Povežite se sa nama

INTERVJU

BORUT ŠUKLJE, BIVŠI SLOVENAČKI MINISTAR, DIPLOMATA I MEĐUNARODNI SAVJETNIK: Slovenija ima istorijsku sreću

Objavljeno prije

na

MONITOR: Na nedjeljnim, šestim po redu predsjedničkim izborima od kako je Slovenija samostalna, u drugom krugu pobijedio je dosadašnji predsjednik Slovenije Borut Pahor. To je ranije uspio samo Milan Kučan…
ŠUKLJE: Da bismo razumjeli suštinu predsjedničkih izbora u Sloveniji, moram početi odgovor baš sa prvim predsjednikom Milanom Kučanom. Dakle sa prelomnom drugom polovinom osamdesetih, koje nisu bile samo godine mogućnosti novih europskih nacionalnih emancipacija, pada komunizma i Berlinskog zida nego i godine kada se činilo da pitanje demokratije i ljudskih prava skoro nema granica. Tada je u Sloveniji najmoćniji političar bio Milan Kučan. Donosio je ne samo odluke o odnosima Ljubljane i Beograda, tada je još postojala Jugoslavija, nego se i izborio sa relativno tvrdom linijom u Savezu komunista, koja je problematizovala dopuštanje utakmice političkih ideja i višestranačje. On je bio i prvi na udaru tadašnjih udarnih pesnica jugoslovenskog režima, koji je želio da politički diskredituje Kučana.

Kučan je bio kandidat za predsjednika Slovenije na prvim izborima. Bilo je izvjesno da će pobijediti. Velika i veoma raznolika opoziciona koalicija Demos bila je relativni pobjednik prvih parlamentarnih izbora i to je odredilo ustavnu diskusiju o određivanju snage djelovanja predsjednika države. Ocjena vladajuće većine bila je da ju je potrebno što više suziti. Dakle, dati predsjedniku države samo najosnovnije protokolarne obaveze. Između očekivanja građanki i građans, koji u Sloveniji direktno biraju samo predsjednika države i njegove realne snage nastaje osnovno nesuglasje. To je najviše karakterisalo i posljednje predsjedničke izbore. Bili su na neki način talac događaja u 90-im godinama. Zbog toga je ova posljednja predsjednička utakmica otvarala ne pitanja o stvarnim ovlašćenjima predsjednika i o njegovom opredjeljivanju o tim pitanjima nego je otvarala i sva svakodnevna pitanja. Zato moramo razumjeti i relativno tešku pobjedu Boruta Pahora u drugom krugu izbora, iako je još samo nekoliko mjeseci prije početka izbora vladalo ubjeđenje da je njegova pobjeda samo pitanje rutine.

MONITOR: Koji su prioritetni potezi koji predstoje predsjedniku Pahoru?
ŠUKLJE: Predsjednik Pahor će da nastavi svoj poznati način rada, koji ima dva prioriteta – u unutrašnjoj politici ideju pomirenja i stabilnog razvoja, i u vanjskoj politici sva pitanja vezana prije svega za takozvani proces Brdo-Briuni, dakle političku inicijativu o pomirenju i razvoju država u regionu, te zajednički politički pritisak za članstvo tih zemalja u EU.

MONITOR: Kako ocjenjujete aktuelno stanje u Sloveniji?
ŠUKLJE: Slovenija ima na neki način istorijsku sreću. Ponovo poslije velike europske krize imamo stabilnu i dobru vladu dr Mire Cerara, izabrali smo predsjednika i imamo relativno dobar parlament. Dakle, možemo da se usredotočimo na veliki zadatak koji je ispred nas. I koji će tražiti treće veliko suglasje najveće većine građana i građanki. Ako je prvi plebiscit o neovisnosti države bio prvi cilj, a članstvo u EU i NATO drugi, onda smo sada pred trećim, možda čak najznačajnijim – da bude Slovenija u krugu najpovezanijih članica Europske unije. To će biti sljedeće godine pred nama. Unutar toga je i pitanje o arbitražnom sporazumu o granici sa Hrvatskom…

MONITOR: Proteklo je šest mjeseci za implementaciju presude Međunarodnog arbitražnog suda. Šta je u međuvremenu urađeno?
ŠUKLJE: Od devedesetih sam bio učesnik i zvaničnih i osobnih pregovora o rješavanju međudržavnih pitanja sa Hrvatskom. Možda smo najdalje otišli u okviru višegodišnjih pregovora slovenačke i hrvatske vlade, koji su završeni pregovorima tadašnjih predsjednika Janeza Drnovšeka i Nikice Valentiča. Bilo je sve dogovoreno, ali samo do posljednjeg sastanka na koji je došao tadašnji hrvatski veleposlanik u Sloveniji. Odmah je uzeo riječ i kazao da od svega neće biti ništa, da je došao sa posebnog sastanka sa predsjednikom Tuđmanom i da Valentić više neće biti predsednik vlade. Ja sam sjedio pored Drnovšeka i vidio da on nije mogao da vjeruje u ono što je čuo. Kasniji sličan dogovor sa predsjednikom hrvatske vlade dr Ivicom Račanom imao je sličnu sudbinu. Zbog toga je bio tako značajan uspješan pokušaj Boruta Pahora i dogovor sa predsjednicom hrvatske vlade Jadrankom Kosor o dogovoru i rješavanju graničnih pitanja uz pomoć Međunarodnog arbitražnog suda. Ako je do tada bila praksa hrvatskih vlada da pregovaraju, ali da na određenoj tački te pregovore prekinu i traže nove, baš je dogovor o Međunarodnom sudu mogao značiti prekid sa takvom praksom. I odmah je bilo vidljivo preko nastupa najutjecajnijih hrvatskih međunarodnih pravnika da je potrebno proces arbitraže kompromitirati i poništiti. Tako da ona priča sa prisluškivanjem slovenačkih arbitara ima dugi rep.

MONITOR: I šta sad?
ŠUKLJE: Želim posebno da kažem dvije stvari. Prvo, Hrvatska će morati da prihvati odluku Međunarodnog suda o granici sa Slovenijom. To je za nas završeno pitanje. Hrvatska oko presude ne polemiše više sa Slovenijom, nego sa Međunarodni arbitražnim sudom. Za nas je taj proces definitivno završen. Druga stvar je da problem graničnog spora u Piranskom zaljevu nije prouzrokovan zbog Slovenije. Republika Hrvatska ne želi da rješava pitanja granica u Jadranskom moru, prije svega zbog granice sa BiH u Neumu i prava BiH na otvoreni put do međunarodnih voda i zbog granice sa Crnom Gorom, ne samo zbog Prevlake, nego i zbog nalazišta plina u zaljevu Boke Kotorske i tog nalazišta na otvorenom moru. Zbog toga treba tenzije smiriti i tražiti racionalnu diskusiju.

MONITOR: Na čelu ste Agencije za strateške studije u Ljubljani i međunarodni savjetnik za jugozapadnu Evropu i zapadni Balkan. Šta sa te pozicije savjetujete zemljama zapadnog Balkana?
ŠUKLJE: Europa je sada na tački traženja novog načina suživota. Zbog toga i nova rasprava o Europskoj uniji i dvije brzine ili o obliku najrazvijenijih zemalja EU. Unutar toga su najznačajnije vijesti u ovoj godini došle prvo iz Holandije, gdje je na parlamentarnim izborima izgubila protivevropska politika, onda još značajnija – o pobjedi Emanuela Makrona u Francuskoj i kao treća vijest o ponovnoj pobjedi Angele Merkel na njemačkim izborima. Sve je to povezano i sa zapadnim Balkanom, odnosno opredjeljenjem i Berlina i Pariza da je potrebno zemljama regiona otvoriti ne samo političku perspektivu punopravnog članstva u EU nego i obezbijediti značajna financijska sredstva i investicije za brži razvoj i modernizaciju privrednog razvoja i time boljeg životnog standarda svakog pojedinca u tim zemaljama. To je bila i ključna poruka kancelarke Merkel na sastanku u Dubrovniku jula 2014. sa šefovima država zapadnog Balkana, kada je promovisala projekat velikih investicija u regionu. Potrebno je uraditi sve da ljudi bolje žive. I da to ne bude tek za sto godina, nego da bolje žive već danas.

MONITOR: Politički analitičari upozoravaju da Evropska unija zanemaruje zapadni Balkan…
ŠUKLJE: Odnos EU prema zapadnom Balkanu ima dvije velike etape. Prva je bila označena demokratskom promjenom vlasti u Srbiji i Zoranom Đinđićem. Tada je izgledalo da bi bi put regiona u EU mogao biti dosta brži. Zbog toga je Đinđić odmah poslije Nove 2003. godine napisao značajno pismo europskim liderima o statusu Kosova. To je bio možda najznačajniji politički stav koji bi mogao da ubrza put u EU. Nekoliko mjeseci kasnije su ga likvidirali. Poslije toga nastupa druga etapa u kojoj je Hrvatska shvatila, prvo zbog veoma pragmatične politike tadašnjeg predsjednika Vlade i lidera HDZ-a Ive Sanadera, a onda i zbog još pragmatičnije politike Slovenije koja je potpuno vjerovala hrvatskom obećanju, da je dogovor o rješavanju otvorenih pitanja između Slovenije i Hrvatske koji se neće mijenjati i posljednji voz. Da je Slovenija ustrajala na tome da je potrebno prvo prihvatiti i implementirati presudu Međunarodnog arbitražnog suda o granici, onda bi vjerovatno unutar EU prevagnulo opredjeljenje da je potrebno istovremeno početi pregovore o članstvu u EU i sa Hrvatskom i sa Srbijom.

MONITOR: I bivši premijer Crne Gore Milo Đukanović nedavno je kazao da EU ne radi dovoljno na svojoj atraktivnosti za balkanske zemlje…
ŠUKLJE: Da, Milo Đukanović ima pravo. EU je u nekom periodu zaboravila region da bi onda nastupio potpuni preokret. Mislim na inicijativu najaktivnije europske državnice Angele Merkel i njen Berlinski proces. Ona je ocijenila da je političkim obećanjima o europskom članstvu država zapadnog Balkana isteklo vrijeme. Da nema više svoje snage i da je Europa zbog svojih unutrašnjih problema i velikog izbjegličkog talasa preumorna za novu diskusiju o proširenju. Zbog toga je Berlinski proces donio potpuni preokret. I za to je Merkel jedina imala dovoljno snage. Ponudila je mogućnost velikih investicija u region, inicijativu za novi privredni razvoj, balkanski new deal. Zbog toga su bile dvije naznačajnije vijesti za države regiona – Makronov izbor za predsjednika Francuske i prije svega pobjeda Merkel na njemačkim parlamenbtarnim izborima. To znači i nastavak Berlinskog procesa. To je proces koga podupire i Slovenija.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo