Povežite se sa nama

REGION

PRIŠTINA, BEOGRAD I MEĐUNARODNA POLITIKA: Čekajući sporazum

Objavljeno prije

na

vucic

Signal ministara inostranih poslova Evropske unije upućen predsjednicima Srbije i Kosova Aleksandru Vučiću i Hašimu Tačiju je za analitičare u Njemačkoj jasan. Bolje bi bilo da njihove vlade ulažu svoju energiju u rješavanje otvorenih pitanja, poput poboljšanja zaštite nacionalnih manjina i rješavanje otvorenih imovinskih pitanja pomirenja i ravnoteže, jer ideja o razmjeni teritorije – nema podršku Unije, glavnog aktera zbivanja na Zapadnom Balkanu.

Na neformalnom sastanku u Beču krajem nedjelje ministri su se bavili nizom svjetskih zbivanja. Ali novi razlog za glavobolju šefova diplomatije 28. bio je i nedavni predlog Vučića i Tačija o razmjeni teritorija između Srbije i Kosova: dio sjevernog Kosova, koji je pretežno naseljen Srbima, za Preševsku dolinu na jugu Srbije, gdje uglavnom žive Albanci. Eksplozivno u ovom predlogu je to što se novo razgraničenje vrši po etničkim linijama.

U međuvremenu su bivši međunarodni posrednici, eksperti i organizacije sa Balkana i svijeta uputili otvoreno pismo tražeći odbacivanje predloga o “korekciji granica” kao rješenju spora između Kosova i Srbije. Među 51 potpisnikom su balkanski eksperti i bivše diplomate kao što su: Florijan Biber, Volfgang Išinger, Adriatik Keljmendi, Jasmin Mujanović, Veton Suroi, Tobi Vogel i Bodo Veber… U pismu se navodi da će promjene granica u pravcu etničke homogenosti, imati štetni uticaj na Kosovo, njegovo neposredno okruženje i širi region.

Oglasili su se i bivši specijalni predstavnici međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, Šveđanin Karl Bilt, Britanac Pedi Ešdaun i Njemac Kristijan Švarc-Šiling. U protestnom pismu potpredsjednici Evropske komisije i visokoj predstavnici za spoljnu politiku i bezbjednost EU Federiki Mogerini kritikovali su eventualnu nagodbu Vučića i Tačija o razmjeni ili ,,korekciji” teritorija i istakli da „se trajni mir može stvoriti samo u multietničkom društvu”.

Njemačka vlada takođe je sumnjičava prema temema razgovora Vučića i Tačija. Kancelarka Angela Merkel je 17. avgusta, po drugi put u nekoliko dana upozorila da prije ulaska u EU moraju biti riješene teritorijalne razmirice. Prethodno je 13. avgusta već rekla da su granice u regionu neupitne.

Ministar inostranih poslova Heiko Mas je u Beču ponovio protivljenje zvaničnog Berlina o mogućnostima izmjene granica između Kosova i Srbije. ,,Razgovori o razmjeni teritorija između Kosova i Srbije ne idu u pravom smjeru. Smatramo da će kod građana otvoriti mnoge stare rane i zato smo vrlo skeptični u tom pogledu”, upozorio je Mas.

Njegov kolega iz Luksemburga Žan Aselborn je takođe upozorio „da se region sjecka na djelove”. To bi moglo imati negativne posljedice po druge: Republika Srpska bi mogla da se osjeća ohrabrenom da se pridruži Srbiji ili bi predsjednik Rusije Putin to mogao da shvati kao podsticaj da opravda aneksiju Krima.

Međutim, belgijski šef diplomatije Didier Rejnders se ne protivi ovoj ideji. Upitan oko mogućnosti da dio sporazuma bude i promena granica, Reynders je istakao da ,,sve može biti na stolu pod uslovom da postoji dogovor između dvije strane”. I da Brisel nastoji da se ovim sporazumom omogući napredak Srbije ka EU.

Naročitu pažnju je izazvala izjava Džona Boltona, savjetnika američkog predsjednika za nacionalnu bezbjednost, da se SAD ne protive, ukoliko Srbi i Albanci mogu da se dogovore o mirnoj razmeni teritorija. To je u njemačkim medijima protumačeno kao da je administracija predsjednika Donalda Trampa spremna da razmotri nova rješenja jer više nije posebno zainteresovana za zbivanja na Zapadnom Balkanu i da se najmoćnija od svih država, sa velikim uticajem na Kosovu, neće suprotstaviti politici ‘etničkog razdvajanja’ na Balkanu.”

„Vašington, koji se još uvijek uz pomoć stotina vojnika stara za bezbjednost u regionu, ne isključuje mogućnost novog razgraničenja Srbije i Kosova. Prema principu – u jednoj državi živi samo jedna etnička grupa. To je ono što američki predsjednik razumije”„ bio je komentar u internet izdanju najuticajnijeg njemačkog političkog magazina Špigel.

Londonski Gardijan piše, pozivajući se na dva izvora bliska razmišljanju administracije američkog predsjednika Donalda Trampa, da je nova politika SAD u pogledu eventualnog dogovora Beograda i Prištine da „nema crvenih linija, ali ni blanko čekova”. To, navodi britanski dnevnik, znači da su „Sjedinjene Američke Države voljne da razmotre bilo kakvo rješenje, uključujući izmjene granica, ali da to neće nužno na kraju i odobriti”.

Berlin je takođe veoma nezadovoljan ulogom Federike Mogerini, komesara za prošpirenje Johanesa Hana i austrijskog predsjedavanja EU posljednjih dana jer su ohrabrivali lidere Srbije i Kosova da krenu ovim putem. Zvanično su govorili da je istorijski dogovor važniji od detalja, što nije usklađena pozicija EU. Išli su austrijskom linijom, doprinijeli su izvjesnom diplomatskom momentumu na osnovu inicijativa iz Beograda, ali su solirali.

Za visoku predstavnicu Mogerini se prvobitno sumnjalo da se zalaže za ideju srpsko-kosovske teritorijalne razmjene. Međutim, u Beču se prošle nedjelje ona vidljivo vratila na staru poziciju. Mogerini želi da podrži „svaki ishod”, pod uslovom da je u skladu sa međunarodnim i evropskim pravom. A to znači – otpor svemu što bi se zasnivalo na etnički čistim državama.

Han je u najnovijem intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) ocijenio da bilo kakvo rješenje Srbije i Kosova ne smije ići na štetu stabilnosti Zapadnog Balkana.

Na ocjenu novinara da komesar ne isključuje razmjenu teritorija, Han je odgovorio kako to ,,treba ostaviti” Srbima i Albancima, ,,neka oni o tome raspravljaju. Ali mislim da su obje strane sada potpuno svjesne međunarodne, ne bih rekao zabrinutosti, već ograničenja, a unutar toga mislim da su mnoga rješenja moguća”.

Njemački analitičari su uvjereni kako će vlada u Berlinu ostati pri stavu da nema promjene granica ako to podrazumijeva zamjenu teritorija i pomjeranje ljudi. Bilo kakve nove granice koje impliciraju igranje na etničku kartu, Njemačka neće podržati, kategorični su ti analitičari.

Tumačenje je da su opasnost i rizik mnogo veći u poređenju sa nekim ,,pozitivnim ishodom” jer je situacija na Balkanu još veoma osjetljiva. Posebno u Makedoniji koja iščekuje referendum, a ispitivanja javnog mnjenja ukazuju da većinska podrška nije osigurana, tako da bi u toj zemlji opet moglo doći do zastoja i političkih previranja. Ukoliko bi tome bile pridodate bilo kakve promjene i pomjeranje granica, to bi ponovo dalo vjetar u leđa albanskom pitanju, smatraju ovi analitičari.

S druge strane, tu je i Bosna I Hercegovina (BiH), a, takođe, i u širem regionu bi moglo biti posljedica. Dalje, još uvek pet država – članica EU ne priznaje nezavisnost Kosova. Zašto bi one dale priznanje u postojećoj konfuznoj situaciji?

Inače rasprava o promjeni granice Srbije i Kosova, u Srbiji protiče sa povišenim strastima samo na društvenim mrežama. Kao da je Vučićev režim uspio da umiri duhove desnog, nacionalističkog krila srpske političke, parlamentarne i vanparlamentarne scene

Kosovsko pitanje dugo podstiče nezadovoljstvo u Srbiji, što je do ekstrema bilo dovedeno 2008. godine, kada je Kosovo proglasilo nezavisnost. Tada je u centru Beograda masa spalila tadašnju zgradu ambasade SAD.

Boris Tadić, danas jedan od opozicionih lidera, je u septembru 2017. rekao da bi ,,Srbija gorela” da je on potpisao Briselski sporazum. Ukazao je na rizik koji mu je prijetio od desničarskih grupacija.

Nakon što su 2012. godine vlast preuzeli Vučićevi naprednjaci i njihovi saveznici, mnogi desničarski pokreti prošli su kroz tranziciju i izvan institucionalni scene ušli u politiku Srbije. Neki, poput Dveri su sada opozicioni poslanici u Skupštini Srbije.

Mada su ušli i u politiku, pa čak i u institucije vlasti, kulturološkinja Aleksandra Bosnić ne smatra da se može reći da su desničarske organizacije ,,pacifikovane”. “Mislim da je reč o nekoj vrsti odlaganja konačnog suda. Mislim da zapravo nikome, ni njima, nije do kraja jasno kako će se stvari razvijati i koji će biti epilog”, kaže Bosnić

Protiv razgraničenja su se izjasnili i vladika raško-prizrenske eparhije Teodosije i iguman manastira Visoki Dečani na Kosovu Sava Janjić. Oni su postali meta žestokih kritika od strane vlasti i njoj naklonjenih tabloida.

Stav Srpske pravoslavne crkve (SPC) o pitanju Kosova bi se mogao sažeti kao zalaganje za tzv. zamrznuti konflikt. Neprihvatljivi su i nezavisnost i podjela južne pokrajine, poručio je u maju Sveti arhijerejski sabor SPC.

Vučić koji, prema sopstvenim riječima „nije neki vernik”, od tada do danas ponavlja da ne želi da upotrebljava teške riječi, ali da je stav crkve nerealan.

Posljednje ankete pokazuju da je crkva jedina institucija koja među građanima Srbije uživa veće povjerenje od predsjednika – 58 naspram 54 odsto. U pokušaju da spusti loptu, Vučić je izjavio da „ima poverenje u patrijarha Irineja”. S druge strane, sam patrijarh i SPC preko zvaničnih kanala nisu baš revnosno uzeli u zaštitu Vučićeve kritičare u mantijama poput igumana Save Janjića.

Novinar Slobodan Stupar primijećuje da najveća opasnost za Vučića leži u tome što su predsjednikovi najglasniji kritičari upravo sveštena lica sa Kosova. „Za njega je opasnost, i to sasvim realna, da će se Srbi na Kosovu složiti sa stavovima Crkve, i da će ta njegova ekipa koja se zove Srpska lista biti marginalizovana”.

Vučić i Tači sastaće se u petak (7. septembar), u još jednoj rundi dijaloga u Briselu na najvišem nivou, a dva dana kasnije, u nedelju (9. septembar), Vučić će, kako je najavio, otići na Kosovo da razgovara sa tamošnjim Srbima. Finalni dogovor bi, ukoliko bi bio postignut, prema izjavama Vučića i Tačija, na kraju trebalo da bude stavljen i pred građane, koji bi ga potvrdili ili odbacili na referendumu.

Mogerini, pak, misli da postoji stvarna šansa da predsjednici Vučić i Tači mogu do naredne godine da postignu sporazum koji se odnosi na sva otvorena pitanja između Beograda i Prištine, a “koji je u potpunosti u skladu sa međunarodnim pravom i koji može pomoći u stabilizaciji čitavog regiona”.

Ukoliko zaista ima nade da ovaj najteži „zamrznuti sukob” poslije vojnih sukoba u Jugoslaviji bude mirno riješen u narednim mjesecima, to bi bio veliki diplomatski uspjeh za EU. No, kao što to pokazuje predlog Vučića i Tačija – oni imaju ideje koje nisu u skladu sa željama Evropljana.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

REGION

ISPITIVANJE  RAMUŠA HARADINAJA U HAGU: Umjetnik političkog preživljavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kosovski premijer u ostavci Ramuš Haradinaj branio se u srijedu ćutnjom i tako završio ispitivanje pred Specijalizovanim tužilaštvom u Hagu u svojstvu osumnjičenog. Kazao je da ne očekuje optužnicu

 

Ramuš Haradinaj, koga je Specijalni sud za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije u Hagu proteklih godina  dva puta oslobodio zbog nedostatka dokaza, istakao je da nije upoznat o čemu se radi u njegovom slučaju. “Tražili smo objašnjenje zašto je pozvan, ali nismo ga dobili, Radi se o mojoj ulozi u Oslobodilačkoj vojsci Kosova, ali ne nešto konkretno. Ne očekujem optužnicu, jer znam svoje zakonsko stanje”, kazao je Haradinaj.

Specijalizovano tužilaštvo, odnosno Specijalni sud, je kosovski sud sa sjedištem u Hagu koji sprovodi istragu zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i drugih krivičnih zločina u vezi navoda iz Izvještaja Savjeta Evrope 2011. godine. U tom izvještaju piše da su zločine  počinili pripadnici OVK-a od 1998. do 2000. Ovaj sud ima nadležnost nad krivičnim djelima izvršenim na Kosovu između 1. januara 1998. i 31. decembra 2000. godine.

Iako kosovski, sud finansira Evropska unija i u njemu radi međunarodno osoblje. Sjedište mu je u Hagu. Između ostalog zbog bojazni od zastrašivanja svjedoka. “Budući da se radi o osjetljivom pitanju i tome da se mogući osumnjičeni od pojedinih djelova kosovskog društva mogu smatrati borcima za slobodu”, saopštila je Vlada Holandije još 2016. godine kada je odlučila da udomi ovaj sud. Pojedini na Kosovu ovaj sud smatraju nepravednim jer će, kako kažu, suditi samo jednoj etničkoj grupi, dok će navodni zločini kosovskih Srba ostati nekažnjeni.

Haradinaj je 19. jula podnio ostavku na premijersku poziciju  zbog poziva iz Haga. Kako je rekao, time je želio da zaštiti Kosovo.

Haradinaj je ostavku sa premijerske pozicije podnio i 2005. kada se prvi put dobrovoljno predao Haškom tribunalu gdje je bio optužen za ratne zločine. Haradinaja, bivšeg komandanta OVK-a u zoni pod nazivom Dugađini, prva optužnica je teretila za okrutno postupanje, torturu i ubistva ljudi zatočenih u improvizovanim logorima.

Sud je 2008. donio oslobađajuću presudu po optužbama u vezi kršenja ratnih zakona. Takođe je 2012. oslobođen svih optužbi na ponovljenom suđenju pred istim tribunalom.

Nakon Haradinajevog oslobađanja usljed nedostatka dokaza ostala je sumnja da su svjedoci zastrašivani i ubijani. Haradinaj je u Prištini dočekan kao nacionalni heroj.

Haradinaj je uoči odlaska u Hag saopštio da su čelnici svih institucija i političkih partija u ponjedeljak i zvanično obaviješteni o njegovoj neopozivoj ostavci, te ih je pozvao na preduzimanje potrebnih koraka za raspisivanje opštih nacionalnih izbora, “kako bi se pravo izbora vratilo narodu”. Najavio je da buduće rukovodstvo Kosova treba da bira narod i da će se, po povratku iz Haga, angažovati unutar svoje partije Alijanse za budućnost Kosova i spremati za nove izbore.

Od početka rada ove vlade prije dvije godine, Haradinajeva takozvana „ratna koalicija“ bila je veoma trusna, a izazovi ogromni: teški odnosi sa Srbijom, korupcija, visoka nezaposlenost i Damoklov mač Specijalnog suda. Otuda se mogao predvidjeti prevremeni kraj ove vlasti.

Početkom jula Ustavni sud Kosova proglasio je neustavnim tzv. „zakon o dijalogu“ – čime je praktično sahranjena Haradinajeva ideja. On je krajem prošle godine insistirao na novom pregovaračkom timu za dijalog sa Beogradom koji bi bio sastavljen od predstavnika raznih partija i vodio pregovore umjesto predsjednika Hašima Tačija. Prebacujući pregovore sa Beogradom na poseban državni tim, Haradinaj je razvlastio predsjednika Tačija.

Na osnovu istog zakona usvojena je i „platforma o dijalogu“ koja je izazvala bujice negativnih reakcija u Beogradu. Tim dokumentom bilo je predviđeno priznanje nezavisnosti Kosova u sadašnjim granicama, ali odlukom Ustavnog suda ni ta platforma više ne važi. Sud je ocijenio neustavnim široka ovlašćenja državnog tima koji bi imao isključivu nadležnost da pregovara. To je sud u Prištini vidio kao narušavanje sadašnjeg načela podjele vlasti.  Platforma je na kraju usvojena minimalnom većinom od 61 poslanika u parlamentu.

Opozicione partije DLK, Socijaldemokratska partija i Samoopredjeljenje su mogle da obore Haradinajevu vladu da su im se pridružili glasovi srpskih predstavnika koji su dio Haradinajeve vladajuće koalicije. Međutim, iako je Srpska lista nagovijestila tu mogućnost, tri albanske partije su odbijale da ruše vladu u Prištini pomoću srpskih glasova.

U kosovskoj javnosti se formiranje (neustavnog) pregovaračkog tima tumačilo kao dio sukoba Tačija i Haradinaja. Prema tom tumačenju, premijer je pokušao da razvlasti predsjednika i tako spriječi priče o „korekciji granica“ ili „razgraničenju“ koje su u igru uveli Tači i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Lider pokreta Samoopredeljenje Aljbin Kurti tvrdi da je zakon o dijalogu i pisan kako bi bio osporen, to jest da su Haradinaj i Tači u istom timu.

Dijalog Beograda i Prištine već mjesecima se ne pomjera sa mrtve tačke. Haradinajeva vlada odbija da ukine carine od sto odsto na srpsku robu koje je uvela prošlog novembra, a to je uslov Beograda za nastavak razgovora. Sastanak koji je ovih dana trebalo da bude održan u Parizu, uz prisustvo francuskog predsjednika Emanuela Makrona i njemačke kancelarke Angele Merkel, otkazan je jer je bilo slabih izgleda na uspjeh.

Pojedini analitičari razmišljaju da bi nova ostavka Haradinaja mogla da ima dalekosežne posljedice po Kosovo. Odlaskom glavnog igrača pomjera se klatno moći. Posebno u dijalogu sa Beogradom sada u Prištini nastaje novi odnos snaga: Haradinaj se odlučno zalagao za dijalog na čijem će kraju biti priznanje Kosova i suprotstavljao se izmjeni granice, što su kao mogućnost nabacili Tači i Vučić.

Svojim držanjem oko ovog pitanja Haradinaj je osvajao političke poene na Kosovu i u inostranstvu. Mnoge članice EU – prije svih Njemačka – izjasnile su se protiv pomjeranja granica u Evropi.

Neki analitičari smatraju da bi Haradinaj tvrdoglavost prije ili kasnije politički došla glave. Hag je samo ubrzao odlazak.

Aleksandar Vučić je nazvao ostavku Ramuša Haradinaja “politički trik”, uz prognozu da će se on kao heroj vratiti sa saslušanja iz Haga i udvostručiti  popularnost. „Vučićeve pretpostavke nisu daleko od istine“, ocijenjeno je u berlinskom liberalnom dnevniku Tagescajtung.

Pojedini strani analitičari smatraju da je pozitivne poene u većinskom albanskom stanovništvu Haradinaj osvojio kada je uveo carine od sto odsto na srpsku robu.

„Na tom talasu Haradinaj sada ide na sve ili ništa. Ukoliko predsjednik Tači u roku od 45 dana ne nađe novu funkcionalnu vladajuću većinu, Haradinaj će dobiti šta je htio: nove izbore“, zaključak je Tagescajtnunga.

„Ramuš Haradinaj je umjetnik političkog preživljavanja“, piše berlinski Tagesšpigel. „Bez obzira na to da li su u pitanju ratni zločini ili mafijaške aktivnosti – nekadašnjem komandantu UČK nikada ništa nije dokazano. Za sada.“

 

Novi tribunal cilja na vrh UČK

 

Pozivanjem premijera Haradinaja novi tribunal odmah cilja na sam vrh UČK.

U srijedu je bivši predsjednik Skupštine Kosova Jakup Krasnići, takođe, stigao u zgradu Specijalizovanog tužilaštva u Hagu. Krasnići je tokom rata na Kosovu bio portparol i član Štaba OVK.

Švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung podsjeća da se bivša glavna tužiteljska Tribunala Karla del Ponte i u svojoj biografiji žalila na masovno zastrašivanje svjedoka koje je onemogućilo valjano izvođenje dokaza. „Otvoreno je pitanje da li će novi sud bolje izaći na kraj sa ovim problemom. Dvadeset godina nakon događaja svaka optužnica počiva skoro isključivo na iskazima svjedoka. Skepsu budi to što mlada institucija ima već trećeg glavnog tužioca, ali još nijednu optužnicu“, zaključuje list.

Portal hamburškog nedeljnika Cajt podsjeća da su bivši komandanti UČK Rustem Mustafa Remi i Sami Luštaku u januaru već morali da se pojave u Hagu. „Kosovski mediji izvještavaju da bi već tokom godine mogle da budu podignute prve optužnice. Ima spekulacija da bi Haradinaj kao i predsjednik Hašim Tači i predsjednik parlamenta Kadri Veselji mogli biti optuženi.“

 

Najstroža kazna doživotni zatvor

 

Kosovski zakon o Specijalizovanim vijećima i tužilaštvu na osnovu kojeg funkcioniše ovaj sud predviđa da se nikome neće suditi pred drugim sudom na Kosovu za djela za koja mu je već suđeno pred nekim sudom ili pred Međunarodnim sudom za krivično gonjenje. Zakon inače ovlašćuje tužioce da ispitaju potencijalne osumnjičene i prikupljaju dokaze.

Ova institucija, formirana nakon što je Skupština Kosova usvojila potrebno zakonodavstvo, postala je  funkcionalna jula 2017. kada je usvojen Pravilnik o postupku i dokazima za vođenje krivičnog postupka. Da bi bila podignuta optužnica, Specijalizovani tužilac mora da se uvjeri da postoji dobro utemeljena sumnja da je osumnjičeni izvršio ili da je učestvovao u izvršenju krivičnog djela iz nadležnosti Specijalizovanih vijeća, na osnovu Pravilnika o postupku.

Ispitivanja visoko rangiranih osoba iz nekadašnje OVK u Specijalizovanom tužilaštvu Kosova sa sjedištem u Hagu traju od januara ove godine. Iz organizacije ratnih vetarana Kosova su saopštili da je na razgovor do sada pozvano više od 40 osoba.

Na istrazi navodnih zločina, trenutno radi treći po redu tužilac – Džek Smit. Prvi tužilac Specijalnog istražnog tima Amerikanac Klint Vilijamson je nakon istrage 2014. saopštio da je došao do dokaza koji su dovoljni za podizanje optužnice. Nakon formiranja suda, istragu navoda o zločinima nastavlja tužilac Dejvid Švendimen, takođe Amerikanac, ali on je u martu 2018. godine, umjesto 2020, otišao sa te pozicije nakon isteka mandata u američkoj diplomatskoj službi.

Specijalni sud je četvrti po redu koji se bavi istragom navodnih zločina pripadnika OVK. Prije njega, ovim pitanjem bavio se i UNMIK, (misija Ujedinjenih nacija na Kosovu) Haški tribunal i EULEX (Misija Evropske unije za vladavinu zakona).

Najstroža kazna koju Specijalni sud može izreći osuđenoj osobi je kazna doživotnog zatvora. Zatvorska kazna će se izdržavati u državi koju odredi predsjednik Specijalnog suda, a iz spiska država koje izraze spremnost da prihvate osuđene osobe.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

REGION

ISPITIVANJE RAMUŠA HARADINAJA U HAGU: Umjetnik političkog preživljavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kosovski premijer u ostavci Ramuš Haradinaj branio se u srijedu ćutnjom i tako završio ispitivanje pred Specijalizovanim tužilaštvom u Hagu u svojstvu osumnjičenog. Kazao je da ne očekuje optužnicu

 

Ramuš Haradinaj, koga je Specijalni sud za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije u Hagu proteklih godina  dva puta oslobodio zbog nedostatka dokaza, istakao je da nije upoznat o čemu se radi u njegovom slučaju. “Tražili smo objašnjenje zašto je pozvan, ali nismo ga dobili, Radi se o mojoj ulozi u Oslobodilačkoj vojsci Kosova, ali ne nešto konkretno. Ne očekujem optužnicu, jer znam svoje zakonsko stanje”, kazao je Haradinaj.

Specijalizovano tužilaštvo, odnosno Specijalni sud, je kosovski sud sa sjedištem u Hagu koji sprovodi istragu zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i drugih krivičnih zločina u vezi navoda iz Izvještaja Savjeta Evrope 2011. godine. U tom izvještaju piše da su zločine  počinili pripadnici OVK-a od 1998. do 2000. Ovaj sud ima nadležnost nad krivičnim djelima izvršenim na Kosovu između 1. januara 1998. i 31. decembra 2000. godine.

Iako kosovski, sud finansira Evropska unija i u njemu radi međunarodno osoblje. Sjedište mu je u Hagu. Između ostalog zbog bojazni od zastrašivanja svjedoka. “Budući da se radi o osjetljivom pitanju i tome da se mogući osumnjičeni od pojedinih djelova kosovskog društva mogu smatrati borcima za slobodu”, saopštila je Vlada Holandije još 2016. godine kada je odlučila da udomi ovaj sud. Pojedini na Kosovu ovaj sud smatraju nepravednim jer će, kako kažu, suditi samo jednoj etničkoj grupi, dok će navodni zločini kosovskih Srba ostati nekažnjeni.

Haradinaj je 19. jula podnio ostavku na premijersku poziciju  zbog poziva iz Haga. Kako je rekao, time je želio da zaštiti Kosovo.

Haradinaj je ostavku sa premijerske pozicije podnio i 2005. kada se prvi put dobrovoljno predao Haškom tribunalu gdje je bio optužen za ratne zločine. Haradinaja, bivšeg komandanta OVK-a u zoni pod nazivom Dugađini, prva optužnica je teretila za okrutno postupanje, torturu i ubistva ljudi zatočenih u improvizovanim logorima.

Sud je 2008. donio oslobađajuću presudu po optužbama u vezi kršenja ratnih zakona. Takođe je 2012. oslobođen svih optužbi na ponovljenom suđenju pred istim tribunalom.

Nakon Haradinajevog oslobađanja usljed nedostatka dokaza ostala je sumnja da su svjedoci zastrašivani i ubijani. Haradinaj je u Prištini dočekan kao nacionalni heroj.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 26. JULA

Komentari

nastavi čitati

REGION

HORIZONTi: Prerada prošlosti  

Objavljeno prije

na

Objavio:

U posljednje  dvije godine  bivše jugoslovenske republike napuštaju  stotine hiljada mahom mladih i obrazovanih,  ljudi primorani beznađem i krizom,  dok političke vrhuške podstiču i zaoštravaju nacionalističke retorike i iznova revidiraju događaje iz skorije i dalje prošlosti

 

Istoriju uvijek pišu pobjednici.  Ali u regionu gdje se pobjednici smjenjuju  često, za očekivati je nekoliko istorija u opticaju koje negiraju jedna drugu, po potrebi političkog trenutka i skretanja sa tekućih gorućih problema. U posljednje  dvije godine Hrvatsku i Srbiju (i ostale ex YU zemlje) napuštaju na stotine hiljada mahom mladih i obrazovanih ljudi primorani beznađem i krizom,  dok političke vrhuške podstiču i zaoštravaju nacionalističke retorike i iznova revidiraju događaje iz skorije i dalje prošlosti. Puno je lakše potezima pera    baviti se  revizijom istorije, otkriti zavjeru, optuživati druge za sve sadašnje probleme koji su proistekli iz te, po njima, krivotvorene prošlosti, nego stvarno rješavati ogromne ekonomske probleme i uvesti red u nazovi državama.

Hrvatska koja je formalno članica EU i za koju bi se očekivalo da nakon ulaska uplovi u mirnije vode je u skorije vrijeme predvodnik nakaradnih revizionističkih ideja. Nedavno su tamo iz štampe izašle tri nevjerovatne knjige: Radni logor Jasenovac Igora Vukića, Ideologija i propaganda genocida nad Hrvatima, projekat homogena Srbija 1941Stjepana Loza i Život Vjekoslava Maksa Luburića- Generala Drinjanina Vlade Vladića. Knjige su veliki pomak udesno koji bi bio nezamisliv i u vrijeme Tuđmana u jeku rata za nezavisnost Hrvatske. Tuđman koji je i sam bio istoričar i partizan bi se ipak  zgrozio sa nedavnim valom apologetike o dešavanjima iz vremena NDH i ustaškog režima.

Igor Vukić u svojoj apologetici koncentracionog logora Jasenovac je otišao dalje od bilo koga prethodnika ,,znanstveno utvrdivši” da je Jasenovac bio samo radni logor gdje su zatvorenici podsticani na radnu kreativnost u pauzama između sportskih utakmica, pozorišnih predstava i drugih zabava kojima ih je obdarila zatvorska uprava konc logora predvođena Vjekoslavom Maksom Luburićem, predratnim sitnim kriminalcem koji se tokom rata ,,proslavio” pokoljima srpskog stanovništva u Lici, Baniji i kasnije u samom Jasenovcu.

Njemački Wehrmacht ga je opisao u izvještajima kao ,,neurotičnu, patološku osobu” i tražili su od ustaškog lidera Anta Pavelića da ga se riješi (što je ovaj morao učiniti privremeno) jer su njegovi pokolji srpskih civila izazvali ustanke koje malobrojne njemačke jedinice na terenu nisu mogle držati pod kontrolom.

Ovakvom ,,hrvatskom vitezu” je Vlade Vladić posvetio 1232 strane svetačkog žitija a promocije knjige su održane i u crkvenim zgradama i splitskom Dominikanskom samostanu. Inače dotični ,,vitez” je ubijen u Španiji od strane UDBE 1969. godine nakon što je odlučio preći na stranu KGB-a i ponuditi Hrvatsku kao koloniju Sovjetskom Savezu u zamjenu za podršku hrvatskoj samostalnosti. Sličan aranžman je uradio njegov bivši šef Pavelić sa Musolinijevom Italijom. U knjizi Stjepana Loza se ide dalje i tvrdi se da ustaše nisu počinile genocid nad Srbima u NDH već su zapravo Srbi počinili genocid nad Hrvatima, ne sjetivši se da to urade tokom 20 godina Kraljevine Jugoslavije kojom su potpuno dominirali nego su čekali da ih Njemačka porazi, porobi, da se proglasi NDH pa su onda krenuli u genocid.

U normalnim zemljama bi ovakve knjige brzo izazvale reakciju države i sudskih vlasti (a možda i psihijatrije) ali u Hrvatskoj su one samo dodatak opštoj nezdravoj klimi u kojoj se mjesecima javno raspravlja da li je Za dom spremni stari hrvatski pozdrav ili samo ustaški iz doba Drugog svjetskog rata- ekvivalent nacističkom Sieg Heil zakonski zabranjenom u današnjoj Njemačkoj. Sve to ide i uz ,,domoljubnu” muzičku podlogu Marka Perkovića Tompsona koji godinama veliča NDH i Maksa Luburića zbog čega mu je u brojnim zapadnim zemljama zabranjen javni nastup. U Hrvatskoj su mu vrata a širom otvorena, pa i na dočeku hrvatske fudbalske reprezentacije nakon osvajanja srebra na svjetskom prvenstvu. Vladajuća HDZ i premijer kao da ispunjavaju ponudu Luburića Rusima i ponovo široko otvaraju vrata malignom sovjetskom uticaju kroz ,,strateška partnerstva” u ekonomiji. To za sada nikome od ,,domoljuba” ne smeta.

I znatan dio Crkve u Hrvata daje zdušnu podršku revizionizmu. Sa istovremenim maksimalnim minimiziranjem ili čak negiranjem srpskih, romskih i jevrejskih žrtava NDH režima, višestruko se multiplicira broj ,,stradalih Hrvata” u ustaškim i domobranskih odorama zarobljenim i likvidiranim nakon završetka rata. Tako se do sada opšte prihvaćena brojka do 50,000 likvidiranih ustaša, domobrana ali i četnika (kao i civila koji su ih pratili u bijegu ka Austriji) isporučenih Jugoslaviji od strane britanske vojske podiže do brojke od čak 600,000 dok se Jasenovačke žrtve spuštaju sa nekih 80,000 na ,,tričavih 2-3,000” od kojih je većina, po revizionistima, pomrla od tifusa i drugih bolesti.

Mnoge ulice u Hrvatskoj i djelovima BH sa hrvatskom većinom nose imena ustaških ratnih zločinaca za koje se redovno održavaju mise dok je preko 3,000 spomenika antifašistima i partizanima porušeno za šta ne postoji bilo kakva zakonska odgovornost. Posljednji primjer  je nedavno rušenje biste Radu Končaru u Splitu gdje je kamena bista pala na vandala i slomila mu nogu. Sveštenik iz Dominikanskog samostana u Splitu gdje je predstavljana knjiga Stjepana Loze o srpskoj genocidnosti prema NDH na sve ovo ima jednostavan odgovor koji nema nikakve veze ni sa vjerom Sv. Dominika ni sa vjerom crkve kojoj formalno pripada. On tvrdi da Hrvati imaju pravo na to kad već četnici rehabilitiraju Dražu Mihailovića.

Da je Draža rehabilitovan  je nesporno. Vrhovni kasacioni sud u Beogradu je u maju 2015. presudio da je Draža imao politički i ideološki motivirano suđenje. Mada se isto može tvrditi maltene za svaku osobu kojoj je sudio poslijeratni komunistički sud a takvih je bilo na desetine hiljada. Takođe bivši borci pod njegovom komandom odavno imaju pravo na srbijanske državne penzije i zvanično su stavljeni u istu ravan sa partizanima kao antifašistički borci odlukom srbijanske skupštine iz maja 2004. SUBNOR i druga antifašistička udruženja u Srbiji su žestoko osudila državni revizionizam prvi takve vrste u Evropi koji kvislinge izjednačava sa onima protiv kojih su se borili.

Ipak paralela hrvatskog sveštenika nije skroz na mjestu.  Draža nije imao ,,državu” kao što su Pavelićeve ustaše imale NDH tako da nisu bili u stanju da siju smrt organizovano i na industrijskoj skali kao ustaše. Drugo, đeneral Mihailović nikada nije imao faktičku kontrolu nad mnogim četničkim jedinicama u NDH gdje su mnogi komandanti bili potpuno samostalni a neki čak sarađivali sa ustašama i bili na platnom spisku NDH. Ono što je nesporno, i pored četničke borbe protiv Njemačke okupacije na početku rata, je četnička velikosrpska ideologija i brojni zločini protiv nesrpskog stanovništva koje su počinili kada god bi se ukazala prilika. Četnička ideologija i zaostavština je i te kako zastupljena u javnom životu Srbije gdje mnoge ulice i bulevari nose imena zločinaca iz Drugog svjetskog rata. Takođe i srbijanska crkva se pridružila svojim hrvatskim ,,kolegama” u slavljenju i molitvama za njihove ,,rodoljube” a četnički komandanti kao ,,mučenici za veru” krase i freskopise nekih srbijanskih crkava.

U Hrvatskoj znatan dio javnosti nikako ne može izaći, ne samo iz Domovinskog rata za nezavisnost, već i iz Drugog svjetskog rata, dok se autori  navedenih knjiga i promoteri novoverziranih povijesti ugošćavaju na udarnim terminima hrvatske državne televizije i dobijaju prostor u glavnim dnevnim listovima (kao i sponzore).

U Srbiji (i Republici Srpskoj) se ide još dalje u prošlost ka ,,zlatnom dobu svetorodne dinastije Nemanjića” i često se ističe kako su Srbi u tom dobu bili ispred Engleza jer su Englezi jeli rukama, a Srbi viljuškama, a bilo ih je isto koliko i Engleza. Nema veze što sad mnogi Srbi i Hrvati hrle u Englesku i druge zapadne zemlje da peru viljuške mrskim zapadnjacima koji su im stalno radili o glavi (Englezi Hrvatima a Njemci Srbima) jer im sadašnji Nemanjići na vlasti ne omogućavaju elementarno preživljavanje od svog rada. Bitno je da se održi atmosfera zavjera i stradanja kako bi se opravdali svi dosadašnji neuspjesi i posrnuća. Eto ustaše su pobile milion i po Srba u NDH (iako je sva Jugoslavija izgubila nešto malo preko milion ljudi uključujući i poslijeratne egzekucije nacionalista i klasnih neprijatelja) a četnici i jugokomunisti su poklali 600 tisuća Hrvata i tako u nedogled.

Srpska strana je nedavno ponovo otvorila i priču o Jasenovcu u kontekstu njihovog protivljenja kanonizaciji zagrebačkog nadbiskupa Stepinca iz doba NDH. Brojni akademici sa njihove strane pokušavaju vratiti zadnju nulu broju žrtava da bi sve izgledalo gore i konspiratornije dok njihove ,,kolege” sa hrvatske strane pokušavaju skinuti jednu nulu sa iste brojke.

U Makedoniji su pod novom vladom konačno malo predahnuli od ranijih nacionalističkih busanja korumpirane vrhuške u slavnu prošlost Aleksandra Makedonskog i ostalih grčkih velikana potpisavši sporazum oko imena koje je bilo teg na vratu te zemlje od sticanja nezavisnosti 1991.

Od svih zemalja ne samo Jugoslavije nego i bivšeg socijalističkog bloka zvanična Crna Gora je ostala najimunija na revizionističke ideologije iz Drugog svjetskog rata jer je ista partija neprekidno na vlasti od 1945. To je sigurno jedinstven primjer u Evropi. Nedovno je i maršal Tito ponovo dobio spomenik u glavnom gradu koji je nekada nosio njegovo ime.

Dok traju bitke oko uloge četnika, ustaša i partizana u prošlosti egzodus običnog naroda samo dobija na intenzitetu.

 

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo