Povežite se sa nama

REGION

NAKON POSJETE ALEKSANDRA VUČIĆA MOSKVI: Srbija između dvije stolice

Objavljeno prije

na

putin

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nastavlja dvostruku igru između Moskve i Zapada. U razgovoru s predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom u utorak pozivao se na tradicionalne veze s Rusijom i istovremeno bio pomirljiv prema navodnom odbijanju Zapada da pitanje Kosova bude riješeno razmjenom teritorija Srbije i njene nekadašnje autonomne pokrajine.

Bodo Veber iz berlinskog Savjeta za politiku demokratizacije smatra da i ova Vučićeva posjeta Moskvi, kao i nedavna sjeveru Kosova, ima za cilj da na simboličan način s dosta patetike, kao što je bio govor u Sjevernoj Mitrovici, zamagli neuspjeh pokušaja da se dijalog između Beograda i Prištine usmjeri u pravcu razmjene teritorija. Moskovski Komersant u srijedu piše da Vučić u razgovoru s predsjednikom Putinom nije postigao ciljeve koje je postavio uoči posjete, odnosno nije dobio ,,odobrenje za svoju verziju priznanja Kosova”.

Putin i Vučić se poslije razgovora nisu zajednički obratili medijima. To je novost u odnosu na njihov susret u Kremlju u decembru 2017. Predstavnici diplomatskih krugova tvrde nezvanično da konferencija za novinare nije održana jer je ruska strana tako insistirala.

„Kremlj ne želi da bude uvučen u dodatne tenzije, imajući u vidu nedavno zaoštravanje situacije u kontekstu Kosova, kada je Hašim Tači posjetio Gazivode i okolinu. Vučiću bi išlo u prilog da Putin javno pruži snažnu podršku njegovim stavovima. Rusi su daleko oprezniji i smatraju da Srbija treba da stiša ton. Stoga se Vučić uzdržao od zapaljive retorike”, prenio je beogradski Danas vlastite izvore.

Vučić je poslije susreta „u četiri oka” s ruskim predsjednikom kazao da je s njim govorio o konkretnim koracima o kojima ne može javno da govori. „Naišli smo na razumijevanje, iskren i prijateljski stav Putina prema srpskom narodu i državi… Sve što sam tražio, dobio sam… Detaljno i temeljno 50 minuta smo razgovarali o Kosovu i Metohiji. Pričao sam o situaciji ukoliko bi se provokacije nastavile, ukoliko bi postojali bilo kakvi napadi na naš narod na Kosovu”.

Bivša ambasadorka Srbije u Moskvi Jelica Kurjak kazala je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da Rusija pomno prati dešavanja i da želi da bude pitana, ali da ne želi da bude mnogo aktivnija nego što je do sada bila. Kurjak ocjenjuje da u Briselu vjerovatno neće sa simpatijama biti primljena Vučićeva poruka pred put da ide da traži savjet i pomoć od Putina.

,,To nas udaljava još jedan korak od dijaloga s Kosovom i dijaloga s EU, ako krenemo u tom pravcu da samo i isključivo od Rusije tražimo pomoć u rješavanju tog pitanja”, ocjenjuje Kurjak.

Vučić je naveo da je s Putinom razgovarao o situaciji u regionu. ,,Ne postoji regionalna tema koju nismo detaljno analizirali”, izjavio je srpski predsjednik. „Situacija na Balkanu je veoma složena.”

Istraživač na Univerzitetu Sjeverna Karolina Dmitar Bećev smatra da Balkan jeste politički ranjiv, a da se u regionu Rusija nadmeće ne samo sa Sjedinjenim Američkim Državama već i s Evropskom unijom. Moskva nastoji da ostvari uticaj, uznemirava aktere u regionu i stekne prednost nad Zapadom u kontekstu njihovog globalnog nadmetanja koje je eskaliralo posljednjih godina”, naveo je Bećev, autor knjige Rivalska sila: Ruski uticaj u jugoistočnoj Evropi.

Po Bećevu, Rusija je za sada uspješna u ostvarivanju svojih ograničenih ciljeva. Ona ne želi da u potpunosti zamijeni Zapad u regiji, jer nema finansijska sredstva niti političku volju da to uradi. Ona je daleko iza Zapada u ekonomskom i vojnom prisustvu na Balkanu, ali ima uticaj na oblikovanje narativa. ,,Prije svega u Srbiji, što ne košta mnogo”, nastavio je Bećev. ,,Možda je dovoljno da bude prisutna u javnoj sferi, u medijima i da na taj način pokuša da kontrira zapadnom narativu, što nije tako teško imajući u vidu da je veliki broj ljudi na Zapadnom Balkanu ali i u široj regiji, razočaran EU, a naročito sa NATO i SAD. Srbi podržavaju Rusiju ne toliko zbog iskrene ljubavi prema njoj ili zainteresovanosti za rusko društvo, njenu modernu kulturu i institucije, već zato što su kivni na Zapad,” ocjena je ovog analitičara.

Vučić u medijma uvijek naglašava važnost saradnje s Rusijom. Bećev ocjenjuje da je to neka vrsta dimne zavjese da bi se umanjio značaj saradnje sa Zapadom, uključujući SAD i NATO. U toj dvostrukoj igri, usredsređivanjem na Rusiju, Vučić skreće pažnju sa manje popularnih poteza kao što je jačanje saradnje Srbije sa SAD u sektoru bezbjednosti i NATO, smatra Bećev.

,,To nema mnogo veze sa samom Moskvom, jer se Beograd odlučio za takvu politiku,” smatra Bećev. On navodi da je u srpskim medijima mnogo više storija o saradnji s Rusijom nego sa Severnoatlantskom alijansom.

,,Moskva služi kao pokriće i za druga pitanja, kao što su evropske integracije, razgovori o normalizaciji odnosa s Kosovom. Pretjerujući u medijima o vezama sa Rusijom, vlasti nastoje da ojačaju svoju patriotsku poziciju. Stoga se razlikuju medijska realnost i stvarna. Veze Srbije sa Zapadom veoma su jake, čak i u bezbjednosti, a naročito u ekonomiji,” ocjenjuje Bećev.

Sa druge strane, smatra Bećev, srpske vlasti koriste Rusiju da pošalju poruku i Briselu, da će se ukoliko njih bude tražio previše okrenuti Rusiji. ,,To je adut kojim se, istovremeno, skreće pažnja sa važnih domaćih pitanja kao što su funkcionisanje demokratskih institucija i vladavina prava”..

Po Bećovu, Rusija malo šta može učiniti da bi spriječila proširenje EU. Stoga će možda nastojati da od toga barem profitira. Kao članica evropskog bloka, Srbija će kao Grčka, Mađarska ili Kipar – biti prijateljski nastrojena prema Moskvi. ,,Ironija je da Rusija može da ima koristi od proširenja EU zbog ulaska ranjivih i nestabilnih zemalja u kojima demokratija još nije razvijena, kao i da veliki broj njihovih građana i elite imaju pozitivan stav prema Rusiji, što je svakako u njenom interesu”, primijetio je Bećev.

„Ćlanstvo u EU ne znači nužno i širenje demokratije i vladavine prava. Svjedoci smo nazadovanja u zemljama centralne i istočne Evrope, kao što su Mađarska i Poljska. Dakle, moguća je situacija da i balkanske države postanu članice EU, ali ne nužno i demokratskije, prosperitetnije, sa većom vladavinom prava, a što bi bilo u skladu sa ruskim interesima, jer su slabe institucije uvijek velika prilika za upliv i ostvarivanje uticaja sa strane”, ukazuje Bećev.

Makedonija

Iz Moskve je opet, poslije prošlonedjeljnog referenduma u Makedoniji o preimenovanju službenog imena bivše jugoslovenske republike poručeno kako rezultati ne mogu biti smatrani validnim zbog niske izlaznosti. ,,Ovo jasno potvrđuje da su makedonski glasači izabrali bojkot odluka grubo nametnutih izvan Skoplja i Atine: vodeći političari iz NATO i država Evropske unije bili su direktno uključeni u propagandnu kampanju otvorenim miješanjem u unutrašnje poslove ove balkanske države”, navedeno je u saopštenju ruskog Ministarstva spoljnih poslova. Referendum nije uspio da obezbedi 50 odsto izlaznosti koliko je bilo neophodno da bi bio validan.

,,Iako je dvije trećine makedonskog stanovništva odbilo da podrži Sporazum iz Prespe (vlada u Skoplju i Atini o promjeni ustavnog imena Makedonije), rezultat glasanja su promptno pozdravili lidera EU i NATO, kao i Vašingtona. Ono što je očigledno jeste želja da se Skoplje uvuče u NATO što prije, bez obzira na mišljenje makedonskog naroda”, stoji u reakciji ruskog Ministarstva.

Analitičari smatraju da Kremlj ne brine mnogo oko toga kako će se Makedonija zvati i da li će jednog dana u EU. No, ulazak u NATO jeste problem za Rusiju.

Američki ministar odbrane Džems Matis je iz Skoplja uoči referenduma optužio Rusiju da obimnom kampanjom pokušava da se umiješa u ishod referenduma. Odgovor ruskog šefa diplomatije Lavrova bio je očekivan. Moskva se ne miješa, naprotiv, miješaju se zapadnjaci koji direktno preporučuju Makedoncima kako da glasaju, kazao je on.

Bosna

Vučić je izjavio da je s Putinom razgovao i o Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj, te o zbivanjima poslije referenduma u Makedoniji.

Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov boravio je 21. septembra u zvaničnoj posjeti BiH gdje je prenio „čvrstu privrženost” zvanične Moskve Dejtonskom mirovnom sporazumu. Lavrov je poslije susreta sa članovima Predsjedništva BiH i resornim kolegom ministrom spoljnih poslova Igorom Crnadkom u Sarajevu otišao u Banjaluku na susret s predsednikom RS Miloradom Dodikom i srpskim šefom diplomatije Ivicom Dačićem.

Ministar Lavrov je u izjavama u Sarajevu potvrdio rusku podršku „suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine” i njenom dejtonskom uređenju i protivljenje „demonizaciji Republike Srpske”. No, posjeta Lavrova došla je u najvrelijoj fazi kampanje za opšte izbore u BiH 7. oktobra. U Sarajevu je stoga doživljena kao znak daljeg jačanja ruskog uticaja u BiH.

Više puta ponovljeno zvanično protivljenje ruskih diplomata ideji „euroatlantskih perspektiva” BiH, kao i ruski veto na međunarodno usklađenu rezoluciju o osudi genocida u Srebrenici uz 20. godišnjicu „najgoreg masakra u Evropi nakon Drugog svjetskog rata”, daleko je od ideje „poštovanja suvereniteta”, navode kritičari.

Srbija i NATO

Generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg potvrdio je u danu boravka Vučića u Moskvi da će ovog mjeseca posjetiti Srbiju. Stoltenberg je najavio da će u Srbiji prisustvovati „najvećoj vježbi pružanja pomoći u vanrednim situacijama”, koju NATO izvodi sa 40 zemalja učesnica.

Vučić je izjavio da je s Putinom razgovarao i o NATO te da Srbija nema nikakve aspiracije, nikakve težnje i nikakve želje da bude dio NATO. ,,Srbija želi da ljubomorno čuva svoju vojnu neutralnost i upravo zato i radimo na snaženju naše armije kako bismo mogli da preveniramo svaki mogući napad i agresiju na našu zemlju”, rekao je Vučić i naveo da je za takav stav dobijena podrška Ruske Federacije.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

REGION

HORIZONTi: Prerada prošlosti  

Objavljeno prije

na

Objavio:

U posljednje  dvije godine  bivše jugoslovenske republike napuštaju  stotine hiljada mahom mladih i obrazovanih,  ljudi primorani beznađem i krizom,  dok političke vrhuške podstiču i zaoštravaju nacionalističke retorike i iznova revidiraju događaje iz skorije i dalje prošlosti

 

Istoriju uvijek pišu pobjednici.  Ali u regionu gdje se pobjednici smjenjuju  često, za očekivati je nekoliko istorija u opticaju koje negiraju jedna drugu, po potrebi političkog trenutka i skretanja sa tekućih gorućih problema. U posljednje  dvije godine Hrvatsku i Srbiju (i ostale ex YU zemlje) napuštaju na stotine hiljada mahom mladih i obrazovanih ljudi primorani beznađem i krizom,  dok političke vrhuške podstiču i zaoštravaju nacionalističke retorike i iznova revidiraju događaje iz skorije i dalje prošlosti. Puno je lakše potezima pera    baviti se  revizijom istorije, otkriti zavjeru, optuživati druge za sve sadašnje probleme koji su proistekli iz te, po njima, krivotvorene prošlosti, nego stvarno rješavati ogromne ekonomske probleme i uvesti red u nazovi državama.

Hrvatska koja je formalno članica EU i za koju bi se očekivalo da nakon ulaska uplovi u mirnije vode je u skorije vrijeme predvodnik nakaradnih revizionističkih ideja. Nedavno su tamo iz štampe izašle tri nevjerovatne knjige: Radni logor Jasenovac Igora Vukića, Ideologija i propaganda genocida nad Hrvatima, projekat homogena Srbija 1941Stjepana Loza i Život Vjekoslava Maksa Luburića- Generala Drinjanina Vlade Vladića. Knjige su veliki pomak udesno koji bi bio nezamisliv i u vrijeme Tuđmana u jeku rata za nezavisnost Hrvatske. Tuđman koji je i sam bio istoričar i partizan bi se ipak  zgrozio sa nedavnim valom apologetike o dešavanjima iz vremena NDH i ustaškog režima.

Igor Vukić u svojoj apologetici koncentracionog logora Jasenovac je otišao dalje od bilo koga prethodnika ,,znanstveno utvrdivši” da je Jasenovac bio samo radni logor gdje su zatvorenici podsticani na radnu kreativnost u pauzama između sportskih utakmica, pozorišnih predstava i drugih zabava kojima ih je obdarila zatvorska uprava konc logora predvođena Vjekoslavom Maksom Luburićem, predratnim sitnim kriminalcem koji se tokom rata ,,proslavio” pokoljima srpskog stanovništva u Lici, Baniji i kasnije u samom Jasenovcu.

Njemački Wehrmacht ga je opisao u izvještajima kao ,,neurotičnu, patološku osobu” i tražili su od ustaškog lidera Anta Pavelića da ga se riješi (što je ovaj morao učiniti privremeno) jer su njegovi pokolji srpskih civila izazvali ustanke koje malobrojne njemačke jedinice na terenu nisu mogle držati pod kontrolom.

Ovakvom ,,hrvatskom vitezu” je Vlade Vladić posvetio 1232 strane svetačkog žitija a promocije knjige su održane i u crkvenim zgradama i splitskom Dominikanskom samostanu. Inače dotični ,,vitez” je ubijen u Španiji od strane UDBE 1969. godine nakon što je odlučio preći na stranu KGB-a i ponuditi Hrvatsku kao koloniju Sovjetskom Savezu u zamjenu za podršku hrvatskoj samostalnosti. Sličan aranžman je uradio njegov bivši šef Pavelić sa Musolinijevom Italijom. U knjizi Stjepana Loza se ide dalje i tvrdi se da ustaše nisu počinile genocid nad Srbima u NDH već su zapravo Srbi počinili genocid nad Hrvatima, ne sjetivši se da to urade tokom 20 godina Kraljevine Jugoslavije kojom su potpuno dominirali nego su čekali da ih Njemačka porazi, porobi, da se proglasi NDH pa su onda krenuli u genocid.

U normalnim zemljama bi ovakve knjige brzo izazvale reakciju države i sudskih vlasti (a možda i psihijatrije) ali u Hrvatskoj su one samo dodatak opštoj nezdravoj klimi u kojoj se mjesecima javno raspravlja da li je Za dom spremni stari hrvatski pozdrav ili samo ustaški iz doba Drugog svjetskog rata- ekvivalent nacističkom Sieg Heil zakonski zabranjenom u današnjoj Njemačkoj. Sve to ide i uz ,,domoljubnu” muzičku podlogu Marka Perkovića Tompsona koji godinama veliča NDH i Maksa Luburića zbog čega mu je u brojnim zapadnim zemljama zabranjen javni nastup. U Hrvatskoj su mu vrata a širom otvorena, pa i na dočeku hrvatske fudbalske reprezentacije nakon osvajanja srebra na svjetskom prvenstvu. Vladajuća HDZ i premijer kao da ispunjavaju ponudu Luburića Rusima i ponovo široko otvaraju vrata malignom sovjetskom uticaju kroz ,,strateška partnerstva” u ekonomiji. To za sada nikome od ,,domoljuba” ne smeta.

I znatan dio Crkve u Hrvata daje zdušnu podršku revizionizmu. Sa istovremenim maksimalnim minimiziranjem ili čak negiranjem srpskih, romskih i jevrejskih žrtava NDH režima, višestruko se multiplicira broj ,,stradalih Hrvata” u ustaškim i domobranskih odorama zarobljenim i likvidiranim nakon završetka rata. Tako se do sada opšte prihvaćena brojka do 50,000 likvidiranih ustaša, domobrana ali i četnika (kao i civila koji su ih pratili u bijegu ka Austriji) isporučenih Jugoslaviji od strane britanske vojske podiže do brojke od čak 600,000 dok se Jasenovačke žrtve spuštaju sa nekih 80,000 na ,,tričavih 2-3,000” od kojih je većina, po revizionistima, pomrla od tifusa i drugih bolesti.

Mnoge ulice u Hrvatskoj i djelovima BH sa hrvatskom većinom nose imena ustaških ratnih zločinaca za koje se redovno održavaju mise dok je preko 3,000 spomenika antifašistima i partizanima porušeno za šta ne postoji bilo kakva zakonska odgovornost. Posljednji primjer  je nedavno rušenje biste Radu Končaru u Splitu gdje je kamena bista pala na vandala i slomila mu nogu. Sveštenik iz Dominikanskog samostana u Splitu gdje je predstavljana knjiga Stjepana Loze o srpskoj genocidnosti prema NDH na sve ovo ima jednostavan odgovor koji nema nikakve veze ni sa vjerom Sv. Dominika ni sa vjerom crkve kojoj formalno pripada. On tvrdi da Hrvati imaju pravo na to kad već četnici rehabilitiraju Dražu Mihailovića.

Da je Draža rehabilitovan  je nesporno. Vrhovni kasacioni sud u Beogradu je u maju 2015. presudio da je Draža imao politički i ideološki motivirano suđenje. Mada se isto može tvrditi maltene za svaku osobu kojoj je sudio poslijeratni komunistički sud a takvih je bilo na desetine hiljada. Takođe bivši borci pod njegovom komandom odavno imaju pravo na srbijanske državne penzije i zvanično su stavljeni u istu ravan sa partizanima kao antifašistički borci odlukom srbijanske skupštine iz maja 2004. SUBNOR i druga antifašistička udruženja u Srbiji su žestoko osudila državni revizionizam prvi takve vrste u Evropi koji kvislinge izjednačava sa onima protiv kojih su se borili.

Ipak paralela hrvatskog sveštenika nije skroz na mjestu.  Draža nije imao ,,državu” kao što su Pavelićeve ustaše imale NDH tako da nisu bili u stanju da siju smrt organizovano i na industrijskoj skali kao ustaše. Drugo, đeneral Mihailović nikada nije imao faktičku kontrolu nad mnogim četničkim jedinicama u NDH gdje su mnogi komandanti bili potpuno samostalni a neki čak sarađivali sa ustašama i bili na platnom spisku NDH. Ono što je nesporno, i pored četničke borbe protiv Njemačke okupacije na početku rata, je četnička velikosrpska ideologija i brojni zločini protiv nesrpskog stanovništva koje su počinili kada god bi se ukazala prilika. Četnička ideologija i zaostavština je i te kako zastupljena u javnom životu Srbije gdje mnoge ulice i bulevari nose imena zločinaca iz Drugog svjetskog rata. Takođe i srbijanska crkva se pridružila svojim hrvatskim ,,kolegama” u slavljenju i molitvama za njihove ,,rodoljube” a četnički komandanti kao ,,mučenici za veru” krase i freskopise nekih srbijanskih crkava.

U Hrvatskoj znatan dio javnosti nikako ne može izaći, ne samo iz Domovinskog rata za nezavisnost, već i iz Drugog svjetskog rata, dok se autori  navedenih knjiga i promoteri novoverziranih povijesti ugošćavaju na udarnim terminima hrvatske državne televizije i dobijaju prostor u glavnim dnevnim listovima (kao i sponzore).

U Srbiji (i Republici Srpskoj) se ide još dalje u prošlost ka ,,zlatnom dobu svetorodne dinastije Nemanjića” i često se ističe kako su Srbi u tom dobu bili ispred Engleza jer su Englezi jeli rukama, a Srbi viljuškama, a bilo ih je isto koliko i Engleza. Nema veze što sad mnogi Srbi i Hrvati hrle u Englesku i druge zapadne zemlje da peru viljuške mrskim zapadnjacima koji su im stalno radili o glavi (Englezi Hrvatima a Njemci Srbima) jer im sadašnji Nemanjići na vlasti ne omogućavaju elementarno preživljavanje od svog rada. Bitno je da se održi atmosfera zavjera i stradanja kako bi se opravdali svi dosadašnji neuspjesi i posrnuća. Eto ustaše su pobile milion i po Srba u NDH (iako je sva Jugoslavija izgubila nešto malo preko milion ljudi uključujući i poslijeratne egzekucije nacionalista i klasnih neprijatelja) a četnici i jugokomunisti su poklali 600 tisuća Hrvata i tako u nedogled.

Srpska strana je nedavno ponovo otvorila i priču o Jasenovcu u kontekstu njihovog protivljenja kanonizaciji zagrebačkog nadbiskupa Stepinca iz doba NDH. Brojni akademici sa njihove strane pokušavaju vratiti zadnju nulu broju žrtava da bi sve izgledalo gore i konspiratornije dok njihove ,,kolege” sa hrvatske strane pokušavaju skinuti jednu nulu sa iste brojke.

U Makedoniji su pod novom vladom konačno malo predahnuli od ranijih nacionalističkih busanja korumpirane vrhuške u slavnu prošlost Aleksandra Makedonskog i ostalih grčkih velikana potpisavši sporazum oko imena koje je bilo teg na vratu te zemlje od sticanja nezavisnosti 1991.

Od svih zemalja ne samo Jugoslavije nego i bivšeg socijalističkog bloka zvanična Crna Gora je ostala najimunija na revizionističke ideologije iz Drugog svjetskog rata jer je ista partija neprekidno na vlasti od 1945. To je sigurno jedinstven primjer u Evropi. Nedovno je i maršal Tito ponovo dobio spomenik u glavnom gradu koji je nekada nosio njegovo ime.

Dok traju bitke oko uloge četnika, ustaša i partizana u prošlosti egzodus običnog naroda samo dobija na intenzitetu.

 

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

REGION

POSLIJE ODLUKE O OSNIVANJU ARMIJE KOSOVA: Mala vojska, velika bura

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poslanici kosovskog parlamnta – parlamentarci srpske manjine nisu učestvovali u zasjedanju – odlučili su da se formira kosovska armija. Zvanična Moskva i Beograd snažno su protestovali, a čak je i generalni sekretar NATO upozorio da za to nije vrijeme. Sjedinjene Američke Države su, kao najvažnija sila, zaštitnica Kosova, izričito podržale tu inicijativu

 

Bez poslanika Srpske liste, parlament u Prištini je odlučio: kosovske snage bezbjednosti transformišu se u vojsku Kosova. Mala vojska koja će biti formirana u narednih 10 godina, kada bi trebalo da broji 5.000 pripadnika, izazvala je veliku raspravu sve do Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija u Njujorku.

Prisutni poslanici su u subotu 15. 12. jednoglasno – parlamentarci srpske manjine nisu učestvovali u zasjedanju – odlučili da se formira kosovska armija. Zvanična Moskva i Beograd snažno su protestovali, a čak je i generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg upozorio da za to ,,nije vrijeme’’. Sjedinjene Američke Države su, kao najvažnija sila zaštitnica Kosova, izričito podržale tu inicijativu.

Savjet bezbjednosti UN se odlukom parlamenta u Prištini o transformaciji Bezbjednosnih snaga Kosova (KBS) u vojsku pozabavio na sjednici u ponedjeljak. Kosovski predsjednik Hašim Tači u Njujorku je rekao da kosovska armija „nikada neće biti opasnost u regionu“, što su podržali Amerikanci. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je izjavio da je „veoma zabrinut“ zbog budućnosti Srba, Srbije i Zapadnog Balkana, na šta je ruski ambasador pri UN dodao da situacija „svakog časa može da eksplodira“.

„Niko nije citirao nijedno jedino pravilo ili član iz koga proističe njihovo pravo da formiraju vojsku“, rekao je Vučić. Tači j pred Savjetom bezbjednosti poručio da odluka vlasti u Prištini nije u suprotnosti ni sa Rezolucijom1244, ni s Ustavom Kosova, ni s Ahtisarijevim planom, ni s međunarodnim pravom.

Vučić je pozvao UN da u budućnosti preuzme veću ulogu u cjelokupnom procesu dijaloga Beograda i Prištine. Tači je uzvratio da se formiranjem vojske Kosova ništa vanredno nije desilo.

Različito viđenje situacije imali su i ambasadori zemalja članica Savjeta bezbjednosti.  Velika Britanija i SAD su navele da ta odluka Prištine nije protivna pravu, Rusija je ocijenila da je riječ o bezakonju.

Novi ambasador SAD u Prištini  ranije se pozitivno izjasnio o formiranju Armije. Stav generalnog sekretara NATO Jensa Stoltenberga bio je blag. Osnivanje armije on hoće da uzme kao povod za testiranje angažovanja NATO u zemlji.

Tonovi iz Moskve su alarmantniji. Formiranje kosovske armije moglo bi „dovesti do teških posljedica ne samo po srpsko stanovništvo u regionu, već i po bezbjednost čitavog Balkana“.

O kakvoj se vojsci radi, ima li u njoj mjesta za Srbe i šta se dalje može očekivati?

„Biće to  mala vojska, zbog malog budžeta koji će imati buduće Ministarstvo odbrane Kosova“, objasnio je Špetim Gaši, iz prištinskog Savjeta za inkluzivno upravljanje. „Vjerujem da je ovo više vojska ponosa, a tek onda prava vojska“.

Lazar Rakić iz Centra za alternativno rješavanje sporova u Sjevernoj Mitrovici  smatra da je glasanje u parlamentu u Prištini, „kratkoročno – populistički potez kosovskih vlasti. Nisam siguran da možemo govoriti o nekim spoljnim, bezbjednosnim prijetnjama za Kosovo sve dok postoji ijedna NATO zastava na Kosovu”.

Gaši podsjeća da Srbi na Kosovu, odnosno Srpska lista, bojkotuju tu vojsku. „Za sada će vojska imati samo albanske državljane Kosova, ali Ustav kaže da u svim javnim institucijama deset odsto mora biti iz redova manjina.

Ristić ukazuje da je „bitno reći da su Srbi na političkom nivou zaobiđeni u procesu transformacije, prosto kroz zaobilaženje Ustava. ,,On naglašava da je u ovom slučaju Ustav zaobiđen, jer „da bi se vršila bilo kakva ustavna promjena na Kosovu, potrebna su minimum četiri glasa srpskih predstavnika u parlamentu“.

Kada je u pitanju formiranje vojske, jedna rečenica je u zvaničnom Beogradu i nezvaničnim glasilima vlasti dočekana kao posebna babaroga – ona da KSB ubuduće štiti „teritoriju“ cijele Republike Kosovo. „Mandat će joj biti da brani Kosovo“, rekao je u izjavi za srpske medije Ramuš Haradinaj.

To  daje povoda Vučiću za novu rundu drame. Za Vučića je sada „potpuno jasno“ da najava formiranja vojske i insistiranje na carinama od 100 odsto „imaju za cilj protjerivanje srpskog naroda s Kosova i Metohije jer mu onemogućavaju opstanak“.

Prema dostupnim podacima, polovina od oko 140 Srba u KSB napustila je tu formaciju na poziv Vučića. Nasuprot tome, predsjednik Odbora kosovske Skupštine za nadgledanje bezbjednosnih snaga Hadži Šalja tvrdi da su aktivni zahtjevi oko 300 Srba da se pridruže KSB.

Zamjenik ministra za KSB Burim Ramadani je kazao da će biti potrebno najmanje deset godina kako bi Kosovske bezbjednosne snage popunile kapacitet i bile osposobljene za sve što inače vojske rade. Cilj je, napominje  Ramadani, da kroz deset godina kosovska vojska dostigne standarde NATO i američke armije.

Državni sekretar u Ministarstvu odbrane Njemačke Tomas Zilberhorn u oktobru je izjavio kako se „pojmom ‘vojska’ naravno podsjeća na to da se radi o suverenitetu i nezavisnosti Kosova. Kosovo nisu svi priznali, i to je sporno pitanje. Zbog toga je važno da naglasim da u inicijativi za donošenje zakona ne stoji pojam – ‘vojska’. Na to gledam kao na početak procesa transformacije u narednih deset godina. U tom periodu bi trebalo da se riješe sva sporna pitanja, i onda će moći da se razjasni i to oko pojma vojske“.

Očiti problem su pare, bez obzira na to koliko Amerikanci „pomognu u povećanju vojnih kapaciteta“ ili koliko vozila ostavi njemački Bundesver koji je ispraznio bazu u Prizrenu. Trenutni budžet Kosova predviđa izdvajanja za odbranu od 0,7 odsto ukupnog domaćeg proizvoda BDP, dok NATO traži dva odsto što, doduše, i mnoge bogate članice Alijanse poput Njemačke ne ispunjavaju.

Kosovskih 0,7 odsto je tek 60 miliona eura godišnje, što je premalo za vojsku od 5.000 ljudi, koliko se predviđa izmjenama zakona. Poređenje:  novi srpski budžet je Ministarstvu odbrane opredijelio oko 800 miliona eura.

U političkom smislu, kako je rekao vojni analitičar Aleksandar Radić, projekat vojske je poruka da nema povratka kad je riječ o nezavisnosti Kosova. „Onog trenutka kada imate zakon u kojem piše da je osnovni zadatak oružanih snaga zaštita teritorije Kosova,  jasno je da se to pretvara u simbol od kojeg nema odstupanja“, rekao je Radić. „To je psihološko-propagandni momenat koji daje težinu u pregovorima, jer pokazuje jasan stav da nema podjele teritorije“.

Gaši ne očekuje da će se poslije ratifikacije bilo šta vanredno desiti. „Sada imamo nešto lakog oružja koje je  stiglo iz SAD, ostalo će stići. Ali ne očekujem bilo kakav dalji razvoj. Sva ova politička retorika na Kosovu i u Srbiji će nestati. Svi ćemo vidjeti da to nije rizik za bilo koga, ali ni velika pomoć bilo kome. To pomaže samo našim političarima“, zaključuje Gaši.

Rakić smatra da je važan momenat u kome se sve dešava. „Već dvadeset dana podignute su tenzije nakon uvođenja carina od sto odsto, tako da će ovo samo dodatno nadograditi napetost. Kao da neko namjerno gura stvari u eskalaciju“.

Vlada Kosova je u novembru uvela carine od 100 odsto na robu iz Srbije. To je bila reakcija na odbijanje da bude primljeno u Interpol koje je prije toga izdejstvovala Srbija.  Evropska unija je ponovo odložila liberalizaciju viza za građane Kosova, što kod njih dalje hrani razočaranje prema EU.

Atmosferu oko formiranja kosovske vojske podgrijale su i izjave nekih zvaničnika iz Beograda. Sve i ako na Kosovu i jeste stacionirano 4.000 vojnika međunarodnih snaga KFOR koji bi trebalo da obezbijede granice i mir, ne može se isključiti mogućnost srpske akcije zaštite stanovništva Sjevera – tako je bar zaprijetila srpska premijerka Ana Brnabić. „Nadam se da nikada nećemo morati da angažujemo vojsku“, glasila je njena namjerno višeznačna formulacija.

Marko Đurić, direktor Kancelarije za Kosovo rekao je kako opcije koje državi stoje na raspolaganju uključuju i proglašenje okupacije na dijelu teritorije Srbije, kao i različite oblike upotrebe oružanih snaga. Đurić je pozvao građane Srbije, ,,Albance, Srbe i sve ostale” da ne stupaju u redove, kako je rekao, ,,takozvane vojske Kosova”.

Vidno opada uticaj Evropske unije, koja je godinama posredovala u dijalogu dvije strane. Ona za balkanske države nema više pozitivnih atraktivnih momenata, a još manje ima čime da prijeti.

Perspektivu pristupa datu Srbiji, koja je početkom ove godine još smjelo vezivana za 2025, danas u Briselu više niko neće da konkretizuje. Na Kosovu, koje ni pet članica EU još nije priznalo kao nezavisnu državu, se ne osjeća ništa od nekadašnje euforije prema EU, nakon što je vizna liberalizacija ponovo odložena. Kosovsko stanovništvo  jedino u regionu ne smije slobodno da putuje u Evropu.

Albanski premijer Edi Rama otvoreno je ponudio Kosovarima albanske pasoše – ukoliko EU ponovo odbije da liberalizuje vizni režim. Još nešto što Albanija nudi sjevernom susjedu: ekonomsko povezivanje. Time i  alternativu Srbiji, od koje je Kosovo dosad bilo ekonomski zavisno.


Zbližavanje s Albanijom

Nekoliko dana nakon što je počeo carinski spor u kosovskom gradu Peći došlo je do zanimljivog sastanka: pod motom „jedan narod, jedan jezik, jedan san“, 26. novembra sastale su se vlade Kosova i Albanije. One su postigle saglasnost oko dalekosežnih političkih, ekonomskih i kulturnih ciljeva: zajedno u regionu i k Evropi, sa dvije glave, ali jednim glasom – to je bila patetična i jasna poruka sastanka koji su političari manifestovali na grupnoj fotografiji sa simbolom albanskog dvoglavog orla, koji je u Srbiji omražen.

To zbližavanje s Albanijom znači novu dinamiku u regionu.  Kosovo postaje ne samo politički, već i ekonomski gotovo potpuno nezavisno od Srbije. Zbog toga ispaštaju Srbi sa Sjevera Kosova koji su  odsječeni od Srbije, ali odbacuju uklapanje u kosovske strukture. Etnička granica unutar Kosova se produbljuje.

Komentatorka njemačkog radija Dojče vele smatra da se ne može isključiti ni mogućnost da razvoj situacije dovede do faktičke podjele Kosova, a na duži rok – do faktičke konfederacije ostatka Kosova s Albanijom. Analitičari i političari u regionu već se poigravaju s tim scenarijem.

Za Srbe je to traumatična ideja. Kosovo se doživljava kao istorijsko jezgro Srbije i črvsto usađeno u kolektivno pamćenje Srba – s utemeljenjem koje je više emotivno nego racionalno, primećuje DW.

Ipak, veća vojna eskalacija nije vjerovatna. Kosovo se nalazi pod direktnom zaštitom SAD. Bondstil je jedna od najvećih američkih baza van Sjedinjenih Država.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

REGION

ZAOŠTRENA RETORIKA NA RELACIJI BEOGRAD – PRIŠTINA: Opasnost od zamrzavanja konflikta

Objavljeno prije

na

Objavio:

radoicic

Na Kosovu bi mogao da uslijedi opasan period, vrijeme je pred praznike, katoličke i pravoslavne. Tako razmišlja Rada Trajković, jedna od najpoznatijih ličnosti među Srbina na Kosovu. Predsjednica nevladine organizacije Evropski pokret na Kosovu smatra da vladajući političari u Beogradu i Prištini računaju da od 15. decembra do 15. januara međunarodni predstavnici na Kosovu i u Srbiji uživaju u odmoru. ,,Strahujemo da će nešto organizovati, neki jači nemir, da bi normalno radili na projektu podjele”, misleći na srpske i kosovske čelnike, iznijela je Trajković svoje strahovanje. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo