Povežite se sa nama

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Of-šor centri nijesu naš najveći problem

Objavljeno prije

na

Objava „rajskih papira” bila je povod za razgovor sa dr Ilijom Vukčevićem, doktorom poreskog prava i docentom na Pravnom fakultetu UDG.

MONITOR: Poslije panamskih dobili smo i ,,rajske papire”. Šta je slično u ovim pričama?
VUKČEVIĆ: Kao neko ko se ovom probematikom bavi više od decenije rekao bih da nije riječ o nečem spektakularno novom. Naime, poslovanje putem poreskih rajeva i of-šor centara je praksa koja na globalnom nivou postoji više od 50 godina. Praktično svake godine javnost biva upoznata sa nekim većim ili manjim curenjem informacija u pogledu pomenutih aktivnosti.

Veliku novinu predstavlja reakcija svjetske zajednice. Nekada bi ovakvi slučajevi doveli do djelovanja određene države koja je bila oštećena na način što bi ona usvojila neku vrstu mjera u cilju onemogućavanja ponavljanja istog scenarija. Danas, zbog sve veće integracije država u razne nadnacionalne tvorevine poput EU ili OECD-a, broba protiv raznih zloupotreba poprima univerzalne razmjere uokvirene u međunarodnim inicijativama.

Dovoljno je pomenuti da je EU nakon afere Panamski papiri ubrzano krajem jula 2016. godine donijela Direktivu protiv izbjegavanja plaćanja poreza koja će početi sa primjenom 1. januara 2019. Slično, nakon nove afere Rajski papiri uslijedio je sastanak ministara finansija država članica EU na kojem je odlučeno da se do kraja godine usvoji tzv. „crna lista” fiskalnih rajeva.

MONITOR: Šta je svrha of-šor poslovanja?
VUKČEVIĆ: Osnivanje kompanija u of-šor destinacijama ima za cilj optimizaciju poslovanja koji ima, prije svega, dvije dimenzije. Prvi je korišćenje raznih poreskih pogodnosti radi smanjenja poreskog tereta poslovanja na globalnom nivou. Drugi je da se u određenim situacijama prikriju informacije o stvarnim vlasnicima ili porijeklu novca određene poslovne strukture.

Važno je naglasiti da poslovanje u ovakvim jurisdikcijama samo po sebi nije zabranjeno niti suprotno propisima. Sve ove suverene fiskalne jurisdikcije imaju pravo da koncipiraju svoj pravni i poreski sistema na način za koji one smatraju da je najbolji za njene građane. Međutim, srž problema leži u činjenici da li poslovanje u tim jurisdikcijama može da proizvede probleme u pravnom sistemu države rezidentstva lica koje vrši investiciju prutem nekog poreskog raja ili of-šor jurisdikcije. Dakle, problemi iz interakcije ova dva pravna sistema mogu nastati u državi rezidentstva investitora.

MONITOR: Da li je komplikovano osnovati takvu firmu?
VUKČEVIĆ: U današnjem svijetu interneta i globalnog poslovanja osnivanje neke ovakve komapnije je pitanje od par dana i nekoliko hiljada eura. Za ozbiljnog ekonomskog subjekta riječ je o banalnosti.

MONITOR: Koliki je problem iznijeti novac na takva odredišta?
VUKČEVIĆ: Rezultat zavisi od pravnog sistema i institucija države iz koje se novac namjerava iznijeti. Razvijene države imaju veoma kompleksna zakonodavstva koja stvaraju dobru osnovu da se ovakve transakcije kontrolišu i podrvrgnu svim obavezama koje su propisane u slučaju iznošenja kapitala u inostranstvo. Poenta nije u zabranama ovakvih transkacija, već u njihovoj rigoroznoj kontroli i posebnom tretmanu u pogledu jačeg oporezivanja, odnosno nametanja drugih sličnih obaveza.

MONITOR: Koliko su domicilne zemlje odbjeglog kapitala zainteresovane da spriječe of-šor poslovanje? A koliko uspješne?
VUKČEVIĆ: Države rezidentstva lica koja investiraju u inostranstvo su jako zainteresovane jer gube fiskalne prihode, a narušava se i investiciona klima na domaćem tržištu ako investiranje u inostranstvu postaje atraktivnije. U tom cilju stvorene su dva tipa zakonodavstava. Prvo predstavlja set normi koje predstavljaju neku vrstu obruča oko fiskalne jurisdikcije rezidentstva sa ciljem da ne dođe do iznošenja kapitala van granica a da nisu plaćeni dugovani porezi. Drugo čine norme čija je svrha oporezivanje ekonomskih aktivnosti rezidenata u inostranstvu, odnosno da prihodi koji su od strane rezdentnih lica ostvareni van granica te države budu podvrgnuti oporezivanju kao da su ostvareni na domaćem tržištu.

Međutim, pošto ne postoji savršeni pravni sistem, kao ni savršene institucije, svjedoci smo da do raznih vrsta zloupotreba ove vrste dolazi i u najrazvijenijim državama.

MONITOR: Gdje je Crna Gora u toj priči?
VUKČEVIĆ: Crna Gora u toj priči nažalost uopšte ne postoji. Naime, naš pravni sistem ne sadrži bazične vrste normi protiv izbjegavanja plaćanja poreza, a kamoli neka od sofisticiranih i komplikovanih zakonodavnih rješenja koja su razvijena u proteklih nekoliko decenija.

Dobro je da smo u postupku pristupanja EU, pa ćemo usvajati njihove politike i na ovom polju. Inkorporiranjem u naš pravni sistem pomenute Direktive o izbjegavanju plaćanja poreza biće uveden značajan niz antievazionih mjera: norme o kontrolisanim inostranim kompanijama, switchover pravilo, izlazno oporezivanje, ograničenje isplate kamata – utanjena kapitalizacija, opšte pravilo protiv poreskih zloupotreba, kao i pravila u slučaju hibridnih entiteta.

MONITOR: Kako objašnjavate činjenicu da naši strateški investitori mahom dolaze sa of-šor destinacija?
VUKČEVIĆ: Ponavljam, činjenica da neko posluje putem poreskog raja sama po sebi ne mora da ima bilo kakvih reperkusija po Crnu Goru, već od nas zavisi da li će doći do negativnih posljedica. Rezultati zavise od valjanosti normi crnogorskog pravnog sistema koje se primjenjuju u ovim situacijama, kao i od njihove efikasne primjene od strane institucija.

Problem u praksi je taj što crnogorski pravni sistem i institucije uopšte nisu spremne za izazove koje donose ove komplikovane međunarodne pravne konstrukcije.

MONITOR: Zašto bi naši biznismeni išli na ,,rajska ostrva” kad smo svjedoci da je plaćanje poreza u CG ,,fakultativno”?
VUKČEVIĆ: Svaka investicija je priča za sebe i teško je generalizovati, ali ako se pođe od činjenice da Crna Gora nije jurisdikcija sa visokim porezima fiskalni tretman često nije presudan. Utisak je da je najčešće riječ o situacijama kada neko ne želi da učini javnim da stoji iza neke investicije.

MONITOR: Da li poreske olakšice koje stranim investitorima obećava vlada mogu privući investitore iz ekonomski razvijenih zemalja?
VUKČEVIĆ: Iako sam poreski pravnik, te bih stoga volio da su porezi najvažnija stvar na svijetu, priča o privlačenju investicija na osnovu poreskih olakšica je prenaduvana. Uzmimo kao primjer oslobođenje od plaćanja poreza na dobit kompanija na osam godina u nerazvijenim crnogorskim opštinama. Kada bi poreski tretman bio toliko bitan, Crna Gora bi bila preplavljena investicijama iz inostranstva jer bi se osnivale kompanije koje ne moraju da plate porez na dobit cijelih osam godina. Međutim, svjedoci smo da se to ne događa.

Poreske pogodnosti su samo jedan u nizu faktora zbog kojih se neko odlučuje da investira a prije poreskog tretmana su važniji: rizik države, funkcionisanje institucija države, veličina tržišta, dostupnost specifične radne snage, infrastruktura, itd.

Dodatno, zakonske stope u praksi ne moraju da znače ništa. Mehanizmi međunarodnog oporezivanja su često takvi da se na globalnom nivou efekat poreske olakšice izgubi. Recimo ukoliko neka matična kompanija koja je rezident države koja oporezuje prihode ostvarene u inostranstvu osnuje kompaniju ćerku u nekoj nerazvijenoj crnogorskoj opštini, ona će biti oslobođena plaćanja poreza na dobit osam godina. Međutim, kada ova crnogorska kompanija obavi repatrijaciju prihoda matičnoj kampaniji ona će tu dividendu uključiti u poresku osnovicu rezidentnog poreza na dobit, pa će na nju platiti porez kao da je prihod ostvaren u državi matične kompanije. Na ovaj način države izvoznice kapitala osiguravaju jednakost u poreskom smislu investicija koje se izvrše na njihovoj teritoriji i onih u inostranstvu. Stoga, putem ovog mehanizma na globalnom nivou nestaje efekat crnogorske poreske olakšice, a naš budžet gubi svoje parče poreskog kolača.

MONITOR: Zahtjev evropskog komesara za finasije nakon sastanka ministara finasija država članica EU je da je što prije neophodno uvođenje tzv. „crne liste” fiskalnih rajeva. I CG je svojevremeno, zbog of-šor bankarstva, došla na ,,crne liste” (rusku). Šta to znači za jednu zemlju i njenu ekonomiju?
VUKČEVIĆ: Crne liste su pravni mehanizam kojim određena država označava neku jurisdikciju prema kojoj će primjenjivati stroži pravni i/ili fiskalni režim. Sistemi crnih lista se u međunarodnom poreskom pravu primjenju već decenijama. Fiskalne jurisdikcije koje su na njih dospjele iz razloga što of-šor poslovnim aktivnostima daju neuobičajeno povoljan pravni satatus, koji se najčešće sastoji od veoma niskog ili nepostojećeg oporezivanja, kao i u mogućnosti sakrivanja informacija u pogledu vlasničke strukture ili finansijskih iskaza kompanije.

Neku vrstu crnih ili sivih lista moguće je naći u poreskim sistemima velikog broja najrazvijenijih država svijeta. Dovoljno je reći da susjedne Hrvatska i Srbija imaju crne liste fiskalnih jurisdikcija u pogledu primjene poreza po odbitku, što znači da svaka ovakva transkacija sa kompanijama osnovanim u predmetnim državama sa crne liste biva podvrgnuta jačem oporezivanju.

Smatram nespornim da će glavni kriterijum po kojima će određena država biti stavljena na „crnu listu” biti fiskalna transparentnost, odnosno spremnost na saradnju u pogledu razmjene podataka u vezi sa vlasničkom strukturom kompanija, kao i finansijskih iskaza. Pored toga, kao dodatni kriterijum, će biti korišćen i nizak nivo oporezivanja, odnosno postojanje raznih selektivnih fiskalnih pogodnosti. Sa druge strane, biće interesantno vidjeti koje će mjere biti primjenjivane protiv država koje se nađu na „crnoj listi”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U Hrvatskoj je „pukla opna“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek je isto u Hrvatskoj: kada se stvari politički zaoštravaju, HDZ se vraća na izvorne postavke, a to je nacionalizam

 


MONITOR: Kako ocjenjujete stanje politike i društva u Hrvatskoj nakon „super izbora“ tokom čitave 2024. i početka 2025.?

JAKOVINA: Pukla je opna. Svako društvo u kojem jedna partija (ili Zajednica) kontrolira baš sve: pravosuđe, zapošljavanje, zdravstvo, politička imenovanja, imenovanja portira u općinama i vozača hitne pomoći, i u procesu preskače obrazovane, talentirane, a u korist članova stranke, zarobljava društvo, stvara dojam da su promjene nemoguće, dekuražira, stvara klijente koji znaju da su nešto ili negdje zbog iskaznice, ne sposobnosti. Izbori za Sabor (i EU) 2024., pokazali su da je HDZ u stanju pobijediti i pronaći koliko god „žetončića“ treba da bi vladao. Može dovoljno platiti manjine, tako da zaborave sve što je ikada bilo. Na izborima u ovako strukturiranim općinama i gradovima (a Hrvatska ih ima 555), županijama i beskrajnim sinekurama za članove Zajednice, moguće je baš sve. Istina, HDZ ne pobjeđuje u bogatim krajevima i urbanim centrima. Zato su izborne karte korigirane, pa ja iz Novog Zagreba, glasam s Novim Vinodolskim u Hrvatskom primorju. Predsjednički su izbori bili iznenađenje, jer je dubina poraza HDZ-a pokazala da ispod fasade buja neobično artikulirano nezadovoljstvo, gotovo bijes.

MONITOR: Gotovo dvotrećinska pobjeda Zorana Milanovića, pokazuje da je on najprihvatljiviji predsjednik. Hoće li ova  Milanovićeva pobjeda imati efekta na popularnost SDP?

JAKOVINA: Nedvojbeno da je Milanović, svim svojim žestokim izjavama unatoč – a njih je u vrijeme predsjedničke kampanje bilo manje – lider je koji mnogima ulijeva povjerenje. Njega su željeli obični glasači, željeli su ga lijevi i suverenisti, ali i veliki broj onih koji su željeli poslati poruku, koji su naprosto glasali iz bijesa. U turbulentno vrijeme u kakvom živimo i živjet ćemo, Milanović je lider kakav većini Hrvata odgovara, pa možda i odaje dojam da je adekvatniji od drugih za grubo doba. Milanović je očito jasnije komunicirao odnos prema Ukrajini, mada je nekada znao zvučati „politički nekorektno“, da ja budem vrlo blag. Sada je jasno da HDZ-ova politika preuzeta iz Istočne Europe, koja je pokušala litvansko-latvijski kontekst prebaciti na hrvatski, ispala glupa. U Hrvatskoj doista nikada, pa ni prije 1948., nije bilo puno rusofila; osobito je glupo tražiti ih sada i opoziciju optuživati da su rusofili. Doduše, HDZ je smanjio svoj doživljaj nakon pobjede Trumpa. Pobjeda od 75 posto.  Ono što Milanović ima u svakom trenutku, već je to bio rezultat kampanje i trenutka, on sam je o tome govorio. Još manje na tolike postotke može računati SDP, ali i jedni i drugi mogu računati na trend, pa onda i dio glasova. Pukla je opna, rekao sam vam.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

MONITOR: Političari očekuju nastavak te prakse nepromjena i građana kao žrtve, uz novo huškanje na podjele.

MASLOVARIĆ: Podjelili smo se, pa se izgubio građanin. Na podjelama su došli i to permanentno radi svaka vlast. Mi imao političke partije koje imaju obavezno prefiks demokratski a uz to dodaju nacionalni. Da je bilo sreće Demokrate, koje imaju u imenu to,  bi prepoznali interes građana i da ne mogu baš tako da se igraju sa građanima.

A šta se desilo sa nama, ima u psihologiji jedna stvar da kada je čovjek stalno pod stresom, a mi smo bili pod stalnim stresom od kada se srušila Jugoslavija, da bi uopšte mogao da živi on potiskuje stvari. Mi smo stalno potiskivali da bi mogli da živimo. Ako bismo stalno držali u glavi sve to, od logora, gubitaka, do onih ljudi koji su poginuli u ratu u Dubrovniku, inflacije, svega što nam se desilo, da bi živjeli mi smo morali to da potisnemo. To trpanje ispod tepiha i varanje radile su i vlasti sve vrijeme. Građani su se stalno nadali, ali sada mi se čini da smo izgubili nadu.

Došli smo do one faze kada su stasale nove generacije koje ne žele da žive na ovaj način, niko od nas ne želi da živi na taj način. Mi smo duboko nesretan narod i građani i očekujem promjene u smislu da se aktiviramo, individualno i da natjeramo političare da se upristoje.

MONITOR: Nakon dugog potiskivanja neki mladi ljudi su pokrenuli i priču o seksualnom uznemiravanju u školama. Imali smo snažan odjek.  

MASLOVARIĆ: Dobijena je prva bitka. A to je da je direktorka Gimnazije smijenjena. Prije toga joj je brzinom svjetlosti uključen nacionalni prefiks.. Kada se pokrenula ta tabu tema i kada je Sara javno kazala o čemu se radi počele su mašinerije i opstrukcije. Taj momenat u kojoj se priziva suprug političar, pa atributi nacionalni, pedantno se iz pozicija malih i velikih moći vraćamo u te nacionalne atare. Odlukom je precizno utvrđeno da direktorka nije postupila po onim mjerama koje je bila dužna. Smatram da je to dobro upozorenje za sve koji se nalaze u institucijama da se manu nacionalnog i da počnemo, vrijeme je uveliko, da pričamo o profesionalizmu i građanskim vrijednostima, koliko smo mi stručni i koliko poštujemo nauku. Kad to počnemo ona će biti manje važno koje smo nacije.

MONITOR: Da li mladi koji teže promjenama mogu naići na podršku svojih profesora? Partije su usisale mnogo profesora, Studentski parlament se ranije ogradio od protesta studenata iz Kamo  śutra.

MASLOVARIĆ: Pitanje studenta i njihovog liberalnogi demokratskog potencijala je dosta limitirano. Mladi su nam onakvi kakvi su odrasli. Većina predstavnika studentske populacije je preuzelo matrice odraslih. Tu se uglavnom sve vrti oko novca. Da se oni namire novčano i da se tako kupuje mir. To može da traje sve do onog trenutka kada će se mladi probuditi i reći- ovo nema smisla. Sistem perfektno formalno radi – studenti imaju izbore, ali suštinski ne vidim mnogo tog prirodnog bunta, žara da se ide naprijed i da se mijenjaju matrice.

Očekivala sam da ćemo se na Univerzitetu baviti tim problemom – istinske participacije studenata. Da ih manje potkupljujemo, na ovaj ili onaj način, te da oni nama budu oslonac u reformi akadamske zajednice. To ne ide tako lako. Sada studenti imaju 20 odsto predstavnika u tijelima pri fakultetima. Tako da ako imate studente na svojoj strani pobjeđuje dekan na čijoj su oni strani. To su momenti u kojima se može podgrijavati koruptivna radnja. Vrbovanje studenta obezbjeđuje sva rukovodeća tijela na Univerzitetu.

MONITOR: Da li ima pomaka na Univerzitetu u posljednje četiri godine?

MALSOVARIĆ: Najveći stepen ulaganja i najbolja atmosfera je na Univerzitetu otkada je došao rektor Božović. Mi smo izašli iz jednog režima koji je bio hiperautoritaran, gdje su profesori izmučeni otkad je rektorka bila Radmila Vojvodić. To vrijeme i taj mandat pamtim kao najgori period u mom profesionalnom životu. Period u kome se sve simuliralo, u kome su ljudi razvlačeni kroz blato, nije se prezalo ni od čega. U to vrijeme samo je vlast uživala u svojoj moći. Sjećam se jednog prorektora koji je dolazio, s torbicom, kao posljeratni komesar. Da nam kaže kako treba da mislimo. Na moje pitanje – Šta vi hoćete da mislim vašom glavom, ja to neću, odgovoreno mi je – A doći ćeš ti.

Za razliku od tog vremena, sada se atmosfera ne popravila, nego smo se uljudili, nemamo straha, imamo puno veći potencijal za slobodu. Druga stvar, koja je mnogo važna, je to da nikada nisu bila veća ulaganja. To znam sigurno za Filozofski fakultet. Zgrada nam je građena 1963. i od tada do prije tri-četiri godine nije se maltene ništa ulagalo. Sada se desila transformacija zgrada u smislu da one dobijaju obličje koje je primjereno akademskoj zajednici i funkcionalno. Pitam se kako je moguće da jedan čovjek to uradi, a neki koji su bili na vlasti su puštali da se sve uruši.

MONITOR: Vidite li te iskorake i u osnovnom i srednjem obrazovanju?

MASLOVARIĆ: Stalno, kako koji ministar dođe, imamo neke pomake. Ali, dešava se da to zvuči dobro, nešto se malo krene dok je Evropa sa nama i kada oni nama kažu sada bi vi trebalo da preuzmete, mi smo to zaboravljali. Ne umijemo da pratimo kvalitet.

Moja ekspertiza jeste sociologija obrazovanja i jako dobro poznajem obrazovni sistem. Kada je došla ministarka Jakšić-Stojanović ogromna je bila vjera u njene kapacitete da se krene naprijed. Uradila je neke dobre stvari, na primjer u ovom sukobu između direktorke i države izvukla je –  ovo je zakon. Znam da je to teško jer čujem kako joj prijete. Dobro je i što je pokrenula pitanje lažnih diploma, a to je akutni problem. No, nakon tri mjeseca mi ne znamo šta se tu dešava.

Ova ministarka sada provodi reforme, koje su koordinisane od strane UNICEF-a. Ali na moje pitanje ko je odgovoran za implementaciju ove reforme, nastupili su pogledi iščuđujući u smislu odakle meni ideja da pitam ko je odgovoran. Ja, ne kao neko ko se bravi obrazovanjem, već kao građanka imam pravo da znam ko je odgovoran za reformu.

Umjesto da ministarka objedinjuje i spaja i ne zanemaruje obrazovne institucije, među njima i Filozofski fakultet, ona je svela sprovođenje reforme na par ljudi. Više ne možemo da trpimo da nam neko samo isporučuje sadržaje. Tako se desilo na glavnoj raspravi o reformi da nema pitanja, samo aplauza. Prezentovano je i da su pitana djeca šta žele i kako bi voljeli da izgleda škola. Onda je na zvaničnoj prezentaciji reforme tri puta ponovljeno da su đaci rekli to ali da oni u stvari tako nisu mislili. Imali smo tako interpretaciju mišljenja mladih ljudi od strane odraslih. E to je pogubno. Djeca umiju da misle i verbalizuju šta hoće. To nije dobro, nije pravi put i ne može tako da se radi. To znači da su mladi samo broš a da će biti onako kako oni kažu. Samo to što sam vidjela pa mi je dovoljno da znam đe je reforma.

I dalje nismo dobili odgovor šta je sa studentskim domom u Donjoj Gorici. To se ne može tako raditi. Studenti su u tom domu privremeno, đe će onda, jesu sada kućama. Kako je moguće da se tako igramo sa milionima i da niko ne odgovara. To je jedna stvar u nizu koja visi u vazduhu a pogoduje ova situacija, u kojoj smo svi zavijeni u crno, da se zaboravi što je bilo prije dva mjeseca, a da se oni kvase i prijete građanima.

MONITOR: Pa imamo li kakve perspektive?

MASLOVARIĆ: Ne bih mogla da radim u akademskoj zajednici da nemam vjeru u ljude. Vidim u mladima energiju koja je probuđena, koja se zaustaviti ne može. Mlade koji su spremni da kažu istinu, po cijenu da trpe da su dio mafijaškog kraka, da su ovih i onih. Mladi koji su sposobni da zajedno sa preostalim normalnim svijetom odraslih Crnu Goru dovedu do toga da bude pristojna država. Smatram da nam treba još par godina da dovedemo poznaniju prava sve ove političare. Nadam se da ćemo se manuti podjela, pratiti tokove napretka i osvojiti slobodu. Pozivam sve sare, kamośutra, da izađu iz stega, da nas natjeraju da radimo u korist njihovu, pa će nam biti bolje svima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo