Povežite se sa nama

INTERVJU

BORUT ŠUKLJE, BIVŠI SLOVENAČKI MINISTAR, DIPLOMATA I MEĐUNARODNI SAVJETNIK: Slovenija ima istorijsku sreću

Objavljeno prije

na

MONITOR: Na nedjeljnim, šestim po redu predsjedničkim izborima od kako je Slovenija samostalna, u drugom krugu pobijedio je dosadašnji predsjednik Slovenije Borut Pahor. To je ranije uspio samo Milan Kučan…
ŠUKLJE: Da bismo razumjeli suštinu predsjedničkih izbora u Sloveniji, moram početi odgovor baš sa prvim predsjednikom Milanom Kučanom. Dakle sa prelomnom drugom polovinom osamdesetih, koje nisu bile samo godine mogućnosti novih europskih nacionalnih emancipacija, pada komunizma i Berlinskog zida nego i godine kada se činilo da pitanje demokratije i ljudskih prava skoro nema granica. Tada je u Sloveniji najmoćniji političar bio Milan Kučan. Donosio je ne samo odluke o odnosima Ljubljane i Beograda, tada je još postojala Jugoslavija, nego se i izborio sa relativno tvrdom linijom u Savezu komunista, koja je problematizovala dopuštanje utakmice političkih ideja i višestranačje. On je bio i prvi na udaru tadašnjih udarnih pesnica jugoslovenskog režima, koji je želio da politički diskredituje Kučana.

Kučan je bio kandidat za predsjednika Slovenije na prvim izborima. Bilo je izvjesno da će pobijediti. Velika i veoma raznolika opoziciona koalicija Demos bila je relativni pobjednik prvih parlamentarnih izbora i to je odredilo ustavnu diskusiju o određivanju snage djelovanja predsjednika države. Ocjena vladajuće većine bila je da ju je potrebno što više suziti. Dakle, dati predsjedniku države samo najosnovnije protokolarne obaveze. Između očekivanja građanki i građans, koji u Sloveniji direktno biraju samo predsjednika države i njegove realne snage nastaje osnovno nesuglasje. To je najviše karakterisalo i posljednje predsjedničke izbore. Bili su na neki način talac događaja u 90-im godinama. Zbog toga je ova posljednja predsjednička utakmica otvarala ne pitanja o stvarnim ovlašćenjima predsjednika i o njegovom opredjeljivanju o tim pitanjima nego je otvarala i sva svakodnevna pitanja. Zato moramo razumjeti i relativno tešku pobjedu Boruta Pahora u drugom krugu izbora, iako je još samo nekoliko mjeseci prije početka izbora vladalo ubjeđenje da je njegova pobjeda samo pitanje rutine.

MONITOR: Koji su prioritetni potezi koji predstoje predsjedniku Pahoru?
ŠUKLJE: Predsjednik Pahor će da nastavi svoj poznati način rada, koji ima dva prioriteta – u unutrašnjoj politici ideju pomirenja i stabilnog razvoja, i u vanjskoj politici sva pitanja vezana prije svega za takozvani proces Brdo-Briuni, dakle političku inicijativu o pomirenju i razvoju država u regionu, te zajednički politički pritisak za članstvo tih zemalja u EU.

MONITOR: Kako ocjenjujete aktuelno stanje u Sloveniji?
ŠUKLJE: Slovenija ima na neki način istorijsku sreću. Ponovo poslije velike europske krize imamo stabilnu i dobru vladu dr Mire Cerara, izabrali smo predsjednika i imamo relativno dobar parlament. Dakle, možemo da se usredotočimo na veliki zadatak koji je ispred nas. I koji će tražiti treće veliko suglasje najveće većine građana i građanki. Ako je prvi plebiscit o neovisnosti države bio prvi cilj, a članstvo u EU i NATO drugi, onda smo sada pred trećim, možda čak najznačajnijim – da bude Slovenija u krugu najpovezanijih članica Europske unije. To će biti sljedeće godine pred nama. Unutar toga je i pitanje o arbitražnom sporazumu o granici sa Hrvatskom…

MONITOR: Proteklo je šest mjeseci za implementaciju presude Međunarodnog arbitražnog suda. Šta je u međuvremenu urađeno?
ŠUKLJE: Od devedesetih sam bio učesnik i zvaničnih i osobnih pregovora o rješavanju međudržavnih pitanja sa Hrvatskom. Možda smo najdalje otišli u okviru višegodišnjih pregovora slovenačke i hrvatske vlade, koji su završeni pregovorima tadašnjih predsjednika Janeza Drnovšeka i Nikice Valentiča. Bilo je sve dogovoreno, ali samo do posljednjeg sastanka na koji je došao tadašnji hrvatski veleposlanik u Sloveniji. Odmah je uzeo riječ i kazao da od svega neće biti ništa, da je došao sa posebnog sastanka sa predsjednikom Tuđmanom i da Valentić više neće biti predsednik vlade. Ja sam sjedio pored Drnovšeka i vidio da on nije mogao da vjeruje u ono što je čuo. Kasniji sličan dogovor sa predsjednikom hrvatske vlade dr Ivicom Račanom imao je sličnu sudbinu. Zbog toga je bio tako značajan uspješan pokušaj Boruta Pahora i dogovor sa predsjednicom hrvatske vlade Jadrankom Kosor o dogovoru i rješavanju graničnih pitanja uz pomoć Međunarodnog arbitražnog suda. Ako je do tada bila praksa hrvatskih vlada da pregovaraju, ali da na određenoj tački te pregovore prekinu i traže nove, baš je dogovor o Međunarodnom sudu mogao značiti prekid sa takvom praksom. I odmah je bilo vidljivo preko nastupa najutjecajnijih hrvatskih međunarodnih pravnika da je potrebno proces arbitraže kompromitirati i poništiti. Tako da ona priča sa prisluškivanjem slovenačkih arbitara ima dugi rep.

MONITOR: I šta sad?
ŠUKLJE: Želim posebno da kažem dvije stvari. Prvo, Hrvatska će morati da prihvati odluku Međunarodnog suda o granici sa Slovenijom. To je za nas završeno pitanje. Hrvatska oko presude ne polemiše više sa Slovenijom, nego sa Međunarodni arbitražnim sudom. Za nas je taj proces definitivno završen. Druga stvar je da problem graničnog spora u Piranskom zaljevu nije prouzrokovan zbog Slovenije. Republika Hrvatska ne želi da rješava pitanja granica u Jadranskom moru, prije svega zbog granice sa BiH u Neumu i prava BiH na otvoreni put do međunarodnih voda i zbog granice sa Crnom Gorom, ne samo zbog Prevlake, nego i zbog nalazišta plina u zaljevu Boke Kotorske i tog nalazišta na otvorenom moru. Zbog toga treba tenzije smiriti i tražiti racionalnu diskusiju.

MONITOR: Na čelu ste Agencije za strateške studije u Ljubljani i međunarodni savjetnik za jugozapadnu Evropu i zapadni Balkan. Šta sa te pozicije savjetujete zemljama zapadnog Balkana?
ŠUKLJE: Europa je sada na tački traženja novog načina suživota. Zbog toga i nova rasprava o Europskoj uniji i dvije brzine ili o obliku najrazvijenijih zemalja EU. Unutar toga su najznačajnije vijesti u ovoj godini došle prvo iz Holandije, gdje je na parlamentarnim izborima izgubila protivevropska politika, onda još značajnija – o pobjedi Emanuela Makrona u Francuskoj i kao treća vijest o ponovnoj pobjedi Angele Merkel na njemačkim izborima. Sve je to povezano i sa zapadnim Balkanom, odnosno opredjeljenjem i Berlina i Pariza da je potrebno zemljama regiona otvoriti ne samo političku perspektivu punopravnog članstva u EU nego i obezbijediti značajna financijska sredstva i investicije za brži razvoj i modernizaciju privrednog razvoja i time boljeg životnog standarda svakog pojedinca u tim zemaljama. To je bila i ključna poruka kancelarke Merkel na sastanku u Dubrovniku jula 2014. sa šefovima država zapadnog Balkana, kada je promovisala projekat velikih investicija u regionu. Potrebno je uraditi sve da ljudi bolje žive. I da to ne bude tek za sto godina, nego da bolje žive već danas.

MONITOR: Politički analitičari upozoravaju da Evropska unija zanemaruje zapadni Balkan…
ŠUKLJE: Odnos EU prema zapadnom Balkanu ima dvije velike etape. Prva je bila označena demokratskom promjenom vlasti u Srbiji i Zoranom Đinđićem. Tada je izgledalo da bi bi put regiona u EU mogao biti dosta brži. Zbog toga je Đinđić odmah poslije Nove 2003. godine napisao značajno pismo europskim liderima o statusu Kosova. To je bio možda najznačajniji politički stav koji bi mogao da ubrza put u EU. Nekoliko mjeseci kasnije su ga likvidirali. Poslije toga nastupa druga etapa u kojoj je Hrvatska shvatila, prvo zbog veoma pragmatične politike tadašnjeg predsjednika Vlade i lidera HDZ-a Ive Sanadera, a onda i zbog još pragmatičnije politike Slovenije koja je potpuno vjerovala hrvatskom obećanju, da je dogovor o rješavanju otvorenih pitanja između Slovenije i Hrvatske koji se neće mijenjati i posljednji voz. Da je Slovenija ustrajala na tome da je potrebno prvo prihvatiti i implementirati presudu Međunarodnog arbitražnog suda o granici, onda bi vjerovatno unutar EU prevagnulo opredjeljenje da je potrebno istovremeno početi pregovore o članstvu u EU i sa Hrvatskom i sa Srbijom.

MONITOR: I bivši premijer Crne Gore Milo Đukanović nedavno je kazao da EU ne radi dovoljno na svojoj atraktivnosti za balkanske zemlje…
ŠUKLJE: Da, Milo Đukanović ima pravo. EU je u nekom periodu zaboravila region da bi onda nastupio potpuni preokret. Mislim na inicijativu najaktivnije europske državnice Angele Merkel i njen Berlinski proces. Ona je ocijenila da je političkim obećanjima o europskom članstvu država zapadnog Balkana isteklo vrijeme. Da nema više svoje snage i da je Europa zbog svojih unutrašnjih problema i velikog izbjegličkog talasa preumorna za novu diskusiju o proširenju. Zbog toga je Berlinski proces donio potpuni preokret. I za to je Merkel jedina imala dovoljno snage. Ponudila je mogućnost velikih investicija u region, inicijativu za novi privredni razvoj, balkanski new deal. Zbog toga su bile dvije naznačajnije vijesti za države regiona – Makronov izbor za predsjednika Francuske i prije svega pobjeda Merkel na njemačkim parlamenbtarnim izborima. To znači i nastavak Berlinskog procesa. To je proces koga podupire i Slovenija.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA I BIVŠI UREDNIK LIBERALA: Selektivni i u osudi nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kao društvo podijeljeni smo i veoma selektivni po pitanju nasilja. Zavisno od toga  „čija” je žrtva ili nasilnik. A svi bi trebalo da budemo  jedinstveni i osudimo svaku vrstu nasilja.  Ne samo kod nas. Ovo što se dešava u Gazi je strašno. Niko ko ima “zrnce” ljudskosti u sebi, bez obzira na bilo kakve interese, ne smije da ćuti i ne osudi brutalna iživljavanja i ubijanja nevinih od strane izraelskog režima. Mnogi  u Crnoj Gori, naročito na početku žestokih napada, su ćutali na događaje u Gazi

 

MONITOR: Popis je krenuo, nakon ispunjenih preduslova iz Sporazuma vlasti, opozicije i predstavnika vijeća nacionalnih manjina. Ipak, kampanja o nacionalnom izjašnjavanju se nastavlja.  Kako to komentarišete?

PEPIĆ: Najsmješnija pamet je naknadna pamet. Dobro je što je popis konačno krenuo. Ali ne smijemo zaboraviti da taj popis kasni već više od dvije godine. Zašto se jedno, po pravilu  statističko- tehničko pitanje problematizuje?

Moram reći i to da je, bez obzira na prolongiranje , dobro što je premijer . Spajić odložio početak popisa za 30 dana. I što se koliko- toliko došlo do kompromisa. No,primjećujem da će popis,  bez obzira na rezultate, poslužiti više za identitetska pitanja i prepucavanja i ” dokazivanja ” kojih je više , ili manje. Nažalost, nacija i vjera, postali su zanimanje.  Da je sreće, identitetska pitanja ne bi trebalo da nam budu  toliko od značaja. Dobro bi bilo kada bi popis iskoristili u svrhe razvitka našeg društva. Da vidimo , koliko nas uopšte ima  i  čime raspolažemo.

Pritom,  jasno je da popisno ” izjašnjavanje ” građana ne može da nam ukaže sa kakvom imovinom se raspolaže. Nema načina da se  popisom  utvrdi kako su nekI  bliski vlastima  stekli više imovine. Da je i volje i sreće, time bi se bavile druge službe.

Bilo bi mi drago da se rezultati popisa iskoriste na pravi način. A ne da nam on posluži, što me  plaši,  za  prebrojavanje nacionalnih i vjerskih krvnih zrnaca.

MONITOR: Nakon prepiski između Vesne Medenice sa sutkinjama, tužiteljkama i predsjednicom Agencije za sprečavanje korupcije, ovonedjeljne Skaj prepiske svjeoče o razgovorima između bivših službenika policije i vrha kriminalnih grupa o rezultatu izbora 2020, pa i planiranju da se neki od poslanika ukloni. Govori se o Nebojši Medojeviću, jednom od lidera bivšeg DF. Šta to kazuje?

PEPIĆ: Ne bi trebalo da nas, koji smo na razne načine pratili pomnije javnu CG društveno – političku scenu, ili bolje rečeno, koji smo osjećali i uvidjeli da nešto nije u redu u višedecenijskoj vlasti DPS- a i Mila Đukanovića mogu iznenaditi  ove i ovakve prepiske putem Skaj aplikacije.

Dobro je poznato da je ta i takva vlast stvorila i izuzetno dobro koristila taj i takav ” sistem vrijednosti”. Dobro je bilo poznato da je Vesna Medenica ” treću granu vlasti”  stavila u zaštitu  Đukanovića i njemu bliskih. I da ništa  što je zadiralo u organizovani kriminal na visokom nivou, nije moglo da se pred sudskim instancama , ne samo pravosudno  dokaže , nego ni pokrene. Ako hoćemo da budemo iole iskreni , moglo se znati, da i neki od policijskih službenika, nijesu bili u službi očuvanja javnog reda i mira , već više u lancu  očuvanja Đukanovićeve i moći  bogatstva.

Svako  ko i je ukazivao na to  nalazio se na udaru i djelova policije i djelova sudstva. Počesto i na meti nekih ” žestokih momaka” . Tako da me ove i ovakve prepiske – ne čude.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR KRAUS, PREDSJEDNIK SAVEZA ANTIFAŠISTA SRBIJE: U Srbiji je dominantan populizam koji čini sve da zadrži vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni, svrsishodan cilj izbora u Srbiji trebao bi da bude  približavanje zeleno-lijevih i socijal-liberalnih političkih opcija – i ne samo njih

 

MONITOR: Nedavno je prošlo 80 godina od Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Tih dana se u Teheranu održavala i konferencija glavnih savezničkih lidera-Staljina, Ruzvelta i Čerčila. Tvrdi se da je tada izdejstvovano priznanje Titovog pokreta kao dio kompromisa između trojice lidera. Kako  ocjenjujete značaj ovog događaja i njegov legat danas?

KRAUS: Da, pre nekoliko dana, tačnije, ove godine 26.11. u Jajcu je svečano obeležena 80-ta godišnjica od održavanja II zasedanja AVNOJ-a. I na teritoriji Jugoslavije, kao i na međunarodnom planu, 1943. godina je bila prelomna godina II Svetskog rata. Te godine su vođene najveće bitke u NOB-u, na Neretvi i Sutjesci. Posle bitke na Neretvi, praktično je bio poražen kolaboracionistički četnički pokret, a tokom bitke na Sutjesci je Čerčilov šef britanske vojne misije Bil Dikin imao jasan uvid ko se i kako bori protiv Nemaca. Dikin je prisustvovao i II zasedanju AVNOJ-a, na kojem su donete istorijske odluke, pa i one o tzv.avnojevskim granicama i federativnom uređenju zemlje, kao i budućem ustrojstvu države kao republike. Velika trojica su u Teheranu, prihvatajući partizanski pokret kao saveznički, samo potvrdili stvarno stanje na terenu. Nije to bila nikakva diplomatska pobeda jednog pokreta otpora već savezničko prihvatanje jedinog narodno-oslobodilačkog pokreta, koji u to vreme broji oko 300.000 naoružanih i u vojne formacije organizovanih boraca i borkinja. Socijalistička Jugoslavija je razbijena dejstvom mnogobrojnih unutrašnjih i spoljašnjih činilaca, u kojima je tema granica bila samo jedna-doduše kobna kao okidač za ratove 90-tih odnosno za aktuelizovanje ideologije Velike Srbije. Bez avnojevskih granica, danas svakako jedan broj postojećih država ne bi postojao.

MONITOR: U Firenci je ovih dana održan samit ultra desnih partija. Domaćin je bio Mateo Salvini, potpredsjednik Vlade Italije. Inspirisala ih je  pobjeda ultra desnog Gerta Vildersa u Holandiji. Pripremaju se da na  izborima za EU parlament u 2024-oj budu treća grupacija po brojnosti. Postoji li opasnost da se to desi?

KRAUS: Povodom nedavne pobede Vildersa u Holandiji i pomenutog skupa u Firenci, postoje veoma opravdani strahovi, i to ne samo u Evropi. Mislim da je stanje alarmantno. Izbori u Poljskoj su ohrabrenje, a do izbora 2024-e, verujem da će doći do nekih inicijativa kako bi se ovaj prodor ekstremne desnice zaustavio. U biti, radi se o krizi kapitalizma, a levica još ne nudi stvarnu alternativu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILAN PAPPE,  JEDAN OD NAJPOZNATIJIH  EKSPERATA ZA BLISKI ISTOK: Palestinci i Izraelci moraju živjeti zajedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na neki način, tekući rat u Gazi je poglavlje u  priči koja je započela etničkim čišćenjem i nikada nije okončana u decenijama  nakon 1948

 

U  Torinu je nedavno boravio poznati istoričar, esejist i publicista  Ilan Pappe jedan od najpoznatijih  eksperata za Bliski istok, što je bio razlog za  susret i  kraći razgovor o aktuelnoj situaciji. Trenutno je  jedan od rijetkih istraživača, istoričara, autora, izraelskog porijekla, koji na precizan, jasan  i analitičan način barata istorijskim činjenicama i pokušava čitaocima sa  naučnog aspekta približiti kompleksnu situaciju u Gazi i na Zapadnoj obali.

Pappé od 1990.  godine predaje istoriju na Univerzitetu Exeter u Velikoj Britaniji.  Zbog opozicionih stavova  morao je napustiti svoju zemlju Izrael, jer je bio odveć kritičan prema cionizmu. Jedan je od predstavnika takozvane nove izraelske istoriografije, struje “nepodobnih” istoričara za   one vlade Evrope i Zapada  koje nastavljaju zagovarati, može se reći,  lažnu verziju  rata protiv Palestine.

Pappé je poznat po tome što je dokumentirao “etničko čišćenje” iz 1948. nad Palestincima, Nakbu/Katastrofu kako je nazivaju  preživjeli,  mračnu povijesnu stranicu s kojom se izraelska država nikada nije htjela suočiti.

Razlozi za susret sa Ilanom Pappeom su brojni. Izmedju ostalog i publikovanje nove knjige Ten Myths About IsraelDeset mitova o Izraelu.

Knjiga govori prevashodno o deset falš ideja na koje se oslanja okupacija Palestine i  koje je istoričar pobio sa sjajnom preciznošću i  hrabrošcu. Pappe demonstrira  iz kog ugla  treba gledati na realnost, ukazujući da je permanentno uznemiravanje vlasti urgentno i neophodno. I moguće.

Pappe je boravio  u Torinu  na poziv torinskog udruženja BDS koje je pokrenulo  ekonomsku  kampanju, boycott, disinvestment and sanctions (bojkot, dezinvestiranje i sankcije prema Izraelu)  te  univerzitetskog i studentskog pokreta Projekt Palestina. Govorio je pred brojnom publikom. Bilo je više  od 500 slušaoca, a toliko je ostalo pred vratima prepune sale.

Izdvajamo par redova iz  samog početka knjige Deset mitova o Izraelu.

“Palestina je uvijek bila zemlja izmedju rijeke i mora. I još je uvijek. Na njenu promenjljivu sudbinu nije uticala geografija vec demografija. Kolonizatorski pokret  koji se ustoličio krajem 19 vijeka, sada  predstavlja pola populacije i kontroliše drugu polovinu uz pomoć ideološke  matrice rasizma i politike aparthejda. Mir nije pitanje demografskih promjena, niti ponovnog crtanja mapa: Mir je eliminacija postojeće ideologije i politike”

LIFEGATEU: Profesore Pappé, govorili ste o Nakbi-Katastrofi kao događaju “etničkog čišćenja” i dokumentirali ste postojanje PLANA D-  Dalet plana (Akcioni plan izraelske vojske –  Plan B  iz septembra 1945, Plan iz maja 1946 i  Plan Yehoshua iz 1948)  ili kako su protjerivanja i masakri Palestinaca tih godina bili projektovani za stolom od grupe cionistički orjentiranih Izraelaca. Kako  ostvariti taj “plan” danas, dok je u toku  rat u Pojasu Gaze? Postoji li nešto od tog plana što je i danas aktuelno ?

PAPPE: Godinu 1948.  palestinski Arapi su definirali kao “katastrofu”, tacnije Nakbu. Godinama kasnije uvijek su tvrdili da Nakba nikada nije završena. Na neki način, tekući rat u Gazi je poglavlje u toj priči, koja je započela etničkim čišćenjem i nikada nije okoncana u decenijama  nakon 1948. Temeljna ideja uvijek je ista: Izrael želi osvojiti nove teritorije,  ali bez Palestinaca koji zive na njima. Ne mogu biti siguran da postoji plan poput Plana D iz tog vremena, ali koraci za konsolidaciju tog plana su isti. Prvo se stanovnici pojasa Gaze protjeruju sa sjevera na jug, zatim se predlaže prognati ih  u Egipat, na Sinaj ili nagovoriti da odu u druge zemlje. Drugim riječima, zločini protiv čovječnosti dokumentirani 1948, nastavljaju se i danas.

Maurizio BONGIOANNI –LifeGateu
Prevod:  Vesna ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo