Povežite se sa nama

INTERVJU

VUČIĆ ĆETKOVIĆ, SLIKAR: Umjetnost je polje slobode

Objavljeno prije

na

Izložba Lentos Vučića Ćetkovića nedavno je otvorena u Prostorijama Fondacije Petrović Njegoš u Podgorici. Izložbu je otvorio princ Nikola Petrović Njegoš i Reinhold Kräter, prvi čovjek za kulturu u vladi Gornje Austrije. Ćetković je autor mlađe generacije koji je do sada, pored Crne Gore, svoj rad predstavio i na međunarodnim samostalnim i kolektivnim izložbama u Austriji, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Španiji. Na izložbi Lentos, koju organizuje Fondacija Petrović Njegoš u saradnji sa NVO Art Link, Ćetković crnogorskoj likovnoj publici predstavio je radove nastale tokom njegovog umjetničkog rezidencijalnog boravka u Austriji.

MONITOR: Radove koje ćete predstaviti u Dvorcu Petrovića nastali su tokom Vašeg rezidencijalnog boravka u Austriji. Karakteriše ih istraživanje tehnike slikanja crno – bijelo, odnosno mapiranje mogućnosti likovnog izražavanja suprostavljanjem dva ekstrema u dijapazonu boja. Kažite nam o tim radovima i zašto su ove dvije boje prisutne?
ĆETKOVIĆ: To je bilo i traganje za novim načinom vlastitog izraza kombinovanjem uticaja dvije slikarske tradicije, apstraktnog i op-arta. Istraživanje mogućnosti simbolike dvije boje, crne i bijele, mogućnosti izražavanja najsloženijih utisaka i razmišljanja o životu i svijetu kroz spektar sveden na dvije boje, dvije njegove krajnosti. Umjetnost je polje slobode i ja sam tu slobodu koristio da istražim nove oblasti korišćenjem crne i kontriranjem njene težine i konkretnosti sa lutajućom i neuhvatljivom, bezgraničnom bijelom. Poređenjem bijele kao asocijacije za svjetlost sa crnom koja je boja sjenke. Kako svu tenziju i napetost osjećanja izazvanih spoljnim nadražajima ispoljiti u likovni refleks oslanjajući se samo na dvije mogućnosti.

MONITOR: Kako je došlo do rezidencijalnog boravka u Austriji?
ĆETKOVIĆ: Kao gost Direktorata za kulturu Gornje Austrije imao sam priliku da mjesec dana boravim u umjetničkoj rezidenciji Salzamt u Lincu. Atelje na obali Dunava bio je izvanredno mjesto za sticanje novih saznanja i istraživanja lokalne umjetničke scene, ali i veoma inspirativan za nova djela. Boravak u umjetničkim rezidencijama i komuniciranje sa ljudima iz različitih kulturnih sredina, a pogotovo drugim međunarodnim umjetnicima uvijek je dobro jer pomaže da se koncepti od kojih krećete osvježe i obogate. Iskustvo iz Linca je osnažilo moj entuzijazam, pomoglo da kanališem vlastita razmišljanja. To iskustvo je doprinijelo da polako učim kako da uklapam ono što sam saznao i doživio tamo u vlastiti izraz, odnosno održim njegovu jedinstvenost i istovremeno univerzalnost koja ga čini bliskim oku i doživljaju posmatrača ma odakle dolazili. Veoma sam zadovoljan i ponosan što je, zahvaljujući ovom rezidencijalnom boravku u Austriji, jedan moj rad odabran za njihovu nacionalnu kolekciju.

MONITOR: Pripadate apstraktnim slikarima, a ciklusi se dosta razlikuju u koloritu i stilu. Vidljivo je da je, kako ste rekli, umjetnost za Vas polje slobode i da to polje koristite za istraživanje granica vlastitog izraza. Kako biste opisali svoju poetiku i umjetnost?
ĆETKOVIĆ: Apstrakcija jeste moj izraz. Iako djeluje da nastaje brzo i u dahu, ipak se duboko promišlja. Često nastaje nanoseći sloj po sloj u potrazi za konačnim rješenjem. Pored boje na djelima je prisutan i crtež koji drži cijelu kompoziciju. Teme su iskonske, inspirisane životom u svim oblicima. Mogu se tumačiti na razne načine, kao izazov, kao simbolika, vizuelna asocijacija, kao novouspostavljeni red stvari. Motive za djela pronalazim u stvarnom životu, i ti motivi se uvijek mijenjaju, nadograđuju i prilagođavaju formi, ali je važno da suština uvijek ostaje ista. To su suštinski oblici prirode i čovjeka u njoj. Umjetnici, inače, promišljeno posmatraju svijet i zahvaljujući svojoj objektivnosti primjećuju ono što drugi ne vide. Stvari posmatramo u cjelosti, a ne u njenim pojedinačnim oblicima ispoljavanja. Slike na neki način opisuju ono što bismo imali pred sobom kada ne bismo posmatrali svijet i stvari oko sebe u okviru zadatog vremena i onog vidljivog i svima poznatog, već imali uvid u njihovu suštinu i ono što ih u osnovi čini, bez obzira na stepen razvoja u kojem se nalaze.

MONITOR: Diplomirali ste na Ekonomskom fakultetu, usavršavali se na Diplomatskoj akademiji u Beču… pa na Akademiji za bankarstvo i finansije u Beogradu. Slikarstvo je ipak prevagnulo i od nekog hobija, postalo je profesija. Kad ste odlučili da se u potpunosti posvetite likovnoj umjetnosti?
ĆETKOVIĆ: Slikarstvom se bavim od djetinjstva. Međutim, za vrijeme studija ekonomije, kada sam se i više bavio jednom drugom vrstom društvenog aktivizma, napravio sam pauzu u slikarstvu da bih mu se ponovo vratio prije nekih sedam-osam godina. Od tada sam intenzivno u umjetnosti, iako sam u međuvremenu radio u finansijskom i civilnom sektoru. Trenutno sam u potpunosti posvećen likovnoj umjetnosti i stvaranju u svom ateljeu, koji je jedno posebno mjesto i sad već mislim da bih se teško mogao vratiti kancelariji i nekom drugom zanimanju.

MONITOR: Iza sebe imate brojne samostalne i kolektivne izložbe, počev od postavke ,,Ikone i savremeno iz Crne Gore” u austrijskoj ambasadi u Podgorici u oktobru 2012. godine… Izlagali ste u inostranstvu, a slike i crteži se nalaze u privatnim kolekcijama širom svijeta.
ĆETKOVIĆ: Moje izlagačko iskustvo dominantno je inostrano i zadovoljan sam što je to tako. Mislim da je to izuzetno bitno za dalji razvoj, bez obzira kojom oblašću i poslom da se bavite. U umjetnosti je to posebno važno jer testirate moć vašeg djela da istovremeno komunicira univerzalnim jezikom, ali i da vidite koliko može da iskomunicira svoju posebnost na jednom širem prostoru i mnogo većem tržištu. U suštini nosim jako pozitivna iskustva kada su u pitanju reakcije međunarodne publike na moja djela, ali posebno značajne su bile one na mojoj prvoj međunarodnoj samostalnoj izložbi u Savjetu Evrope u Strazburu, kao i prošlogodišnjim izložbama u Berlinu. Nije potrebno naglašavati koliko je bilo značajno imati priliku da osjetite i dobijete pozitivnu reakciju na sopstevena djela tako prefinjene likovne publike. U trenutku kad se javila mogućnost da svoja djela predstavim u tim gradovima tj. galerijama imao sam mnogo dilema o tome kako će sredina sa tolikom umjetničkom tradicijom odreagovati na mene i moje djelo. Danas sam srećan što sam imao to iskustvo. Sve to je učvrstilo vjeru u moć mog izraza i poruke koju nosi, a to je ogroman vjetar u leđa za dalji rad.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo