalno pripada. On tvrdi da Hrvati imaju pravo na to kad već četnici rehabilitiraju Dražu Mihailovića.

Da je Draža rehabilitovan  je nesporno. Vrhovni kasacioni sud u Beogradu je u maju 2015. presudio da je Draža imao politički i ideološki motivirano suđenje. Mada se isto može tvrditi maltene za svaku osobu kojoj je sudio poslijeratni komunistički sud a takvih je bilo na desetine hiljada. Takođe bivši borci pod njegovom komandom odavno imaju pravo na srbijanske državne penzije i zvanično su stavljeni u istu ravan sa partizanima kao antifašistički borci odlukom srbijanske skupštine iz maja 2004. SUBNOR i druga antifašistička udruženja u Srbiji su žestoko osudila državni revizionizam prvi takve vrste u Evropi koji kvislinge izjednačava sa onima protiv kojih su se borili.

Ipak paralela hrvatskog sveštenika nije skroz na mjestu.  Draža nije imao ,,državu” kao što su Pavelićeve ustaše imale NDH tako da nisu bili u stanju da siju smrt organizovano i na industrijskoj skali kao ustaše. Drugo, đeneral Mihailović nikada nije imao faktičku kontrolu nad mnogim četničkim jedinicama u NDH gdje su mnogi komandanti bili potpuno samostalni a neki čak sarađivali sa ustašama i bili na platnom spisku NDH. Ono što je nesporno, i pored četničke borbe protiv Njemačke okupacije na početku rata, je četnička velikosrpska ideologija i brojni zločini protiv nesrpskog stanovništva koje su počinili kada god bi se ukazala prilika. Četnička ideologija i zaostavština je i te kako zastupljena u javnom životu Srbije gdje mnoge ulice i bulevari nose imena zločinaca iz Drugog svjetskog rata. Takođe i srbijanska crkva se pridružila svojim hrvatskim ,,kolegama” u slavljenju i molitvama za njihove ,,rodoljube” a četnički komandanti kao ,,mučenici za veru” krase i freskopise nekih srbijanskih crkava.

U Hrvatskoj znatan dio javnosti nikako ne može izaći, ne samo iz Domovinskog rata za nezavisnost, već i iz Drugog svjetskog rata, dok se autori  navedenih knjiga i promoteri novoverziranih povijesti ugošćavaju na udarnim terminima hrvatske državne televizije i dobijaju prostor u glavnim dnevnim listovima (kao i sponzore).

U Srbiji (i Republici Srpskoj) se ide još dalje u prošlost ka ,,zlatnom dobu svetorodne dinastije Nemanjića” i često se ističe kako su Srbi u tom dobu bili ispred Engleza jer su Englezi jeli rukama, a Srbi viljuškama, a bilo ih je isto koliko i Engleza. Nema veze što sad mnogi Srbi i Hrvati hrle u Englesku i druge zapadne zemlje da peru viljuške mrskim zapadnjacima koji su im stalno radili o glavi (Englezi Hrvatima a Njemci Srbima) jer im sadašnji Nemanjići na vlasti ne omogućavaju elementarno preživljavanje od svog rada. Bitno je da se održi atmosfera zavjera i stradanja kako bi se opravdali svi dosadašnji neuspjesi i posrnuća. Eto ustaše su pobile milion i po Srba u NDH (iako je sva Jugoslavija izgubila nešto malo preko milion ljudi uključujući i poslijeratne egzekucije nacionalista i klasnih neprijatelja) a četnici i jugokomunisti su poklali 600 tisuća Hrvata i tako u nedogled.

Srpska strana je nedavno ponovo otvorila i priču o Jasenovcu u kontekstu njihovog protivljenja kanonizaciji zagrebačkog nadbiskupa Stepinca iz doba NDH. Brojni akademici sa njihove strane pokušavaju vratiti zadnju nulu broju žrtava da bi sve izgledalo gore i konspiratornije dok njihove ,,kolege” sa hrvatske strane pokušavaju skinuti jednu nulu sa iste brojke.

U Makedoniji su pod novom vladom konačno malo predahnuli od ranijih nacionalističkih busanja korumpirane vrhuške u slavnu prošlost Aleksandra Makedonskog i ostalih grčkih velikana potpisavši sporazum oko imena koje je bilo teg na vratu te zemlje od sticanja nezavisnosti 1991.

Od svih zemalja ne samo Jugoslavije nego i bivšeg socijalističkog bloka zvanična Crna Gora je ostala najimunija na revizionističke ideologije iz Drugog svjetskog rata jer je ista partija neprekidno na vlasti od 1945. To je sigurno jedinstven primjer u Evropi. Nedovno je i maršal Tito ponovo dobio spomenik u glavnom gradu koji je nekada nosio njegovo ime.

Dok traju bitke oko uloge četnika, ustaša i partizana u prošlosti egzodus običnog naroda samo dobija na intenzitetu.

 

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

REGION

POSLIJE ODLUKE O OSNIVANJU ARMIJE KOSOVA: Mala vojska, velika bura

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poslanici kosovskog parlamnta – parlamentarci srpske manjine nisu učestvovali u zasjedanju – odlučili su da se formira kosovska armija. Zvanična Moskva i Beograd snažno su protestovali, a čak je i generalni sekretar NATO upozorio da za to nije vrijeme. Sjedinjene Američke Države su, kao najvažnija sila, zaštitnica Kosova, izričito podržale tu inicijativu

 

Bez poslanika Srpske liste, parlament u Prištini je odlučio: kosovske snage bezbjednosti transformišu se u vojsku Kosova. Mala vojska koja će biti formirana u narednih 10 godina, kada bi trebalo da broji 5.000 pripadnika, izazvala je veliku raspravu sve do Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija u Njujorku.

Prisutni poslanici su u subotu 15. 12. jednoglasno – parlamentarci srpske manjine nisu učestvovali u zasjedanju – odlučili da se formira kosovska armija. Zvanična Moskva i Beograd snažno su protestovali, a čak je i generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg upozorio da za to ,,nije vrijeme’’. Sjedinjene Američke Države su, kao najvažnija sila zaštitnica Kosova, izričito podržale tu inicijativu.

Savjet bezbjednosti UN se odlukom parlamenta u Prištini o transformaciji Bezbjednosnih snaga Kosova (KBS) u vojsku pozabavio na sjednici u ponedjeljak. Kosovski predsjednik Hašim Tači u Njujorku je rekao da kosovska armija „nikada neće biti opasnost u regionu“, što su podržali Amerikanci. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je izjavio da je „veoma zabrinut“ zbog budućnosti Srba, Srbije i Zapadnog Balkana, na šta je ruski ambasador pri UN dodao da situacija „svakog časa može da eksplodira“.

„Niko nije citirao nijedno jedino pravilo ili član iz koga proističe njihovo pravo da formiraju vojsku“, rekao je Vučić. Tači j pred Savjetom bezbjednosti poručio da odluka vlasti u Prištini nije u suprotnosti ni sa Rezolucijom1244, ni s Ustavom Kosova, ni s Ahtisarijevim planom, ni s međunarodnim pravom.

Vučić je pozvao UN da u budućnosti preuzme veću ulogu u cjelokupnom procesu dijaloga Beograda i Prištine. Tači je uzvratio da se formiranjem vojske Kosova ništa vanredno nije desilo.

Različito viđenje situacije imali su i ambasadori zemalja članica Savjeta bezbjednosti.  Velika Britanija i SAD su navele da ta odluka Prištine nije protivna pravu, Rusija je ocijenila da je riječ o bezakonju.

Novi ambasador SAD u Prištini  ranije se pozitivno izjasnio o formiranju Armije. Stav generalnog sekretara NATO Jensa Stoltenberga bio je blag. Osnivanje armije on hoće da uzme kao povod za testiranje angažovanja NATO u zemlji.

Tonovi iz Moskve su alarmantniji. Formiranje kosovske armije moglo bi „dovesti do teških posljedica ne samo po srpsko stanovništvo u regionu, već i po bezbjednost čitavog Balkana“.

O kakvoj se vojsci radi, ima li u njoj mjesta za Srbe i šta se dalje može očekivati?

„Biće to  mala vojska, zbog malog budžeta koji će imati buduće Ministarstvo odbrane Kosova“, objasnio je Špetim Gaši, iz prištinskog Savjeta za inkluzivno upravljanje. „Vjerujem da je ovo više vojska ponosa, a tek onda prava vojska“.

Lazar Rakić iz Centra za alternativno rješavanje sporova u Sjevernoj Mitrovici  smatra da je glasanje u parlamentu u Prištini, „kratkoročno – populistički potez kosovskih vlasti. Nisam siguran da možemo govoriti o nekim spoljnim, bezbjednosnim prijetnjama za Kosovo sve dok postoji ijedna NATO zastava na Kosovu”.

Gaši podsjeća da Srbi na Kosovu, odnosno Srpska lista, bojkotuju tu vojsku. „Za sada će vojska imati samo albanske državljane Kosova, ali Ustav kaže da u svim javnim institucijama deset odsto mora biti iz redova manjina.

Ristić ukazuje da je „bitno reći da su Srbi na političkom nivou zaobiđeni u procesu transformacije, prosto kroz zaobilaženje Ustava. ,,On naglašava da je u ovom slučaju Ustav zaobiđen, jer „da bi se vršila bilo kakva ustavna promjena na Kosovu, potrebna su minimum četiri glasa srpskih predstavnika u parlamentu“.

Kada je u pitanju formiranje vojske, jedna rečenica je u zvaničnom Beogradu i nezvaničnim glasilima vlasti dočekana kao posebna babaroga – ona da KSB ubuduće štiti „teritoriju“ cijele Republike Kosovo. „Mandat će joj biti da brani Kosovo“, rekao je u izjavi za srpske medije Ramuš Haradinaj.

To  daje povoda Vučiću za novu rundu drame. Za Vučića je sada „potpuno jasno“ da najava formiranja vojske i insistiranje na carinama od 100 odsto „imaju za cilj protjerivanje srpskog naroda s Kosova i Metohije jer mu onemogućavaju opstanak“.

Prema dostupnim podacima, polovina od oko 140 Srba u KSB napustila je tu formaciju na poziv Vučića. Nasuprot tome, predsjednik Odbora kosovske Skupštine za nadgledanje bezbjednosnih snaga Hadži Šalja tvrdi da su aktivni zahtjevi oko 300 Srba da se pridruže KSB.

Zamjenik ministra za KSB Burim Ramadani je kazao da će biti potrebno najmanje deset godina kako bi Kosovske bezbjednosne snage popunile kapacitet i bile osposobljene za sve što inače vojske rade. Cilj je, napominje  Ramadani, da kroz deset godina kosovska vojska dostigne standarde NATO i američke armije.

Državni sekretar u Ministarstvu odbrane Njemačke Tomas Zilberhorn u oktobru je izjavio kako se „pojmom ‘vojska’ naravno podsjeća na to da se radi o suverenitetu i nezavisnosti Kosova. Kosovo nisu svi priznali, i to je sporno pitanje. Zbog toga je važno da naglasim da u inicijativi za donošenje zakona ne stoji pojam – ‘vojska’. Na to gledam kao na početak procesa transformacije u narednih deset godina. U tom periodu bi trebalo da se riješe sva sporna pitanja, i onda će moći da se razjasni i to oko pojma vojske“.

Očiti problem su pare, bez obzira na to koliko Amerikanci „pomognu u povećanju vojnih kapaciteta“ ili koliko vozila ostavi njemački Bundesver koji je ispraznio bazu u Prizrenu. Trenutni budžet Kosova predviđa izdvajanja za odbranu od 0,7 odsto ukupnog domaćeg proizvoda BDP, dok NATO traži dva odsto što, doduše, i mnoge bogate članice Alijanse poput Njemačke ne ispunjavaju.

Kosovskih 0,7 odsto je tek 60 miliona eura godišnje, što je premalo za vojsku od 5.000 ljudi, koliko se predviđa izmjenama zakona. Poređenje:  novi srpski budžet je Ministarstvu odbrane opredijelio oko 800 miliona eura.

U političkom smislu, kako je rekao vojni analitičar Aleksandar Radić, projekat vojske je poruka da nema povratka kad je riječ o nezavisnosti Kosova. „Onog trenutka kada imate zakon u kojem piše da je osnovni zadatak oružanih snaga zaštita teritorije Kosova,  jasno je da se to pretvara u simbol od kojeg nema odstupanja“, rekao je Radić. „To je psihološko-propagandni momenat koji daje težinu u pregovorima, jer pokazuje jasan stav da nema podjele teritorije“.

Gaši ne očekuje da će se poslije ratifikacije bilo šta vanredno desiti. „Sada imamo nešto lakog oružja koje je  stiglo iz SAD, ostalo će stići. Ali ne očekujem bilo kakav dalji razvoj. Sva ova politička retorika na Kosovu i u Srbiji će nestati. Svi ćemo vidjeti da to nije rizik za bilo koga, ali ni velika pomoć bilo kome. To pomaže samo našim političarima“, zaključuje Gaši.

Rakić smatra da je važan momenat u kome se sve dešava. „Već dvadeset dana podignute su tenzije nakon uvođenja carina od sto odsto, tako da će ovo samo dodatno nadograditi napetost. Kao da neko namjerno gura stvari u eskalaciju“.

Vlada Kosova je u novembru uvela carine od 100 odsto na robu iz Srbije. To je bila reakcija na odbijanje da bude primljeno u Interpol koje je prije toga izdejstvovala Srbija.  Evropska unija je ponovo odložila liberalizaciju viza za građane Kosova, što kod njih dalje hrani razočaranje prema EU.

Atmosferu oko formiranja kosovske vojske podgrijale su i izjave nekih zvaničnika iz Beograda. Sve i ako na Kosovu i jeste stacionirano 4.000 vojnika međunarodnih snaga KFOR koji bi trebalo da obezbijede granice i mir, ne može se isključiti mogućnost srpske akcije zaštite stanovništva Sjevera – tako je bar zaprijetila srpska premijerka Ana Brnabić. „Nadam se da nikada nećemo morati da angažujemo vojsku“, glasila je njena namjerno višeznačna formulacija.

Marko Đurić, direktor Kancelarije za Kosovo rekao je kako opcije koje državi stoje na raspolaganju uključuju i proglašenje okupacije na dijelu teritorije Srbije, kao i različite oblike upotrebe oružanih snaga. Đurić je pozvao građane Srbije, ,,Albance, Srbe i sve ostale” da ne stupaju u redove, kako je rekao, ,,takozvane vojske Kosova”.

Vidno opada uticaj Evropske unije, koja je godinama posredovala u dijalogu dvije strane. Ona za balkanske države nema više pozitivnih atraktivnih momenata, a još manje ima čime da prijeti.

Perspektivu pristupa datu Srbiji, koja je početkom ove godine još smjelo vezivana za 2025, danas u Briselu više niko neće da konkretizuje. Na Kosovu, koje ni pet članica EU još nije priznalo kao nezavisnu državu, se ne osjeća ništa od nekadašnje euforije prema EU, nakon što je vizna liberalizacija ponovo odložena. Kosovsko stanovništvo  jedino u regionu ne smije slobodno da putuje u Evropu.

Albanski premijer Edi Rama otvoreno je ponudio Kosovarima albanske pasoše – ukoliko EU ponovo odbije da liberalizuje vizni režim. Još nešto što Albanija nudi sjevernom susjedu: ekonomsko povezivanje. Time i  alternativu Srbiji, od koje je Kosovo dosad bilo ekonomski zavisno.


Zbližavanje s Albanijom

Nekoliko dana nakon što je počeo carinski spor u kosovskom gradu Peći došlo je do zanimljivog sastanka: pod motom „jedan narod, jedan jezik, jedan san“, 26. novembra sastale su se vlade Kosova i Albanije. One su postigle saglasnost oko dalekosežnih političkih, ekonomskih i kulturnih ciljeva: zajedno u regionu i k Evropi, sa dvije glave, ali jednim glasom – to je bila patetična i jasna poruka sastanka koji su političari manifestovali na grupnoj fotografiji sa simbolom albanskog dvoglavog orla, koji je u Srbiji omražen.

To zbližavanje s Albanijom znači novu dinamiku u regionu.  Kosovo postaje ne samo politički, već i ekonomski gotovo potpuno nezavisno od Srbije. Zbog toga ispaštaju Srbi sa Sjevera Kosova koji su  odsječeni od Srbije, ali odbacuju uklapanje u kosovske strukture. Etnička granica unutar Kosova se produbljuje.

Komentatorka njemačkog radija Dojče vele smatra da se ne može isključiti ni mogućnost da razvoj situacije dovede do faktičke podjele Kosova, a na duži rok – do faktičke konfederacije ostatka Kosova s Albanijom. Analitičari i političari u regionu već se poigravaju s tim scenarijem.

Za Srbe je to traumatična ideja. Kosovo se doživljava kao istorijsko jezgro Srbije i črvsto usađeno u kolektivno pamćenje Srba – s utemeljenjem koje je više emotivno nego racionalno, primećuje DW.

Ipak, veća vojna eskalacija nije vjerovatna. Kosovo se nalazi pod direktnom zaštitom SAD. Bondstil je jedna od najvećih američkih baza van Sjedinjenih Država.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

REGION

ZAOŠTRENA RETORIKA NA RELACIJI BEOGRAD – PRIŠTINA: Opasnost od zamrzavanja konflikta

Objavljeno prije

na

Objavio:

radoicic

Na Kosovu bi mogao da uslijedi opasan period, vrijeme je pred praznike, katoličke i pravoslavne. Tako razmišlja Rada Trajković, jedna od najpoznatijih ličnosti među Srbina na Kosovu. Predsjednica nevladine organizacije Evropski pokret na Kosovu smatra da vladajući političari u Beogradu i Prištini računaju da od 15. decembra do 15. januara međunarodni predstavnici na Kosovu i u Srbiji uživaju u odmoru. ,,Strahujemo da će nešto organizovati, neki jači nemir, da bi normalno radili na projektu podjele”, misleći na srpske i kosovske čelnike, iznijela je Trajković svoje strahovanje. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo