Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG ŽIVANOVIĆ, PROFESOR UNIVERZITETA U BANJA LUCI: Dejton je BiH utemeljio kao plemensku državicu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Jesu li u pravu oni koji tvrde da nacionalističke sile uništavaju BiH i da ona neće preživjeti?
ŽIVANOVIĆ: Ovakve ocjene, naravno, nisu bez osnova. Ali, treba im dodati i činjenicu da, suštinski posmatrano, Bosna i Hercegovina nije ni instalirana kao država. Već gotovo četvrt stoljeća, ona funkcioniše kao zbirka više domova naroda. Naprimjer, prema tzv. dejtonskom ustrojstvu Bosne i Hercegovine, ona nema šefa države, već tročlano Predsjedništvo koje je, zapravo, ništa drugo do jedan mali dom naroda. Ta država nema niti vladu, nego Savjet ministara koji je tek jedan bezlični skup Bošnjaka, Srba i Hrvata – dakle, opet se radi o domu naroda. Ista je situacija i u parlamentu, koji takođe funkcioniše isključivo na etničkoj matrici. Ako ovome dodamo da su na ovoj matrici ustrojeni i niži nivoi vlasti, sve do opština, pa čak i mjesnih zajednica – onda je doista teško govoriti o tome da je BiH država u pravom smislu te riječi. I još nešto: u toj i takvoj državi, niži organi vlasti (entitetski, kantonalni itd.), u pravilu su nadređeni onim višim!

MONITOR: Opet se ovih dana govori o referendumu u Republici Srpskoj. Prijeti li on cjelovitosti Bosne i Hercegovine?
ŽIVANOVIĆ: Tokom posljednjih desetak godina, pokazalo se da su sve priče o ovakvim ili onakvim referendumima u Republici Srpskoj – priče za malu djecu. Autori tih priča plasiraju ih ovdašnjoj javnosti ponajprije zbog sopstvene nesposobnosti da se bave rješavanjem onih pravih, doista ozbiljnih pitanja naše sadašnjasti, a naročito budućnosti. A naravno i zbog očuvanja sopstvene izuzetno komforne pozicije u kojoj niko nikome nije odgovoran. Dominantno zbog toga, saga o prošlim, pa i o eventualnim budućim referendumima, ne može nauditi nikome, pa niti cjelovitosti BiH – jer je ta cjelovitost razorena mnogo ranije, dakle, već samim činom formiranja jedne srednjovjekovne plemenske državice kakva je utemeljena dejtonskim Mirovnim sporazumom.

MONITOR: Živi li se danas u BiH u miru ili u strahu od novih sukoba?
ŽIVANOVIĆ: Koliko znam, takav strah ne postoji. U svijesti ljudi, on je jednostavno potisnut nečim drugim. Naime, prosječno stanje ovdašnje društvene svijesti može se označiti kao rezignacija i očajanje. I to ne zbog straha od mogućih novih sukoba, već dominantno zbog odsustva nade. Mladi, ali i oni stariji, odlaze iz Bosne i Hercegovine ne toliko zbog katastrofalne ekonomske situacije, nedostatka posla i slično – već zato što ovdje ne vide budućnost. Njima su oduzeti snovi, vizije, i još mnogo toga što bi trebalo ispunjavati upravo nadu. Taj egzodus je po obimu, već sada, dakle, u miru, veći od svih migracija koje su se zbivale tokom ratnih godina.

Riječ je o jednom brutalnom razaranju društvenog tkiva, odnosno, socijalnog kapitala, za čiju reanimaciju su sigurno potrebne decenije, ako ne i cijelo jedno stoljeće. Nedavno sam predložio da svaki od ovdašnja tri naroda podigne tužbu pred međunarodnim pravosuđem protiv svoje vlasti zbog genocida nad sopstvenim narodom.

MONITOR: Koliko su jake stranke ljevice, odnosno da li je moguće formiranje fronta građanskog otpora etnonacionalistima?
ŽIVANOVIĆ: Već odavno, ljevica u Bosni i Hercegovini ne postoji. Postoje samo bošnjačke, srpske i hrvatske političke stranke. Nema, dakle, socijaldemokrata, liberala, nema stranaka građanske provenijencije, nema čak ni nacionalista, nema ni fašista – sve je to jednostavno utopljeno u močvarno tlo, u živo blato, etnosa kao vrhovnog i jedinog regulatora našeg življenja. I našeg umiranja, takođe.

A što se tiče ,,građana” oni se u legislativi na svim nivoima u Bosni i Hercegovini gotovo da i ne pominju, osim u egzotičnom ili čak pežorativnom značenju. Dakle, nije ni predviđeno da oni postoje. Sa druge strane, u društvenom životu, univerziteti su, recimo, pod jakim partijskim kontrolama i uticajima, čak su i akademije nauka i umjetnosti (pored ANUBiH) formirane na etničkom principu (dakle, postoje ovakve bošnjačke, srpske i hrvatske institucije) itd. Sindikati su već odavno tek dio establišmenta, dok je nevladin sektor uglavnom na marginama društvenih zbivanja i sa istim takvim, dakle, marginalnim dometima.

Odgovor na pitanje zašto je to tako, oduzeo bi ovdje odviše vremena i prostora, zato tek napomena o tome da se mora raditi na obnovi ideje i prakse ljevice, podrazumijevajući i ogroman posao renesanse, prije svega, obrazovanja. Jer, obrazovanje je jedini autentični resurs ovako siromašnih društava kao što je bosansko-hercegovačko.

MONITOR: Kako teče proces evroatlantskih integracija u BiH?
ŽIVANOVIĆ: On teče uglavnom formalno. Jer, u sadržinskom pogledu, Bosna i Hercegovina, ovakva kako je uređena, nema stvarne uslove da se integriše u Evropu, pogotovo ne u Uniju. Naravno to znaju i Brisel i Vašington. Utoliko mi se njihovo ohrabrivanje i podrška koju daju Bosni i Hercegovini na ovom planu čine beskrajno licemjernim.

MONITOR: Mnogi u BiH su ogorčeni na međunarodnu zajednicu tvrdeći da je njeni predstavnici drže u trajnom stanju ni rata ni mira. Jesu li u pravu?
ŽIVANOVIĆ: Vjerovatno se može i tako reći. Ali, ovome treba dodati da se pomenuto ,,držanje”, zbiva i u saradnji sa domaćim političkim strukturama, jer njima možda najviše odgovara status quo. Dozvolite mi i još jedan dodatak. Ja naravno ne znam koliko dugo će trajati taj neformalni savez, ali u svakom slučaju on nije dobar ne samo za Bosnu i Hercegovinu, već i za druge zemlje koje se nalaze u sličnoj situaciji.

MONITOR: Velika prašina podigla se oko izbora Milana Tegeltije za predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV), a na zaključke o izmjeni Zakona o VSTV da se razrješavaju sudije ili tužioci bez provedenog disciplinskog postupka, oštro su reagovali Ured visokog predstavnika, Misija OSCE-a, ambasade SAD-a i Velike Britanije kao i Delegacija Evropske komisije. O čemu se radi?
ŽIVANOVIĆ: Kada je riječ o pravosuđu u BiH, pa i o instituciji koju pominjete, mislim da to sve skupa pripada nečemu što je mistično. Mistični su i domaći, ali i strani akteri. Ja nisam vrač da bih tu mistiku mogao razumjeti. Ako nekad slučajno postanem vrač, javiću to i Vama i Vašoj redakciji.

MONITOR: Srbija i Hrvatska, sudeći prema njihovom odnosu prema BiH, nisu se odrekle planova o podjeli Bosne i Hercegovine iako stalno ponavljaju da su za cjelovitu BiH…
ŽIVANOVIĆ: Ne mislim da su takvi planovi ozbiljni i kod jednog i kod drugog našeg susjeda. Oni sigurno postoje kod pojedinaca i određenih grupa, ali nisu dominantni u zvaničnim politikama. Jer, po mom sudu, Bosnu i Hercegovinu se ne može podijeliti spolja. Lično, više se plašim njene podjele koja dolazi iznutra. Ta podjela iznutra već se otvoreno zbiva u ovdašnjoj ekonomiji, obrazovanju, kulturi, nauci itd. A to je ono što je pogubno.

MONITOR: Poslanici Hrvatske u Evropskom parlamentu ubjeđuju Brisel da su Hrvati u BiH neravnopravni jer nemaju svoj entitet, a predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kaže da je navodnih deset hiljada radikalnih islamista u Bosni i Hercegovini prijetnja Hrvatskoj i Evropi.
ŽIVANOIĆ: Ne radi se samo o onome što se naziva ,,entitet”. Uostalom, to je pojam iz logike Imanuela Kanta, a Ričard Holbruk ga je uveo u politiku. I usput je rekao da je Dejtonski Mirovni sporazum napravio tako da njime svi oni koji ga potpisuju budu otprilike podjednako nezadovoljni!? Naprimjer, gotovo svaki član Ustava BiH kao sastavnog dijela Mirovnog sporazuma – jeste diskriminatorski. Zašto? Pa zato što je sam temelj tog akta, dakle redukcija ukupnosti i obilja društvenog života isključivo na etnos, sama po sebi ono što generira diskriminaciju, sužavanje horizonta ljudskog postojanja itd. A što se tiče broja radikalnih islamista u BiH – o tome bi valjalo pitati nadležne bezbjednosne institucije.

MONITOR: Koji su to, prema Vašem mišljenju, glavni bezbjednosni izazovi u regionu. Da li je to islamski radikalizam ili revitalizacija neoustaških, neočetničkih i neobalijskih ideologija?
ŽIVANOVIĆ: Desnica jača svuda, pa i na Balkanu. Naravno, jačaju i angažman i mehanizmi odbrane protiv svega što ne pripada civilizacijskim tekovinama i pripadnim im vrijednostima. Dakle, mislim da ovo što ste pomenuli u Vašem pitanju nije prevelika opasnost za stabilnost u regionu. Po meni, veća opasnost je u djelovanju aktuelnih domaćih vlasti, koje mogu na jedan duži period u sopstvenim zemljama narušavati ne samo sadašnjost nego i budućnost svih nas koji ovdje živimo.

MONITOR: U Srbiji je prilikom komentarisanja događaja u Španiji pravljena je analogija sa Kosovom i sa Republikom Srpskom – ako se može otcijepiti Katalonija, zašto ne bi mogla i Republika Srpska?
ŽIVANOVIĆ: Ova analogija jednostavno nije tačna i može pripadati samo politikantskim ili medijskim spekulacijama. Jer, Republika Srpska izvan Dejtonskog Mirovnog sporazuma jednostavno ne postoji.

Vučić je demagog, Đukanović viši komercijalni referent

MONITOR: Može li se reći da lider bosanskih Srba Milorad Dodik i lider bosanskih Hrvata Dragan Čović udruženim snagama rade na dezintegraciji Bosne i Hercegovine i da stvaraju antibošnjački savez?
ŽIVANOVIĆ: Mislim da bi bilo pretjerano reći takvo nešto. Zašto? U najkraćem, niti Milorad Dodik niti Dragan Čović nisu političari da bi mogli kreirati i vući iole ozbiljne političke poteze. Jer, prvi je običan tehnolog vlasti, a drugi je kalkulant. Slično je i u regionu, postoji hroničan nedostatak političara od formata koji bi mogli imati vizije i prakticirati politiku u značenju „brige za polis”: Aleksandar Vučić je tek jedan demagog, Milo Đukanović možda tek, metaforično rečeno, viši komercijalni referent itd.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo