Povežite se sa nama

INTERVJU

BORUT ŠUKLJE, BIVŠI SLOVENAČKI MINISTAR, DIPLOMATA I MEĐUNARODNI SAVJETNIK: Slovenija ima istorijsku sreću

Objavljeno prije

na

buslje

MONITOR: Na nedjeljnim, šestim po redu predsjedničkim izborima od kako je Slovenija samostalna, u drugom krugu pobijedio je dosadašnji predsjednik Slovenije Borut Pahor. To je ranije uspio samo Milan Kučan…
ŠUKLJE: Da bismo razumjeli suštinu predsjedničkih izbora u Sloveniji, moram početi odgovor baš sa prvim predsjednikom Milanom Kučanom. Dakle sa prelomnom drugom polovinom osamdesetih, koje nisu bile samo godine mogućnosti novih europskih nacionalnih emancipacija, pada komunizma i Berlinskog zida nego i godine kada se činilo da pitanje demokratije i ljudskih prava skoro nema granica. Tada je u Sloveniji najmoćniji političar bio Milan Kučan. Donosio je ne samo odluke o odnosima Ljubljane i Beograda, tada je još postojala Jugoslavija, nego se i izborio sa relativno tvrdom linijom u Savezu komunista, koja je problematizovala dopuštanje utakmice političkih ideja i višestranačje. On je bio i prvi na udaru tadašnjih udarnih pesnica jugoslovenskog režima, koji je želio da politički diskredituje Kučana.

Kučan je bio kandidat za predsjednika Slovenije na prvim izborima. Bilo je izvjesno da će pobijediti. Velika i veoma raznolika opoziciona koalicija Demos bila je relativni pobjednik prvih parlamentarnih izbora i to je odredilo ustavnu diskusiju o određivanju snage djelovanja predsjednika države. Ocjena vladajuće većine bila je da ju je potrebno što više suziti. Dakle, dati predsjedniku države samo najosnovnije protokolarne obaveze. Između očekivanja građanki i građans, koji u Sloveniji direktno biraju samo predsjednika države i njegove realne snage nastaje osnovno nesuglasje. To je najviše karakterisalo i posljednje predsjedničke izbore. Bili su na neki način talac događaja u 90-im godinama. Zbog toga je ova posljednja predsjednička utakmica otvarala ne pitanja o stvarnim ovlašćenjima predsjednika i o njegovom opredjeljivanju o tim pitanjima nego je otvarala i sva svakodnevna pitanja. Zato moramo razumjeti i relativno tešku pobjedu Boruta Pahora u drugom krugu izbora, iako je još samo nekoliko mjeseci prije početka izbora vladalo ubjeđenje da je njegova pobjeda samo pitanje rutine.

MONITOR: Koji su prioritetni potezi koji predstoje predsjedniku Pahoru?
ŠUKLJE: Predsjednik Pahor će da nastavi svoj poznati način rada, koji ima dva prioriteta – u unutrašnjoj politici ideju pomirenja i stabilnog razvoja, i u vanjskoj politici sva pitanja vezana prije svega za takozvani proces Brdo-Briuni, dakle političku inicijativu o pomirenju i razvoju država u regionu, te zajednički politički pritisak za članstvo tih zemalja u EU.

MONITOR: Kako ocjenjujete aktuelno stanje u Sloveniji?
ŠUKLJE: Slovenija ima na neki način istorijsku sreću. Ponovo poslije velike europske krize imamo stabilnu i dobru vladu dr Mire Cerara, izabrali smo predsjednika i imamo relativno dobar parlament. Dakle, možemo da se usredotočimo na veliki zadatak koji je ispred nas. I koji će tražiti treće veliko suglasje najveće većine građana i građanki. Ako je prvi plebiscit o neovisnosti države bio prvi cilj, a članstvo u EU i NATO drugi, onda smo sada pred trećim, možda čak najznačajnijim – da bude Slovenija u krugu najpovezanijih članica Europske unije. To će biti sljedeće godine pred nama. Unutar toga je i pitanje o arbitražnom sporazumu o granici sa Hrvatskom…

MONITOR: Proteklo je šest mjeseci za implementaciju presude Međunarodnog arbitražnog suda. Šta je u međuvremenu urađeno?
ŠUKLJE: Od devedesetih sam bio učesnik i zvaničnih i osobnih pregovora o rješavanju međudržavnih pitanja sa Hrvatskom. Možda smo najdalje otišli u okviru višegodišnjih pregovora slovenačke i hrvatske vlade, koji su završeni pregovorima tadašnjih predsjednika Janeza Drnovšeka i Nikice Valentiča. Bilo je sve dogovoreno, ali samo do posljednjeg sastanka na koji je došao tadašnji hrvatski veleposlanik u Sloveniji. Odmah je uzeo riječ i kazao da od svega neće biti ništa, da je došao sa posebnog sastanka sa predsjednikom Tuđmanom i da Valentić više neće biti predsednik vlade. Ja sam sjedio pored Drnovšeka i vidio da on nije mogao da vjeruje u ono što je čuo. Kasniji sličan dogovor sa predsjednikom hrvatske vlade dr Ivicom Račanom imao je sličnu sudbinu. Zbog toga je bio tako značajan uspješan pokušaj Boruta Pahora i dogovor sa predsjednicom hrvatske vlade Jadrankom Kosor o dogovoru i rješavanju graničnih pitanja uz pomoć Međunarodnog arbitražnog suda. Ako je do tada bila praksa hrvatskih vlada da pregovaraju, ali da na određenoj tački te pregovore prekinu i traže nove, baš je dogovor o Međunarodnom sudu mogao značiti prekid sa takvom praksom. I odmah je bilo vidljivo preko nastupa najutjecajnijih hrvatskih međunarodnih pravnika da je potrebno proces arbitraže kompromitirati i poništiti. Tako da ona priča sa prisluškivanjem slovenačkih arbitara ima dugi rep.

MONITOR: I šta sad?
ŠUKLJE: Želim posebno da kažem dvije stvari. Prvo, Hrvatska će morati da prihvati odluku Međunarodnog suda o granici sa Slovenijom. To je za nas završeno pitanje. Hrvatska oko presude ne polemiše više sa Slovenijom, nego sa Međunarodni arbitražnim sudom. Za nas je taj proces definitivno završen. Druga stvar je da problem graničnog spora u Piranskom zaljevu nije prouzrokovan zbog Slovenije. Republika Hrvatska ne želi da rješava pitanja granica u Jadranskom moru, prije svega zbog granice sa BiH u Neumu i prava BiH na otvoreni put do međunarodnih voda i zbog granice sa Crnom Gorom, ne samo zbog Prevlake, nego i zbog nalazišta plina u zaljevu Boke Kotorske i tog nalazišta na otvorenom moru. Zbog toga treba tenzije smiriti i tražiti racionalnu diskusiju.

MONITOR: Na čelu ste Agencije za strateške studije u Ljubljani i međunarodni savjetnik za jugozapadnu Evropu i zapadni Balkan. Šta sa te pozicije savjetujete zemljama zapadnog Balkana?
ŠUKLJE: Europa je sada na tački traženja novog načina suživota. Zbog toga i nova rasprava o Europskoj uniji i dvije brzine ili o obliku najrazvijenijih zemalja EU. Unutar toga su najznačajnije vijesti u ovoj godini došle prvo iz Holandije, gdje je na parlamentarnim izborima izgubila protivevropska politika, onda još značajnija – o pobjedi Emanuela Makrona u Francuskoj i kao treća vijest o ponovnoj pobjedi Angele Merkel na njemačkim izborima. Sve je to povezano i sa zapadnim Balkanom, odnosno opredjeljenjem i Berlina i Pariza da je potrebno zemljama regiona otvoriti ne samo političku perspektivu punopravnog članstva u EU nego i obezbijediti značajna financijska sredstva i investicije za brži razvoj i modernizaciju privrednog razvoja i time boljeg životnog standarda svakog pojedinca u tim zemaljama. To je bila i ključna poruka kancelarke Merkel na sastanku u Dubrovniku jula 2014. sa šefovima država zapadnog Balkana, kada je promovisala projekat velikih investicija u regionu. Potrebno je uraditi sve da ljudi bolje žive. I da to ne bude tek za sto godina, nego da bolje žive već danas.

MONITOR: Politički analitičari upozoravaju da Evropska unija zanemaruje zapadni Balkan…
ŠUKLJE: Odnos EU prema zapadnom Balkanu ima dvije velike etape. Prva je bila označena demokratskom promjenom vlasti u Srbiji i Zoranom Đinđićem. Tada je izgledalo da bi bi put regiona u EU mogao biti dosta brži. Zbog toga je Đinđić odmah poslije Nove 2003. godine napisao značajno pismo europskim liderima o statusu Kosova. To je bio možda najznačajniji politički stav koji bi mogao da ubrza put u EU. Nekoliko mjeseci kasnije su ga likvidirali. Poslije toga nastupa druga etapa u kojoj je Hrvatska shvatila, prvo zbog veoma pragmatične politike tadašnjeg predsjednika Vlade i lidera HDZ-a Ive Sanadera, a onda i zbog još pragmatičnije politike Slovenije koja je potpuno vjerovala hrvatskom obećanju, da je dogovor o rješavanju otvorenih pitanja između Slovenije i Hrvatske koji se neće mijenjati i posljednji voz. Da je Slovenija ustrajala na tome da je potrebno prvo prihvatiti i implementirati presudu Međunarodnog arbitražnog suda o granici, onda bi vjerovatno unutar EU prevagnulo opredjeljenje da je potrebno istovremeno početi pregovore o članstvu u EU i sa Hrvatskom i sa Srbijom.

MONITOR: I bivši premijer Crne Gore Milo Đukanović nedavno je kazao da EU ne radi dovoljno na svojoj atraktivnosti za balkanske zemlje…
ŠUKLJE: Da, Milo Đukanović ima pravo. EU je u nekom periodu zaboravila region da bi onda nastupio potpuni preokret. Mislim na inicijativu najaktivnije europske državnice Angele Merkel i njen Berlinski proces. Ona je ocijenila da je političkim obećanjima o europskom članstvu država zapadnog Balkana isteklo vrijeme. Da nema više svoje snage i da je Europa zbog svojih unutrašnjih problema i velikog izbjegličkog talasa preumorna za novu diskusiju o proširenju. Zbog toga je Berlinski proces donio potpuni preokret. I za to je Merkel jedina imala dovoljno snage. Ponudila je mogućnost velikih investicija u region, inicijativu za novi privredni razvoj, balkanski new deal. Zbog toga su bile dvije naznačajnije vijesti za države regiona – Makronov izbor za predsjednika Francuske i prije svega pobjeda Merkel na njemačkim parlamenbtarnim izborima. To znači i nastavak Berlinskog procesa. To je proces koga podupire i Slovenija.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo