Povežite se sa nama

REGION

NAKON POSJETE ALEKSANDRA VUČIĆA MOSKVI: Srbija između dvije stolice

Objavljeno prije

na

putin

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nastavlja dvostruku igru između Moskve i Zapada. U razgovoru s predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom u utorak pozivao se na tradicionalne veze s Rusijom i istovremeno bio pomirljiv prema navodnom odbijanju Zapada da pitanje Kosova bude riješeno razmjenom teritorija Srbije i njene nekadašnje autonomne pokrajine.

Bodo Veber iz berlinskog Savjeta za politiku demokratizacije smatra da i ova Vučićeva posjeta Moskvi, kao i nedavna sjeveru Kosova, ima za cilj da na simboličan način s dosta patetike, kao što je bio govor u Sjevernoj Mitrovici, zamagli neuspjeh pokušaja da se dijalog između Beograda i Prištine usmjeri u pravcu razmjene teritorija. Moskovski Komersant u srijedu piše da Vučić u razgovoru s predsjednikom Putinom nije postigao ciljeve koje je postavio uoči posjete, odnosno nije dobio ,,odobrenje za svoju verziju priznanja Kosova”.

Putin i Vučić se poslije razgovora nisu zajednički obratili medijima. To je novost u odnosu na njihov susret u Kremlju u decembru 2017. Predstavnici diplomatskih krugova tvrde nezvanično da konferencija za novinare nije održana jer je ruska strana tako insistirala.

„Kremlj ne želi da bude uvučen u dodatne tenzije, imajući u vidu nedavno zaoštravanje situacije u kontekstu Kosova, kada je Hašim Tači posjetio Gazivode i okolinu. Vučiću bi išlo u prilog da Putin javno pruži snažnu podršku njegovim stavovima. Rusi su daleko oprezniji i smatraju da Srbija treba da stiša ton. Stoga se Vučić uzdržao od zapaljive retorike”, prenio je beogradski Danas vlastite izvore.

Vučić je poslije susreta „u četiri oka” s ruskim predsjednikom kazao da je s njim govorio o konkretnim koracima o kojima ne može javno da govori. „Naišli smo na razumijevanje, iskren i prijateljski stav Putina prema srpskom narodu i državi… Sve što sam tražio, dobio sam… Detaljno i temeljno 50 minuta smo razgovarali o Kosovu i Metohiji. Pričao sam o situaciji ukoliko bi se provokacije nastavile, ukoliko bi postojali bilo kakvi napadi na naš narod na Kosovu”.

Bivša ambasadorka Srbije u Moskvi Jelica Kurjak kazala je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da Rusija pomno prati dešavanja i da želi da bude pitana, ali da ne želi da bude mnogo aktivnija nego što je do sada bila. Kurjak ocjenjuje da u Briselu vjerovatno neće sa simpatijama biti primljena Vučićeva poruka pred put da ide da traži savjet i pomoć od Putina.

,,To nas udaljava još jedan korak od dijaloga s Kosovom i dijaloga s EU, ako krenemo u tom pravcu da samo i isključivo od Rusije tražimo pomoć u rješavanju tog pitanja”, ocjenjuje Kurjak.

Vučić je naveo da je s Putinom razgovarao o situaciji u regionu. ,,Ne postoji regionalna tema koju nismo detaljno analizirali”, izjavio je srpski predsjednik. „Situacija na Balkanu je veoma složena.”

Istraživač na Univerzitetu Sjeverna Karolina Dmitar Bećev smatra da Balkan jeste politički ranjiv, a da se u regionu Rusija nadmeće ne samo sa Sjedinjenim Američkim Državama već i s Evropskom unijom. Moskva nastoji da ostvari uticaj, uznemirava aktere u regionu i stekne prednost nad Zapadom u kontekstu njihovog globalnog nadmetanja koje je eskaliralo posljednjih godina”, naveo je Bećev, autor knjige Rivalska sila: Ruski uticaj u jugoistočnoj Evropi.

Po Bećevu, Rusija je za sada uspješna u ostvarivanju svojih ograničenih ciljeva. Ona ne želi da u potpunosti zamijeni Zapad u regiji, jer nema finansijska sredstva niti političku volju da to uradi. Ona je daleko iza Zapada u ekonomskom i vojnom prisustvu na Balkanu, ali ima uticaj na oblikovanje narativa. ,,Prije svega u Srbiji, što ne košta mnogo”, nastavio je Bećev. ,,Možda je dovoljno da bude prisutna u javnoj sferi, u medijima i da na taj način pokuša da kontrira zapadnom narativu, što nije tako teško imajući u vidu da je veliki broj ljudi na Zapadnom Balkanu ali i u široj regiji, razočaran EU, a naročito sa NATO i SAD. Srbi podržavaju Rusiju ne toliko zbog iskrene ljubavi prema njoj ili zainteresovanosti za rusko društvo, njenu modernu kulturu i institucije, već zato što su kivni na Zapad,” ocjena je ovog analitičara.

Vučić u medijma uvijek naglašava važnost saradnje s Rusijom. Bećev ocjenjuje da je to neka vrsta dimne zavjese da bi se umanjio značaj saradnje sa Zapadom, uključujući SAD i NATO. U toj dvostrukoj igri, usredsređivanjem na Rusiju, Vučić skreće pažnju sa manje popularnih poteza kao što je jačanje saradnje Srbije sa SAD u sektoru bezbjednosti i NATO, smatra Bećev.

,,To nema mnogo veze sa samom Moskvom, jer se Beograd odlučio za takvu politiku,” smatra Bećev. On navodi da je u srpskim medijima mnogo više storija o saradnji s Rusijom nego sa Severnoatlantskom alijansom.

,,Moskva služi kao pokriće i za druga pitanja, kao što su evropske integracije, razgovori o normalizaciji odnosa s Kosovom. Pretjerujući u medijima o vezama sa Rusijom, vlasti nastoje da ojačaju svoju patriotsku poziciju. Stoga se razlikuju medijska realnost i stvarna. Veze Srbije sa Zapadom veoma su jake, čak i u bezbjednosti, a naročito u ekonomiji,” ocjenjuje Bećev.

Sa druge strane, smatra Bećev, srpske vlasti koriste Rusiju da pošalju poruku i Briselu, da će se ukoliko njih bude tražio previše okrenuti Rusiji. ,,To je adut kojim se, istovremeno, skreće pažnja sa važnih domaćih pitanja kao što su funkcionisanje demokratskih institucija i vladavina prava”..

Po Bećovu, Rusija malo šta može učiniti da bi spriječila proširenje EU. Stoga će možda nastojati da od toga barem profitira. Kao članica evropskog bloka, Srbija će kao Grčka, Mađarska ili Kipar – biti prijateljski nastrojena prema Moskvi. ,,Ironija je da Rusija može da ima koristi od proširenja EU zbog ulaska ranjivih i nestabilnih zemalja u kojima demokratija još nije razvijena, kao i da veliki broj njihovih građana i elite imaju pozitivan stav prema Rusiji, što je svakako u njenom interesu”, primijetio je Bećev.

„Ćlanstvo u EU ne znači nužno i širenje demokratije i vladavine prava. Svjedoci smo nazadovanja u zemljama centralne i istočne Evrope, kao što su Mađarska i Poljska. Dakle, moguća je situacija da i balkanske države postanu članice EU, ali ne nužno i demokratskije, prosperitetnije, sa većom vladavinom prava, a što bi bilo u skladu sa ruskim interesima, jer su slabe institucije uvijek velika prilika za upliv i ostvarivanje uticaja sa strane”, ukazuje Bećev.

Makedonija

Iz Moskve je opet, poslije prošlonedjeljnog referenduma u Makedoniji o preimenovanju službenog imena bivše jugoslovenske republike poručeno kako rezultati ne mogu biti smatrani validnim zbog niske izlaznosti. ,,Ovo jasno potvrđuje da su makedonski glasači izabrali bojkot odluka grubo nametnutih izvan Skoplja i Atine: vodeći političari iz NATO i država Evropske unije bili su direktno uključeni u propagandnu kampanju otvorenim miješanjem u unutrašnje poslove ove balkanske države”, navedeno je u saopštenju ruskog Ministarstva spoljnih poslova. Referendum nije uspio da obezbedi 50 odsto izlaznosti koliko je bilo neophodno da bi bio validan.

,,Iako je dvije trećine makedonskog stanovništva odbilo da podrži Sporazum iz Prespe (vlada u Skoplju i Atini o promjeni ustavnog imena Makedonije), rezultat glasanja su promptno pozdravili lidera EU i NATO, kao i Vašingtona. Ono što je očigledno jeste želja da se Skoplje uvuče u NATO što prije, bez obzira na mišljenje makedonskog naroda”, stoji u reakciji ruskog Ministarstva.

Analitičari smatraju da Kremlj ne brine mnogo oko toga kako će se Makedonija zvati i da li će jednog dana u EU. No, ulazak u NATO jeste problem za Rusiju.

Američki ministar odbrane Džems Matis je iz Skoplja uoči referenduma optužio Rusiju da obimnom kampanjom pokušava da se umiješa u ishod referenduma. Odgovor ruskog šefa diplomatije Lavrova bio je očekivan. Moskva se ne miješa, naprotiv, miješaju se zapadnjaci koji direktno preporučuju Makedoncima kako da glasaju, kazao je on.

Bosna

Vučić je izjavio da je s Putinom razgovao i o Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj, te o zbivanjima poslije referenduma u Makedoniji.

Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov boravio je 21. septembra u zvaničnoj posjeti BiH gdje je prenio „čvrstu privrženost” zvanične Moskve Dejtonskom mirovnom sporazumu. Lavrov je poslije susreta sa članovima Predsjedništva BiH i resornim kolegom ministrom spoljnih poslova Igorom Crnadkom u Sarajevu otišao u Banjaluku na susret s predsednikom RS Miloradom Dodikom i srpskim šefom diplomatije Ivicom Dačićem.

Ministar Lavrov je u izjavama u Sarajevu potvrdio rusku podršku „suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine” i njenom dejtonskom uređenju i protivljenje „demonizaciji Republike Srpske”. No, posjeta Lavrova došla je u najvrelijoj fazi kampanje za opšte izbore u BiH 7. oktobra. U Sarajevu je stoga doživljena kao znak daljeg jačanja ruskog uticaja u BiH.

Više puta ponovljeno zvanično protivljenje ruskih diplomata ideji „euroatlantskih perspektiva” BiH, kao i ruski veto na međunarodno usklađenu rezoluciju o osudi genocida u Srebrenici uz 20. godišnjicu „najgoreg masakra u Evropi nakon Drugog svjetskog rata”, daleko je od ideje „poštovanja suvereniteta”, navode kritičari.

Srbija i NATO

Generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg potvrdio je u danu boravka Vučića u Moskvi da će ovog mjeseca posjetiti Srbiju. Stoltenberg je najavio da će u Srbiji prisustvovati „najvećoj vježbi pružanja pomoći u vanrednim situacijama”, koju NATO izvodi sa 40 zemalja učesnica.

Vučić je izjavio da je s Putinom razgovarao i o NATO te da Srbija nema nikakve aspiracije, nikakve težnje i nikakve želje da bude dio NATO. ,,Srbija želi da ljubomorno čuva svoju vojnu neutralnost i upravo zato i radimo na snaženju naše armije kako bismo mogli da preveniramo svaki mogući napad i agresiju na našu zemlju”, rekao je Vučić i naveo da je za takav stav dobijena podrška Ruske Federacije.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

REGION

POMUĆENA EVROPSKA PERSPEKTIVA BALKANA: Veto igrači i brzina puža

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odluka Evropskog savjeta da se ne otvore pregovori o članstvu Sjeverne Makedonije i Albanije imaće veoma loše posljedice po  region.  Vjerodostojnost EU na Balkanu je na istorijskom minimumu

 

Tužno i kratkovido. To su riječi koje najčešće koriste evropski analitičari kada komentarišu odluku Savjeta EU da odloži otvaranje pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom. Te zemlje su preduzele niz mjera kako bi ispunile sve što je od njih Brisel tražio.

Skoplje je čak postiglo dogovor sa Atinom oko promjene imena te države, pa su Makedonci vjerovali da će na samitu EU konačno dobiti zeleno svijetlo za početak pregovora. Vlada premijera Zorana Zaeva je, protivno svim obećanjima, ostavljena na vjetrometini. Da bi sačuvao lični kredibilitet, razočarani Zaev je kazao da će mandat vratiti narodu. Vanredni izbori u toj državi biće održani u aprilu naredne godine.

Iako se i Evropska komisija založila za otvaranje pregovora, veto je pritisla Francuska, tačnije njezin predsjednik Emanuel Makron. U strahu od opozicije koja mu duva za vratom, odnosno ishoda lokalnih izbora u toj zemlji, koji se trebaju održati na proljeće naredne godine, on se odlučio da blokira evropske aspiracije Skoplja, dok su u slučaju Albanije, takođe iz unutarpolitičkih razloga, suzdržane bile još i Holandija i Danska.

„Francuska je pokazala spremnost da drži ostatak EU, ali i zemlje van Unije, za taoce svoje političke agende. To nije novina, ali ovako radikalan način svakako nije dobar signal za budućnost proširenja“, rekao je profesor Univerziteta u Gracu Florijan Biber.

U pauzi mučne debate oko izlaska Velike Britanije iz EU, evropski čelnici su se tek dogovorili o da početak pregovora sa ove dvije zemlje razmotre iduće godine, u maju, kada će u Zagrebu, tokom predsjedavanja Hrvatske, biti održan novi samit.

Možda za Sjevernu Makedoniju bude nova prilika do kraja 2019., jer je predstavnik Finske, koja u ovom šestomjesečju predsjedava Unijom, u izvještaju o sastanku Evropskog saveta naveo da će se do kraja godine ponovo raspravljati o otvaranju pregovora sa Skopljem.

Na tome posebno insistira tzv. Višegradska grupa koju čine Mađarska, Poljska, Češka i Slovačka. “Novo, treće po redu odgađanje početka pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom destabilizovaće cijelu regiju, a negativno će se odraziti i na budući kredibilitet i uticaj EU u državama Zapadnog Balkana”, upozorili su zvaničnici tih zemalja.

EU su u ovom slučaju  pokazala kao nevjerodostojna zajednica koja gazi vlastita obećanja što će u ovom regionu uzrokovati frustriranost i pad motivacije i spremnosti za reforme.

“Nijeste vi krivi, mi smo. Vi ste obavili svoj posao, mi svoj nijesmo”, poručio je građanima Albanije i Sjeverne Makedonije predsjednik Evropskog savjeta Donald Tusk. Odlazeći predsjednik Evropske komisije Žan Klod Junker ocijenio je da je riječ o “istorijskoj greški”. Tim prije što odluka o početku pregovora o članstvu ne znači  članstvo, nego u prvom redu ima  simbolično značenje kako bi se iskazalo priznanje za postignuto i kako bi se podstakle te zemlje na dug i naporan proces pristupanja država kandidata EU.

Prema riječima Aleksandre Štiglmajer iz Evropske inicijative za stabilnost, vjerodostojnost EU je na Zapadnom Balkanu na – istorijskom minimumu. „Ovo je apsolutno najniža tačka na kojoj smo se našli u posljednjih 20 godina kada je u pitanju politika proširenja“, kazala je ona za DW.

Makronov nerazumni veto uvalio je EU u dvostruku krizu vjerodostojnosti – jednu na Balkanu, drugu u samom Briselu. Razumijevajući da se na taj način opasno potkopava zajednička politika EU, Evropski parlament je usvojio rezoluciju kojom je osudio odlaganje pristupnih pregovora Albanije i Sjeverne Makedonije i podržao nastavak politike proširenja na Zapadni Balkan.

“EU je još  otvoren projekt koji ne može biti upotpunjen kao projekt mira i prosperiteta za sve dok god zapadni Balkan, kao jedna od ključnih regija za funkcionisanje EU i mira na kontinentu, ostaje izvan toga”, kaže novi izvjestilac EP za Crnu Goru, Tonino Picula, raniji hrvatski minsitar vanjskih poslova, kaže.

Ako se ima u vidu činjenica da je EP jedina evropska institucija koja ima direktan legitimitet građana, a da su poslanici izabrani u maju ove godine, odluka Evropskog savjeta bi paradoksalno mogla vratiti pitanje Balkana opet na čelu agende EU. Tačnije, pokrenuti praktično zaustavljeni proces integracija, uključujući tu i Crnu Goru.

Tako je, nakon četiri godine, Evropska komisija u utorak potvrdila da je Hrvatska ispunila sve tehničke kriterijume da postane članica Šengen zone.

Nakon glasanja u utorak u Američkom senatu izvjesno je da će Sjeverna Makedonija krajem decembra postati članica Sjeverno-atlantske alijanse (NATO). Parlament te države je, još u jeku krvavih sukoba na području bivše Jugoslavije, 1993. godine, izglasao Deklaraciju o ulasku u NATO.

”Moramo sada snažno podržati i blisko sarađavati sa ovim zemljama kako bi se što je više moguće umanjio ovaj udarac”, navodi njemačka kancelarka Angela Merkel, pa u crnogorskoj vlasti očekuju da bi, na ovom valu, u ovoj godini, mogli da otvore posljednje pregovaračko poglavlje (8- konkurencija).

Izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević ističe da je Crna Gora već sedam godina u pristupnim pregovorima, ima svoje domaće zadatke koje vlasti sporo i nevoljno ispunjavaju, a neke i ignorišu.

“Naša država posljednjih godina u oblastima 23 i 24 bilježi i ozbiljnu regresiju. To nije pitanje učinka onih u Vladi koji vode ovaj proces tehnički i na stručnom nivou, već se radi o odgovornosti onih koji donose političke odluke na najvišem nivou”‚ rekla je Uljarević. On aje precizirala da su domaći “veto igrači” iz struktura vlasti i njima bliskih krugova za sada jedini krivci što Crna Gora ide “puževom brzinom” ka EU.

U situaciji kada evropske političke dionice padaju na svim tržištima, jedino ko od nje još  nešto traži je jugoistok Evrope. Zato je prihvatanje tog političkog izazova i šanse, koliko god od toga bježali, nužnost za države EU. „Proširenje EU nije mrtvo, ali će zahtjevati više vremena i biti više frustracija nego što smo očekivali”, zaključuje profesor Biber.

                                                                                                                       Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

REGION

ISPITIVANJE  RAMUŠA HARADINAJA U HAGU: Umjetnik političkog preživljavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kosovski premijer u ostavci Ramuš Haradinaj branio se u srijedu ćutnjom i tako završio ispitivanje pred Specijalizovanim tužilaštvom u Hagu u svojstvu osumnjičenog. Kazao je da ne očekuje optužnicu

 

Ramuš Haradinaj, koga je Specijalni sud za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije u Hagu proteklih godina  dva puta oslobodio zbog nedostatka dokaza, istakao je da nije upoznat o čemu se radi u njegovom slučaju. “Tražili smo objašnjenje zašto je pozvan, ali nismo ga dobili, Radi se o mojoj ulozi u Oslobodilačkoj vojsci Kosova, ali ne nešto konkretno. Ne očekujem optužnicu, jer znam svoje zakonsko stanje”, kazao je Haradinaj.

Specijalizovano tužilaštvo, odnosno Specijalni sud, je kosovski sud sa sjedištem u Hagu koji sprovodi istragu zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i drugih krivičnih zločina u vezi navoda iz Izvještaja Savjeta Evrope 2011. godine. U tom izvještaju piše da su zločine  počinili pripadnici OVK-a od 1998. do 2000. Ovaj sud ima nadležnost nad krivičnim djelima izvršenim na Kosovu između 1. januara 1998. i 31. decembra 2000. godine.

Iako kosovski, sud finansira Evropska unija i u njemu radi međunarodno osoblje. Sjedište mu je u Hagu. Između ostalog zbog bojazni od zastrašivanja svjedoka. “Budući da se radi o osjetljivom pitanju i tome da se mogući osumnjičeni od pojedinih djelova kosovskog društva mogu smatrati borcima za slobodu”, saopštila je Vlada Holandije još 2016. godine kada je odlučila da udomi ovaj sud. Pojedini na Kosovu ovaj sud smatraju nepravednim jer će, kako kažu, suditi samo jednoj etničkoj grupi, dok će navodni zločini kosovskih Srba ostati nekažnjeni.

Haradinaj je 19. jula podnio ostavku na premijersku poziciju  zbog poziva iz Haga. Kako je rekao, time je želio da zaštiti Kosovo.

Haradinaj je ostavku sa premijerske pozicije podnio i 2005. kada se prvi put dobrovoljno predao Haškom tribunalu gdje je bio optužen za ratne zločine. Haradinaja, bivšeg komandanta OVK-a u zoni pod nazivom Dugađini, prva optužnica je teretila za okrutno postupanje, torturu i ubistva ljudi zatočenih u improvizovanim logorima.

Sud je 2008. donio oslobađajuću presudu po optužbama u vezi kršenja ratnih zakona. Takođe je 2012. oslobođen svih optužbi na ponovljenom suđenju pred istim tribunalom.

Nakon Haradinajevog oslobađanja usljed nedostatka dokaza ostala je sumnja da su svjedoci zastrašivani i ubijani. Haradinaj je u Prištini dočekan kao nacionalni heroj.

Haradinaj je uoči odlaska u Hag saopštio da su čelnici svih institucija i političkih partija u ponjedeljak i zvanično obaviješteni o njegovoj neopozivoj ostavci, te ih je pozvao na preduzimanje potrebnih koraka za raspisivanje opštih nacionalnih izbora, “kako bi se pravo izbora vratilo narodu”. Najavio je da buduće rukovodstvo Kosova treba da bira narod i da će se, po povratku iz Haga, angažovati unutar svoje partije Alijanse za budućnost Kosova i spremati za nove izbore.

Od početka rada ove vlade prije dvije godine, Haradinajeva takozvana „ratna koalicija“ bila je veoma trusna, a izazovi ogromni: teški odnosi sa Srbijom, korupcija, visoka nezaposlenost i Damoklov mač Specijalnog suda. Otuda se mogao predvidjeti prevremeni kraj ove vlasti.

Početkom jula Ustavni sud Kosova proglasio je neustavnim tzv. „zakon o dijalogu“ – čime je praktično sahranjena Haradinajeva ideja. On je krajem prošle godine insistirao na novom pregovaračkom timu za dijalog sa Beogradom koji bi bio sastavljen od predstavnika raznih partija i vodio pregovore umjesto predsjednika Hašima Tačija. Prebacujući pregovore sa Beogradom na poseban državni tim, Haradinaj je razvlastio predsjednika Tačija.

Na osnovu istog zakona usvojena je i „platforma o dijalogu“ koja je izazvala bujice negativnih reakcija u Beogradu. Tim dokumentom bilo je predviđeno priznanje nezavisnosti Kosova u sadašnjim granicama, ali odlukom Ustavnog suda ni ta platforma više ne važi. Sud je ocijenio neustavnim široka ovlašćenja državnog tima koji bi imao isključivu nadležnost da pregovara. To je sud u Prištini vidio kao narušavanje sadašnjeg načela podjele vlasti.  Platforma je na kraju usvojena minimalnom većinom od 61 poslanika u parlamentu.

Opozicione partije DLK, Socijaldemokratska partija i Samoopredjeljenje su mogle da obore Haradinajevu vladu da su im se pridružili glasovi srpskih predstavnika koji su dio Haradinajeve vladajuće koalicije. Međutim, iako je Srpska lista nagovijestila tu mogućnost, tri albanske partije su odbijale da ruše vladu u Prištini pomoću srpskih glasova.

U kosovskoj javnosti se formiranje (neustavnog) pregovaračkog tima tumačilo kao dio sukoba Tačija i Haradinaja. Prema tom tumačenju, premijer je pokušao da razvlasti predsjednika i tako spriječi priče o „korekciji granica“ ili „razgraničenju“ koje su u igru uveli Tači i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Lider pokreta Samoopredeljenje Aljbin Kurti tvrdi da je zakon o dijalogu i pisan kako bi bio osporen, to jest da su Haradinaj i Tači u istom timu.

Dijalog Beograda i Prištine već mjesecima se ne pomjera sa mrtve tačke. Haradinajeva vlada odbija da ukine carine od sto odsto na srpsku robu koje je uvela prošlog novembra, a to je uslov Beograda za nastavak razgovora. Sastanak koji je ovih dana trebalo da bude održan u Parizu, uz prisustvo francuskog predsjednika Emanuela Makrona i njemačke kancelarke Angele Merkel, otkazan je jer je bilo slabih izgleda na uspjeh.

Pojedini analitičari razmišljaju da bi nova ostavka Haradinaja mogla da ima dalekosežne posljedice po Kosovo. Odlaskom glavnog igrača pomjera se klatno moći. Posebno u dijalogu sa Beogradom sada u Prištini nastaje novi odnos snaga: Haradinaj se odlučno zalagao za dijalog na čijem će kraju biti priznanje Kosova i suprotstavljao se izmjeni granice, što su kao mogućnost nabacili Tači i Vučić.

Svojim držanjem oko ovog pitanja Haradinaj je osvajao političke poene na Kosovu i u inostranstvu. Mnoge članice EU – prije svih Njemačka – izjasnile su se protiv pomjeranja granica u Evropi.

Neki analitičari smatraju da bi Haradinaj tvrdoglavost prije ili kasnije politički došla glave. Hag je samo ubrzao odlazak.

Aleksandar Vučić je nazvao ostavku Ramuša Haradinaja “politički trik”, uz prognozu da će se on kao heroj vratiti sa saslušanja iz Haga i udvostručiti  popularnost. „Vučićeve pretpostavke nisu daleko od istine“, ocijenjeno je u berlinskom liberalnom dnevniku Tagescajtung.

Pojedini strani analitičari smatraju da je pozitivne poene u većinskom albanskom stanovništvu Haradinaj osvojio kada je uveo carine od sto odsto na srpsku robu.

„Na tom talasu Haradinaj sada ide na sve ili ništa. Ukoliko predsjednik Tači u roku od 45 dana ne nađe novu funkcionalnu vladajuću većinu, Haradinaj će dobiti šta je htio: nove izbore“, zaključak je Tagescajtnunga.

„Ramuš Haradinaj je umjetnik političkog preživljavanja“, piše berlinski Tagesšpigel. „Bez obzira na to da li su u pitanju ratni zločini ili mafijaške aktivnosti – nekadašnjem komandantu UČK nikada ništa nije dokazano. Za sada.“

 

Novi tribunal cilja na vrh UČK

 

Pozivanjem premijera Haradinaja novi tribunal odmah cilja na sam vrh UČK.

U srijedu je bivši predsjednik Skupštine Kosova Jakup Krasnići, takođe, stigao u zgradu Specijalizovanog tužilaštva u Hagu. Krasnići je tokom rata na Kosovu bio portparol i član Štaba OVK.

Švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung podsjeća da se bivša glavna tužiteljska Tribunala Karla del Ponte i u svojoj biografiji žalila na masovno zastrašivanje svjedoka koje je onemogućilo valjano izvođenje dokaza. „Otvoreno je pitanje da li će novi sud bolje izaći na kraj sa ovim problemom. Dvadeset godina nakon događaja svaka optužnica počiva skoro isključivo na iskazima svjedoka. Skepsu budi to što mlada institucija ima već trećeg glavnog tužioca, ali još nijednu optužnicu“, zaključuje list.

Portal hamburškog nedeljnika Cajt podsjeća da su bivši komandanti UČK Rustem Mustafa Remi i Sami Luštaku u januaru već morali da se pojave u Hagu. „Kosovski mediji izvještavaju da bi već tokom godine mogle da budu podignute prve optužnice. Ima spekulacija da bi Haradinaj kao i predsjednik Hašim Tači i predsjednik parlamenta Kadri Veselji mogli biti optuženi.“

 

Najstroža kazna doživotni zatvor

 

Kosovski zakon o Specijalizovanim vijećima i tužilaštvu na osnovu kojeg funkcioniše ovaj sud predviđa da se nikome neće suditi pred drugim sudom na Kosovu za djela za koja mu je već suđeno pred nekim sudom ili pred Međunarodnim sudom za krivično gonjenje. Zakon inače ovlašćuje tužioce da ispitaju potencijalne osumnjičene i prikupljaju dokaze.

Ova institucija, formirana nakon što je Skupština Kosova usvojila potrebno zakonodavstvo, postala je  funkcionalna jula 2017. kada je usvojen Pravilnik o postupku i dokazima za vođenje krivičnog postupka. Da bi bila podignuta optužnica, Specijalizovani tužilac mora da se uvjeri da postoji dobro utemeljena sumnja da je osumnjičeni izvršio ili da je učestvovao u izvršenju krivičnog djela iz nadležnosti Specijalizovanih vijeća, na osnovu Pravilnika o postupku.

Ispitivanja visoko rangiranih osoba iz nekadašnje OVK u Specijalizovanom tužilaštvu Kosova sa sjedištem u Hagu traju od januara ove godine. Iz organizacije ratnih vetarana Kosova su saopštili da je na razgovor do sada pozvano više od 40 osoba.

Na istrazi navodnih zločina, trenutno radi treći po redu tužilac – Džek Smit. Prvi tužilac Specijalnog istražnog tima Amerikanac Klint Vilijamson je nakon istrage 2014. saopštio da je došao do dokaza koji su dovoljni za podizanje optužnice. Nakon formiranja suda, istragu navoda o zločinima nastavlja tužilac Dejvid Švendimen, takođe Amerikanac, ali on je u martu 2018. godine, umjesto 2020, otišao sa te pozicije nakon isteka mandata u američkoj diplomatskoj službi.

Specijalni sud je četvrti po redu koji se bavi istragom navodnih zločina pripadnika OVK. Prije njega, ovim pitanjem bavio se i UNMIK, (misija Ujedinjenih nacija na Kosovu) Haški tribunal i EULEX (Misija Evropske unije za vladavinu zakona).

Najstroža kazna koju Specijalni sud može izreći osuđenoj osobi je kazna doživotnog zatvora. Zatvorska kazna će se izdržavati u državi koju odredi predsjednik Specijalnog suda, a iz spiska država koje izraze spremnost da prihvate osuđene osobe.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

REGION

ISPITIVANJE RAMUŠA HARADINAJA U HAGU: Umjetnik političkog preživljavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kosovski premijer u ostavci Ramuš Haradinaj branio se u srijedu ćutnjom i tako završio ispitivanje pred Specijalizovanim tužilaštvom u Hagu u svojstvu osumnjičenog. Kazao je da ne očekuje optužnicu

 

Ramuš Haradinaj, koga je Specijalni sud za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije u Hagu proteklih godina  dva puta oslobodio zbog nedostatka dokaza, istakao je da nije upoznat o čemu se radi u njegovom slučaju. “Tražili smo objašnjenje zašto je pozvan, ali nismo ga dobili, Radi se o mojoj ulozi u Oslobodilačkoj vojsci Kosova, ali ne nešto konkretno. Ne očekujem optužnicu, jer znam svoje zakonsko stanje”, kazao je Haradinaj.

Specijalizovano tužilaštvo, odnosno Specijalni sud, je kosovski sud sa sjedištem u Hagu koji sprovodi istragu zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i drugih krivičnih zločina u vezi navoda iz Izvještaja Savjeta Evrope 2011. godine. U tom izvještaju piše da su zločine  počinili pripadnici OVK-a od 1998. do 2000. Ovaj sud ima nadležnost nad krivičnim djelima izvršenim na Kosovu između 1. januara 1998. i 31. decembra 2000. godine.

Iako kosovski, sud finansira Evropska unija i u njemu radi međunarodno osoblje. Sjedište mu je u Hagu. Između ostalog zbog bojazni od zastrašivanja svjedoka. “Budući da se radi o osjetljivom pitanju i tome da se mogući osumnjičeni od pojedinih djelova kosovskog društva mogu smatrati borcima za slobodu”, saopštila je Vlada Holandije još 2016. godine kada je odlučila da udomi ovaj sud. Pojedini na Kosovu ovaj sud smatraju nepravednim jer će, kako kažu, suditi samo jednoj etničkoj grupi, dok će navodni zločini kosovskih Srba ostati nekažnjeni.

Haradinaj je 19. jula podnio ostavku na premijersku poziciju  zbog poziva iz Haga. Kako je rekao, time je želio da zaštiti Kosovo.

Haradinaj je ostavku sa premijerske pozicije podnio i 2005. kada se prvi put dobrovoljno predao Haškom tribunalu gdje je bio optužen za ratne zločine. Haradinaja, bivšeg komandanta OVK-a u zoni pod nazivom Dugađini, prva optužnica je teretila za okrutno postupanje, torturu i ubistva ljudi zatočenih u improvizovanim logorima.

Sud je 2008. donio oslobađajuću presudu po optužbama u vezi kršenja ratnih zakona. Takođe je 2012. oslobođen svih optužbi na ponovljenom suđenju pred istim tribunalom.

Nakon Haradinajevog oslobađanja usljed nedostatka dokaza ostala je sumnja da su svjedoci zastrašivani i ubijani. Haradinaj je u Prištini dočekan kao nacionalni heroj.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 26. JULA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo