Povežite se sa nama

REGION

IZBORI U BOSNI I HERCEGOVINI: Na pomolu teški dani

Objavljeno prije

na

mogerini

S prošlonedjeljnih opštih izbora u Bosni i Hercegovini u međunarodnoj zajednici navode prvo dobre vijesti – izlaznost je bila veća nego što se očekivalo. U Predsjedništvo BiH “iz reda hrvatskog naroda” izabran je Željko Komšić, antinacionalista iz Demokratskog fronta koji se zalaže za zajedničku, multietničku BiH. Loše je što stari problemi nacionalizma i dalje ostaju, pa za rješenje situacije pogled ponovo mora biti usmjeren na spoljne sile.

Od 3,4 miliona birača u nedjelju je na glasanje izašlo 54 odsto. Time je izlaznost na predsjedničke i parlamentarne izbore 2018. bila samo desetinu manja od one prije četiri godine.

Strani analitičari ukazuju da je dobro što su birači odlučili da u tročlanom Predsjedništvu u naredne četiri godine ne budu zajedno dvojice najjačih igrača Hrvata i Srba u BiH Dragan Čović i Milorad Dodik. Čović je prethodne četiri godine bio član Predsjedništva, Dodik je to prvi put postao u nedelju. Dvojica nacionalista očijukaju s odvajanjem teritorija koje kontrolišu, Oni bi etnički podijeljenu BiH iznutra mogli potpuno da unište, dominantne su ocjene su u zapadnim medijima.

U trci za bošnjačkog člana Predsjedništva, najviše glasova dobio je kandidat najuticajnije bošnjačke političke partije – Stranke demokratske akcije (SDA), Šefik Džaferović – 37,97 odsto. Džaferović je izjavio da će nastaviti putem kojim ide stranka s Bakirom Izetbegovićem načelu. „Biću zadovoljan ako budem kao on”, rekao je Džaferović.

Dodik, predsjednik Stranke nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u strukturama vlasti je još od poznih devedesetih. SNSD već 12 godina u kontinuitetu vlada u Republici Srpskoj.

„Sukob” predstavnika međunarodne zajednice s Dodikom, je izazvao kontra-efekat. U atmosferi gdje većina srpskog političkog korpusa nema blagonaklon odnos prema Sjedinjenim Američkim Državama, sankcije zvaničnog Vašingtona koji je 2016. stavio Dodika na „crnu listu” zbog opstrukcije Dejtonskog sporazuma bile su kamen spoticanja njegovoim protivnicima u predizbornoj kampanji.

„Stanovništvo ovog prostora izuzetno njeguje kult vođe, one koji umiju da zagalame, koji lupaju šakom. S njima se veoma lako identifikuju”, ocijenila je analitičarka Tanja Topić. „Tako je stvoren ideal svemogućeg čovjeka koji može sve. To istovremeno među opozicijom, stvara strah – strah od čovjeka koji će svu svoju energiju usmjeriti u politički život.”

Drhtanje se vjerovatno nastavlja, s obzirom na Dodikom ulazak u Predsjedništvo BiH. Već je najavio da će glavna deviza biti: RS i iznad svega. I da ga mnogo ne zanima saradnja s druga dva člana.

Profesor na Filozofskom fakultetu u Banjaluci Miodrag Živanović, vidi novu krizu u BiH: po njemu, Dodik, Džaferović i Komšić najverovatnije neće ni držati sjednice. Dodik je uoči izbora govorio da neće ići u Sarajevo, gdje je sjedište Predsjednitva BiH, već da će se u sjednice uključiti skajpom. Sada tvrdi da u zgradu Predjsdništva BIH neće ući ako na njoj ne bude okačene srpske zastave.

“BiH čekaju teški dani, jer nema šefa države u ovom odnosu snaga. Najlošija posljedica ovih izbora je isisavanje moći iz parlamenata, koji ima sve manju ulogu”, ocjenjuje Živanović, navodeći da je opozicija u RS amaterska organizacija, koja nije umjela da okrene igru u svoju korist. Pritom su im išla na ruku nerazjašnjenih ubistava i revolta građana, kao i problemu u svakoj opštini u RS.

Aleksandra Štiglmajer iz Evropske inicijative za stabilnost (ESI) ne očekuje da će Dodik promijeniti retoriku ali pitanje je šta on stvarno želi da uradi. „On je često imao nečuvene izjave, ali kada je došlo do primjene izgovorenog bio je razumniji. Nadam se da će sada biti još veća razlika između retorike i prakse. U interesu Srbije je da BiH uđe u EU i da svi dijele zajednički krov. Nadam se da će predsjednik Alaksandar Vučić imati dobar uticaj na gospodina Dodika”, kazala je Stiglmajer koja je godinama živjela u Sarajevu.

Njemački analitičar Bodo Veber ne sumnja da Dodik namjerava da uradi ono što najavljuje. “On već deset godina, zapravo 12-13 godina, radi na podrivanju ustavnog poretka BiH. No, pitanje je koliko on to može uraditi iz pozicije Predsjedništva BiH, odnosno jednog člana, jer tu ima ograničene ingerencije. Možda je bio plan da on uđe u Predsjedništvo sa svojim partnerom Draganom Čovićem”.

Florian Biber, profesor Univerziteta u Gracu, smatra da Dodik na novoj funkciji jedino može da pravi neke opstrukcije funkcionisanja zajedničkih institucija. „To bi on naravno kao član Predsjedništva mogao da uradi, ali njemu će trebati podrška RS kao entiteta i poslanika iz RS. Nije dovoljno jasno da li će opozicija u RS podržati Dodika. Sumnjam u to, iskreno rečeno” naveo je Biber.

Postavlja se i pitanje kako će se Dodik predstaviti na međunarodnom planu. Budućem članu Predsjedništva BiH zabranjen je ulaz u SAD, a samim tim i u Ujedinjene nacije. On nije priman ni u prijestonicama Evropske unije dugi niz godina. Treba vidjeti kako će se EU odnositi prema Dodiku. Što se tiče SAD, tu neće biti promjene.

Biber smatra da Dodik neće biti poželjan gost u evropskim prijestonicama kao član Predsjedništva BiH. No, za stavljanje na “crnu listu” ili uvođenje sankcija u slučaju opstrukcije rada BiH u institucijama Unije nema jedinstva i političke volje, ocijenio je ovaj stručnjak za Balkan. Bieber ne očekuje da rezultati izbora nagnaju EU i SAD da pojačaju angažman u BiH kako bi potakli promjene, već da će biti fokusirani na sprječavanje kriza.

Biber smatra da nije jasno da li Dodik može da dominira RS kao do sada, pogotovo kada njegov kandidat za predsjednika entitena nije ubjedljivo pobijedio. “Njegov govor o secesiji, o otcjepljenju RS, o nacionalnim pitanjima, već 12 godina skriva svakodnevnu korupciju u Republici Srpskoj, i pitanje je da li će moći da nastavi i u budućnosti s tim svojim porukama.”

Biber podsjeća da je već 2014. SNSD dosta izgubio i jedva uspio da dominira u RS. “To smo, takođe, vidjeli kroz društvene pokrete u Banja Luci i proteste da postoji veliki stepen nezadovoljstva prema SNSD, pogotovo taj osećaj da ima zloupotreba državnih institucije, da postoji dominacija stranke kroz institucije i veliki stepen korupcije.”

Biber smatra da nije realno očekivati da će Visoki predstavnik smijeniti Dodika. “Ipak je ta funkcija prilično slaba, ali to naravno zavisi od Dodikovog ponašanja”.

Rezultati izbora u BiH izazvali su ogromno nezadovoljstvo u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, najuticajnijoj stranci Hrvata u BiH. Predsjednik stranke i dosadašnji član Predsjedništva BiH Dragan Čović žali zbog „bošnjačkog opredjeljenja” na izborima. “Ne mogu Bošnjaci Hrvatima da biraju legitimne predstavnike, to je put nazadovanja, to nije evropski put. To je poruka i predstavnicima međunarodnih institucija. Trudili smo se da izmijenimo izborni zakon. Sada se vidi da je prevaga u rukama najmnogobrojnijeg naroda. Vjerujem da će među Bošnjacima biti razumijevanja, jer to nije dobro za bošnjački narod i BiH, i to može da izazove neviđenu krizu”, poručio je Čović.

Slično je razmišljanje državnog vrha Hrvatske. „Žao mi je što se ponovio scenario koji smo već vidjeli. Ponovo smo, zahvaljujući pravnom okviru, u situaciji da pripadnici jednog konstitutivnog naroda na teritoriji Federacije biraju predstavnika drugom, odnosno hrvatskom narodu” – bio je komentar premijera Andreja Plenkovića na izbor Komšića u Predsjedništvo BiH.

Politički analitičar iz Zagreba Davor Đjenero je za DW naveo kako se „od Zagreba očekuje da obuzdava politiku Hrvata u BiH, prije svega onog kruga oko Čovića. Nakon ovog ponovljenog ekscesa i kršenja osnovnih načela funkcionisanja konsocijacijske zajednice, biće teško obuzdati zahtjeve za trećim entitetom. Teško će se uticati na Hrvate u BiH da učestvuju u konstituisanju drugih organa vlasti kad ne mogu da učestvuju u konstituisanju Predsjedništva”, smatra Đenero.

Izbori u nedelju još jednom su pokazali da etnička demokratija, utemeljena u Dejtonskom sporazumu cementira vladavinu nacionalnih partija i nacionalističkih ideja. To je bila cijena plaćena za okončanje rata koji je trajao tri i po godine i koji je preko 100.000 ljudi koštao života.

Nastavak podjela

Pozivajući se na posmatračku misiju OEBS-a u Briselu kažu da su izbori u BiH bili “istinski takmičarski”, ali i da ih je karakterisao nastavak podjela po etničkim linijama.

“Očekujemo od svih političkih lidera da se angažuju na formiranju vlasti na svim nivoima tako što će konstruktivno raditi zajedno u interesu zemlje i građana”, poručili su šefica EU diplomatije Federika Mogerini i komesar za proširenje Johanes Han. Oni su u ime EU pozvali sve lidere u BiH da preuzmu odgovornost i da brzo formiraju Dom naroda Federacije BiH u skladu s presudama Ustavnog suda BiH.

U saopštenju američkog Stejt departmenta navedeno je da SAD „ostaju posvećene cilju stabilne i prosperitetne Bosne i Hercegovine”. Hiter Nuert, portparolka državnog sekretara Majka Pompea saopštila je da SAD dijele zabrinutost posmatračke misije OEBS i lokalnih nevladinih organizacija.

Posmaatrači misije OEBSzaključili suda su opšti izbori u BiH održani uz kršenje Evropske konvencije o ljudskim pravima i na bazi etničke diskriminacije, da ih je karakterisao nastavak segmentacije po etničkoj liniji, te da su se kandidati fokusirali na lične napade i širenje straha.

Dodik za piznanje Krima u sastavu Rusije

Ambasada Ukrajine u BiH je nazvala neprijateljskim izjave predsjednika SNSD i novoizabranog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, uz ocjenu da mogu zadati štetu odnosima dvije prijateljske države, kao i autoritetu BiH u okviru međunarodne zajednice. Dodik je ranije najavio je da će poslije stupanja na dužnost srpskog člana Predsjedništva BiH tražiti priznavanje Krima kao sastavnog dijela Rusije. “Naravno da ću pokrenuti tu inicijativu i namjeravam da Krim (bude priznat) na nivou BiH”, rekao je Dodik u intervjuu ruskom dnevniku Izvestija, dodajući da se pripajanje Krima Rusiji dogodilo poslije “legitimnog referenduma”. Kazao je i da je lično zainteresovan za posjetu Krimu i da će to učiniti čim se za to ukaže prililka.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRUGAČIJE OBILJEŽAVANJE „OLUJE“ U HRVATSKOJ: Dan koji težinu tek treba da dobije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Konačno su se na proslavi u Kninu pojavili Srbi, odnosno pojavio se potpredsjednik Vlade Boris Milošević. To je izazvalo oduševljenje političkog establišmenta, koji je, kao nikada do sada, govorio o zločinima nad Srbima i patnjama koje je oko 200.000 hrvatskih građana srpske nacionalnosti preživjelo tog vrućeg augusta 1995

 

Hrvatska je proslavila Dan domovinske zahvalnosti i totalno je zadovoljna načinom na koji je to napravila. Konačno su se na proslavi u Kninu pojavili Srbi, odnosno pojavio se samo jedan i to potpredsjednik Vlade Boris Milošević, što je izazvalo oduševljenje političkog establišmenta, koji je, kao nikada do sada, govorio o zločinima nad Srbima i patnjama koje je oko 200.000 hrvatskih građana srpske nacionalnosti preživjelo tog vrućeg augusta 1995.

Incidenata nije bilo. Dobro, ustaše okupljene oko notornog pukovnika HOS-a Marka Skeje, urlali su ustaški pozdrav „Za dom spremni”, ali tek kada su se svjetla reflektora ugasila i kada se vrh države povukao s pozornice. Do tada ih je na lancu držala Vojna policija. Ista ona koja je, skupa s pripadnicima MUP-a, tokom i nakon Oluje, mjesecima promatrala čerečenje mrtve lešine takozvane Republike Srpske Krajine, kompletne infrastrukture na tom području, paljenje svega što se zapaliti dalo od nepokretne imovine protjeranih Srba, ubijanje između jedne i dvije hiljade nesretnika koji su poslušali ciničnu poruku predsjednika Franje Tuđmana, koju je svako malo emirtirao državni radio i kojom su pozivani da ostanu u kućama, jer im se ništa neće dogoditi.

Na kraju se ni tada, a ni do dana današnjeg, apsolutno ništa nije dogodilo ubicama koji su sa zemlje i iz zraka mitraljirali i avionskim bombama zasipali kolonu nesretnika u bijegu, čak i kada su, kao u Dvoru bili na samoj granici RH ili na Petrovačkoj cesti, kada su tu granicu već prešli.

„Žalimo za žrtvama”, naglasio je premijer Plenković misleći na srpske civile i to je baš lijepo od njega, kao i to da je zločine nazvao „ružnim ožiljkom” na inače „pravednom licu” Domovinskog rata. Zločine je nazvao „posrtajem”, što je konstrukcija koja baš nimalo ne bi trebala zadovoljiti porodice žrtava, ni ljudi iz kolone, čije patnje do dana današnjeg nisu priznate.

Sa željom da se te žrtve priznaju, da se zločinci kazne, da se poprave uvjeti u kojima žive preostali Srbi u Hrvatskoj i da se konačno, kako je rekao, „prekine spirala mržnje”, u Knin je došao Boris Milošević, potpredsjednik Vlade i predsjednik Srpskog narodnog vijeća, kojem je prije Oluje u jedinice HV-a mobiliziran otac, koji je poslan da od sunarodnjaka „oslobodi” vlastitu majku. Nažalost, nije je zatekao živu, jer su je na ognjištu ubili njegovi suborci.

Saša KOSANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

REGION

ŠPIJUNSKA AFERA TRESE SRBIJU: Mnogo buke, malo detalja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Snimak špijunskog djelovanja ruskih službi u Srbiji je nametnuo pitanje budućih odnosa Srbije sa Rusijom. Vučić uvjerava javnost da se ti odnosi neće mijenjati i da Srbija ne želi “novu 1948.”. No, neki anlitičari ukazuju da su odnosi Beograda I Moskve ozbiljnije poremećeni nego što se to na prvi pogled čini

 

Nova špijunska afera trese Srbiju. Aferi Krušik, fabrike iz namjenske industrije Srbije, navodnoj prodaji srpskog oružja Ukrajini, pridružio se snimak objavljen na Youtube prema kojem ruski obavještajac razmjenjuje sa penzionisanim potpukovnikom Vojske Srbije plastične kese nalik onima iz samoposluga. Potonji potom u automobilu prebira pare koje je, izgleda, dobio od stranog obavještajca.

Srpske vlasti se ne odlikuju transparentnošću kada su ovakvi slučajevi u pitanju, pa je iznenađujuća brzina kojom je potvrđena autentičnost snimka i još otkriven identitet ruskog obavještajca. „Snimak je autentičan i na njemu se nalazi ruski obavještajac Georgij Kleban“, kazao je medijima Relja Željski, načelnik analitike Bezbednosno informativne agencije (BIA).

Upitan o uticaju špijunske afere na odnose Srbije i Rusije, predsjednik Aleksandar Vučić, koji treba da se 4. decembra sretne u Moskvi sa Vladimirom Putinom je rekao kako mu nije jasna logika u čitavom špijunskom događanju. Naveo je da Srbija ničim nije ugrozila ruske interese i da se nada kako šef ruske države nije bio obavješten o tom djelovanju. „Sve će nas ovo natjerati da još snažnije radimo na vojnoj neutralnosti Srbije, i Srbija se neće okretati ka NATO“, naglasio je Vučić. Javnost je uvjeravao da se odnosi sa Rusijom neće mijenjati i da Srbija ne želi „novu 1948”.

Mnogo je buke ali mnogi detalji o aferi nijesu poznati ni nakon Vučićevog obraćanja. Kako je primjetio Predrag Petrović, izvršni direktor nevladinog Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku, ne zna se čak ni da li je i šta je dato za novac koji ruski obavještajac na snimku daje penzionisanom potpukovniku Vojske Srbije Z.K.

Ljubodrag Stojadinović, penzionisani pukovnik, kolumnista portala Peščanik, smatra kako snimak ostavlja upečatljiv utisak o špijunskom amaterizmu. „Zašto bi ti ljudi, upleteni u naivni dramolet, uopšte nosili kese? Zbog čega bi potpukovnik u kolima brojao pare?” upitao se Stojadinović. On smatra da je tek neozbiljno ukoliko je srpski potpuknovnik predao papire koji bi mogli da budu dio ratnog plana. Nije vjerovatno da postoji bilo šta iz te oblasti što Rusi ne znaju, a i ako postoji, takvi papiri se mijenjaju istog trenutka kad se sazna da više nijesu tajna.

Predrag Petrović postavlja i pitanje zašto se čekalo gotovo godinu da snimak bude objavljen i zašto je Savet za nacionalnu bezbednost zasijedao četiri dana po objavljivanju snimka. „Meni to sve izgleda kao odlična prilika da afere koje pogađaju Srpsku naprednu stranku, pokušaju da se skrajnu i zataškaju – afera Krušik, plagirani doktorat Siniše Malog …”, rekao je Petrović.

Vučić je aferu stavio i u kontekst napada na srpsku namjensku industriju. Kako je fabrika Krušik važan dio te industrije, najnovija afera tvrdi on, dio je koordinisanih napora stranih službi da u Srbiji bude uništena proizvodnja naoružanja.

Petrović je podsjetio kako su se na račun Krušika bogatile privatne firme, prije svega GIM, koja je u vezi sa Brankom Stefanovićem, ocem ministra policije Nebojše Stefanovića. „Ukoliko moramo da razmišljamo o nasrtajima na namjensku industriju, onda su to korupcija i kriminal unutar Srbije, a ne niko spolja“, naglašava Petrović.

Petrović ne vjeruje da bi afera, sudeći po dostupnim inormacijama mogla uzdrmati odnose Moskve i Beograda. „Odnose Rusije i Srbije može da poremeti izbor – da li Srbija želi da se približava Zapadu ili Rusiji. Ukoliko je strateški interes Srbije da ulazi u EU i da pripada zajednici zapadnih država, onda će morati i da na drugačiji način reguliše odnose i interese sa Ruskom Federacijom”, navodi Petrović.

Vučić je ruskom ambasadoru u Beogradu, uputio pitanje – „Zašto?” Upitan da li će to isto pitati i Putina, Vučić je uzvratio „Šta ću da razgovaram sa predsednikom Putinom, to je za nas dvojicu. U četiri oka ćemo da razgovaramo.”

U Kremlju vjeruju da ništa neće baciti sijenku na Vučićevu posjetu, izjavio je portparol ruskog predsjednika Dmitrij Peskov. „Svjesni smo činjenice da postoje određene strane koje bi voljele unaprijed da prekinu tu posjetu i ubijeđeni smo da to neće moći da učine”.

Marija Zaharova, portparolka Ministarstva spoljnih poslova Ruske Federacije, objavljivanje snimka je nazvala „provokacijom uoči sastanka na najvišem nivou”. No, istovremeno je rekla i da „ne razumije saopštenje srpske vlade da je situacija veoma ozbiljna”.

Novinar iz Moskve Roman Dobrokhotov ukazuje pak da GU, Glavna uprava Generalštaba Oružanih snaga Ruske Federacije ne može da izvodi operacije bez znanja vrhovnog komandanta, u ovom slučaju Putina. „Specijalne službe Srbije ponijele su se profesionalno, a političko rukovodstvo je uplašeno… Vučiću je glavni zadatak bio da pokuša da nekako riješi situaciju, a da se ne svađa sa Moskvom”, ocijenio je Dobrokhotov.

Dobrokhotov, urednik ruskog sajta Insajder koji je uradio više istraživanja vezanih za GU, smatra da Rusija odavno i otvoreno u balkanskim zemljama vodi „informacioni rat”. Ona želi da oduzme suverenitet Srbiji i drugim balkanskim zemljama i da učini sve kako ne bi dospjele pod okrilje NATO.

Othon Anastasakis, britanski ekspert za jugoistočnu Evropu, smatra da je Srbija jedna od zemalja gdje se odvija takmičenje obaveštajnih službi – istočnih i zapadnih u geopolitičkim igrama. „Podjele unutar zemlje olakšavaju tu vrstu takmičenja obavještajnih sektora Istoka i Zapada na tlu Srbije.” On ukazuje da Moskva izaziva unutrašnje podjele u državama-kandidatima za članstvo u EU koje su najranjivije, kako bi imala saveznika. „Srbija je u tom smislu najpogodnija, zato što postoji podrška u srpskom narodu za Rusiju, kao i za Putina lično.”

 Relativno skromna špijunska afera mogla bi da bude iskorišćena za niz još teško čitljivih političkih poteza. U Srbiji najavljuju donošenje deklaracije o „političkoj nezavisnosti i vojnoj neutralnosti“. Puštanje u opticaj „političke nezavisnosti“ za vojno-političkog komentatora Aleksandra Radića je povezano sa izborima. „Ukoliko nemate neke velike uspjehe kojima možete da se pohvalite pred građanima Srbije, onda dobro zvuči da je Srbija drugačija od ostalih zemalja, i da smo samostalni u odnosu na sve ostale. Nakon loših vijesti koje su stigle iz EU, čini mi se da Vučić prepoznaje momenat da ponudi naciji sliku neke alternative. To je donekle i poruka EU: „učinite nešto oko ubrzanja evropskog puta Srbije ili ćemo biti prinuđeni da tražimo neki drugi put“, kaže Radić.

Spoljnopolitički komentator Boško Jakšić je za Dojče vele kazao kako smatra da su odnosi sa Rusijom ozbiljnije poremećeni nego što se to na prvi pogled čini”.  Vučića čeka veoma težak razgovor sa Putinom i mislim da Rusija neće lako odustati od Srbije kao posljednjeg uporišta svojih interesa na Zapadnom Balkanu“.

Aleksandar Radić procjenjuje da će afera neminovno umanjiti autoritet ruskog političkog i vojnog uticaja u Srbiji. On zaključuje: „Stvorena je slika o tome da saradnja nije toliko iskrena s ruske strane. Bar ne onoliko iskrena koliko to očekuje veći dio srpskog javnog mnjenja“.

 

Zabrinutost Stejt departmenta

U prvoj reakciji, Stejt department je izrazio zabrinutost zbog izveštaja o ruskom uplitanju u Srbiji. „Sjedinjene Države podržavaju napore Srbije da istraži ovaj incident i podstiču Vladu da odgovorne za ove nezakonite aktivnosti smatra odgovornim, u skladu sa vladavinom zakona”, rekao je portparol Stejt departmenta.

RFE je imao uvid u izvještaj Ministarstva odbrane SAD od maja ove godine prema kome je na Zapadnom Balkanu Srbija najpopustljivije okruženje za ruski uticaj. Navodi se da su bilateralni odnosi Srbije i Rusije bili na znatno nižem nivou prije dolaska na vlast SNS, na čelu sa Vučićem 2012. Ministarstvo ocjenjuje da je ta saradnja rezultirala potpisivanjem ugovora o strateškoj saradnji u novembru 2013, kao i da jedino Srbija na Zapadnom Balkanu ima potpisane ugovore o saradnji u oblasti bezbjednosti. Naglašava se da jedino Srbija učestvuje u zajedničkim vojnim vježbama s Rusijom, najmanje dva puta godišnje od 2014, kao i da blagonaklono gleda na pomoć prilikom nabavke vojne opreme.

Navodi se da Srbija odbija da ide ka članstvu u NATO-u, ali je članica programa Partnerstva za mir i da su SAD njen najaktivniji vojni partner. „Srbija ima više nego dvostruki broj angažmana sa SAD-om nego s bilo kojom drugom državom. Međutim, manjak transparentnosti u strateškim i operativnim prioritetima Srbije komplikuje saradnju u oblasti odbrane”, navodi se u izvještaju.

Ministarstvo navodi kako postoje dokazi da Rusija podržava separatistički pokret bosanskih Srba, na čelu s Miloradom Dodikom, s ciljem da spriječi ulazak BiH u NATO i EU.

Američko ministarstvo odbrane smatra da je Rusija na Zapadnom Balkanu odlučna da odbije uticaj Evropske unije i SAD i umanji djelovanje NATO. SAD i EU ne mogu sebi priuštiti ambivalentnost na Zapadnom Balkanu, jer takav pristup otvara vrata „ruskom malignom uticaju”, zaključuje Ministarstvo odbrane SAD.

 

Kosovo i ostale igre

Rusija Srbiji neće biti toliko privlačna kada bude riješeno pitanje Kosova, smatra Maksim Samorukov, zamjenik glavnog urednika moskovskog Karnegi centra. Zato Rusija smatra kako je njen interes da pitanje Kosova ne bude riješeno, tvrdi ovaj analitičar. Po Samorukovu Srbiji je potrebna Rusija na međunarodnom nivou i njena moć u UN kako bi spriječila potpuno priznanje Kosova.

„Zapadni Balkan nije prioritet za Rusiju i ona nije spremna da u region uloži mnogo novca ili napora, ali ne želi ni Zapad na Balkanu,” kaže Samorukov. „Geopolitički limbo u kome se region trenutno nalazi je idealan za Rusiju. Ni potpuna stabilizacija, ni potpuna destabilizaciju, već nešto između. Rusija ne želi da zamrznuti konflikti na Balkanu budu riješeni, jer oni drže Zapadni Balkan dalje od NATO i EU. No, Rusija ne želi ni da ti konflikti postanu aktivni, jer i ona ima svoju crvenu liniju.”

Samorukov ilustruje: „Rusija želi da Milorad Dodik uspori saradnju Bosne i Hercegovine sa NATO i EU. No, ne i da Dodik proglasi nezavisnost RS, jer bi to Rusiju stavilo u veoma neugodan položaj da mora da bira – da li da nastavi da podržava Dodika ili ne, te da postane aktivnija u regionu.”

Samorukov smatra kako Srbija ne zauzima tako važno mjesto u Rusiji, kao što Rusija zauzima u Srbiji. No on misli a da je vladajuća elita u Srbiji, uprkos iskazivanju prijateljstva sa Rusijom, ipak prozapadna. „Niko više u Srbiji nije spreman da se bori za Kosovo, ono je za njih adut u pregovorima sa EU. Mislim da je glavni prioritet aktuelne vladajuće elite u Srbiji prozapadna orijentacija, koja treba da im pomogne u drugom prioritetu – da ostanu na vlasti što je duže moguće.”

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

REGION

POMUĆENA EVROPSKA PERSPEKTIVA BALKANA: Veto igrači i brzina puža

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odluka Evropskog savjeta da se ne otvore pregovori o članstvu Sjeverne Makedonije i Albanije imaće veoma loše posljedice po  region.  Vjerodostojnost EU na Balkanu je na istorijskom minimumu

 

Tužno i kratkovido. To su riječi koje najčešće koriste evropski analitičari kada komentarišu odluku Savjeta EU da odloži otvaranje pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom. Te zemlje su preduzele niz mjera kako bi ispunile sve što je od njih Brisel tražio.

Skoplje je čak postiglo dogovor sa Atinom oko promjene imena te države, pa su Makedonci vjerovali da će na samitu EU konačno dobiti zeleno svijetlo za početak pregovora. Vlada premijera Zorana Zaeva je, protivno svim obećanjima, ostavljena na vjetrometini. Da bi sačuvao lični kredibilitet, razočarani Zaev je kazao da će mandat vratiti narodu. Vanredni izbori u toj državi biće održani u aprilu naredne godine.

Iako se i Evropska komisija založila za otvaranje pregovora, veto je pritisla Francuska, tačnije njezin predsjednik Emanuel Makron. U strahu od opozicije koja mu duva za vratom, odnosno ishoda lokalnih izbora u toj zemlji, koji se trebaju održati na proljeće naredne godine, on se odlučio da blokira evropske aspiracije Skoplja, dok su u slučaju Albanije, takođe iz unutarpolitičkih razloga, suzdržane bile još i Holandija i Danska.

„Francuska je pokazala spremnost da drži ostatak EU, ali i zemlje van Unije, za taoce svoje političke agende. To nije novina, ali ovako radikalan način svakako nije dobar signal za budućnost proširenja“, rekao je profesor Univerziteta u Gracu Florijan Biber.

U pauzi mučne debate oko izlaska Velike Britanije iz EU, evropski čelnici su se tek dogovorili o da početak pregovora sa ove dvije zemlje razmotre iduće godine, u maju, kada će u Zagrebu, tokom predsjedavanja Hrvatske, biti održan novi samit.

Možda za Sjevernu Makedoniju bude nova prilika do kraja 2019., jer je predstavnik Finske, koja u ovom šestomjesečju predsjedava Unijom, u izvještaju o sastanku Evropskog saveta naveo da će se do kraja godine ponovo raspravljati o otvaranju pregovora sa Skopljem.

Na tome posebno insistira tzv. Višegradska grupa koju čine Mađarska, Poljska, Češka i Slovačka. “Novo, treće po redu odgađanje početka pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom destabilizovaće cijelu regiju, a negativno će se odraziti i na budući kredibilitet i uticaj EU u državama Zapadnog Balkana”, upozorili su zvaničnici tih zemalja.

EU su u ovom slučaju  pokazala kao nevjerodostojna zajednica koja gazi vlastita obećanja što će u ovom regionu uzrokovati frustriranost i pad motivacije i spremnosti za reforme.

“Nijeste vi krivi, mi smo. Vi ste obavili svoj posao, mi svoj nijesmo”, poručio je građanima Albanije i Sjeverne Makedonije predsjednik Evropskog savjeta Donald Tusk. Odlazeći predsjednik Evropske komisije Žan Klod Junker ocijenio je da je riječ o “istorijskoj greški”. Tim prije što odluka o početku pregovora o članstvu ne znači  članstvo, nego u prvom redu ima  simbolično značenje kako bi se iskazalo priznanje za postignuto i kako bi se podstakle te zemlje na dug i naporan proces pristupanja država kandidata EU.

Prema riječima Aleksandre Štiglmajer iz Evropske inicijative za stabilnost, vjerodostojnost EU je na Zapadnom Balkanu na – istorijskom minimumu. „Ovo je apsolutno najniža tačka na kojoj smo se našli u posljednjih 20 godina kada je u pitanju politika proširenja“, kazala je ona za DW.

Makronov nerazumni veto uvalio je EU u dvostruku krizu vjerodostojnosti – jednu na Balkanu, drugu u samom Briselu. Razumijevajući da se na taj način opasno potkopava zajednička politika EU, Evropski parlament je usvojio rezoluciju kojom je osudio odlaganje pristupnih pregovora Albanije i Sjeverne Makedonije i podržao nastavak politike proširenja na Zapadni Balkan.

“EU je još  otvoren projekt koji ne može biti upotpunjen kao projekt mira i prosperiteta za sve dok god zapadni Balkan, kao jedna od ključnih regija za funkcionisanje EU i mira na kontinentu, ostaje izvan toga”, kaže novi izvjestilac EP za Crnu Goru, Tonino Picula, raniji hrvatski minsitar vanjskih poslova, kaže.

Ako se ima u vidu činjenica da je EP jedina evropska institucija koja ima direktan legitimitet građana, a da su poslanici izabrani u maju ove godine, odluka Evropskog savjeta bi paradoksalno mogla vratiti pitanje Balkana opet na čelu agende EU. Tačnije, pokrenuti praktično zaustavljeni proces integracija, uključujući tu i Crnu Goru.

Tako je, nakon četiri godine, Evropska komisija u utorak potvrdila da je Hrvatska ispunila sve tehničke kriterijume da postane članica Šengen zone.

Nakon glasanja u utorak u Američkom senatu izvjesno je da će Sjeverna Makedonija krajem decembra postati članica Sjeverno-atlantske alijanse (NATO). Parlament te države je, još u jeku krvavih sukoba na području bivše Jugoslavije, 1993. godine, izglasao Deklaraciju o ulasku u NATO.

”Moramo sada snažno podržati i blisko sarađavati sa ovim zemljama kako bi se što je više moguće umanjio ovaj udarac”, navodi njemačka kancelarka Angela Merkel, pa u crnogorskoj vlasti očekuju da bi, na ovom valu, u ovoj godini, mogli da otvore posljednje pregovaračko poglavlje (8- konkurencija).

Izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević ističe da je Crna Gora već sedam godina u pristupnim pregovorima, ima svoje domaće zadatke koje vlasti sporo i nevoljno ispunjavaju, a neke i ignorišu.

“Naša država posljednjih godina u oblastima 23 i 24 bilježi i ozbiljnu regresiju. To nije pitanje učinka onih u Vladi koji vode ovaj proces tehnički i na stručnom nivou, već se radi o odgovornosti onih koji donose političke odluke na najvišem nivou”‚ rekla je Uljarević. On aje precizirala da su domaći “veto igrači” iz struktura vlasti i njima bliskih krugova za sada jedini krivci što Crna Gora ide “puževom brzinom” ka EU.

U situaciji kada evropske političke dionice padaju na svim tržištima, jedino ko od nje još  nešto traži je jugoistok Evrope. Zato je prihvatanje tog političkog izazova i šanse, koliko god od toga bježali, nužnost za države EU. „Proširenje EU nije mrtvo, ali će zahtjevati više vremena i biti više frustracija nego što smo očekivali”, zaključuje profesor Biber.

                                                                                                                       Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo