Dnevne novine u vlasništvu poslovnih partnera premijera Mila Đukanovića objavile su, prije nekih nedjelju dana, ekskluzivu: glavni odbor DPS-a naložio je svojim aktivistima da krenu u kampanju povećanja podrške NATO integracijama. Kako bi projekat dobio na težini, odlučeno je da koordinator tih aktivnosti bude Milan Roćen, penzioner, iz hobija glavni politički savjetnik premijera i predsjednika DPS-a, nekadašnji novinar-saradnik, stručno-politički radnik i diplomata. Aktivni član glavnog odbora vladajuće partije i volonterski član Savjeta za članstvo u NATO. A prema tvrdnjama opozicionih čelnika, i glavni zastupnik ruskih interesa u Crnoj Gori. Političkih, ekonomskih i bezbjednosnih (obavještajnih).
,,Smatra se da i u okviru DPS-a ima onih koji ne podržavaju NATO integracije”, citirale su svoj neimenovani izvor iz vrha vladajuće partije pomenute novine, jedne od dva crnogorska dnevna izdanja u zvaničnom vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa. Ne baveći se enigmom – spada li, možda, i Milan Roćen, u tu kategoriju – dnevnik navodi: ,,Tu ima prostora da se ubijede članovi i simpatizeri ove partije da je to jedini put Crne Gore, što će doprinijeti povećanju podrške NATO integracijama”.
Bez alternative, dakle.
Istine radi, nije ovo prvi put da Roćen kreće u kampanju promocije NATO integracija.
Medijske arhive svjedoče kako je premijerova desna ruka prošle godine, nekako baš u ovo doba, pred članovima opštinskih odbora DPS-a u Pljevljima, Žabljaku i Šavniku reklamirao NATO. ,,Članstvo Crne Gore u NATO nije ekskluzivitet Vlade, vlasti, ili opozicije, već je to stvar države i cijelog crnogorskog društva”, besjedio je Roćen na prilazima zavičaju, ,,radi se o jednom od najvažnijih državno-političkih ciljeva, na kojem smo izvojevali i referendumsku pobjedu, što je sadržano i u skupštinskoj Deklaraciji o nezavisnosti prije sedam godina”.
I dok bi prisutni pokušavali da se dosjete koji se to dio referendumskog pitanja, na koje su odgovarali 21. maja 2006. godine, odnosio na Crnu Goru i NATO integracije, Roćen bi poentirao: ,,Imajući u vidu i regionalni balkanski kontekst, NATO je najsigurniji bezbjednosni okvir koji je garancija političke stabilnosti, boljeg života građana i bržeg ekonomskog i ukupnog napretka”.
A sve to ima posebnu težinu kada se za NATO zalaže čovjek koji je rušenje Berlinskog zida dočekao kao šef kabineta predsjednika Centralnog komiteta saveza komunista Crne Gore, a tzv. antibirokratsku revoluciju i dolazak na vlast u Podgorici namjesnika ,,novog srpskog vožda” Slobodana Miloševića doživio i politički preživio na funkciji pomoćnika ministra inostranih poslova… Da bi ga, u vrijeme krvavog raspada SFRJ, karijera vodila u Jeljcinovu i Putinovu Moskvu.
Prema svjedočenju bivšeg načelnika Generalštaba i šefa Vojne obavještajne službe Vojske SCG Branka Krge, u intervjuu za bosanske Dane, on i Roćen su 1994. ,,obezbjeđivali kontakte” Radovanu Karadžiću sa Rusima.
Sergej Šojgu, ruski general sa četiri zvjezdice, Putinov ministar za „saniranje posljedica katastrofa” i dugogodišnji kopredsjednik Komiteta za ekonomsku i trgovinsku saradnju vlada iz Podgorice i Moskve, o istim vremenima svjedoči iz ekonomske perspektive. „Kada se, tokom sankcija (međunarodne sankcije UN prema SRJ – prim. Monitora), većina vaših para premjestila kod nas u Rusiju, mi nikad nijesmo govorili da je to prljavi ili crni novac dobijen tokom rata”. Šojgu se tih uspomena prisjetio u Podgorici, dok je na Roćenova prsa kačio ruski orden, zvanično dobijen „za doprinos humanitarnim aktivnostima”. Roćen je skromno odgovarao: ,,Ja nijesam stručnjak ni za aluminijsku, ni naftnu industriju, ni za turizam… trudio sam se da pomognem u uspostavljanju kontakata sa ruskim partnerima”.
Potom su kopredsjednici crnogorsko-ruskog Komiteta za ekonomsku i trgovinsku saradnju izvodili računicu: koliko novca vlast u Podgorici mora obezbijediti da bi pomogla vlasnika KAP-a, ruskog tajkuna Olega Deripasku. Procjene potpredsjednika Vlade Vujice Lazovića govore kako smo u tu privatizaciju investirali više od 500 miliona eura. A sada Deripaska, pred međunarodnom arbitražom, od Crne Gore potražuje dodatnih 700 miliona eura.
Uglavnom, od ministra savjetnika za politička pitanja u Ambasadi SRJ, do ambasadora SiCG, Roćen je u Moskvi proveo desetak godina i stekao brojne i uticajne prijatelje u političko-bezbjednosno-poslovnim strukturama. Neke od njih posao je, potom, doveo u Crnu Goru. U kontekstu ove priče najzanimljivije je pomenuti Viktora Ivanjenka, nekadašnjeg šefa KGB-a, potom milijardera koji je preko svoje kompanije Lewitt finance Montenegro postao vlasnik 85 odsto akcija budvanskog Splendida. „Njega i danas zovu general Viktor i on je bio ključna veza crnogorskog političkog vrha i podzemlja sa ruskom mafijom i obavještajnim službama”, pisao je Monitor 2005. godine.
Sve te zanimljivosti su donijele i određene probleme. Roćen je, naime, prošlogodišnju kampanju prekinuo nešto prije nego je američka agencija Asošijted Pres (AP) objavila da se ulazak Crne Gore u NATO odgađa zbog sumnji da u crnogorskim obavještajnim službama rade ruski špijuni. Prema pisanju AP iz maja prošle godine postoji sumnja da je „broj crnogorskih obavještajaca povezanih sa Rusijom između 25 i 50″. Nema indicija da je taj problem do danas riješen.
„Đukanović Rusima daje povjerljive NATO podatke, a zadržava političku podršku Zapada”, objašnjavao je tada Nebojša Medojević, uz konstataciju da je upravo Milan Roćen, uz pomenutog generala Branka Krgu, najzaslužniji za takvo stanje. Medojević je u više navrata objašnjavao šemu prema kojoj su ,,na ključnim pozicijama prema NATO”, a prema Roćenovim instrukcijama, u crnogorskim vojnim i bezbjednosnim strukturama postavljeni ,,stari proruski kadrovi” Branka Krge. ,,U zapadnim krugovima to nije ostalo neregistrovano”, insistirao je Medojević, ,,kao i to da ključni ruski čovjek Roćen vodi spoljne poslove i kontroliše bezbjednosno-obavještajne strukture u crnogorskoj vojsci”.
Iskusni diplomata nije odgovarao na ove optužbe. Uostalom, ako insistiramo na detaljima, pričalo se kako je njegov odlazak u penziju, za mnoge iznenađujući, takođe skopčan sa jednom obavještajnom aferom. I njenim odjecima na Istoku i Zapadu.
Sredinom 2012. Crnu Goru tresla je afera povezana sa tvrdnjama da su Đukanović i Roćen formirali paradržavnu obavještajnu službu koju čine „kadrovi Branka Krge”, povezani s ruskim službama. U opticaju su bila i imena prezimena i funkcije (činovi) ,,spornih” obavještajaca. No, priča je, kao i manje-više sve crnogorske afere, uskoro pala u zaborav.
Tako 2012. pamtimo po započinjanju pristupnih pregovora sa EU. Upravo je Milan Roćen bio šef delegacije Crne Gore na Međuvladinoj konferenciji u Briselu, u junu 2012, na kojoj su otvoreni pregovori o članstvu u EU. Potom je saopštio da se povlači u penziju pošto ,,u diplomatiji više nema izazova”.
Mirovina nije dugo trajala. A članstvo u NATO postaje neka vrsta Roćenove političke fiksacije. ,,Moramo se osloboditi predrasuda i emocija, kao i natruna prošlosti i dnevnopolitičkih propagandnih nadgornjavanja”, objašnjava Roćen strategiju pridobijanja ovdašnje javnosti za NATO. Pa slatkorječi: ,,Obaveze koje stoje pred našom zemljom u ostvarenju ovih ciljeva podrazumijevaju radikalnije reforme, izgradnju demokratskih institucija, vladavinu prava i zaštitu ljudskih prava i sloboda, i civilnu kontrolu odbrambenog sektora i službi bezbjednosti”. A svi koji ga poznaju znaju koliko su pobrojane vrijednosti pri srcu prvog Đukanovićevog savjetnika.
To, opet, ne znači da Milan Roćen neće obaviti povjereni zadatak. Ne zaboravite kako je diplomata koga je u Moskvu poslao Milošević, koji je tamo lobirao za Karadžića, a iz Rusije u Crnu Goru doveo investitore sa visokim činovima u KGB-u, bio i generalni menadžer referendumske kampanje i koordinator Centralnog štaba Bloka za nezavisnu Crnu Goru.
Ideologija sa tim nema veze. Samo posao.
Zoran RADULOVIĆ
HORIZONTI3 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
FOKUS3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice