Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, LIDER DEMOSA: Ovakav većina zaslužuje krnji parlament

Objavljeno prije

na

MONITOR: Građanska opozicija, kazali ste, nastavlja bojkot. Ipak, sve se češće govori o efektu bojkota, posebno u situaciji kada cjelokupna opozicija nije jedinstvena po tom pitanju. Mislite li da bojkot daje efekte?
LEKIĆ: Bojkot je nužan i odgovoran čin jer predstavlja demokratski odgovor na izbore održane u neregularnim uslovima, dakle na izborni dan kada je zvanično objavljen državni udar i terorističi napadi.

Uz bojkot su objavljeni racionalni zahtijevi i predlozi opozicije sa ciljem da se izađe iz duboke političko-institucionalne krize. Dakle, bojkot nije cilj već sredstvo kako bismo zajedno vratili politički sistem u stanje demokratske legalnosti.

Povratak, makar on bio i povremen dijela opozicije bi mogao nanijeti štetu prethodno prokalmovanoj politici bojkota cijele opozicije. Ipak, politiku bojkota treba nastaviti, makar vlast, ali i drugi nastavili da to kritikuju.

Ulaskom u parlament nakon izbora opozicija bi, ne bez razloga, bila optuživana da je legitimizovala neslobodne izbore 16.oktobra, da time pravi demokratski dekor u parlamentu u kome bi glasački dirigovana većina jednako usvajala zakone i propise.

Mi smatramo da je ovakva većina u parlamentu zaslužila svoj adekvatan i prirodan ambijent a to je krnji parlament.

MONITOR: Najavili ste i radikalnije poteze građanske opozicije. O kakvim konkretno potezima govorite?
LEKIĆ: Radikalne odgovore izaziva vlast, koja i dalje funkcioniše bez demokratske kontrole dok neki njeni dijelovi i dalje pretenduju da budu van pravnog poretka.

U međuvremenu se pogoršava ekonomsko-socijalna situacija, proces kriminalizacije zemlje se nastavlja, uz već duže trend sloma svih vrijednosti društva.

U toku je autokratska operacija vraćanja RTCG u status partijskog servisa.

Građanska opozicija koja nije jedan subjekt, niti koalicija pa zato ne baš jednostavna u funkcionisanju, nastoji da demokratskom koordinacijom pruži adekvatne odgovore. Pa i radikalnijim potezima, dakle i protestima koji bi bili demokratski, građanski, civilizovani, uz učešće i širih komponenti društva, od sindikata do civilnog sektora koji to hoće.

MONITOR: Pominjali ste i bojkot predsjedničkih izbora. Zašto se o tome razmišlja?

LEKIĆ: U otvorenoj diskusiji mogla su se čuti i takva razmišljanja, ali i argumentacija protiv takve opcije.

Vidite, iduća godina u koju zemlja ulazi sa toliko teškim ekonomsko-političkim bremenom, donosi nove magle i neizvjesnosti. Čak je sa zvaničnog evropskog nivoa, kroz javne riječi šefa delegacije Evropske unije u Podgorici saopšteno je da izbori iduće godine, dakle i predsjednički, neće biti priznati ukoliko se ne izmijene izborni propisi na bazi primjedbi OEBS-a.

Zato predsjedničke izbore treba sagledavati i u toj dinamici. Ostaje otvoreno – da li će vlast cimentiranjem krize i statusa kvo, svjesno ići na održavanje neregularnih izbora ili pak na odlaganje izbora. Zato predstavnici opozicije, upravo sagledavajući čitav taj kontekst, treba da donesu promišljene odluke.

MONITOR: A da li se razmišlja o jedinstvenom kandidatu opozicije?
LEKIĆ: To bi, i po mom mišljenju, bila racionalna odluka. Svakako da se o njoj razmišlja i govori. Uslov za takvu odluku jeste iskrenost svih subjekata bez užih strančkih kalkulacija i iluzija.

MONITOR: Nakon javne kritike EU od strane Mila Đukanovića, kazali ste da bivši premijer ponižava EU. Ukazali ste i na odgvornost EU u tom odnosu. Kolika je ta odgovornost ?
LEKIĆ: Još vjerujem da Đukanović objektivno ne može da ponizi EU, iako on to pokušava, čak i sa pozicije međunarodnog autoriteta što objektivno ima groteskne dimenzije.

Pa i sam ambijent u kome je Đukanović održao strogu lekciju Evropskoj uniji govori mnogo. Naime, to je rečeno na nekom javnom skupu, a u dijalogu sa dvorskim ,,moderatorom” Borom Krivokapićem, osobom koja je u oči poslednjih izbora u Pobjedi bljuvala huljske laži protiv onih koji pokazuju autonomno ili kritičko mišljenje o ovoj vlasti, dok je o Milu Đukanoviću u najgoroj tradiciji crnogorskog poltronstva pisao nadripolitičke, mizerno udvorničke panegirike.

Dakle, opet se pojavio taj ubuđali dah klijentelističkog podzemlja još neprovjetren u ovoj zemlju. Tako smo bili svjedoci i da Đukanović koji je bio isleđivan u tužilaštvu susjedne zemlje u predmetu regionalnog mafijaškog udruživanja, sada na skupu u Podorici sa pozicije eksperta za međunaronu politiku se samouvjereno izmotava sa EU kao mladoj udavači.

Koga je sve Đukanović tokom svoje vladavine okupljao i plaćao u Crnoj Gori, istina sada sve više uvozeći iz regiona, od Beograda do Sarajeva, dakle iz tog krema ološa sa zadatkom da napada i montira gadosti protiv onih koji se bore za dekriminalizovanu, demokratsku Crnu Goru jeste posebna priča.

Sve će to – ove pojave i mehanizmi, mediji u kojima je udvorničko služenje nabolja medijska roba, imena specijalizovanih opskuranata, ove kič predstave kao ova o kojoj smo govorili – dobiti mjesto u istoriji. Međutim to još traje različitim intezitetom.

MONITOR: Opet govorimo o partijskom zapošljavanju. Lokalni funkcioneri DPS-a sada javno pozivaju da se uzmu partijske knjižice radi lakšeg zapošljavanja. Da li su to posljedice i toga što afera Snimak nije do kraja rasvijetljena?
LEKIĆ: Afera Snimak kao udruženi poduhvat političko – izborne korupcije, nije pojedinačni incident već sistem koji traje sa različitim pojavnim oblicima. On kao takav traje i zato što onaj Snimak sa materijalnim dokazima nije dobio pravni i politički epilog.

MONITOR: I za tu ste aferu prozvali EU, rekavši da se samo povukla nakon što je Đukanović kazao da je afera isfabrikovana.
LEKIĆ: Da, upravo tako, ,,afera Snimak je isfabrikovana” rekao je tadašnji premijer u paralemntu na moje poslaničko pitanje upravo o toj aferi. Sve se dešava nakon što je EU u nekoliko svojih dokumenata, pa i u Izvještaju o napredovanju osudila radnje iz Snimka tražeći politički i pravni epilog.

Na žalost, to nije i jedino odustajanje EU od zahtijeva upućenog crnogorskim vlastima.

MONITOR: Na šta mislite?
LEKIĆ: Mislim na sudbinu sporazuma SOFA koji je Crna Gora maja 2007. potpisala sa SAD kojim je regulisan privremeni boravak američkih vojnika na crnogorskoj teritioriji kojim SAD zadržavaju jurisdikciju nad svojim osobljem na teritoriji Crne Gore. Pri tom ne priznajući Međunarodni krivični sud.

Valja podsjetiti da je u Mišljenju Evropske komisije o napretku Crne Gore iz novembra 2010. pisalo: ,,Crna Gora je sklopila sporazum sa SAD koji nije u skladu sa pozicijom EU i moraće da promijeni zakonodavstvo u ovoj oblasti”.

Prije toga evropski komesar za proširenje Oli Ren je reagovao ovim riječima: ,,Mi podržavamo Međunarodni krivični sud i ako neka država želi da bude dio EU mora da svoju politiku usaglasi sa politikom Evropske unije kada je riječ o tako važnom pitanju”.

Crna Gora je ignorisala ove zahtijeve. Ne znam da li je odložena, ali ova tema se više ne pominje.

Ove slabosti EU su očigledno ohrabrile Đukanovića da daje onakve izjave. On, naime priželjkuje još slabiju EU, jer ga ona uprkos nedosljednostima, jedina povremeno uzenemirava zahtjevima za rezultate u borbi protiv kriminala i korupcije, odnosno zahtjevima za konstituisanje Crne Gore kao pravne države.

MONITOR: Kazali ste da je zanimljivo da Đukanović u kritici EU ne pominje SAD, a pominje uticaj Rusa, Turske, Kine. Zašto vam je to zanimljivo?
LEKIĆ: Po svemu sudeći on se iz određenih razloga jedino plaši SAD pa je nevješto pokušao u tom konfuznom objašnjenju i napadu na EU da sakrije njeno prisustvo i uticaj ovdje.

MONITOR: Kako tumačiti i uključivanje ruskog MIP-a Lavrova političkim stavom o aferi Državni udar?
LEKIĆ: Utisak je da se sa Lavrovom nekako zaokružuje miješanje sa strane. Najprije se o državnom udaru svojim izjavama uključio, i to prilično dramatično, Aleksandar Vučić, tadašnji premijer Srbije. Sada se bez ikakvog demanta na suđenju saopštava da je i srpska služba BIA akter određenih dešavanja u vezi sa ovom temom. Diplomate nam otvoreno kažu da su američke i britanske službe bile uključene u dinamiku ovih događanja. I visoki američki politički predstavnici su davali kao i Lavrov, istina suprotnog sadržaja, javne kvalifikacije o navodnom državnom udaru.

Sve govori o jakoj umiješanosti sa strane povodom čitavog događaja. A ova visoka internacionalizacija događaja, raznih motiva i uloga, govori o neodrživosti teze vlasti i onih koji je podržavaju, da je 16. oktobar bio jedan normalan, demokratski, lijep izborni dan u čije rezultate ne treba sumnjati.

O svemu ovome naši građani s pravom traže, a sasvim sigurno zaslužuju, punu istinu.

MONITOR: Koliko smo daleko od demokratskog društva?
LEKIĆ: Demokratija nije ovdje uhvatila korijene. Umjesto utemeljenja demokratije vlast, naročito onaj dio pod sjenkama korupcije i kriminala, i dalje igra preko svojih propagandnih mehanizama na parapatriotsku odbranu države.

A suštinsko pitanje nije takva odbrana države već građenje crnogorske države. Građenje demokratske Crne Gore kao zemlje pristojnog života i slobodnih ljudi. Uz poželjni i mogući širi konsenzus građana i demokratskih snaga o temeljnim vrijednostima crnogorskog društva.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo