Povežite se sa nama

REGION

IZBORI U BOSNI I HERCEGOVINI: Na pomolu teški dani

Objavljeno prije

na

mogerini

S prošlonedjeljnih opštih izbora u Bosni i Hercegovini u međunarodnoj zajednici navode prvo dobre vijesti – izlaznost je bila veća nego što se očekivalo. U Predsjedništvo BiH “iz reda hrvatskog naroda” izabran je Željko Komšić, antinacionalista iz Demokratskog fronta koji se zalaže za zajedničku, multietničku BiH. Loše je što stari problemi nacionalizma i dalje ostaju, pa za rješenje situacije pogled ponovo mora biti usmjeren na spoljne sile.

Od 3,4 miliona birača u nedjelju je na glasanje izašlo 54 odsto. Time je izlaznost na predsjedničke i parlamentarne izbore 2018. bila samo desetinu manja od one prije četiri godine.

Strani analitičari ukazuju da je dobro što su birači odlučili da u tročlanom Predsjedništvu u naredne četiri godine ne budu zajedno dvojice najjačih igrača Hrvata i Srba u BiH Dragan Čović i Milorad Dodik. Čović je prethodne četiri godine bio član Predsjedništva, Dodik je to prvi put postao u nedelju. Dvojica nacionalista očijukaju s odvajanjem teritorija koje kontrolišu, Oni bi etnički podijeljenu BiH iznutra mogli potpuno da unište, dominantne su ocjene su u zapadnim medijima.

U trci za bošnjačkog člana Predsjedništva, najviše glasova dobio je kandidat najuticajnije bošnjačke političke partije – Stranke demokratske akcije (SDA), Šefik Džaferović – 37,97 odsto. Džaferović je izjavio da će nastaviti putem kojim ide stranka s Bakirom Izetbegovićem načelu. „Biću zadovoljan ako budem kao on”, rekao je Džaferović.

Dodik, predsjednik Stranke nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u strukturama vlasti je još od poznih devedesetih. SNSD već 12 godina u kontinuitetu vlada u Republici Srpskoj.

„Sukob” predstavnika međunarodne zajednice s Dodikom, je izazvao kontra-efekat. U atmosferi gdje većina srpskog političkog korpusa nema blagonaklon odnos prema Sjedinjenim Američkim Državama, sankcije zvaničnog Vašingtona koji je 2016. stavio Dodika na „crnu listu” zbog opstrukcije Dejtonskog sporazuma bile su kamen spoticanja njegovoim protivnicima u predizbornoj kampanji.

„Stanovništvo ovog prostora izuzetno njeguje kult vođe, one koji umiju da zagalame, koji lupaju šakom. S njima se veoma lako identifikuju”, ocijenila je analitičarka Tanja Topić. „Tako je stvoren ideal svemogućeg čovjeka koji može sve. To istovremeno među opozicijom, stvara strah – strah od čovjeka koji će svu svoju energiju usmjeriti u politički život.”

Drhtanje se vjerovatno nastavlja, s obzirom na Dodikom ulazak u Predsjedništvo BiH. Već je najavio da će glavna deviza biti: RS i iznad svega. I da ga mnogo ne zanima saradnja s druga dva člana.

Profesor na Filozofskom fakultetu u Banjaluci Miodrag Živanović, vidi novu krizu u BiH: po njemu, Dodik, Džaferović i Komšić najverovatnije neće ni držati sjednice. Dodik je uoči izbora govorio da neće ići u Sarajevo, gdje je sjedište Predsjednitva BiH, već da će se u sjednice uključiti skajpom. Sada tvrdi da u zgradu Predjsdništva BIH neće ući ako na njoj ne bude okačene srpske zastave.

“BiH čekaju teški dani, jer nema šefa države u ovom odnosu snaga. Najlošija posljedica ovih izbora je isisavanje moći iz parlamenata, koji ima sve manju ulogu”, ocjenjuje Živanović, navodeći da je opozicija u RS amaterska organizacija, koja nije umjela da okrene igru u svoju korist. Pritom su im išla na ruku nerazjašnjenih ubistava i revolta građana, kao i problemu u svakoj opštini u RS.

Aleksandra Štiglmajer iz Evropske inicijative za stabilnost (ESI) ne očekuje da će Dodik promijeniti retoriku ali pitanje je šta on stvarno želi da uradi. „On je često imao nečuvene izjave, ali kada je došlo do primjene izgovorenog bio je razumniji. Nadam se da će sada biti još veća razlika između retorike i prakse. U interesu Srbije je da BiH uđe u EU i da svi dijele zajednički krov. Nadam se da će predsjednik Alaksandar Vučić imati dobar uticaj na gospodina Dodika”, kazala je Stiglmajer koja je godinama živjela u Sarajevu.

Njemački analitičar Bodo Veber ne sumnja da Dodik namjerava da uradi ono što najavljuje. “On već deset godina, zapravo 12-13 godina, radi na podrivanju ustavnog poretka BiH. No, pitanje je koliko on to može uraditi iz pozicije Predsjedništva BiH, odnosno jednog člana, jer tu ima ograničene ingerencije. Možda je bio plan da on uđe u Predsjedništvo sa svojim partnerom Draganom Čovićem”.

Florian Biber, profesor Univerziteta u Gracu, smatra da Dodik na novoj funkciji jedino može da pravi neke opstrukcije funkcionisanja zajedničkih institucija. „To bi on naravno kao član Predsjedništva mogao da uradi, ali njemu će trebati podrška RS kao entiteta i poslanika iz RS. Nije dovoljno jasno da li će opozicija u RS podržati Dodika. Sumnjam u to, iskreno rečeno” naveo je Biber.

Postavlja se i pitanje kako će se Dodik predstaviti na međunarodnom planu. Budućem članu Predsjedništva BiH zabranjen je ulaz u SAD, a samim tim i u Ujedinjene nacije. On nije priman ni u prijestonicama Evropske unije dugi niz godina. Treba vidjeti kako će se EU odnositi prema Dodiku. Što se tiče SAD, tu neće biti promjene.

Biber smatra da Dodik neće biti poželjan gost u evropskim prijestonicama kao član Predsjedništva BiH. No, za stavljanje na “crnu listu” ili uvođenje sankcija u slučaju opstrukcije rada BiH u institucijama Unije nema jedinstva i političke volje, ocijenio je ovaj stručnjak za Balkan. Bieber ne očekuje da rezultati izbora nagnaju EU i SAD da pojačaju angažman u BiH kako bi potakli promjene, već da će biti fokusirani na sprječavanje kriza.

Biber smatra da nije jasno da li Dodik može da dominira RS kao do sada, pogotovo kada njegov kandidat za predsjednika entitena nije ubjedljivo pobijedio. “Njegov govor o secesiji, o otcjepljenju RS, o nacionalnim pitanjima, već 12 godina skriva svakodnevnu korupciju u Republici Srpskoj, i pitanje je da li će moći da nastavi i u budućnosti s tim svojim porukama.”

Biber podsjeća da je već 2014. SNSD dosta izgubio i jedva uspio da dominira u RS. “To smo, takođe, vidjeli kroz društvene pokrete u Banja Luci i proteste da postoji veliki stepen nezadovoljstva prema SNSD, pogotovo taj osećaj da ima zloupotreba državnih institucije, da postoji dominacija stranke kroz institucije i veliki stepen korupcije.”

Biber smatra da nije realno očekivati da će Visoki predstavnik smijeniti Dodika. “Ipak je ta funkcija prilično slaba, ali to naravno zavisi od Dodikovog ponašanja”.

Rezultati izbora u BiH izazvali su ogromno nezadovoljstvo u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, najuticajnijoj stranci Hrvata u BiH. Predsjednik stranke i dosadašnji član Predsjedništva BiH Dragan Čović žali zbog „bošnjačkog opredjeljenja” na izborima. “Ne mogu Bošnjaci Hrvatima da biraju legitimne predstavnike, to je put nazadovanja, to nije evropski put. To je poruka i predstavnicima međunarodnih institucija. Trudili smo se da izmijenimo izborni zakon. Sada se vidi da je prevaga u rukama najmnogobrojnijeg naroda. Vjerujem da će među Bošnjacima biti razumijevanja, jer to nije dobro za bošnjački narod i BiH, i to može da izazove neviđenu krizu”, poručio je Čović.

Slično je razmišljanje državnog vrha Hrvatske. „Žao mi je što se ponovio scenario koji smo već vidjeli. Ponovo smo, zahvaljujući pravnom okviru, u situaciji da pripadnici jednog konstitutivnog naroda na teritoriji Federacije biraju predstavnika drugom, odnosno hrvatskom narodu” – bio je komentar premijera Andreja Plenkovića na izbor Komšića u Predsjedništvo BiH.

Politički analitičar iz Zagreba Davor Đjenero je za DW naveo kako se „od Zagreba očekuje da obuzdava politiku Hrvata u BiH, prije svega onog kruga oko Čovića. Nakon ovog ponovljenog ekscesa i kršenja osnovnih načela funkcionisanja konsocijacijske zajednice, biće teško obuzdati zahtjeve za trećim entitetom. Teško će se uticati na Hrvate u BiH da učestvuju u konstituisanju drugih organa vlasti kad ne mogu da učestvuju u konstituisanju Predsjedništva”, smatra Đenero.

Izbori u nedelju još jednom su pokazali da etnička demokratija, utemeljena u Dejtonskom sporazumu cementira vladavinu nacionalnih partija i nacionalističkih ideja. To je bila cijena plaćena za okončanje rata koji je trajao tri i po godine i koji je preko 100.000 ljudi koštao života.

Nastavak podjela

Pozivajući se na posmatračku misiju OEBS-a u Briselu kažu da su izbori u BiH bili “istinski takmičarski”, ali i da ih je karakterisao nastavak podjela po etničkim linijama.

“Očekujemo od svih političkih lidera da se angažuju na formiranju vlasti na svim nivoima tako što će konstruktivno raditi zajedno u interesu zemlje i građana”, poručili su šefica EU diplomatije Federika Mogerini i komesar za proširenje Johanes Han. Oni su u ime EU pozvali sve lidere u BiH da preuzmu odgovornost i da brzo formiraju Dom naroda Federacije BiH u skladu s presudama Ustavnog suda BiH.

U saopštenju američkog Stejt departmenta navedeno je da SAD „ostaju posvećene cilju stabilne i prosperitetne Bosne i Hercegovine”. Hiter Nuert, portparolka državnog sekretara Majka Pompea saopštila je da SAD dijele zabrinutost posmatračke misije OEBS i lokalnih nevladinih organizacija.

Posmaatrači misije OEBSzaključili suda su opšti izbori u BiH održani uz kršenje Evropske konvencije o ljudskim pravima i na bazi etničke diskriminacije, da ih je karakterisao nastavak segmentacije po etničkoj liniji, te da su se kandidati fokusirali na lične napade i širenje straha.

Dodik za piznanje Krima u sastavu Rusije

Ambasada Ukrajine u BiH je nazvala neprijateljskim izjave predsjednika SNSD i novoizabranog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, uz ocjenu da mogu zadati štetu odnosima dvije prijateljske države, kao i autoritetu BiH u okviru međunarodne zajednice. Dodik je ranije najavio je da će poslije stupanja na dužnost srpskog člana Predsjedništva BiH tražiti priznavanje Krima kao sastavnog dijela Rusije. “Naravno da ću pokrenuti tu inicijativu i namjeravam da Krim (bude priznat) na nivou BiH”, rekao je Dodik u intervjuu ruskom dnevniku Izvestija, dodajući da se pripajanje Krima Rusiji dogodilo poslije “legitimnog referenduma”. Kazao je i da je lično zainteresovan za posjetu Krimu i da će to učiniti čim se za to ukaže prililka.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

REGION

ISPITIVANJE  RAMUŠA HARADINAJA U HAGU: Umjetnik političkog preživljavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kosovski premijer u ostavci Ramuš Haradinaj branio se u srijedu ćutnjom i tako završio ispitivanje pred Specijalizovanim tužilaštvom u Hagu u svojstvu osumnjičenog. Kazao je da ne očekuje optužnicu

 

Ramuš Haradinaj, koga je Specijalni sud za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije u Hagu proteklih godina  dva puta oslobodio zbog nedostatka dokaza, istakao je da nije upoznat o čemu se radi u njegovom slučaju. “Tražili smo objašnjenje zašto je pozvan, ali nismo ga dobili, Radi se o mojoj ulozi u Oslobodilačkoj vojsci Kosova, ali ne nešto konkretno. Ne očekujem optužnicu, jer znam svoje zakonsko stanje”, kazao je Haradinaj.

Specijalizovano tužilaštvo, odnosno Specijalni sud, je kosovski sud sa sjedištem u Hagu koji sprovodi istragu zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i drugih krivičnih zločina u vezi navoda iz Izvještaja Savjeta Evrope 2011. godine. U tom izvještaju piše da su zločine  počinili pripadnici OVK-a od 1998. do 2000. Ovaj sud ima nadležnost nad krivičnim djelima izvršenim na Kosovu između 1. januara 1998. i 31. decembra 2000. godine.

Iako kosovski, sud finansira Evropska unija i u njemu radi međunarodno osoblje. Sjedište mu je u Hagu. Između ostalog zbog bojazni od zastrašivanja svjedoka. “Budući da se radi o osjetljivom pitanju i tome da se mogući osumnjičeni od pojedinih djelova kosovskog društva mogu smatrati borcima za slobodu”, saopštila je Vlada Holandije još 2016. godine kada je odlučila da udomi ovaj sud. Pojedini na Kosovu ovaj sud smatraju nepravednim jer će, kako kažu, suditi samo jednoj etničkoj grupi, dok će navodni zločini kosovskih Srba ostati nekažnjeni.

Haradinaj je 19. jula podnio ostavku na premijersku poziciju  zbog poziva iz Haga. Kako je rekao, time je želio da zaštiti Kosovo.

Haradinaj je ostavku sa premijerske pozicije podnio i 2005. kada se prvi put dobrovoljno predao Haškom tribunalu gdje je bio optužen za ratne zločine. Haradinaja, bivšeg komandanta OVK-a u zoni pod nazivom Dugađini, prva optužnica je teretila za okrutno postupanje, torturu i ubistva ljudi zatočenih u improvizovanim logorima.

Sud je 2008. donio oslobađajuću presudu po optužbama u vezi kršenja ratnih zakona. Takođe je 2012. oslobođen svih optužbi na ponovljenom suđenju pred istim tribunalom.

Nakon Haradinajevog oslobađanja usljed nedostatka dokaza ostala je sumnja da su svjedoci zastrašivani i ubijani. Haradinaj je u Prištini dočekan kao nacionalni heroj.

Haradinaj je uoči odlaska u Hag saopštio da su čelnici svih institucija i političkih partija u ponjedeljak i zvanično obaviješteni o njegovoj neopozivoj ostavci, te ih je pozvao na preduzimanje potrebnih koraka za raspisivanje opštih nacionalnih izbora, “kako bi se pravo izbora vratilo narodu”. Najavio je da buduće rukovodstvo Kosova treba da bira narod i da će se, po povratku iz Haga, angažovati unutar svoje partije Alijanse za budućnost Kosova i spremati za nove izbore.

Od početka rada ove vlade prije dvije godine, Haradinajeva takozvana „ratna koalicija“ bila je veoma trusna, a izazovi ogromni: teški odnosi sa Srbijom, korupcija, visoka nezaposlenost i Damoklov mač Specijalnog suda. Otuda se mogao predvidjeti prevremeni kraj ove vlasti.

Početkom jula Ustavni sud Kosova proglasio je neustavnim tzv. „zakon o dijalogu“ – čime je praktično sahranjena Haradinajeva ideja. On je krajem prošle godine insistirao na novom pregovaračkom timu za dijalog sa Beogradom koji bi bio sastavljen od predstavnika raznih partija i vodio pregovore umjesto predsjednika Hašima Tačija. Prebacujući pregovore sa Beogradom na poseban državni tim, Haradinaj je razvlastio predsjednika Tačija.

Na osnovu istog zakona usvojena je i „platforma o dijalogu“ koja je izazvala bujice negativnih reakcija u Beogradu. Tim dokumentom bilo je predviđeno priznanje nezavisnosti Kosova u sadašnjim granicama, ali odlukom Ustavnog suda ni ta platforma više ne važi. Sud je ocijenio neustavnim široka ovlašćenja državnog tima koji bi imao isključivu nadležnost da pregovara. To je sud u Prištini vidio kao narušavanje sadašnjeg načela podjele vlasti.  Platforma je na kraju usvojena minimalnom većinom od 61 poslanika u parlamentu.

Opozicione partije DLK, Socijaldemokratska partija i Samoopredjeljenje su mogle da obore Haradinajevu vladu da su im se pridružili glasovi srpskih predstavnika koji su dio Haradinajeve vladajuće koalicije. Međutim, iako je Srpska lista nagovijestila tu mogućnost, tri albanske partije su odbijale da ruše vladu u Prištini pomoću srpskih glasova.

U kosovskoj javnosti se formiranje (neustavnog) pregovaračkog tima tumačilo kao dio sukoba Tačija i Haradinaja. Prema tom tumačenju, premijer je pokušao da razvlasti predsjednika i tako spriječi priče o „korekciji granica“ ili „razgraničenju“ koje su u igru uveli Tači i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Lider pokreta Samoopredeljenje Aljbin Kurti tvrdi da je zakon o dijalogu i pisan kako bi bio osporen, to jest da su Haradinaj i Tači u istom timu.

Dijalog Beograda i Prištine već mjesecima se ne pomjera sa mrtve tačke. Haradinajeva vlada odbija da ukine carine od sto odsto na srpsku robu koje je uvela prošlog novembra, a to je uslov Beograda za nastavak razgovora. Sastanak koji je ovih dana trebalo da bude održan u Parizu, uz prisustvo francuskog predsjednika Emanuela Makrona i njemačke kancelarke Angele Merkel, otkazan je jer je bilo slabih izgleda na uspjeh.

Pojedini analitičari razmišljaju da bi nova ostavka Haradinaja mogla da ima dalekosežne posljedice po Kosovo. Odlaskom glavnog igrača pomjera se klatno moći. Posebno u dijalogu sa Beogradom sada u Prištini nastaje novi odnos snaga: Haradinaj se odlučno zalagao za dijalog na čijem će kraju biti priznanje Kosova i suprotstavljao se izmjeni granice, što su kao mogućnost nabacili Tači i Vučić.

Svojim držanjem oko ovog pitanja Haradinaj je osvajao političke poene na Kosovu i u inostranstvu. Mnoge članice EU – prije svih Njemačka – izjasnile su se protiv pomjeranja granica u Evropi.

Neki analitičari smatraju da bi Haradinaj tvrdoglavost prije ili kasnije politički došla glave. Hag je samo ubrzao odlazak.

Aleksandar Vučić je nazvao ostavku Ramuša Haradinaja “politički trik”, uz prognozu da će se on kao heroj vratiti sa saslušanja iz Haga i udvostručiti  popularnost. „Vučićeve pretpostavke nisu daleko od istine“, ocijenjeno je u berlinskom liberalnom dnevniku Tagescajtung.

Pojedini strani analitičari smatraju da je pozitivne poene u većinskom albanskom stanovništvu Haradinaj osvojio kada je uveo carine od sto odsto na srpsku robu.

„Na tom talasu Haradinaj sada ide na sve ili ništa. Ukoliko predsjednik Tači u roku od 45 dana ne nađe novu funkcionalnu vladajuću većinu, Haradinaj će dobiti šta je htio: nove izbore“, zaključak je Tagescajtnunga.

„Ramuš Haradinaj je umjetnik političkog preživljavanja“, piše berlinski Tagesšpigel. „Bez obzira na to da li su u pitanju ratni zločini ili mafijaške aktivnosti – nekadašnjem komandantu UČK nikada ništa nije dokazano. Za sada.“

 

Novi tribunal cilja na vrh UČK

 

Pozivanjem premijera Haradinaja novi tribunal odmah cilja na sam vrh UČK.

U srijedu je bivši predsjednik Skupštine Kosova Jakup Krasnići, takođe, stigao u zgradu Specijalizovanog tužilaštva u Hagu. Krasnići je tokom rata na Kosovu bio portparol i član Štaba OVK.

Švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung podsjeća da se bivša glavna tužiteljska Tribunala Karla del Ponte i u svojoj biografiji žalila na masovno zastrašivanje svjedoka koje je onemogućilo valjano izvođenje dokaza. „Otvoreno je pitanje da li će novi sud bolje izaći na kraj sa ovim problemom. Dvadeset godina nakon događaja svaka optužnica počiva skoro isključivo na iskazima svjedoka. Skepsu budi to što mlada institucija ima već trećeg glavnog tužioca, ali još nijednu optužnicu“, zaključuje list.

Portal hamburškog nedeljnika Cajt podsjeća da su bivši komandanti UČK Rustem Mustafa Remi i Sami Luštaku u januaru već morali da se pojave u Hagu. „Kosovski mediji izvještavaju da bi već tokom godine mogle da budu podignute prve optužnice. Ima spekulacija da bi Haradinaj kao i predsjednik Hašim Tači i predsjednik parlamenta Kadri Veselji mogli biti optuženi.“

 

Najstroža kazna doživotni zatvor

 

Kosovski zakon o Specijalizovanim vijećima i tužilaštvu na osnovu kojeg funkcioniše ovaj sud predviđa da se nikome neće suditi pred drugim sudom na Kosovu za djela za koja mu je već suđeno pred nekim sudom ili pred Međunarodnim sudom za krivično gonjenje. Zakon inače ovlašćuje tužioce da ispitaju potencijalne osumnjičene i prikupljaju dokaze.

Ova institucija, formirana nakon što je Skupština Kosova usvojila potrebno zakonodavstvo, postala je  funkcionalna jula 2017. kada je usvojen Pravilnik o postupku i dokazima za vođenje krivičnog postupka. Da bi bila podignuta optužnica, Specijalizovani tužilac mora da se uvjeri da postoji dobro utemeljena sumnja da je osumnjičeni izvršio ili da je učestvovao u izvršenju krivičnog djela iz nadležnosti Specijalizovanih vijeća, na osnovu Pravilnika o postupku.

Ispitivanja visoko rangiranih osoba iz nekadašnje OVK u Specijalizovanom tužilaštvu Kosova sa sjedištem u Hagu traju od januara ove godine. Iz organizacije ratnih vetarana Kosova su saopštili da je na razgovor do sada pozvano više od 40 osoba.

Na istrazi navodnih zločina, trenutno radi treći po redu tužilac – Džek Smit. Prvi tužilac Specijalnog istražnog tima Amerikanac Klint Vilijamson je nakon istrage 2014. saopštio da je došao do dokaza koji su dovoljni za podizanje optužnice. Nakon formiranja suda, istragu navoda o zločinima nastavlja tužilac Dejvid Švendimen, takođe Amerikanac, ali on je u martu 2018. godine, umjesto 2020, otišao sa te pozicije nakon isteka mandata u američkoj diplomatskoj službi.

Specijalni sud je četvrti po redu koji se bavi istragom navodnih zločina pripadnika OVK. Prije njega, ovim pitanjem bavio se i UNMIK, (misija Ujedinjenih nacija na Kosovu) Haški tribunal i EULEX (Misija Evropske unije za vladavinu zakona).

Najstroža kazna koju Specijalni sud može izreći osuđenoj osobi je kazna doživotnog zatvora. Zatvorska kazna će se izdržavati u državi koju odredi predsjednik Specijalnog suda, a iz spiska država koje izraze spremnost da prihvate osuđene osobe.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

REGION

ISPITIVANJE RAMUŠA HARADINAJA U HAGU: Umjetnik političkog preživljavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kosovski premijer u ostavci Ramuš Haradinaj branio se u srijedu ćutnjom i tako završio ispitivanje pred Specijalizovanim tužilaštvom u Hagu u svojstvu osumnjičenog. Kazao je da ne očekuje optužnicu

 

Ramuš Haradinaj, koga je Specijalni sud za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije u Hagu proteklih godina  dva puta oslobodio zbog nedostatka dokaza, istakao je da nije upoznat o čemu se radi u njegovom slučaju. “Tražili smo objašnjenje zašto je pozvan, ali nismo ga dobili, Radi se o mojoj ulozi u Oslobodilačkoj vojsci Kosova, ali ne nešto konkretno. Ne očekujem optužnicu, jer znam svoje zakonsko stanje”, kazao je Haradinaj.

Specijalizovano tužilaštvo, odnosno Specijalni sud, je kosovski sud sa sjedištem u Hagu koji sprovodi istragu zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i drugih krivičnih zločina u vezi navoda iz Izvještaja Savjeta Evrope 2011. godine. U tom izvještaju piše da su zločine  počinili pripadnici OVK-a od 1998. do 2000. Ovaj sud ima nadležnost nad krivičnim djelima izvršenim na Kosovu između 1. januara 1998. i 31. decembra 2000. godine.

Iako kosovski, sud finansira Evropska unija i u njemu radi međunarodno osoblje. Sjedište mu je u Hagu. Između ostalog zbog bojazni od zastrašivanja svjedoka. “Budući da se radi o osjetljivom pitanju i tome da se mogući osumnjičeni od pojedinih djelova kosovskog društva mogu smatrati borcima za slobodu”, saopštila je Vlada Holandije još 2016. godine kada je odlučila da udomi ovaj sud. Pojedini na Kosovu ovaj sud smatraju nepravednim jer će, kako kažu, suditi samo jednoj etničkoj grupi, dok će navodni zločini kosovskih Srba ostati nekažnjeni.

Haradinaj je 19. jula podnio ostavku na premijersku poziciju  zbog poziva iz Haga. Kako je rekao, time je želio da zaštiti Kosovo.

Haradinaj je ostavku sa premijerske pozicije podnio i 2005. kada se prvi put dobrovoljno predao Haškom tribunalu gdje je bio optužen za ratne zločine. Haradinaja, bivšeg komandanta OVK-a u zoni pod nazivom Dugađini, prva optužnica je teretila za okrutno postupanje, torturu i ubistva ljudi zatočenih u improvizovanim logorima.

Sud je 2008. donio oslobađajuću presudu po optužbama u vezi kršenja ratnih zakona. Takođe je 2012. oslobođen svih optužbi na ponovljenom suđenju pred istim tribunalom.

Nakon Haradinajevog oslobađanja usljed nedostatka dokaza ostala je sumnja da su svjedoci zastrašivani i ubijani. Haradinaj je u Prištini dočekan kao nacionalni heroj.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 26. JULA

Komentari

nastavi čitati

REGION

HORIZONTi: Prerada prošlosti  

Objavljeno prije

na

Objavio:

U posljednje  dvije godine  bivše jugoslovenske republike napuštaju  stotine hiljada mahom mladih i obrazovanih,  ljudi primorani beznađem i krizom,  dok političke vrhuške podstiču i zaoštravaju nacionalističke retorike i iznova revidiraju događaje iz skorije i dalje prošlosti

 

Istoriju uvijek pišu pobjednici.  Ali u regionu gdje se pobjednici smjenjuju  često, za očekivati je nekoliko istorija u opticaju koje negiraju jedna drugu, po potrebi političkog trenutka i skretanja sa tekućih gorućih problema. U posljednje  dvije godine Hrvatsku i Srbiju (i ostale ex YU zemlje) napuštaju na stotine hiljada mahom mladih i obrazovanih ljudi primorani beznađem i krizom,  dok političke vrhuške podstiču i zaoštravaju nacionalističke retorike i iznova revidiraju događaje iz skorije i dalje prošlosti. Puno je lakše potezima pera    baviti se  revizijom istorije, otkriti zavjeru, optuživati druge za sve sadašnje probleme koji su proistekli iz te, po njima, krivotvorene prošlosti, nego stvarno rješavati ogromne ekonomske probleme i uvesti red u nazovi državama.

Hrvatska koja je formalno članica EU i za koju bi se očekivalo da nakon ulaska uplovi u mirnije vode je u skorije vrijeme predvodnik nakaradnih revizionističkih ideja. Nedavno su tamo iz štampe izašle tri nevjerovatne knjige: Radni logor Jasenovac Igora Vukića, Ideologija i propaganda genocida nad Hrvatima, projekat homogena Srbija 1941Stjepana Loza i Život Vjekoslava Maksa Luburića- Generala Drinjanina Vlade Vladića. Knjige su veliki pomak udesno koji bi bio nezamisliv i u vrijeme Tuđmana u jeku rata za nezavisnost Hrvatske. Tuđman koji je i sam bio istoričar i partizan bi se ipak  zgrozio sa nedavnim valom apologetike o dešavanjima iz vremena NDH i ustaškog režima.

Igor Vukić u svojoj apologetici koncentracionog logora Jasenovac je otišao dalje od bilo koga prethodnika ,,znanstveno utvrdivši” da je Jasenovac bio samo radni logor gdje su zatvorenici podsticani na radnu kreativnost u pauzama između sportskih utakmica, pozorišnih predstava i drugih zabava kojima ih je obdarila zatvorska uprava konc logora predvođena Vjekoslavom Maksom Luburićem, predratnim sitnim kriminalcem koji se tokom rata ,,proslavio” pokoljima srpskog stanovništva u Lici, Baniji i kasnije u samom Jasenovcu.

Njemački Wehrmacht ga je opisao u izvještajima kao ,,neurotičnu, patološku osobu” i tražili su od ustaškog lidera Anta Pavelića da ga se riješi (što je ovaj morao učiniti privremeno) jer su njegovi pokolji srpskih civila izazvali ustanke koje malobrojne njemačke jedinice na terenu nisu mogle držati pod kontrolom.

Ovakvom ,,hrvatskom vitezu” je Vlade Vladić posvetio 1232 strane svetačkog žitija a promocije knjige su održane i u crkvenim zgradama i splitskom Dominikanskom samostanu. Inače dotični ,,vitez” je ubijen u Španiji od strane UDBE 1969. godine nakon što je odlučio preći na stranu KGB-a i ponuditi Hrvatsku kao koloniju Sovjetskom Savezu u zamjenu za podršku hrvatskoj samostalnosti. Sličan aranžman je uradio njegov bivši šef Pavelić sa Musolinijevom Italijom. U knjizi Stjepana Loza se ide dalje i tvrdi se da ustaše nisu počinile genocid nad Srbima u NDH već su zapravo Srbi počinili genocid nad Hrvatima, ne sjetivši se da to urade tokom 20 godina Kraljevine Jugoslavije kojom su potpuno dominirali nego su čekali da ih Njemačka porazi, porobi, da se proglasi NDH pa su onda krenuli u genocid.

U normalnim zemljama bi ovakve knjige brzo izazvale reakciju države i sudskih vlasti (a možda i psihijatrije) ali u Hrvatskoj su one samo dodatak opštoj nezdravoj klimi u kojoj se mjesecima javno raspravlja da li je Za dom spremni stari hrvatski pozdrav ili samo ustaški iz doba Drugog svjetskog rata- ekvivalent nacističkom Sieg Heil zakonski zabranjenom u današnjoj Njemačkoj. Sve to ide i uz ,,domoljubnu” muzičku podlogu Marka Perkovića Tompsona koji godinama veliča NDH i Maksa Luburića zbog čega mu je u brojnim zapadnim zemljama zabranjen javni nastup. U Hrvatskoj su mu vrata a širom otvorena, pa i na dočeku hrvatske fudbalske reprezentacije nakon osvajanja srebra na svjetskom prvenstvu. Vladajuća HDZ i premijer kao da ispunjavaju ponudu Luburića Rusima i ponovo široko otvaraju vrata malignom sovjetskom uticaju kroz ,,strateška partnerstva” u ekonomiji. To za sada nikome od ,,domoljuba” ne smeta.

I znatan dio Crkve u Hrvata daje zdušnu podršku revizionizmu. Sa istovremenim maksimalnim minimiziranjem ili čak negiranjem srpskih, romskih i jevrejskih žrtava NDH režima, višestruko se multiplicira broj ,,stradalih Hrvata” u ustaškim i domobranskih odorama zarobljenim i likvidiranim nakon završetka rata. Tako se do sada opšte prihvaćena brojka do 50,000 likvidiranih ustaša, domobrana ali i četnika (kao i civila koji su ih pratili u bijegu ka Austriji) isporučenih Jugoslaviji od strane britanske vojske podiže do brojke od čak 600,000 dok se Jasenovačke žrtve spuštaju sa nekih 80,000 na ,,tričavih 2-3,000” od kojih je većina, po revizionistima, pomrla od tifusa i drugih bolesti.

Mnoge ulice u Hrvatskoj i djelovima BH sa hrvatskom većinom nose imena ustaških ratnih zločinaca za koje se redovno održavaju mise dok je preko 3,000 spomenika antifašistima i partizanima porušeno za šta ne postoji bilo kakva zakonska odgovornost. Posljednji primjer  je nedavno rušenje biste Radu Končaru u Splitu gdje je kamena bista pala na vandala i slomila mu nogu. Sveštenik iz Dominikanskog samostana u Splitu gdje je predstavljana knjiga Stjepana Loze o srpskoj genocidnosti prema NDH na sve ovo ima jednostavan odgovor koji nema nikakve veze ni sa vjerom Sv. Dominika ni sa vjerom crkve kojoj formalno pripada. On tvrdi da Hrvati imaju pravo na to kad već četnici rehabilitiraju Dražu Mihailovića.

Da je Draža rehabilitovan  je nesporno. Vrhovni kasacioni sud u Beogradu je u maju 2015. presudio da je Draža imao politički i ideološki motivirano suđenje. Mada se isto može tvrditi maltene za svaku osobu kojoj je sudio poslijeratni komunistički sud a takvih je bilo na desetine hiljada. Takođe bivši borci pod njegovom komandom odavno imaju pravo na srbijanske državne penzije i zvanično su stavljeni u istu ravan sa partizanima kao antifašistički borci odlukom srbijanske skupštine iz maja 2004. SUBNOR i druga antifašistička udruženja u Srbiji su žestoko osudila državni revizionizam prvi takve vrste u Evropi koji kvislinge izjednačava sa onima protiv kojih su se borili.

Ipak paralela hrvatskog sveštenika nije skroz na mjestu.  Draža nije imao ,,državu” kao što su Pavelićeve ustaše imale NDH tako da nisu bili u stanju da siju smrt organizovano i na industrijskoj skali kao ustaše. Drugo, đeneral Mihailović nikada nije imao faktičku kontrolu nad mnogim četničkim jedinicama u NDH gdje su mnogi komandanti bili potpuno samostalni a neki čak sarađivali sa ustašama i bili na platnom spisku NDH. Ono što je nesporno, i pored četničke borbe protiv Njemačke okupacije na početku rata, je četnička velikosrpska ideologija i brojni zločini protiv nesrpskog stanovništva koje su počinili kada god bi se ukazala prilika. Četnička ideologija i zaostavština je i te kako zastupljena u javnom životu Srbije gdje mnoge ulice i bulevari nose imena zločinaca iz Drugog svjetskog rata. Takođe i srbijanska crkva se pridružila svojim hrvatskim ,,kolegama” u slavljenju i molitvama za njihove ,,rodoljube” a četnički komandanti kao ,,mučenici za veru” krase i freskopise nekih srbijanskih crkava.

U Hrvatskoj znatan dio javnosti nikako ne može izaći, ne samo iz Domovinskog rata za nezavisnost, već i iz Drugog svjetskog rata, dok se autori  navedenih knjiga i promoteri novoverziranih povijesti ugošćavaju na udarnim terminima hrvatske državne televizije i dobijaju prostor u glavnim dnevnim listovima (kao i sponzore).

U Srbiji (i Republici Srpskoj) se ide još dalje u prošlost ka ,,zlatnom dobu svetorodne dinastije Nemanjića” i često se ističe kako su Srbi u tom dobu bili ispred Engleza jer su Englezi jeli rukama, a Srbi viljuškama, a bilo ih je isto koliko i Engleza. Nema veze što sad mnogi Srbi i Hrvati hrle u Englesku i druge zapadne zemlje da peru viljuške mrskim zapadnjacima koji su im stalno radili o glavi (Englezi Hrvatima a Njemci Srbima) jer im sadašnji Nemanjići na vlasti ne omogućavaju elementarno preživljavanje od svog rada. Bitno je da se održi atmosfera zavjera i stradanja kako bi se opravdali svi dosadašnji neuspjesi i posrnuća. Eto ustaše su pobile milion i po Srba u NDH (iako je sva Jugoslavija izgubila nešto malo preko milion ljudi uključujući i poslijeratne egzekucije nacionalista i klasnih neprijatelja) a četnici i jugokomunisti su poklali 600 tisuća Hrvata i tako u nedogled.

Srpska strana je nedavno ponovo otvorila i priču o Jasenovcu u kontekstu njihovog protivljenja kanonizaciji zagrebačkog nadbiskupa Stepinca iz doba NDH. Brojni akademici sa njihove strane pokušavaju vratiti zadnju nulu broju žrtava da bi sve izgledalo gore i konspiratornije dok njihove ,,kolege” sa hrvatske strane pokušavaju skinuti jednu nulu sa iste brojke.

U Makedoniji su pod novom vladom konačno malo predahnuli od ranijih nacionalističkih busanja korumpirane vrhuške u slavnu prošlost Aleksandra Makedonskog i ostalih grčkih velikana potpisavši sporazum oko imena koje je bilo teg na vratu te zemlje od sticanja nezavisnosti 1991.

Od svih zemalja ne samo Jugoslavije nego i bivšeg socijalističkog bloka zvanična Crna Gora je ostala najimunija na revizionističke ideologije iz Drugog svjetskog rata jer je ista partija neprekidno na vlasti od 1945. To je sigurno jedinstven primjer u Evropi. Nedovno je i maršal Tito ponovo dobio spomenik u glavnom gradu koji je nekada nosio njegovo ime.

Dok traju bitke oko uloge četnika, ustaša i partizana u prošlosti egzodus običnog naroda samo dobija na intenzitetu.

 

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo